Republika Hrvatska

Općinski sud u

Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: 19 Pr-1502/2021-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Koprivnici, po sutkinji Vlatki Ljepojević-Novak, na temelju prijedloga višeg sudskog savjetnika Aleksandra Drakulića, u parničnom predmetu tužitelja D. M. iz K., T. Č. 2, OIB….., zastupane po punomoćniku L. R., odvjetnici iz K., protiv tuženika H. za z…. osiguranje A Zagreb, M. 3, OIB… zastupanog po punomoćnici K. B. Š., radi isplate razlike u plaći, nakon zaključene javne i glavne rasprave dana 06. travnja 2022., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i zamjenice punomoćnice tuženika, te odluke objavljene dana 19. svibnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku H. zavodu za … … … ,M… O I B , da isplati tužitelju D. M. iz K., T. Č. 2, OIB… iznos od 4.571,87 kn (četiritisućepetsto sedamedesetjednukunu osamdesetsedamlipa),

zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:

na iznos od 815,81 kn od dana 15. rujna 2016. godine do isplate;

na iznos od 764,76 kn od dana 15. listopada 2016. godine do isplate;

na iznos od 815,81 kn od dana 15. studenog 2016. godine do isplate;

na iznos od 815,82 kn od dana 15. prosinca 2016. godine do isplate;

na iznos od 815,82 kn od dana 15. siječnja 2017. godine do isplate;

na iznos od 543,87 kn od dana 15. veljače 2017. godine do isplate;

osim kamate koja se odnosi na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu, u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji glasi:

"Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 815,81 kn (osamstopetnaestkuna osamdesetjednulipu), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na navedeni iznos od 15. kolovoza 2016. godine pa do isplate, u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 2.784,47 kn (dvijetisućesedamstoosamdesetčetirikune četerdesetsedamlipa), uvećan za zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana donošenja presude odnosno 19.

svibnja 2022. do isplate u visini koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je tužba tužitelja povučena za bruto iznos od 329,05 kn (tristodvadesetdevetkuna petlipa), zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

Obrazloženje

1. Tužitelj kao radnik je podnio tužbu radi isplate razlike u plaći protiv tuženika kao svojeg poslodavca.

2. U tužbi navodi:

- da je u utuženom razdoblju bio radnik tuženika na radnom mjestu kontrolora Zavoda za medicinske poslove u Područnoj službi Koprivnica,

- da je tuženik ustanova koja sredstva za plaće kao poslodavac osigurava u Državnom proračunu, sve sukladno odredbi čl. 2. Zakona o plaćama u javnim službama; u smislu citiranog zakonskog članka, tuženik, kao poslodavac, predstavlja javnu službu.

- da je 23.11.2006. između Vlade Republike Hrvatske (nadalje: Vlada RH) i sindikata javnih službi sklopljen je Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama (nadalje: Sporazum); sporazumom je ugovoreno povećanje osnovice za izračun plaća u javnim službama (nadalje: osnovica) za po 6% u 2007., 2008. i 2009. godini,

- da je uslijed posljedica notorne globalne recesije koja je zahvatila globalnu ekonomiju, tako i Republiku Hrvatsku, dana 13.05.2009. Vlada RH i sindikati javnih službi sklopili su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (nadalje: Dodatak Sporazumu). Dodatkom Sporazumu osnovica je privremeno zamrznuta na razini iz 2008., na iznos od 5.108,84 kn, dok je povećanje osnovice za preostalih 6% iz 2009. godine (na 5.415,37 kn) sporazumno odgođeno, sukladno čl.

III. Dodatka Sporazumu. Ugovoreno je da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn nakon što službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto, a to u odnosu na isto razdoblje prethodne godine. Odredbama čl. IV. i V. Dodatka Sporazuma ugovoreno je daljnje postepeno povećanje osnovice radi uskladbe plaća u javnim službama s prosječnim plaćama u Republici Hrvatskoj,

- da su 26.10.2011. između Vlade RH i sindikata javnih službi sklopljene Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (nadalje: Izmjene dodatka Sporazumu). Izmjene Dodatka Sporazumu usvojene su i u obliku arbitražne odluke od 07.12.2011.god. Sukladno čl. XI. st. 4. Izmjena Dodatka Sporazumu, ugovoreno trajanje istog je 5 godina. Zbog pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora iz čl. 199. st. 1. Zakona o radu, primjena Izmjena Dodatka Sporazumu istekla je dana 26.01.2017. Vlada RH i sindikati javnih službi su dana 28.12.2012. usvojili Vjerodostojno tumačenje Izmjena Dodatka Sporazumu radi pojašnjenja primjene čl. IV. st. 5. u svezi s čl. VII. st. 1. Izmjena Dodatka Sporazumu; da je Odredbom čl. III. Izmjena Dodatka Sporazumu ugovoreno je slijedeće: „Osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi će 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja), i primjenjivat će se iza toga do prve sljedeće promjene prema ovim Izmjenama i dopunama.“

- da je 28.08.2015. Državni zavod za statistiku (u daljnjem tekstu: DZS) objavio je prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015. u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 1,2% u drugom tromjesečju 2015. u odnosu na isto razdoblje 2014. Isti statistički pokazatelji potvrđeni su i procjenom DZS-a od 04.09.2015.god. Dana 27.11.2015. DZS objavio je prvu procjenu t romjesečnog BDP- a za treće tromjesečje 2015. u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 2,8% u trećem tromjesečju 2015. u odnosu na isto tromjesečje 2014. Isti statistički pokazatelji potvrđeni su i procjenom DZS-a od dana 4.12.2015,

- s obzirom da aritmetička sredina gore navedene dvije stope realnog rasta BDP-a iznosi upravo 2% (1,2% + 2,8% = 4% podijeljeno s 2), krajem studenog 2015. ispunjen je uvjet iz čl. III. Izmjena Dodatka Sporazumu, jer su u tom mjesecu objavljeni relevantni podaci DZS-u. Budući da je odredbom čl. VII. c st. 3. Izmjena Dodatka Sporazuma ugovoreno da ako „se nešto primjenjuje, isplaćuje, povećava „za mjesec“, to znači da se u prvom slijedećem mjesecu vrši ta primjena, isplata odnosno povišica“, temeljem koje odredbe se osnovica u prosincu 2015. povećala na iznos od 5.415,37 kn. Budući da je tuženik od prosinca 2015. do zaključno sa siječnjom 2017. tužiteljičinu plaću obračunavao po osnovici od 5.108,84 kn, umjesto, sukladno Izmjenama Dodatka Sporazuma, po osnovici od 5.415,37 kn, ukupan dug tuženika,s osnove razlike plaće, ( i to za period od srpnja 2016. do siječnja 2017.) prema tužiteljici ukupno iznosi 5.716,73 kn uvećano za zateznu kamatu za svaki mjesečni iznos neisplaćene razlike plaće, a sukladno obračunu koji se dostavlja u prilogu tužbe,

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi:

- da ističe prigovor promašene pasivne legitimacije,

- čini nespornim da je tužitelj radnik tuženika, te da tuženik predstavlja javnu službu u smislu odredbe članka 2. Zakona o plaćama u javnim službama („Narodne novine“ broj, 27/01. i 39/09.), pri čemu je tuženik obvezan izračunati i isplatiti plaću svim radnicima u skladu s donesenim odlukama o osnovici plaće u javnim službama, a kako je propisano odredbom članka 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama („Narodne novine“ broj, 39/09. i 124/09.).

- da tuženik nema ovlast, a niti mogućnost samostalnog određivanja visine osnovice za izračun plaće jer je to prvenstveno uređeno Zakonom o osnovici plaće u javnim službama, odnosno odlukama o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama koje donosi Vlada Republike Hrvatske,

- u cijelosti osporava pravnu osnovu tužbe i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva; da je u cijelosti ispravno obračunao i isplatio plaću tužiteljici, za razdoblje navedeno u tužbenom zahtjevu, poštujući sve važeće zakonske i druge važeće propise kojima se uređuje visina osnovice plaće u javnim službama,

- da je odredbom članka 2. Zakona o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama („Narodne novine“ broj: 124/2009.), koji je na snazi od 24. listopada 2009. godine, propisano da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna Republike Hrvatske za narednu godinu, osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada Republike Hrvatske posebnom odlukom; odredbom članka 51. stavka 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“ broj: 141/2012.) utvrđeno je da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi 13. svibnja 2009. godine te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima. S obzirom na činjenicu da je navedenim Temeljnim kolektivnim ugovorom utvrđeno da Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. godine te sve njegove izmjene i dopune su važeći dokumenti, ali nisu sastavni dio kolektivnog ugovora, stoga se niti ne mogu smatrati kolektivnim ugovorom, a kako je to bilo utvrđeno odredbom članka 49. stavka 4. ranije važećeg Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“ broj, 84/2007.). Stoga je tuženik prilikom obračuna plaće primijenio jedini mogući važeći dokument, odluku Vlade Republike Hrvatske od 1. travnja 2009. godine i od 30. prosinca 2016. godine, budući da osnovica plaće u javnim službama nije bila utvrđena kolektivnim ugovorom,

- da je odredbama članka 3. Zakona o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama propisano da se do utvrđivanja nove osnovice plaće u javnim službama na temelju članka 2. navedenog Zakona primjenjuje osnovica plaće u javnim službama utvrđena Dodatkom Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, sklopljenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi dana 13. svibnja 2009. godine. Iako Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. godine predstavljaju osnovu ove tužbe, tuženik navodi da navedene Izmjene i dopune nisu dio važećeg Zakona o osnovici plaće u javnim službama te kao takve ne proizvode nikakve pravne učinke i nemaju utjecaj na važeći zakonski propis kojim se utvrđuje osnovica plaće u javnim službama,

- da kada bi naslovni Sud i zauzeo pravno stajalište da je Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. godine i Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. godine sastavni dio kolektivnog ugovora, što tuženik oštro opovrgava iz gore navedenih razloga, niti Dodatak Sporazumu, a niti Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu nije moguće primijeniti jer Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu nisu dio zakonskog teksta; dodatno, navedenim Izmjenama i dopunama Dodatka Sporazumu utvrđena je osnovica za izračun plaće od 5.108,84 kn, koja osnovica je identična osnovici za izračun plaće utvrđena Odlukom Vlade Republike Hrvatske od 1. travnja 2009. godine, dok osnovica za izračun plaće od 5.415,37 kn ne predstavlja utvrđenu osnovicu za obračun plaće nego samo možebitnu osnovicu koja bi se možebitno utvrdila važećim i zakonitim aktom, kolektivnim ugovorom, odnosno odlukom Vlade Republike Hrvatske, a što ovdje nije slučaj,

- opreza radi ističe prigovor zastare na ime potraživanja dijela iznosa razlike plaće.

4. Podneskom od 25. siječnja 2022. tužitelj se očituje na navode tuženika iz odgovora na tužbu te ostaje kod tužbenog zahtjeva u cijelosti.

5. Dana 23. ožujka 2022. tuženik dostavlja podnesak kojem prilaže matematički izračun razlike visine plaće uzimajući u obzir uvećanje od 6% za utuženo razdoblje, s ciljem izbjegavanja troška provođenja dokaza vještačenja.

6. Na ročištu održanom 06. travnja 2022. tužitelj je djelomično povukao tužbeni zahtjev, i to za iznos od 329,05 kn, sukladno izračunu razlike visine plaće koji je dostavio tuženik; tuženik je ostao kod odgovora na tužbu te naveo kako osporava isključivo osnovu tužbenog zahtjeva, dok se visini potraživanja ne protivi.

7. Tijekom dokaznog postupka pročitani su: Ugovor o radu (list 6-7 spisa), obračunske isprave za isplatu plaće ( list 8-20), Priopćenja za javnost Državnog zavoda za statistiku (list 21-34), sudska praksa (list 35-64 spisa), Pravilnik o sadržaju obračuna plaće, naknade plaće ili otpremnine (list 65-68 spisa), Zakon o plaćama u javnim službama ( list 69-71 spisa), Zakon o osnovici plaće u javnim službama ( list 72 spisa), Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama (list 73-80 spisa), Izmjene i dopune dodatka sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (list 81- 88 spisa), Arbitražna odluka (list 89-96 spisa), Vjerodostojno tumačenje izmjena i dopuna dodatka sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (list 97-99 spisa),

izvadak iz sudskog registra za tuženika (list 101-104 spisa), odluka o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama (list 115-116 spisa), obračun razlike plaće ( list 123).

8. U ovom postupku utvrđeno je da su Vlada RH i Sindikati javnih službi, i to Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara- medicinskih tehničara, te Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi zaključili 23.11.2006. Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, a kojim Sporazumom su ugovorili da se osnovica za izračun plaće u javnim službama povećava za 6% u 2007., zatim u 2008. te u 2009. i da se navedene obračunske osnovice primjenjuju od 1. siječnja svake godine.

9. Također je utvrđeno da su Vlada RH i navedeni sindikati javnih službi zaključili 13.05.2009. Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, a temeljem kojeg Dodatka su se suglasili na zamrzavanje osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto s time da su u članku III. utvrdili način povrata osnovice, i to na način da se osnovica za izračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kuna nakon što službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto, a to u odnosu na isto razdoblje prethodne godine. U članku IV. su odredili i način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće početnika sa VSS-om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu bruto minimalnu plaću u Republici Hrvatskoj. Utvrđeno je da su Vlada RH, te Sindikati javnih službi zaključili 26.10.2011. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama s time da te izmjene nisu potpisane po Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, iako su po predstavnicima tog Sindikata parafirane, a kojim Izmjenama je promijenjen članak III. Dodatka te članak IV. koji su se odnosili na način povrata osnovice i način usklađivanja pariteta, a promijenjen je i članak VII. u kojem su utvrđeni odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodatka, te Izmjena i dopuna i to na način da se određuje da ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanih u članku III.-V. ovih Izmjena i dopuna uskladba se odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao. Također je utvrđeno da je 07.12.2011. arbitraža koja je sastavljena temeljem Sporazuma o arbitraži donijela Arbitražnu odluku kojom je utvrdila sadržaj Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće, a kako je to prethodno opisano. Utvrđeno je da su Vlada RH te Sindikati javnih službi koji su potpisali naprijed spomenute Izmjene i dopune od 26.10.2011. donijeli 28.12.2012. i Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna o osnovici za plaće za javne službe, a to u odnosu na članak IV. u vezi s člankom VII. Dodatka Sporazumu. Utvrdili su da je negativni rast BDP-a prema službenim podacima DZS-a trajao neprestano od četvrtog tromjesečja 2011. do zaključno trećeg tromjesečja 2014., tj. 12 tromjesečja uzastopno. Utvrdili su također da je u drugom tromjesečju 2015. zabilježen rast BDP-a od 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015. rast BDP-a od 2,8% što daje aritmetičku sredinu od 2,0%, s time da je posljednji podatak za rast BDP-a u trećem tromjesečju od strane DZS-a objavljen 04.12.2015. Utvrđeno je i da je Vlada RH 29.12.2016. donijela Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama u iznosu od 5.211,02 kn bruto s primjenom od 01.01.2017., tj. počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017., koja će biti isplaćena za mjesec veljaču 2017.

10. Sporno je među strankama je li tuženik tužitelju trebao u predmetnom razdoblju plaću obračunati i isplatiti po osnovici od 5.415,37 kuna, temeljem odredbe članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu. Dakle, sporna je pravna valjanost spomenutih Izmjena i dopuna Dodataka Sporazuma, te podredno, jesu li ispunjeni uvjeti za primjenu navedene odredbe u slučaju da je ista valjana, ili pak je ona odgođena te prestala važiti budući je primjena Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu istekla 26. siječnja 2017.

11. Prigovor pasivne legitimacije koji je istaknuo tuženik u odgovoru na tužbu sud nalazi deplasiranim. U pogledu navoda tuženika da nije imao mogućnosti mijenjati obračun plaće svojih zaposlenika jer se isti vode u COP-u (centralnom obračunu plaća), valja naglasiti da je sukladno odredbi čl. 7. Zakona o radu (dalje u tekstu: ZR) obveza poslodavca u radnom odnosu radniku dati posao te mu za obavljeni rad isplatiti plaću, a radnika osobno obavljati preuzeti posao prema uputama koje poslodavac daje u skladu s naravi i vrstom rada. Temeljem odredbe čl. 90 st. 1. istog zakona poslodavac je dužan obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu.

12. Uzimajući u obzir da je tužitelj u ugovornom odnosu s tuženikom temeljem ugovora o radu, način na koji tužitelj vrši obračuna plaće svojih radnika ne može biti od utjecaja na njegovu obvezu da tužitelju obračuna plaću sukladno gore citiranim odredbama Zakona o radu. Stoga sud odbija tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije kao neosnovan.

13. Tuženik prigovara ništetnosti i nevaljanosti Izmjena iz 2011., pa i kasnije iz Arbitražne odluke, no sud nalazi da su ovakvi prigovori tuženika neosnovani u cijelosti. Nesporno je da Izmjene nisu potpisane od strane jednog od Sindikata, a radi se o Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, koji je potpisao Sporazum o osnovici plaće iz 2006. pa i Dodatak tom Sporazumu iz 2009. Međutim, sud smatra da to ne utječe na ništetnost i nevaljanost navedenih Izmjena jer bi Sindikat trebao biti isključen iz samog pregovaranja za navedene Izmjene, a tuženik u ovom postupku nije dokazao da bi navedeni Sindikat bio isključen iz pregovaranja, već je nedvojbeno da taj Sindikat nije potpisao navedene Izmjene. Stoga sud zaključuje da su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama zakonite i pravno valjane. Takvo stajalište proizlazi i iz odluka Vrhovnog suda RH (Revr 408/12-2 od 03.04.2017., Revr 847/10-2 od 07.12.2011., Revr 1797/09-2 od 07.02.2012. i Gž-13/02), te odluke Ustavnog suda RH broj U-

III/3535/2013 od 05.03.2015. Osim toga, navedene Izmjene i dopune unesene su i u Temeljni Kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (dalje: TKU) od 12.12.2012. - članak 51. stavak 4. ("Narodne novine" broj 141/12), a koji Kolektivni ugovor je uredno potpisan, između ostalih, i po Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, što znači da je i taj Sindikat u cijelosti prihvatio navedene Izmjene i dopune. Stoga su, po stajalištu ovog suda, navedene Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u svakom slučaju postale i dio Kolektivnog ugovora, te su sadržaj u cijelosti prihvatili svi Sindikati koji su sudjelovali u kolektivnom pregovaranju, a koji su ga kasnije i potpisali.

14. Nadalje, prigovori tuženika da su plaće zaposlenih u javni službama regulirane Zakonom o plaćama u javnim službama ("Narodne novine" br. 27/01. i 39/09.), su neosnovane jer prema odredbi članka 192. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14., dalje: ZR) kolektivnim ugovorom se uređuju prava i obveze stranaka koje su sklopile taj ugovor, a isti može sadržavati i pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnoga odnosa, pitanja osiguranja, te druga pitanja iz radnoga odnos ili u vezi s radnim odnosom, a plaće su svakako važan dio radnoga odnosa, te se dakle upravo u članku 51. TKU/12 uređuje i definira plaća zaposlenih u javnim službama. Stoga sud nalazi kako su Sindikati mogli pregovarati i potpisivati određene anekse, odnosno izmjene i dopune pojedinih kolektivnih ugovora, odnosno sporazuma zaključenih s Vladom RH, koja u ovim slučajevima predstavlja poslodavca i u kojim se odlučivalo i o plaćama, tj. osnovici i dodacima za zaposlene u javnim službama. Navedene Izmjene i dopune inače su zaključene na rok od pet godina, a kako to proizlazi iz članka XI. navedenih Izmjena, što znači da bi iste istekle s danom 25.10.2016., ali sukladno odredbi članka 199. stavak 1. Zakona o radu na njih se primjenjuju pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora, što znači da važe i daljnja tri mjeseca od isteka roka na koji su bile zaključene. Prema tome, rok je važenja navedenih Izmjena istekao s danom 26. siječnja 2017.

15. Prema tome, ovaj sud smatra da Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu od

26.10.2011. predstavljaju Kolektivni ugovor sklopljen sukladno citiranoj odredbi članka 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama, temeljem kojeg se osnovica plaće u javnim službama određuje Kolektivnim ugovorom između Vlade RH i Sindikata javnih službi, kao i odredbe članka 51. stavak 4. TKU-a za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" br. 115/10.), a kojim je bila utvrđena primjena Dodatka Sporazumu, kao i svih njegovih Izmjena i dopuna, na pitanje visine plaće u javnim službama te odredbe članka 51. stavak 4. TKU-a za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" br. 141/12.), a kojim je utvrđena primjena Dodatka Sporazumu, kao i svih njegovih Izmjena i dopuna na pitanje visine plaće u javnim službama. Pritom je odredbom članka 51. stavak 4. citiranog TKU-a ("Narodne novine" br. 115/10.) bilo propisano da ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu od 13.05.2009. kao i sve njegove Izmjene i dopune ili novi Sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze, kao i Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25.11.2006., važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim dokumentima. Pritom je slično navedenom bilo propisano i u odredbi članka 51. stavak 4. citiranog TKU-a ("Narodne novine" br. 141/12.).

16. Zbog naprijed navedenog, Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011., na koje se poziva tužitelj u svezi svog zahtjeva za isplatu razlike plaće, predstavlja pravno valjani kolektivni ugovor. Sud pritom dodaje da sve navedeno proizlazi i iz činjenice da su Vlada RH i Sindikati javnih službi 28. prosinca 2012. prihvatili Vjerodostojno tumačenje Izmjena Dodatka Sporazumu radi pojašnjenja primjene članka IV. stavak 5., a u svezi s člankom VII. stavak 1. Izmjena Dodatka Sporazumu. Stoga su uvjeti za povećanje osnovice temeljem odredbe članka III. citiranih Izmjena Dodatka Sporazumu ispunjeni krajem 2015. s početkom primjene od prosinca 2015., a što proizlazi i iz sadržaja već citirane odredbe članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011.

17. Iz priopćenja za javnost i priložene dokumentacije Državnog zavoda za statistiku proizlazi da je 28. kolovoza 2015. objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP- a za drugo tromjesečje 2015., a u kojoj procjeni se ističe da prva procjena pokazuje da je tromjesečni BDP u drugom tromjesečju 2015. realno veći za 1,2% u odnosu na isto tromjesečje u 2014. Nadalje, DZS je 27. studenoga 2015. objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015. u kojoj se navodi da prva procjena pokazuje da je tromjesečni BDP u trećem tromjesečju 2015. realno veći za 2,8% u odnosu na isto tromjesečje 2014. Iz navedenog proizlazi da je aritmetička sredina navedenih stopa rasta BDP-a 2% pa je stoga krajem studenog 2015. bio ispunjen uvjet iz članka III. Izmjena i dopuna za mjesec u kojem službeni pokazatelji DZS ukazuju na poboljšanje stanja, odnosno na rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDO-a dva uzastopna tromjesečja) te će se primjenjivati iza toga do prve sljedeće promjene prema Izmjenama i dopunama, jer je ovim Izmjenama i dopunama ugovoreno da ako se nešto isplaćuje ili povećava za mjesec u kojem službeni pokazatelji DZS-a ukažu na poboljšanje stanja, odnosno na rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) da će se primjenjivati iza toga do prve sljedeće promjene prema Izmjenama i dopunama u sljedećem mjesecu, pa se u smislu prije navedenog osnovica plaće u prosincu 2015. povećavala na iznos od 5.415,37 kn.

18. U odnosu na područje primjene Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javni službama sklopljenog 26. listopada 2011. te Arbitražne odluke od 07. prosinca 2011. treba navesti da u predmetnom postupku nije bilo sporno da je tužitelj u cijelom spornom razdoblju bila u radnom odnosu kod tuženika koji predstavlja javnu ustanovu. Nadalje, stav je suda da isplata plaće u skladu s povećanom osnovicom predstavlja individualno pravo tužitelja prema tuženiku kao njezinom poslodavcu, a temeljem važećeg ugovora o radu, pri čemu navedeno pravo iz radnog odnosa tužitelji mogu ostvarivati prema osnivaču ili prema tuženiku kao svom poslodavcu.

19. Sud nalazi da se u konkretnom slučaju primjenjuje odredba članka 194. stavak 1. ZR-a ("Narodne novine" br. 93/14.) prema kojoj kolektivni ugovor obvezuje sve osobe koje su ga sklopile, kao i sve osobe koje su u vrijeme sklapanja kolektivnog ugovora bile ili su naknadno postale članovi udruge koja je sklopila kolektivni ugovor. Osim toga, ukazuje se i na potrebu primjene odredbe članka 196. stavak 1. ZR-a prema kojoj su stranke kolektivnog ugovora i osobe na koje se on primjenjuje dužne u dobroj vjeri ispunjavati njegove odredbe.

20. Budući da je sud zauzeo stajalište da su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. pravno valjani, stav je suda da su ispunjeni uvjeti za primjenu odredbe članka VII. stavak 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. Pri tome se u toj odredbi navodi da ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanih u člancima III.-IV. navedenih Izmjena i dopuna, da se uskladba tada odgađa za onoliko tromjesečja koliko je trajao pad realnog tromjesečnog BDP-a u odnosu na isto razdoblje prethodne godine. Valja navesti da iz citiranih podataka o realnom tromjesečnom stanju BDP-a u navedenim razdobljima i koje je objavio DZS proizlazi da od četvrtog kvartala 2014. pa nadalje nije bilo negativnog rasta BDP-a, već je upravo protivno tome, vidljivo da je BDP stalno rastao. Pri tom se odredba članka VII. stavak 1. citiranih Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. ne odnosi na povrat osnovice iz članka III., već isključivo na usklađenje osnovice iz članka IV. i V. Izmjena Dodatka Sporazumu. Pri tome ovaj sud smatra da je intencija Vlade RH bila povrat osnovice na razinu iz 2009., i to na iznos od 5.415,37 kn. Osim toga, odgoda uskladbe dvanaest neprekidnih kvartala iskorištena je kroz odredbu članka IV. stavak 5. Izmjena Dodatka Sporazumu i temeljem Vjerodostojnog tumačenja od 28.12.2012., obzirom je odredbom članka IV. stavak 5. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu bilo ugovoreno da ako se do 31.12.2012. ne ispune pretpostavke iz članka III. da će tada Vlada RH biti u obvezi korigirati i isplatiti povećanu osnovicu plaće od 01.04.2013. pa nadalje. Obzirom na sve naprijed navedeno, proizlazi da je tuženik, i to od siječnja 2016. pa nadalje, bio obvezan tužitelju obračunavati i isplaćivati plaću po osnovici propisanoj Izmjenom i dopunom Dodatka Sporazumu od 26.10.2011., odnosno proizlazi da je potraživanje tužitelja osnovano.

21. U odnosu na ispunjenje uvjeta za povišenje osnovice valja navesti da je iz pokazatelja Državnog zavoda za statistiku RH vidljivo da je tromjesečni BDP u drugom tromjesečju 2015. realno bio veći za 1,2% u odnosu na isto tromjesečje 2014., a da je tromjesečni BDP u trećem tromjesečju 2015. bio realno veći za 2,8% u odnosu na isto tromjesečje 2014. Iz navedenog je vidljivo da je za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine došlo do rasta međugodišnjeg realnog tromjesečja prosječno 2% (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja - 1,2% + 2,8% = 4% : 2 = 2%), slijedom čega proizlazi da su krajem studenog 2015. ispunjeni uvjeti iz članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu za primjenu osnovice za obračun plaće u javnim službama od 5.415,37 kn bruto.

22. Sud stoga zaključuje da je tuženik dužan tužitelju isplatiti razliku plaće prema navedenoj osnovici od 5.415,37 kn, temeljem odredbe članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu sklopljenom 26.10.2011. i temeljem Arbitražne odluke od 07.12.2011., sve sukladno odredbi čl. 8. st. 1. ZR-a kojim je propisano da su se u radnom odnosu poslodavac i radnik dužni pridržavati odredbi ZR-a i drugih zakona, međunarodnih ugovora koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom RH i objavljeni, a koji su na snazi, drugih propisa, kolektivnih ugovora i pravilnika o radu.

23. Nesporna je visina tužbenog zahtjeva - odnosno izračun razlike bruto plaće, dakle bruto plaće koja je tužitelju obračunavana i isplaćivana i bruto plaće koju je valjalo isplaćivati primjenom osnovice od 5.415,37 kn bruto, a koja proizlazi iz Izmjena Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. – naime, tuženik je na ročištu održanom 06. travnja 2022. izričito naveo kako ne osporava visinu konačno postavljenog tužbenog zahtjeva.

22. Prigovor zastare koji je tuženik istaknuo u odgovoru na tužbu djelomično je osnovan. Prema odredbi čl. 139. Zakona o radu, potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina, pa kako je najranije potraživanje tužitelja u iznosu od 815,81 kn sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos tekućom od 15. kolovoza 2016. dospjelo istoga dana, a tužba je zaprimljena 31. kolovoza 2021., to jasno proizlazi da je u odnosu na navedeno potraživanje nastupila zastara. U preostalom dijelu tužbenog zahtjeva najranije potraživanje dospjelo je 15. rujna 2016. pa prigovor zastare u tome dijelu nije osnovan.

23. Sukladno navedenom usvojen je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 4.571,87 kn bruto na ime razlike neisplaćene bruto plaće za razdoblje od veljače 2016. do siječnja 2017. sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od svakog šesnaestog u mjesecu u odnosu na razliku bruto plaće za prethodni mjesec, a koji se sastoji od neto iznosa, doprinosa, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a u smislu odredbe članka 15. stavak 3. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" br. 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14 i 143/14), i članka 17. stavak 3. Pravilnika o porezu na dohodak ("Narodne novine" br. 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 20/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13 i 157/14), dok je u preostalom iznosu od 815,81 kn potraživanja tužbeni zahtjev odbijen. Stoga je odlučeno kao u točkama I. i II. izreke.

24. Uzimajući u obzir da je tužitelj na ročištu održanom 06. travnja 2022. djelomično povukao tužbeni zahtjev - za iznos od 329,05 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama - a tuženik se djelomičnom povlačenju tužbe nije protivio, pri čemu je visinu potraživanja u preostalom dijelu učinio nespornom, odlučeno je kao u izreci rješenja, na temelju odredbe čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 92/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. i 84/08. 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19. - u daljnjem tekstu: ZPP).

25. Odluku o troškovima postupka sud je donio na temelju čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a, uzimajući u obzir djelomičan uspjeh tužitelja u sporu. Visina troškova određena je sukladno vrijednosti predmeta spora, uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12. 103/14., 118/14., 107/15., dalje: Tarifa).

26. Sagledavajući uspjeh u parnici na način da isti u polovici sačinjava uspjeh u pogledu osnove, a u drugoj polovici uspjeh u pogledu visine, proizlazi da je tužitelj uspio sa 50% (osnova u cijelosti) i 42,43% (84,86% visine konačno postavljenog zahtjeva). Stoga proizlazi da je tužitelj u parnici uspio sa 92,43%, a tuženik sa 7,57% pa je tuženik dužan tužitelju naknaditi 84,86 % njegovih troškova (razlika uspjeha u postocima).

27. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 937,50 kn (Tbr. 7.1. i Tbr. 42 Tarife), sastava podneska od 25. siječnja 2022. u iznosu od 937,50 kn ((Tbr. 8.1. i Tbr. 42. Tarife), trošak zastupanja na ročištu od 06. travnja u iznosu od 937,50 kn (Tbr. 9.1. i Tbr. 42 Tarife), te trošak pristupa ročištu radi objave presude u iznosu od 468,75 kn (Tbr. 9.3. i Tbr. 42 Tarife) odnosno ukupan trošak u iznosu od 3.281,25 kn. Stoga je tuženik dužan tužitelju naknaditi iznos od 2.784,47 kn na ime troškova postupka, odnosno 84,86 % priznatih troškova.

28. Slijedom iznesenog odlučeno je kao u izreci.

Koprivnica, 19. svibnja 2022.

Sutkinja

Vlatka Ljepojević-Novak,v.r

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana, od dana dostave ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku).

Dostaviti:

1. O. L. R., Koprivnica

2. H. zavod za ……..osiguranje u K….

Po pravomoćnosti:

1. Porezna uprava, Područni ured…..