Republika Hrvatska
Poslovni broj: Gž R-214/2022-
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Mihe Mratovića, kao predsjednika vijeća, te Arijane Bolanča kao suca izvjestitelja i člana vijeća, te mr. sc. Dražana Penjaka kao člana vijeća u pravnoj stvari tužitelja M. B. iz C., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničinog ureda J. J., M. B., D. B. i T. H. iz K., protiv tuženika Hrvatske šume d.o.o., Zagreb, OIB: ..., zastupanog po punomoćnici M. Š., dipl. pravnici, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Karlovcu broj Pr-18/22-19 od 21. prosinca 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 19. svibnja 2022.
p r e s u d i o j e
I. Uvažava se žalba tužitelja, te se preinačava presuda Općinskog suda u Karlovcu broj Pr-18/22-19 od 21. prosinca 2021. i sudi:
"Nalaže se tuženiku Hrvatske šume d.o.o. Zagreb, Uprava šuma Podružnica K., OIB: ... da tužitelju M. B. (OIB: ...), C., isplati novčanu rentu u neto iznosu od 142.520,85 kn uz zakonsku zateznu kamatu po stopi od 12% godišnje tekući na pojedine mjesečne iznose od svakog 16-og u mjesecu za prethodni mjesec do 31.07.2015.g., od 01.08.2015.g. do 31.12.2015.g. po stopi od 8,14% godišnje, a od 01.01.2016.g. do 30. 06. 2016.g. po stopi od 8,05% godišnje, od 01. 07. 2016. g. do 31. 12. 2016. po stopi od 7,88% godišnje, a od 01. 01. 2017.g. do 30.06.2017.g. po stopi od 7,68% godišnje, od 01.07.2017.g. do 31. 12.2017.g. po stopi od 7,41% godišnje, od 01.01.2018.g. do 30.06.2018.g po stopi od 7,09% g. godišnje, od 01.07.2018.g. do 31.12.2018.g po stopi od 6,8% godišnje, od 01.01.2019.g. do 30.06.2019.g. po stopi od 6,54% godišnje, od 01.07.2019. do 31.12. 2019.g. po stopi od 6,30% godišnje, a od 01.01.2020.g. pa do isplate po stopi od 6,11% godišnje, odnosno po stopi koja se određuje za svako polugodište sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, i to:
- na iznos od 1.541,87 kn tekući od 16.06.2014.g. pa do isplate,
- na iznos od 1.541,87 kn tekući od 16.07.2014.g. pa do isplate,
- na iznos od 1.541,87 kn tekući od 16.08.2014.g. pa do isplate,
- na iznos od 1.541,87 kn tekući od 16.09.2014.g. pa do isplate,
- na iznos od 1.541,87 kn tekući od 16.10.2014.g. pa do isplate,
- na iznos od 1.541,87 kn tekući od 16.11.2014.g. pa do isplate,
- na iznos od 1.541,87 kn tekući od 16.12.2014.g. pa do isplate,
- na iznos od 1.541,87 kn tekući od 16.01.2015.g. pa do isplate,
- na iznos od 1.541,87 kn tekući od 16.02.2015.g. pa do isplate,
- na iznos od 1.541,87 kn tekući od 16.03.2015.g. pa do isplate,
- na iznos od 1.541,87 kn tekući od 16.04.2015.g. pa do isplate,
- na iznos od 1.541,87 kn tekući od 16.05.2015.g. pa do isplate,
- na iznos od 1.541,87 kn tekući od 16.06.2015.g. pa do isplate,
- na iznos od 1.541,87 kn tekući od 16.07.2015.g. pa do isplate,
- na iznos od 1.537,37 kn tekući od 16.08.2015.g. pa do isplate,
- na iznos od 1.539,62 kn tekući od 16.09.2015.g. pa do isplate,
- na iznos od 1.539,62 kn tekući od 16.10.2015.g. pa do isplate,
- na iznos od 1.539,62 kn tekući od 16.11.2015.g. pa do isplate,
- na iznos od 1.539,62 kn tekući od 16.12.2015.g. pa do isplate,
- na iznos od 1.536,11 kn tekući od 16.01.2016.g. pa do isplate,
- na iznos od 1.536,11 kn tekući od 16.02.2016.g. pa do isplate,
- na iznos od 1.536,11 kn tekući od 16.03.2016.g. pa do isplate,
- na iznos od 1.536,11 kn tekući od 16.04.2016.g. pa do isplate,
- na iznos od 1.536,11 kn tekući od 16.05.2016.g. pa do isplate,
- na iznos od 1.536,11 kn tekući od 16.06.2016.g. pa do isplate,
- na iznos od 1.536,11 kn tekući od 16.07.2016.g. pa do isplate,
- na iznos od 1.536,11 kn tekući od 16.08.2016.g. pa do isplate,
- na iznos od 1.536,11 kn tekući od 16.09.2016.g. pa do isplate,
- na iznos od 1.536,11 kn tekući od 16.10.2016.g. pa do isplate,
- na iznos od 1.536,11 kn tekući od 16.11.2016.g. pa do isplate,
- na iznos od 1.536,11 kn tekući od 16.12.2016.g. pa do isplate,
- na iznos od 1.536,11 kn tekući od 16.01.2017.g. pa do isplate,
- na iznos od 1.536,11 kn tekući od 16.01.2017.g. pa do isplate,
- na iznos od 1.536,11 kn tekući od 16.02.2017.g. pa do isplate,
- na iznos od 1.536,11 kn tekući od 16.03.2017.g. pa do isplate,
- na iznos od 1.536,11 kn tekući od 16.04.2017.g. pa do isplate,
- na iznos od 1.536,11 kn tekući od 16.05.2017.g. pa do isplate,
- na iznos od 1.536,11 kn tekući od 16.06.2017.g. pa do isplate,
- na iznos od 1.536,11 kn tekući od 16.07.2017.g. pa do isplate,
- na iznos od 1.536,11 kn tekući od 16.08.2017.g. pa do isplate,
- na iznos od 1.536,11 kn tekući od 16.09.2017.g. pa do isplate,
- na iznos od 1.536,11 kn tekući od 16.10.2017.g. pa do isplate,
- na iznos od 1.536,11 kn tekući od 16.11.2017.g. pa do isplate,
- na iznos od 1.536,11 kn tekući od 16.12.2017.g. pa do isplate,
- na iznos od 1.536,11 kn tekući od 16.01.2018.g. pa do isplate,
- na iznos od 1.536,11 kn tekući od 16.02.2018.g. pa do isplate,
- na iznos od 1.536,11 kn tekući od 16.03.2018.g. pa do isplate,
- na iznos od 1.536,11 kn tekući od 16.04.2018.g. pa do isplate,
- na iznos od 1.536,11 kn tekući od 16.05.2018.g. pa do isplate,
- na iznos od 1.536,11 kn tekući od 16.06.2018.g. pa do isplate,
- na iznos od 1.536,11 kn tekući od 16.07.2018.g. pa do isplate,
- na iznos od 1.536,11 kn tekući od 16.08.2018.g. pa do isplate,
- na iznos od 1.536,11 kn tekući od 16.09.2018.g. pa do isplate,
- na iznos od 1.536,11 kn tekući od 16.10.2018.g. pa do isplate,
- na iznos od 1.536,11 kn tekući od 16.11.2018.g. pa do isplate,
- na iznos od 1.536,11 kn tekući od 16.12.2018.g. pa do isplate,
- na iznos od 1.536,11 kn tekući od 16.01.2019.g. pa do isplate,
- na iznos od 1.536,11 kn tekući od 16.02.2019.g. pa do isplate,
- na iznos od 1.536,11 kn tekući od 16.03.2019.g. pa do isplate,
- na iznos od 1.536,11 kn tekući od 16.04.2019.g. pa do isplate,
- na iznos od 1.536,11 kn tekući od 16.05.2019.g. pa do isplate,
- na iznos od 1.536,11 kn tekući od 16.06.2019.g. pa do isplate,
- na iznos od 1.536,11 kn tekući od 16.07.2019.g. pa do isplate,
- na iznos od 1.536,11 kn tekući od 16.08.2019.g. pa do isplate,
- na iznos od 1.536,11 kn tekući od 16.09.2019.g. pa do isplate,
- na iznos od 1.536,11 kn tekući od 16.10.2019.g. pa do isplate,
- na iznos od 1.536,11 kn tekući od 16.11.2019.g. pa do isplate,
- na iznos od 1.536,11 kn tekući od 16.12.2019.g. pa do isplate,
- na iznos od 1.536,11 kn tekući od 16.01.2020.g. pa do isplate,
- na iznos od 1.536,11 kn tekući od 16.02.2020.g. pa do isplate,
- na iznos od 1.536,11 kn tekući od 16.03.2020.g. pa do isplate,
- na iznos od 1.536,11 kn tekući od 16.04.2020.g. pa do isplate,
- na iznos od 1.536,11 kn tekući od 16.05.2020.g. pa do isplate,
- na iznos od 1.536,11 kn tekući od 16.06.2020.g. pa do isplate,
- na iznos od 1.536,11 kn tekući od 16.07.2020.g. pa do isplate,
- na iznos od 1.536,11 kn tekući od 16.08.2020.g. pa do isplate,
- na iznos od 1.536,11 kn tekući od 16.09.2020.g. pa do isplate,
- na iznos od 1.536,11 kn tekući od 16.10.2020.g. pa do isplate,
- na iznos od 1.536,11 kn tekući od 16.11.2020.g. pa do isplate,
- na iznos od 1.536,11 kn tekući od 16.12.2020.g. pa do isplate,
- na iznos od 1.536,11 kn tekući od 16.01.2021.g. pa do isplate,
- na iznos od 1.536,11 kn tekući od 16.02.2021.g. pa do isplate,
a nadalje počevši od mjeseca ožujka 2021.g. pa dok za to budu postojali zakonski uvjeti mjesečni iznos od 1.536,11 kn time da je tuženik dužan sve dospjele iznose isplatiti odmah, a dospijevajući do svakog 15-og u mjesecu za prethodni mjesec, uz zakonsku zateznu kamatu tekuću na svaki pojedini mjesečni iznos od svakog 16-og u mjesecu za prethodni mjesec pa do isplate po stopi od 6,11% godišnje, odnosno po stopi koja se određuje za svako polugodište sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."
II. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe nadoknadi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 56.812,50 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 21. prosinca 2021. do isplate.
III. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana isplati tužitelju trošak ovog žalbenog postupka u iznosu od 4.687,50 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 19. svibnja 2021. do isplate.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je isti tražio da se isplati novčana renta u neto iznosu od 142.520,85 kuna sa zakonskom zateznom kamatom pobliže označenoj u izreci suda prvog stupnja pod točkom I., te da i u budući doprinosi mjesečni iznos od 1.536,11 kuna sa zakonskom zateznom kamatom, nadalje je naloženo tužitelju da nadoknadi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 11.800,00 kuna.
2. Žalbu u zakonskom roku izjavljuje tužitelj, pobijajući odluku suda prvog stupnja iz svih žalbenih razloga predviđenih člankom 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje u tekstu: ZPP). Predlaže da se pobijana presuda preinači podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.
U smislu odredbe članka 359. stavak 1. ZPP-a sud prvog stupnja žalbu tužitelja dostavio je na odgovor tuženiku.
Tuženik nije odgovorio na žalbu tužitelja.
Žalba tužitelja je osnovana.
3. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom imovinske štete koju isti trpi zbog ozljeđivanja na radu dana 11. listopada 2009.
4. U ovom predmetu Županijski sud u Splitu je već donio svoju odluku Gž R- 242/19-2 23. prosinca 2019., u kojoj ukidnoj odluci je data uputa sudu prvog stupnja da u ponovljenom postupku otkloni nedostatak na način da pravilnom primjenom materijalnog prava i pravilno nadopunjenog činjeničnog stanja ponovno odluči o tužbenom zahtjevu tužitelja.
5. U nastavku postupka sudu prvog stupnja donosi identičnu odluku, smatrajući da je tužitelj isključivo odgovoran za radnu nezgodu koju je doživio dana 19. listopada 2009., te je u potpunosti odgovoran za nastali štetni događaj pa da mu iz tog razloga ne pripada pravo na naknadu imovinske štete.
6. Sud prvog stupnja u provedenom parničnom postupku proveo je brojne dokazne radnje ali analizirao je djelomično samo neke dokaze, pa ih je sud prvog stupnja pogrešno ocijenio i izveo nepravilan zaključak o postojanju drugih činjenica.
7. Tužbeni zahtjev je utemeljen na odredbi članka 15. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine", broj 59/96, 94/96, 114/03, 100/04, 86/08, 116/08 i 75/09, u daljnjem tekstu: ZZR) koja propisuje u relevantnom razdoblju da poslodavac odgovara radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu profesionalnom bolešću ili bolešću u vezi s radom po načelu objektivne odgovornosti na koje ne utječu propisane obveze radnika u području sigurnosti i zdravlja na radu, iznimno od stavka 1. ovog članka poslodavac se može osloboditi od odgovornosti ili se njegova odgovornost može ograničiti prema općim propisima obveznog prava, ako se radi o događajima nastalim zbog izvanrednih i nepredvidivih okolnosti odnosno više sile, a na koje poslodavac unatoč njegovoj dužnoj pažnji nije mogao utjecati. U obrazloženju prijedloga izmjene ZZR objavljenom u "Narodnim novinama", broj 79/05, kao razlog izmjene sadržaja odredbe članka 15. navodi se da je izmjenom odredbom članka 15. Zakona, institut odgovornosti za štetu usklađen s općim propisima obveznog prava, osobito u području iznimnog ograničenja odnosno oslobađanja poslodavca od odgovornosti za nastalu štetu.
8. Odredbom članka 9. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01, 114/03, 137/04-pročišćeni tekst i 68/05, u daljnjem tekstu: ZR) propisano je da su u radnom odnosu poslodavac i zaposlenik dužni pridržavati odredbi tog i drugih zakona, međunarodnih ugovora, drugih propisa, kolektivnih ugovora i pravilnika u svezi s radnim odnosom; dok je člankom 28. stavak 1. propisano da je poslodavac dužan pribaviti i održavati postojanje, uređenje, opremu, alate, mjesto rada i pristup mjestu rada te organizirati rad na način koji osigurava zaštitu životinja i zdravlja zaposlenika, a u skladu sa posebnim zakonima i drugim propisima i naravi posla koji se obavlja.
9. Činjenica je da kod objektivne odgovornosti radnik ne mora dokazati krivnju već poslodavac mora dokazati razlog ekskulpacije koji razlozi su doista samo iznimni kako to sugerira odredba članka 15. ZZR.
10. Suprotno stavu suda prvog stupnja koji je zaključio da je tužitelj dokazao da je odgovoran za ozljedu koju je pretrpio na radu, a tuženik je dokazao da postoje pretpostavke koje ga u cijelosti oslobađaju od odgovornosti u ovoj pravnoj stvari odgovornost tuženika je objektivna i zasniva se na pretpostavci uzročnosti između štete i tehnološkog procesa, odnosno zaštite na radu te se on može osloboditi odgovornosti pod naprijed navedenim pretpostavkama.
11. U postupku pred sudom prvog stupnja nadalje je utvrđeno da je tužitelj zaposlenik tuženika te je radio na radnom mjestu sjekača (mjesto s posebnim uvjetima rada) koji poslovi predstavljaju opasnu djelatnost kako to pravilno sugerira sud prvog stupnja prema odredbi članka 1063. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05 i 41/08, dalje: ZOO) za koje je mjesto isti bio osposobljen za rad na siguran način. Nadalje, u postupku je utvrđeno da je tužitelj pravilno oborio stablo, ali se isto počelo kotrljati, pa je tužitelj bježeći niz stazu udario u kamen i teško se ozlijedio, sve jer stablo nije bilo osigurano od posljedica kotrljanja obzirom da je sječa stabala bila obavljena na strmoj padini, a nije postojao nakon obavljene sječe stabla dogovor između tužitelja i revirnika M. B., način na koji treba pristupiti daljnjem poslu-čišćenju grana sa oborenog stabla.
12. Sud prvog stupnja je u pobijanoj odluci analizirao provedena vještva po vještacima šumarske struke dr. sc. K. I. i vještaka zaštite na radu A. Š., zaključuje da je odgovornost tužitelja za nastali štetni događaj.
13. Suprotno stavu suda prvog stupnja ovaj žalbeni sud je analizom izvedenih dokaza, i to postupka koji je već vođen pred Općinskim sudom u Karlovcu i koji je pravomoćno okončan pod poslovnim brojem P-472/11, a koji postupak je pokrenuo tužitelj iz ovog postupka protiv svog poslodavca, tuženika iz ovog postupka, radi naknade neimovinske štete u kojem postupku je pregledana i pravomoćna presuda Prekršajnog suda u Karlovcu, Stalne službe u Slunju pod brojem G-720/10 od 1. travnja 2010. gdje proizlazi da je tuženik-poslodavac Hrvatske šume i M. B., zaposlenik tuženika koji je bio nadređen našem tužitelju proglašeni krivima što su propustili skrbiti da radni proces sječe i obrade stabala se odvija u skladu s Zakonom o zaštiti na radu članku 44. stavku 2. odnosno da su propustili razraditi tehnologiju rada sa tužiteljem te da M. B., kao revirnik, nije prije početka sječe stabala sa tužiteljem obavio razgovor obzirom na teren na kojem se obavljala sječa, a radilo bi se o terenu pod nagibom, te da kao rukovoditelj nije provjerio drži li se tužitelj uputa o radu na siguran način, na strani tuženika svakako postoji suodgovornost za nastali štetni događaj. Nadalje je u istom postupku pod brojem P-472/11 utvrđeno da postoji i suodgovornost tužitelja budući da je kao radnik sjekač sa dugogodišnjim iskustvom obučen i osposobljen za rad na siguran način te da je obzirom na konfiguraciju terena bio dužan procijeniti opasnost od pomicanja oborenog debla i pozvati revirnika M. B. radi daljnjeg dogovora o načinu obrade oborenog debla.
13.1. Sve gornje navode, imao je u vidu sud u postupku pod brojem Pr-476/22 u kojem je utvrđena suodgovornost na strani tužitelja od 35% i tuženika od 65% za štetni događaj.
14. Prema stavu ovog žalbenog suda propust suda prvog stupnja u ovom postupku se očitovao i na činjenici da je svoju odluku temeljio isključivo na vještačkom nalazu. Obaveza je suda prvog stupnja da sve dokaze koje je proveo, među kojima su i spomenute odluke već provedenog parničnog i prekršajnog postupka koje su postale pravomoćne analizira i cijeni, sa provedenim vještačenjem, jer vještačenje i vještaci u parničnom postupku služe kao pomoć i korektiv sudu da razradi sporna pitanja za koja sud ne mora imati predznanja ili pak kvalitetna znanja za donošenje ispravnog pravnog stava. Prema mišljenju ovog žalbenog suda kod činjenice koje su već utvrđene u spomenutim postupcima naknade neimovinske štete i prekršajnom postupku, propust suda prvog stupnja što nije u cijelosti analizirao navedene dokaze, jer pravilnom analizom nameće se već pravilan zaključak da bi postojala suodgovornost stranaka u ovom postupku i to kako je već pravilno utvrđeno u prethodnom postupku na strani tužitelja prema ocjeni ovog suda iznosila bi 35%, a prema tuženiku 65%.
15. Pred sudom prvog stupnja u ponovljenom postupku provedeno je i psihijatrijsko vještačenje iz kojeg vještva proizlazi da je tužitelj koji je pretrpio dana 19. listopada 2009. godine ozljedu glave zadobivši prijelom lubanje u slijepoočnoj tjemenoj regiji s krvarenjem u slijepozatiljnoj regiji zbog ovog ozljeđivanja prema medicinskoj dokumentaciji način na koji je iskazivao inspekciji na sudu i vještaku može se zaključiti da je on razvio kongradnu amneziju tj. nesjećanje na sam trenutak ozljeđivanja, a tužitelj je svoj nalaz i svoje prvo kazivanje dao dana 20. listopada 2009. pa je i njegovo sjećanje na štetni događaj bilo nepotpuno i sa velikim oprezom treba analizirati i uzeti njegovu izjavu u odnosu na trenutak ozljeđivanja.
16. Ono što pravilno sud prvog stupnja utvrđuje u pobijanoj odluci jeste činjenicu da je tužitelj kritične prigode obavio sječu rušenjem označenog stabla, da je stablo bilo na padini, da je njegov neposredni rukovoditelj M. B. koji radi na radnom mjestu revirnika čuo da je stablo oboreno, a čuo je i rad motorne pile u poziciji "ler", a zatim nakon minut, dva je obaviješten da je tužitelj pretrpio povredu. Nadalje, imajući u vidu da se radi o padini, oboreno stablo nije bilo zaustavljeno niti izvučeno na sigurno mjesto gdje bi se moglo očistiti od grana, a isto tako pristupilo se i opasnom poslu ne samo sječe i obaranja stabla već i čišćenja stabla bez prethodnog dogovora sa neposrednim rukovoditeljem što je obaveza u poslu kojem je tužitelj radio za tuženika, da se daljnjim dogovorom regulira način nastavka posla na siguran i za život neopasan način izvršitelja, to je po mišljenju ovog suda pogrešan zaključak suda prvog stupnja da je isključiva odgovornost tužitelja za nastali štetni događaj. Prema mišljenju ovog žalbenog suda ukazuje se da bi odgovornost tužitelja bila 35%, a tuženika 65%.
17. Kako visina postavljenog tužbenog zahtjeva nije bila sporna među strankama tijekom trajanja postupka, a kako je tužitelj tražio razliku od invalidske mirovine koju ostvaruje do razlike plaće i istu umanjio za svoj doprinos od 35%, to je ovaj žalbeni sud u cijelosti usvojio tužbeni zahtjev tužitelja i odlučio kao u izreci odluke ovog žalbenog suda pod točkom I. pozivom na odredbu članka 373. ZPP-a.
18. Imajući u vidu uspjeh tužitelja u ovom postupku, ovaj žalbeni sud je obvezao tuženika i na naknadu troškova parničnog postupka primjenom odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a, a koji trošak se sastoji od troška koji je popisao punomoćnik tužitelja i predao na ročištu dana 18. prosinca 2018. i to sastav tužbe, sastav podnesaka od 30. kolovoza 2016., 3. travnja 2018., 6. srpnja 2018. i 30. listopada 2018., te zastupanje na ročištima od 16. studenog 2016., 23. veljače 2017. i 18. prosinca 2018. sve radnje po 2.500,00 kuna, trošak objave presude od 22. siječnja 2019. 500,00 kuna, troškovi PDV-a, predujma za troškove vještačenja u iznosu od 2.000,00 kuna, te popis troška koji je punomoćnik tužitelja predao na ročište dana 11. studenog 2021. koji se sastoji od troškova prethodnog žalbenog postupka sastava troškova podnesaka od 15. travnja 2020., 20. veljače 2021., 3. ožujka 2021., 9. lipnja 2021. i 15. srpnja 2021., svaka radnja po 2.500,00 kuna, kao i zastupanje na ročištu od 15. rujna 2020. te 11. studenog 2021. po 2.500,00 kuna, troškovi objave presude u iznosu od 500,00 kuna, troškovi PDV-a te troškovi psihijatrijskog vještačenja u visini od 2.000,00 kuna, shodno tome imajući u vidu odredbu članka 154. i 155. ZPP-a te Tarife za rad odvjetnika u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, dalje u tekstu: Tarifa) odlučeno kao u izreci odluke pod točkom II.
Cijeneći uspjeh tužitelja u ovom žalbenom postupku, obvezan je tuženik nadoknaditi tužitelju i trošak žalbenog postupka, pa je shodno tome odlučeno kao u izreci pod točkom III. ovog žalbenog suda.
U Splitu, 19. svibnja 2022.
Predsjednik vijeća:
Miho Mratović, v. r.