Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 24 P-343/20-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji Karmen Ošpuh, u pravnoj stvari tužiteljice T. Š. iz V., OIB …, zastupane po punomoćnici V. B. T., odvjetnici u D. S., , protiv tužene Z. b. d.d., Z., OIB …, zastupane po punomoćnicima O. d. P. & P. j.t.d. iz Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon 3. svibnja 2022., održane glavne i javne rasprave u prisutnosti tužiteljice i punomoćnice, te odvjetničkog vježbenika F. F. kod punomoćnika tužene, 19. svibnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe sadržan u čl. 1. točka 2. Ugovora o namjenskom kreditu broj … od 23. ožujka 2006., koja glasi: "uz valutnu klauzulu".

II. Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe sadržan u čl. 2. točka 1. Ugovora o namjenskom kreditu broj … od 23. ožujka 2006., koja glasi: "u kunskoj protuvrijednosti, obračunato po srednjem tečaju H. n. b. na dan plaćanja."

III. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka odredba sadržana u čl. 7. točka 1. Ugovora o namjenskom kreditu broj … od 23. ožujka 2006., koja glasi: "korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 472,89 CHF (slovima: četristosedamdesetdva švicarska franka i osamdesetdevet rapa) obračunatoj po srednjem tečaju H. n. b. važećem za CHF na dan plaćanja."

IV. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka odredba sadržana u čl. 23. točka P. Ugovora o namjenskom kreditu broj … od 23. ožujka 2006., koja glasi: "korisnik kredita i ostale ugovorne strane na strani korisnika kredita izjavljuju kreditoru da su upoznati sa činjenicom da su kredit iz čl. 1. ovog Ugovora, te sve obveze na povrat kredita iz ovog Ugovora vezani uz valutnu klauzulu, pa ovime i izrijekom potvrđuju da pristaju na sve rizike i učinke koji mogu proizaći iz promjena tečajnih odnosa nastalih za vrijeme postojanja ugovornog odnosa na temelju ovog ugovora.".

V. Nalaže se tuženiku Z. b. d.d., Z., OIB … da tužiteljici T. Š. iz V., OIB …, isplati iznos od 132.081,89 kn (slovima: sto trideset dvije tisuće osamdeset jednu kunu i osamdeset devet lipa), sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od:

- 147,37 kn od 1. svibnja 2010. do isplate

- 302,34 kn od 1. lipnja 2010. do isplate

- 552,17 kn od 1. siječnja 2011. do isplate

- 514,38 kn od 1. veljače 2011. do isplate

- 537,30 kn od 1. ožujka 2011. do isplate

- 538,49 kn od 1. travnja 2011. do isplate

- 608,10 kn od 1. svibnja 2011. do isplate

- 756,04 kn od 1. lipnja 2011. do isplate

- 924,40 kn od 1. srpnja 2011. do isplate

- 1.032,62 kn od 1. kolovoza 2011. do isplate

- 748,46 kn od 1. rujna 2011. do isplate

- 652,87 kn od 1. listopada 2011. do isplate

- 659,26 kn od 1. studeni 2011. do isplate

- 672,44 kn od 1. prosinca 2011. do isplate

- 661,42 kn od 1. siječnja 2013. do isplate

- 653,20 kn od 1. veljače 2013. do isplate

- 644,70 kn od 1. ožujka 2013. do isplate

- 704,13 kn od 1. travnja 2013. do isplate

- 616,70 kn od 1. svibnja 2013. do isplate

- 602,41 kn od 1. lipnja 2013. do isplate

- 610,95 kn od 1. srpnja 2013. do isplate

- 601,97 kn od 1. kolovoza 2013. do isplate

- 118.340,17 kn od 30. kolovoza 2013. do isplate

po stopi od 14 % godišnje do 30.6.2011., od 1.7.2011. do 31.7.2015. po stopi od 12 % godišnje, od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

VI. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 20.900,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 19. svibnja 2022. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

Konstatira se da je povučen tužbeni zahtjev preko iznosa od 132.081,89 kn do iznosa od 154.372,74 kn.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela tužbu radi utvrđenja ništetnosti i isplate iznosa pobliže navedenog u izreci pod točkom V., navodeći da je s tuženikom sklopila Ugovor o namjenskom kreditu broj … od 23. ožujka 2006., a kojim joj je tuženik stavio na raspolaganje iznos od 85.866,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, da se tužiteljica obvezala isplatiti kredit u jednakim mjesečnim anuitetima, plativo u kunskoj protuvrijednosti, obračunatim po srednjem tečaju CHF na dan plaćanja. Tvrdi da joj tuženik nije prezentirao moguće rizike nekontroliranog rasta tečaja švicarskog franka, kao i uvećanja mjesečnog anuiteta uslijed rasta tečaja, time da joj je rečeni kredit ponuđen kao najpovoljniji, s najnižom kamatnom stopom, u tom ugovoru da postoje dva promjenjiva elementa i to rečena valutna klauzula vezana za švicarski franak i promjenjiva kamatna stopa, a koji elementi ukazuju da se radi o nepoštenim ugovornim odredbama temeljem kojih tužiteljica niti u trenutku sklapanja ugovora, a ni danas, nije znala niti je mogla znati koliko će uopće iznositi glavnica, a koliko kamata, odnosno koliko će joj iznositi ukupna kreditna obveza. Pri tome se tužiteljica poziva na presudu Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., te na odluku Vrhovnog suda RH broj Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. Nadalje, tužiteljica se poziva i na odredbu čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12 i 56/13) – sada čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača i na odredbu čl. 502.c Zakona o parničnom postupku.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi i osnovu i visini tužbenog zahtjeva, te ističe prigovor zastare u odnosu na sve iznose koji su dospjeli prije 11. kolovoza 2015. Tuženik tvrdi da nije stekao nikakvu korist bez osnove, osporava tužiteljici svojstvo potrošača, odnosno potrošačkog ugovora CHF kredita koji je predmet spora, smatrajući da je na tužiteljici teret dokaza o suprotnome. Nadalje, da tužiteljica nije bila stranka kolektivnog postupka i stoga da ne postoji nikakva radnja tužitelja usmjerena na ostvarenje njegovih konkretnih prava koja bi prekinula tijek zastare. Tvrdi da je tužiteljica bila upoznata s valutnim rizikom, a valutna klauzula je izrijekom zakonom dopuštena i legitimna ugovorna odredba, a tužena nije imala niti jednog razloga sumnjati u buduće kretanje tečaja predmetne valute, kraj činjenice da je tečaj te valute godinama bio stabilan. Nadalje, da je prilikom sklapanja ugovora, tužiteljici pružila sve potrebne informacije, a do tih je informacija tužiteljica mogla doći u nizu novinskih članaka tijekom 2005. i na koju je upozorio tadašnji vice-guverner HNB-a B. V. prilikom podnošenja izvješća Hrvatskom saboru.

3. Sud je u dokaznom postupku pročitao ugovor o kreditu, otplatni plan, promete po kreditu, novinske članke sa lista 53-92 spisa, provedeno je financijsko vještačenje, pročitan nalaz vještaka N. J. od 3.1.2022., pročitan nalaz knjigovodstveno financijskog vještaka V. S. O. od 6.4.2017., te saslušana tužiteljica u svrhu dokazivanja.

4. Između stranaka nije sporno da su 23. ožujka 2006. sklopile ugovor o namjenskom kreditu broj 3206336286, da je tuženik isplatio tužiteljici iznos od 85.866,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, da je u čl. 1. točka 2. Ugovora, ugovorena valutna klauzula, u čl. 2. točka 1. da je ugovoreno plaćanje anuiteta u kunskoj protuvrijednosti CHF, obračunato po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja, u čl. 7. da je ugovoreno da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 472,89 CHF obračunatoj po srednjem tečaju HNB važećem za CHF na dan plaćanja, te da su ugovorili da je korisnik kredita upoznat s činjenicom da su kredit i sve obveze na povrat kredita vezani uz valutnu klauzulu i da izrijekom potvrđuju da pristaju na sve rizike i učinke koji mogu proizaći iz promjena tečajnih odnosa za vrijeme postojanja ugovornog odnosa. Nije sporno ni to da je tijekom otplate kredita kamatna stopa od strane tuženika mijenjana u smislu povišenja i da je tužiteljica zasebnom tužbom tražila razliku preplaćenog iznosa nastalog uslijed povećanja kamatne stope, a nije sporno ni to da je u više navrata mijenjan i tečaj CHF prema HRK, a što je oboje utjecalo na povećanje visine obveze tužiteljice za isplatu anuiteta.

5. Spornim se ukazuje pravno pitanje zastare, pitanje da li tužiteljica ima svojstvo potrošača i može li se na konkretni slučaj primijeniti presuda Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-6632/2017-10 od 14.6.2018., a na koju se presudu tužiteljica poziva u tužbi.

6. Naime, presudom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-6632/17 od 14.6.2018., utvrđena je ništetnost ugovornih odredaba, između ostalih i tuženika kao banke, kojima se ugovarala valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a to iz razloga što se o takvim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, niti je tuženik kao banka potrošače u cijelosti informirala o svim bitnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što pak je suprotno načelu savjesnosti i poštenja i prouzročilo je neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve to isključivo na štetu potrošača. Također je točkom 9. izreke presude naloženo svim tuženima da prekinu s gore opisanim postupanjem, te im je naloženo da u roku od 60 dana ponude potrošačima izmjenu ugovorne odredbe kojom je određeno da je iznos glavnice kreditne obveze vezan uz valutu švicarski franak, a kamatna stopa promjenjiva, na način da glavnica bude izražena u kunama u iznosu koji je isplaćen u fazi korištenja kredita i uz fiksnu kamatnu stopu, a u postotku koji je bio izrijekom naveden u sklopljenom potrošačkom ugovoru kao važeća stopa redovne kamate na dan sklapanja ugovora, jer će u suprotnom njihovu ponudu zamijeniti ova presuda.

7. Valja reći da je i u presudi i rješenju poslovni broj Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. Vrhovni sud Republike Hrvatske odlučio da se odbija kao neosnovana revizija između ostalih i Z. b. d.d. Z. kao 1. tuženika iz kolektivne tužbe protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je utvrđeno da su te banke u određenim navedenim razdobljima povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak, sve suprotno odredbama čl. 81., čl. 82. i čl. 90. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03; dalje: ZZP/03) u razdoblju do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008., suprotno odredbama čl. 96. i čl. 97. Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09; dalje: ZZP).

8. Dakle, u konkretnom slučaju radi se o parnici koja tematski pripada većem broju u bitnome istovjetnih parnica o kojima je Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo relevantno pravno stajalište koje je primjenjivo i na ovaj parnični predmet. U konkretnom slučaju, polazeći od nespornih utvrđenja navedenih sudova, da su odredbe koje su se odnosile na valutnu klauzulu bile sastavni dio standardnog ugovora o kreditu unaprijed sastavljenog od banke, da se o tim odredbama sa potrošačem nije pojedinačno pregovaralo, da potrošač na njihov sadržaj nije imao utjecaja, te je takvim ugovornim odredbama potrošaču nametnuta obveza koju on objektivno nije mogao sagledati kao cjelinu u vrijeme sklapanja ugovora, a takva ugovorna odredba uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita – potrošača kao jedne ugovorne strane u odnosu na banku – trgovca kao drugu ugovornu stranu, a što je sve suprotno temeljnim načelima obveznog prava, prije svega ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, na čelu dužnosti njihove suradnje i na čelu zabrane zlouporabe prava.

9. Za navesti je da tuženik osporava tužiteljici svojstvo potrošača iz spornog ugovora o kreditu. U smislu Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/2003), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Očito je da kupnja stana isključivo za potrebe stanovanja tužiteljice i uže obitelji, ne predstavlja pravni posao u svrhu koja bi bila namijenjena njezinom zanimanju ili poslovnoj aktivnosti, a valja reći i to da je teret tog dokaza upravo na tuženiku a ne na tužiteljici, no tuženik suprotno tijekom postupka nije uspio dokazati .

10. Prema odredbi čl. 502.c Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka US RH, 84/08, 96/08 - Odluka US RH, 123/08 - Ispravak; 57/11; 148/11 - Pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - Odluka US RH; dalje: ZPP), fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. Štoviše, u tom će slučaju sud biti vezan uz ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na nj pozvati. Upravo se na ta utvrđenja tužitelj i poziva u ovoj tužbi i na njima temelji tužbeni zahtjev. Slijedom navedenog, sud je udovoljio tužbenom zahtjevu upravljenom na utvrđenje ništetnosti ugovornih odredaba koje se odnose na tečaj CHF u vrijeme isplate kredita, odnosno valuti vezanoj uz tečaj CHF. Ne može postojati utvrđena ništetnost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu, a da istodobno ne postoji ništetnost i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na istovrsni ugovor, slijedom čega se svi prigovori tuženika upravljenim na informiranost tužiteljice i razumljivost ugovornih odredaba ukazuju promašenima.

11. U odnosu na prigovor zastare, ovaj sud takav prigovor ocjenjuje neosnovanim. Zastarni rok kod stjecanja bez osnove iznosi 5 godina. Kako se tužiteljica poziva na spomenutu presudu Visokog trgovačkog suda RH, broj Pž-6632/17-10 od 14.6.2018., koja je postala pravomoćna 14.6.2018., kraj činjenice da je tužba podnesena 11.8.2020., nije nastupila zastara tražbine. Jednako tako i građanski odjel Vrhovnog suda RH, na sjednici od 30. siječnja 2020., donio je Zaključak koji glasi: "Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO/05 (čl. 104. st. 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora".

12. Na temelju nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za ekonomiju – financije i računovodstvo ovaj je sud utvrdio da je tužiteljica uplaćivala mjesečne obveze prema anuitetima po tečaju CHF na dan plaćanja, te je u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita, u razdoblju od 1.5.2006. do 30.8.2013., više platila iznos od 132.081,89 kn, time da u nalazu vještakinja iskazuje pojedinačne mjesečne iznose. U skladu sa nalazom vještaka, tužiteljica je i postavila tužbeni zahtjev, dakle, traži isplatu upravo tog iznosa.

13. U odnosu na tvrdnju tuženika da se u konkretnom slučaju radi o preinaci tužbenog zahtjeva, iako tužiteljica podneskom od 4.2.2022. (list 149-150 spisa) glavnični iznos smanjuje s prvotno utuženih 154.372,74 kn na 132.081,89 kn, no mijenjajući tijek zatezne kamate sada od 1. svibnja 2010., u odnosu na u tužbi tražene kamate od 1.6.2006., za navesti je da se u konkretnom slučaju ne radi o preinaci tužbenog zahtjeva, nego o povlačenju dijela tužbenog zahtjeva na koji je tuženik uostalom i pristao. Nije riječ o preinačenju tužbe kada tužitelj tijekom glavne rasprave tužbeni zahtjev proširi ili smanji na tijek zateznih kamata od vremena prije onog u tužbi, a da se visina glavničnog iznosa nije promijenila, odnosno tužbeni zahtjev se nije povećao. Kako se radi o povlačenju dijela tužbenog zahtjeva, na koje povlačenje je tuženik pristao, to je donijeto rješenje kao u izreci primjenom čl. 193. st. 2. ZPP-a.

14. U odnosu na prigovor tuženika na nalaz u kojem tužitelj tvrdi da vještak mijenja inicijalni anuitet na dan isplate s promjenom kamatne stope, te od izvršenih uplata oduzima inicijalni anuitet na dan isplate, smatrajući da je vještak razlike po osnovi promjene tečaja trebao iskazati na način da se od svake mjesečne obveze koja je stvarno bila obračunata i plaćena oduzme obveza prema inicijalnim uvjetima (inicijalni anuitet u kunama prema inicijalnoj kamati i tečaju na dan isplate kredita), te od tako dobivenog iznosa oduzeti iznos koji je razlika obveze po osnovi promjene kamatnih stopa.

15. Na okolnost upućenih primjedbi na nalaz očitovala se i vještakinja na glavnoj raspravi 3. svibnja 2022., te ističe da promjena kamatne stope tijekom ugovornog razdoblja nema nikakvog utjecaja na izvršeni izračun u nalazu jer je u nalazu koristila izračun baziran isključivo na promjeni tečaja CHF, a kraj činjenice da je tužiteljica već u zasebnom parničnom postupku tužila i nastalu razliku, odnosno preplaćene iznose s osnove promjene kamatne stope, a vidljivo je to i iz priloženog nalaza knjigovodstveno financijskog vještaka V. S. O. iz 2017. Ovakvim prigovorom tuženik nije doveo u sumnju pravilnost i stručnost nalaza vještaka, slijedom čega ga i sud prihvaća objektivnim i izrađenim po pravilima struke i temelji osnovanost tužbenog zahtjeva na tom nalazu.

16. Odluka o zateznoj kamati u skladu je s odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21; dalje: ZOO).

17. Odluka o parničnom trošku u skladu je s odredbom čl. 154. st. 5. u svezi sa čl. 155. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka US RH, 84/08, 96/08 - Odluka US RH, 123/08 - Ispravak; 57/11; 148/11 - Pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - Odluka US RH; dalje: ZPP), stanjem spisa i Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Tužiteljici je naime priznat cijeli trošak, jer vezano uz povlačenje dijela tužbenog zahtjeva sa iznosa od 154.372,74 kn na iznos od 132.081,89 kn, takav neuspjeh od cca 14 % predstavlja neznatni neuspjeh, pri čemu je sud vodio računa da se tuženik protivio tijekom cijelog postupka i osnovi i visini tužbenog zahtjeva, dakle, za uspjeh stranaka u sporu nije odlučan samo konačni presuđeni iznos, već sud mora voditi računa i o tome da li su nastali troškovi postupka bili nužni, a kraj činjenice da je tuženik osporavao i osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Dakle, tužiteljici je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 2.500,00 kn, sastava obrazloženih podnesaka kojima se očituje na podneske tuženika i to od 8.11.2021., 4.2. i 18.3.2022. u iznosima od po 2.500,00 kn, zastupanje na raspravama 28.10.2021., 23.3. i 3.5.2022 u iznosima od po 2.500,00 kn, sudske pristojbe na tužbu i na presudu u iznosima od po 950,00 kn i trošak vještačenja od 1.500,00 kn ili ukupno 20.900,00 kn.

Varaždin, 19. svibnja 2022.

Sutkinja

Karmen Ošpuh

Uputa u pravnom lijeku:

Protiv presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu ovom sudu u roku od 15 dana od dana primitka presude, elektroničkim putem, a o žalbi odlučuje nadležan županijski sud.

Dostaviti:

1) Punomoćnica tužiteljice - V. B. T., odvjetnica u D. S.,

2) Punomoćnici tuženika – OD P. i P. j.t.d., Z.,