Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Kž-169/2022-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Damira Krahuleca, predsjednika vijeća, te sudaca Miroslava Jukića i Krunoslava Barkića, članova vijeća, uz sudjelovanje Sonje Fićok, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. B.Š., OIB: ..., zbog kaznenog djela iz čl. 212. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12 – dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Z. od 9. studenog 2021. poslovni broj K-88/2021- 10, u sjednici vijeća održanoj 19. svibnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba opt. B.Š., kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Z., na temelju čl. 544. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/11-odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 – dalje u tekstu ZKP/08), stavljen je izvan snage kazneni nalog toga suda broj K-271/2015 od 8. rujna 2015. protiv opt. B.Š..

1.1. Istom presudom, proglašen je krivim opt. B.Š. zbog kaznenog djela protiv okoliša – protupravna gradnja iz čl. 212. KZ/11, te je na temelju tog zakonskog propisa osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 11 (jedanaest) mjeseci, a na temelju čl. 56. st. 1., 2. i 3. KZ/11 optuženiku je izrečena uvjetna osuda s rokom provjeravanja od 3 (tri) godine.

1.2. Na temelju čl. 148. st. 1. u vezi čl. 145. st. 2. ZKP/08 opt. B.Š. je dužan platiti troškove kaznenog postupka, trošak vještaka geometra i šumarskog vještaka u iznosu od 12.778,75 kuna i paušalnu svotu u iznosu od 1.500,00 kuna, u roku od 30 dana.

2. Protiv te presude žali se opt. B.Š. po branitelju Z.M., odvjetniku iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o "kaznenopravnoj sankciji", s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, drugom sucu.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen na dužno razgledanje Županijskom državnom odvjetništvu u O..

5. Žalba nije osnovana.

6. Opt. B.Š. u žalbi po branitelju se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP/08 navodeći da prvostupanjska presuda nema razloga jer se u opisu djela iz izreke navodi da bi bili obavljeni radovi "probijanja, nasipanja, tamponiranja odnosno izgradnje makadamskog puta", a u obrazloženju se o tome uopće ne navode razlozi, te da je prvostupanjski sud ocjenjujući iskaze svjedoka D.Š. i Z.O., koji u iskazima navode da je na tom dijelu postojao put, koje iskaze je ocijenio nevjerodostojnim jer je prihvaćajući iskaze svjedoka J.F. i V.K. utvrdio da tamo nije postojao nikakav put (cesta) već samo staza (kozji put), iako ovi potonji svjedoci iskazuju da je u tom dijelu postojao "nekakav put", zbog čega su ti razlozi u obrazloženju prvostupanjske presude proturječni. Suprotno takvom žalbenom navodu opt. Š. pobijana presuda nema nejasnoća ni proturječnosti, a sadrži valjane razloge i o činjenicama i o pravnim pitanjima tako da nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP/08. Ispitujući pobijanu presudu u tome dijelu po službenoj dužnosti shodno čl. 476. st. 1. ZKP/08 ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio neku od drugih bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti.

7. Opt. Š. se žali zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ali ne navodi koju odlučnu činjenicu prvostupanjski sud nije utvrdio. Žalbom osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, predlažući u suštini drugačiju ocjenu izvedenih dokaza. Međutim, prvostupanjski sud je pozorno ocijenio sve izvedene dokaze pojedinačno i dovodeći ih u međusobnu vezu, pri čemu je dao i ocjenu proturječnih dokaza, te na temelju takve valjane ocjene dokaza pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje. Naime, nije sporno niti prema obrani opt. B.Š. da su tijekom rujna 2014. u predjelu Č. kod G., u šumskom predjelu, koji se nalazi u okviru Parka prirode V., kod zaseoka Š. započeta izgradnja makadamskog puta od tog zaseoka prema kanalu rijeke K.. Očevidom na mjestu događaja i vještačenjem je utvrđeno da se radi o novo izgrađenom putu u dužini 200 m, te nepotpuno izgrađenom makadamskom putu u daljnjoj dužini od 400 m time da je izvršeno kopanje, probijanje usjeka i trasiranje puta te prosijecanje šume u površini od 1549 m[2] . Nije sporno niti prema obrani opt. B.Š. da za takve građevinske radove nije imao bilo kakovu dozvolu nadležnih tijela niti suglasnost za građenje i izvođenje građevinskih radova na tom području. Nije sporno da je opt. B.Š. za te radove angažirao N.M. i njegovu građevinsku tvrtku trgovačko društvo M. d.o.o.. Pri tome opt. B.Š. navodi da je N.M. "samo dao nalog" da prokrči put, za koji optuženik navodi da je tu postojao i od ranije. Na temelju iskaza svjedoka N.M., F.B. i S.Lj. prvostupanjski sud je utvrdio da su radnici trgovačkog društva N.M. obavili izgradnju makadamskog puta u početnoj dužini oko 200 m tako da je taj put bio "uređen, utaban i trasiran", a svjedok S.Lj. je uz samu trasu puta izmaknuo i postavio crijevo za vodu i kabel za struju od "imanja B.Š. do kanjona rijeke K.". Na temelju iskaza svjedoka J.F. i V.K., zaposlenika Javne ustanove Park prirode V. na radnom mjestu čuvara prirode prvostupanjski sud je utvrdio da su neposrednim opažanjem svjedoci utvrdili da je od kuće opt. B.Š. prema kanjonu rijeke K., izgrađen put u dužini od cca 200 m, "tamponiran i prohodan" za promet vozilima, potom da su izvedeni radovi trasiranja puta u dužini od cca 400 m prokopavanjem nasipa i raslinja. Radove da su izvodili radnici trgovačkog društva M. d.o.o., a u razgovoru sa opt. B.Š. da im je on (opt. Š.) rekao da je naručio izvođenje tih radova, a za te radove da nije postojala nikakva dozvola iako su se ti radovi obavljali u zaštićenom području koji je proglašen parkom prirode. Pri tome je prvostupanjski sud prihvaćajući kao vjerodostojne iskaze svjedoka F. i K. utvrdio da ranije na tom dijelu nije postojao nikakav put, već samo staza kojom su se ljudi koristili za prolazak stokom do rijeke K.. Nasuprot toga iskazi svjedoka D.Š. i Z.O. koji bi navodili da je tu ipak postojao nekakav put odnosno staza, prvostupanjski sud nije prihvatio kao vjerodostojne u dijelu u kojem bi ti svjedoci govorili o postojanju kakvog puta na tome dijelu, osim navedene staze. Vještačenjem po vještaku M.A. prvostupanjski sud je utvrdio da je započetom izgradnjom navedenog makadamskog puta na površini od 1549 m[2] shodno šumskom odštetnom cjeniku Hrvatskih šuma obzirom na pustošenje šume do koje je došlo uslijed navedenih radova nastala šteta od 44.356,56 kuna. Na temelju iskaza svjedoka F. i K. te vještaka mjernika I.M. prvostupanjski sud je utvrdio da je mjesto ostvarenja kaznenog djela dio kčbr. 849/1 k.o. G., šumski odjeli 58a i 58b, gospodarske jedinice N. u vlasništvu Republike Hrvatske. Taj predio da se nalazi u okviru Parka prirode V. koji je proglašen parkom prirode shodno čl. 1. i 2. Zakona o proglašenju planine V. parkom prirode u vezi čl. 111. Zakona o zaštiti prirode. Obzirom na nespornu činjenicu da opt. B.Š. nije niti zahtijevao a niti ishodio bilo kakvu dozvolu ili suglasnost za izvođenje bilo kakovih građevinskih radova na tom zaštićenom dijelu prirode, da je kao investitor postupio protivno čl. 108. st. 1. do 4. Zakona o gradnji u vezi čl. 2. st. 1. t. 4., čl. 4. t. 10. i čl. 6. Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima. O tome je prvostupanjski sud naveo iscrpne, jasne i provjerljive razloge, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i na koje se upućuje radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja, a koji nisu dovedeni u sumnju žalbenim navodima optuženika.

8. Pravilno je prvostupanjski sud djelo za koje je opt. B.Š. proglasio krivim kvalificirao kao kazneno djelo protiv okoliša – protupravna gradnja iz čl. 212. KZ/11. To zbog toga što je u području koje je proglašeno zaštićenom prirodnom vrijednosti, znajući da se predio Č. kod mjesta G. kod zaseoka Š. pa sve do kanjona rijeke K. radi o šumskim odjelima u okviru Parka prirode V., svjestan da nema bilo kakvu dozvolu ili suglasnosti za izvođenje bilo kakvih građevinskih radova, poduzeo izgradnju makadamskog puta, od zaseoka Š. prema kanjonu rijeke K., angažiranjem radnika trgovačkog društva M. d.o.o. koji su u potpunosti izgradili 200 m takvog puta, te trasirali daljnjih 400 m takvog puta, pri čemu je krčenjem šumskih nasada uzrokovana šteta pustošenjem šume u zaštićenom parku prirode. Pri tome je za ukazati da neosnovano u žalbi navodi opt. B.Š. da bi se radilo o beznačajnom djelu. Naime, da bi se radilo o beznačajnom odjelu iz čl. 33. KZ/11, potrebno je da kod ostvarenja obilježja kaznenog djela stupanj počinitelje krivnje bude nizak, da djelo nema posljedice ili da su te posljedice neznatne i da ne postoji potreba za kažnjavanjem počinitelja. Svi ti uvjeti moraju postojati zajedno (kumulativno). Međutim, kada je prvostupanjski sud utvrdio da je opt. Š. u ostvarenju kaznenog djela postupao s izravnom namjerom, kao najvišim oblikom krivnje, a da je pustošenjem šume u parku prirode nastala trajna šteta, tada se ne može govoriti da bi djelo koje je počinio optuženik bilo beznačajno.

9. Nije osnovana žalba opt. B.Š. zbog odluke o uvjetnoj osudi. Prvostupanjski sud je i pravilno utvrdio i pravilno vrednovao sve okolnosti o kojima ovisi izbor vrste i mjere kazne. Pravilnom ocjenom tih okolnosti prvostupanjski sud je pravilno opt. Š. za kazneno djelo iz čl. 212. KZ/11, za koje je proglašen krivim, na temelju tog zakonskog propisa osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedanaest mjeseci, a na temelju čl. 56. KZ/11 optuženik izrekao uvjetnu osudu s primjernim rokom provjeravanja od tri godine. Na pravilnost izbora vrste i mjere kazne ne utječe ni činjenica što je od ostvarenja kaznenog djela prošlo više godina, kada se uzme u obzir da je kaznenim djelom u zaštićenom području, parku prirode, uzrokovao trajno pustošenje šume.

9.1. I prema nalaženju ovog drugostupanjskog suda izrečenom uvjetnom osudom u odnosu na konkretnog optuženika ostvarit će se svrha kažnjavanja izražavanjem društvene osude zbog počinjenog kaznenog djela, jačanjem povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecajem na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenog djela i o pravednosti kažnjavanja, uz omogućavanje optuženiku da se ponovno uključi u društvo (čl. 41. KZ/11).

10. Slijedom navedenog, žalba optuženika nije osnovana, a nisu utvrđene povrede zakona iz čl. 476. st. 1. ZKP/08 na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, tako da je žalbu valjalo odbiti kao neosnovanu i na temelju čl. 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci.

Osijek, 19. svibnja 2022.

Predsjednik vijeća

Damir Krahulec, v.r.