Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Kž-79/2022-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Damira Krahuleca, predsjednika vijeća, te sudaca Miroslava Jukića i Krunoslava Barkića, članova vijeća, uz sudjelovanje Sonje Fićok, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. T.Š., OIB: ..., zbog kaznenog djela iz čl. 179.a i čl. 117. st. 2. u vezi st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19

– dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika, podnesenim protiv presude Općinskog suda u Z. od 20. prosinca 2021. poslovni broj K-531/2021-9, u javnoj sjednici vijeća održanoj 19. svibnja 2022., u nazočnosti Z.K., zamjenika županijskog državnog odvjetnika u O.,

p r e s u d i o  j e

I/ Prihvaća se žalba državnog odvjetnika i djelomično žalba opt. T.Š., te se preinačuje prvostupanjska presuda u odluci o djelomičnoj uvjetnoj osudi i sigurnosnim mjerama i izriče da se opt. T.Š. za kazneno djelo nasilje u obitelji iz čl. 179.a KZ/11, za koje je tom presudom proglašen krivim prihvaća, na temelju tog zakonskog propisa, kao pravilno utvrđena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, a za kazneno djelo tjelesne ozljede iz čl. 117. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11, za koje je tom presudom proglašen krivim, na temelju čl. 117. st. 2. KZ/11 utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, te se za kaznena djela u stjecaju primjenom čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11 osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci, u koju se na temelju čl. 54. KZ/11 optuženiku uračunava vrijeme lišenja slobode i provedeno u istražnom zatvoru od 24. kolovoza do 24. studenog 2020., te se optuženiku izriču, samo, na temelju čl. 70. KZ/11 sigurnosna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana koja će se izvršavati u ustanovi za izvršenje kazne zatvora i koja može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora i na temelju čl. 74. st. 1. i 2. KZ/11 sigurnosna mjera udaljenja iz zajedničkog kućanstva na adresi P., ulica ..., u trajanju od 1 (jedne) godine, dulje od izrečene jedinstvene kazne zatvora.

II/ Odbija se u ostalom dijelu žalba opt. T.Š., kao neosnovana, te se u ostalom pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Z. proglašen je krivim opt. T.Š. zbog kaznenog djela nasilje u obitelji iz čl. 179.a KZ/11 i kaznenog djela tjelesne ozljede iz čl. 117. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11, te je optuženiku na temelju čl. 179.a KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, a na temelju čl. 117. st. 2. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) mjeseca, pa je na temelju čl. 51. KZ/11 optuženiku izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 1 (jednog) mjeseca, a na temelju čl. 57. KZ/11 optuženiku je izrečena djelomična uvjetna osuda, na način da će se dio kazne u trajanju 6 (šest) mjeseci izvršiti, dok se preostali dio kazne u trajanju od 7 (sedam) mjeseci neće izvršiti ako optuženik u roku od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo, a na temelju čl. 54. KZ/11 optuženiku je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 24. kolovoza do 24. studenog 2020..

1.1. Na temelju čl. 69. KZ/11 opt. T.Š. izrečena je sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti (politoksikomanija, ovisnost o marihuani) koja može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora, odnosno do proteka roka provjeravanja primjenom uvjetne osude, a najdulje 3 (tri) godine, koja sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti izrečena uz kaznu zatvora (neuvjetovani dio kazne) će se izvršavati u okviru zatvorskog sustava za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne zatvora, a izrečena uz uvjetnu osudu (uvjetovani dio kazne) će se izvršavati u zdravstvenoj ili drugoj specijaliziranoj ustanovi za otklanjanje ovisnosti izvan zatvorskog sustava, uz nadzor nadležnog tijela za probaciju.

1.2. Na temelju čl. 70. KZ/11 opt. T.Š. izrečena je sigurnosna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana koja mjera može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora, odnosno do isteka roka provjeravanja primjenom uvjetne osude, a najdulje 2 (dvije) godine, koja sigurnosna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana izrečena uz kaznu zatvora (neuvjetovani dio kazne) će se izvršavati u ustanovi za izvršenje kazne zatvora za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne zatvora, a izrečena uz uvjetnu osudu (uvjetovani dio kazne) će se izvršavati u zdravstvenoj ustanovi ili u pravnoj osobi ili kod fizičke osobe specijalizirane za otklanjanje nasilničkog ponašanja pod uvjetima određenim posebnim propisom, uz nadzor nadležnog tijela za probaciju.

1.3. Na temelju čl. 74. KZ/11 opt. T.Š. izrečena je sigurnosna mjera udaljenja iz zajedničkog kućanstva koje se nalazi na adresi u P., ulica ..., a koja mjera se izriče u trajanju od 1 (jedne) godine. Sud može opozvati uvjetnu osudu (uvjetovani dio kazne) i odrediti izvršenje izrečene kazne osuđeniku koji bez opravdanog razloga krši obvezu koja mu je određena sigurnosnom mjerom obveznog liječenja od ovisnosti, sigurnosnom mjerom obveznog psihosocijalnog tretmana i sigurnosnom mjerom udaljenje iz zajedničkog kućanstva, izrečenima uz uvjetnu osudu – uvjetovani dio kazne (čl. 58. st. 5. KZ/11).

1.4. Na temelju čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 – dalje u tekstu ZKP/08) opt. T.Š. je u cijelosti oslobođen obveze naknade troškova kaznenog postupka.

2. Protiv te presude žali se državni odvjetnik zbog povrede kaznenog zakona i odluke o djelomičnoj uvjetnoj osudi, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje ili da se preinači u smislu čl. 41. KZ/11 i "strože sankcionira inkriminirano postupanje" optuženika.

2.1. Protiv te presude žali se opt. T.Š. po branitelju Š.M., odvjetniku iz Odvjetničkog društva Č. & M. d.o.o. iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni i sigurnosnoj mjeri, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno "odlučivanje". Stavljen je prijedlog da s optuženik i branitelj optuženika obavijeste o sjednici vijeća.

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

4. Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen na razgledanje Županijskom državnom odvjetništvu u O..

5. O javnoj sjednici vijeća drugostupanjskog suda obaviješteni su državni odvjetnik, opt. T.Š. i branitelj optuženika Š.M., odvjetnik iz Z..

6. Na sjednicu vijeća je pristupio Z.K., zamjenik županijskog državnog odvjetnika u O., a nisu pristupili opt. T.Š. i branitelj optuženika odvjetnik Š.M. iz Z., koji su uredno obaviješteni, te je shodno čl. 475. st. 4. ZKP/08 sjednica vijeća održana u odsutnosti optuženika i branitelja optuženika.

6.1. Sjednica vijeća drugostupanjskog suda je započela izlaganjem žalbe državnog odvjetnika koju je izložio Z.K., zamjenik županijskog državnog odvjetnika u O., te je izjavio da ostaje kod prijedloga iz te žalbe.

6.2. Nakon toga sudac izvjestitelj izložio je žalbu optuženika podnesenu po branitelju.

7. Žalba državnog odvjetnika je osnovana, a žalba optuženika je djelomično osnovana.

8. Opt. T.Š. žalbom po branitelju se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP/08 navodeći da prvostupanjska presuda nema razloga o odlučnim činjenicama ili su ti razlozi "nejasni". S tim u vezi u žalbi navodi da prvostupanjski sud prilikom ocjene iskaza svjedoka žrtve D.Š. i svjedokinje L.Š. navodi da se ti iskazi "u bitnome poklapaju", ali da se "ne analizira" u kojim dijelovima se njihovi iskazi poklapaju, da je iskaz svjedoka D.Š. ocijenjen vjerodostojnim, iako se za pojedine dijelove tog iskaza navodi da je svjedok sklon "pretjerivanjima i preuveličavanjima", da u iskazima imenovanih svjedoka koji su davali na ročištu za raspravu u odnosu na iskaz u prethodnom postupku postoje "određene proturječnosti", a da sud ne navodi razloge koji od ta dva iskaza prihvaća kao istinit. Pored toga se navodi da postoji proturječje između izreke i razloga jer se u izreci u opisu djela navodi da je žrtva D.Š. 19. kolovoza 2020. zadobio ozljedu "u vidu manje oguljotine lumbalno", a onda se u obrazloženju (odlomak 37.) navodi da se radi o ozljedi "u vidu manje oguljotine u slabinskom području", a potom dalje u obrazloženju (odlomak 39.) ponovno da se radi o ozljedi "u vidu manje oguljotine lumbalno".

8.1. Suprotno žalbenim navodima opt. Š. prvostupanjski sud je pozorno ocijenio sve izvedene dokaze pojedinačno i dovodeći ih u međusobnu vezu, te pri tome dao i ocjenu proturječnih dokaza, između ostalih i iskaza svjedoka žrtve D.Š. i svjedokinje L.Š., koje iskaze je pozorno ocijenio, te o tome naveo valjane razloge bez proturječnosti. Suprotno žalbenim navodima opt. Š. ne postoji proturječje između izreke i obrazloženja jer se i u izreci, u opisu djela, i u obrazloženju (odlomak 38.) jasno i provjerljivo navodi da je 19. kolovoza 2020. opt. T.Š. udarajući nogama po tijelu žrtvi D.Š. nanio ozljedu "u vidu manje oguljotine lumbalno", a što je utvrđeno, između ostalog sudskomedicinskim vještačenjem. Kraj takvog stanja stvari neosnovan je navod opt. Š. da bi bila počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP/08, a ovaj drugostupanjski sud ispitujući pobijanu presudu u tome dijelu shodno čl. 476. st. 1. ZKP/08 nije utvrdio neku od drugih bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, na koje pazi po službenoj dužnosti.

9. Opt. Š. se žali zbog povrede kaznenog zakona iz čl. 469. st. 1. t. 1. ZKP/08 navodeći u žalbi da kazneno djelo nasilje u obitelji iz čl. 179.a KZ/11 i kazneno djelo tjelesne ozljede iz čl. 117. st. 2. KZ/11 "ne mogu biti u idealnom stjecaju, već da se radi o prividnom stjecaju... zbog odnosa konsumpcije". S tim u vezi opt. Š. u žalbi pravilno navodi da je kazneno djelo nasilje u obitelji iz čl. 179.a KZ/11 kazneno djelo s tzv. blanketnom dispozicijom, da je čl. 10. st. 1. t. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji ("Narodne novine" broj 70/17 i 126/19 – dalje u tekstu cit. Zakona), "prekršaj nasilja u obitelji, između ostalog, tjelesno nasilje", a da je nakon izmjene cit. Zakona koje je stupilo na snagu 1. siječnja 2020. "prekršaj nasilja u obitelji, između ostalog, primjene fizičke sile uslijed koje nije nastupila tjelesna ozljeda". Stoga da je "nastupom tjelesne ozljede u cijelosti iscrpljeno ne pravo cijele radnje" stjecaj navedenih kaznenih djela samo prividan.

9.1. Suprotno žalbenom navodu opt. Š. pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je moguć stjecaj kaznenog djela nasilje u obitelji iz čl. 179.a KZ/11 i kaznenog djela tjelesna ozljeda iz čl. 117. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11, u vezi čl. 51. KZ/11, a kako je to pravilno navedeno u opisu djela i pravnoj oznaci djela navedeni u izreci prvostupanjske presude. Naime, kako to pravilno navodi prvostupanjski sud (odlomak 13.) prema čl. 10. cit. Zakona nasilje u obitelji je, između ostalog, i primjena fizičke sile uslijed koje nije nastupila tjelesna ozljeda... koja dovodi do uznemirenosti žrtve ili vrijeđa dostojanstvo žrtve i time se žrtvi nanosi tjelesne ili duševne patnje. Dakle, kada je počinitelj postupao protivno čl. 10. cit. Zakona, nasiljem u obitelji, primjenom fizičke sile, uslijed koje nije nastupila tjelesna ozljeda kod žrtve, ali je takva primjena fizičke sile kod člana obitelji ili bliske osobe izazvala strah za sigurnost žrtve ili je žrtvu dovela u ponižavajući položaj, kao što je to ovdje slučaj, ostvareni su svi bitni elementi kaznenog djela iz čl. 179.a KZ/11, a ako je uz to primjenom fizičke sile prema takvoj žrtvi namjerno nanesena i tjelesna ozljeda ostvareni su, u stjecaju, i svi bitni elementi kaznenog djela iz čl. 117. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11. O tome je prvostupanjski sud naveo valjane razloge koji nisu dovedeni u sumnju žalbenim navodima optuženika.

10. Nije osnovana žalba opt. Š. zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. S tim u vezi optuženik u žalbi navodi da je pogrešno utvrđenje prvostupanjskog suda da su njegove (opt. Š.) radnje, pobliže opisane u opisu djela iz izreke prvostupanjske presude, kod žrtve D.Š., brata optuženika, izazvale osjećaj straha, ugroženosti, bespomoćnosti i poniženosti, jer iz iskaza svjedoka M. i L.Š. proizlazi da žrtva D.Š. nije bio u strahu, iako je žrtva u iskazu na ročištu za raspravu od 10. studenog 2020. navela da se "boji okrivljenika", a niti je žrtva dovedena u ponižavajući položaj jer da ne proizlazi zaključak da bi zbog "inkriminiranih događaja" žrtva postala nesigurna ili da bi izgubila samopouzdanje.

10.1. Suprotno žalbenim navodima opt. Š. prvostupanjski sud je pozorno ocijenio obranu opt. T.Š., iskaze svjedoka žrtve D.Š., brata optuženika, M.Š., oca optuženika i žrtve, i L.Š., majke optuženika i žrtve, te na temelju takve ocjene navedenih dokaza, pri čemu je dana i ocjena proturječnih dokaza, utvrdio da je opt. T.Š., prvo 18. kolovoza 2020., verbalno napao svog brata žrtvu D.Š., odgurnuo ga rukama, potom ga šakom nekoliko puta udario po zatiljku, govoreći pri tome da će ga ubiti i prebiti, a kada je žrtva pobjegla izvan kuće na balkon, sustigao žrtvu te ga nastavio udarati šakama, potom uzeo drvenu dršku metle i istom udarao žrtvu po rukama i tijelu, a zatim otišao i iz kuhinje uzeo kuhinjski nož, te se vratio do žrtve govoreći žrtvi da će je ubiti i izbosti nožem, te ga jednom rukom uhvatio za vrat a u drugoj ruci držao nož, istovremeno govoreći da će žrtvi razrezati vrat, a nakon toga se udaljio iz kuće da bi ponovno 19. kolovoza 2020. dok se žrtva nalazila u dnevnom boravku, ljut što je zbog događaja iz prethodnog dana žrtva događaj prijavila policiji, šakom udario žrtvu po glavi i tijelu, govoreći zašto je zvao policiju, te da će ga prebiti, a kada je žrtva ponovno izašla iz kuće na balkon, iz kuhinje uzeo bat za meso i bacio ga u smjeru žrtvu pogodivši žrtvu u predjelu ruke, više puta udario žrtvu nogama po tijelu. Pored toga na temelju iskaza svjedoka žrtve D.Š. i L.Š., te uvidom u liječničku dokumentaciju na ime žrtve D.Š. i sudskomedicinskim vještačenjem je utvrđeno da je opt. T.Š. 19. kolovoza 2020., ponovno prijetio žrtvi, te primijenio fizičku silu, a u namjeri tjelesnog ozljeđivanja više puta udario nogom po tijelu i na taj način mu nanio tjelesnu ozljedu u vidu manje oguljotine lumbalno. Vještačenjem po vještaku psihijatru prvostupanjski sud je utvrdio da je opt. T.Š. u vrijeme ostvarenja kaznenih djela za koje se tereti imao smetnje ophođenja u obitelji, poremećaj osobnosti sa emocionalnom nestabilnosti i asocijalnim karakteristikama, poremećaj ponašanja radi konzumiranja alkohola na razini štetne uporabe, te vjerojatno uporabu psihoaktivnih tvari zbog čega su sposobnosti optuženika da shvati značaj svojih radnji i upravlja svojim postupcima bile smanjene ali ne bitno. O tome je prvostupanjski sud naveo izuzetno iscrpne, jasne i provjerljive razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i na koje se upućuje radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja.

11. Pravilno je prvostupanjski sud djela za koje je opt. T.Š. proglasio krivim kvalificirao kao stjecaj kaznenih djela nasilje u obitelji iz čl. 179.a KZ/11 i tjelesna ozljeda iz čl. 117. st. 2. u vezi st. 1. i čl. 51. KZ/11. To zbog toga što je opt. T.Š. 18. i 19. kolovoza 2020. u obiteljskoj kući u kojoj živi zajedno sa svojim bratom, žrtvom D.Š. i svojom majkom L.Š., protivno čl. 10. cit. Zakona, grubo verbalno napao i riječima prijetio, žrtvi D.Š., bratu optuženika, čime je vršio psihičko nasilje nad svojim bratom, te primijenio fizičku silu udarajući svog brata na različite načine po tijelu, što je fizičko iživljavanje nad žrtvom, a čime je teško kršio propise od zaštite od nasilja u obitelji, što je kod žrtve kao bliske osobe i člana obitelji uzrokovalo strah za vlastitu sigurnost, čime je žrtva dovedena u ponižavajući položaj, te u namjeri da žrtvu tjelesno ozlijedi, više puta udario nogama po tijelu, nanijevši mu na taj način tjelesnu ozljedu u vidu manje oguljotine lumbalno.

12. Prvostupanjski sud je prilikom izbora vrste i mjere kazne pravilno utvrdio od olakotnog da je optuženik iskazao žaljenje zbog počinjenih kaznenih djela i želju da se pomiri sa žrtvom svojim bratom, te smanjenu ubrojivost, a od otegotnog raniju osuđivanost zbog kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. KZ/11, te prekršajnu kažnjavanost zbog prekršaja iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji zbog čega mu je bila izrečena i zabrana približavanja žrtvi, prekršaja iz Zakona protiv javnog reda i mira u dva navrata, te ponovnu osuđivanost, nakon počinjenih kaznenih djela za koje je sada proglašen krivim, zbog kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. KZ/11.

12.1. Pravilno ocjenom tih okolnosti prvostupanjski sud je pravilno opt. T.Š. za kazneno djelo nasilje u obitelji iz čl. 179.a KZ/11, za koje je proglašen krivim, utvrdio kaznu zatvora od jedne godine.

12.2. Međutim, osnovano u žalbi navodi državni odvjetnik da je prvostupanjski sud kada je opt. T.Š. za kazneno djelo tjelesne ozljede iz čl. 117. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11 utvrdio kaznu zatvora u trajanju od tri mjeseca povrijedio kazneni zakon u odredbi čl. 469. t. 4. ZKP/08 jer je izrekao kaznu zatvora ispod zakonom propisanog posebnog minimuma od jedne godine, a nije utvrdio postojanje uvjeta za ublažavanje kazne iz čl. 48. st. 1. i 2. KZ/11, iako bi se i tada shodno čl. 49. st. 1. t. 4. KZ/11, kazna mogla ublažiti do šest mjeseci. Stoga je valjalo prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika preinačiti prvostupanjsku presudu u odluci o kazni i izreći da se opt. T.Š. za kazneno djelo iz čl. 117. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11, za koje je tom presudom proglašen krivim, na temelju čl. 117. st. 2. KZ/11 utvrđuje kazna zatvora u trajanju od jedne godine, a potom, za kaznena djela u stjecaju, primjenom čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11, optuženika osuditi na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, u koju se na temelju čl. 54. KZ/11 optuženiku ima uračunati vrijeme lišenja slobode i istražnog zatvora od 24. kolovoza do 24. studenog 2020..

13. Pravilno je prvostupanjski sud kada je na temelju nalaza i mišljenja vještaka psihijatra utvrdio da postoji opasnost da bi optuženik mogao počiniti isto ili slično djelo kao što su to kaznena djela s obilježjem nasilja za koje je prvostupanjskom presudom proglašen krivim, na temelju čl. 70. KZ/11 izrekao sigurnosnu mjeru obveznog psihosocijalnog tretmana koja će se izvršavati u ustanovi za izvršenje kazne zatvora i koja može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora i na temelju čl. 74. st. 1. i 2. KZ/11 sigurnosnu mjeru udaljenja iz zajedničkog kućanstva na adresi P., ulica ..., u trajanju od 1 (jedne) godine, dulje od izrečene jedinstvene kazne zatvora, kada je utvrdio da je kaznena djela s elementima nasilja počinio prema svom bratu s kojim živi u zajedničkom kućanstvu, a ranija prekršajna kažnjavanost za prekršaje iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji počinjena prema istom članu obitelji, zbog čega je optuženiku bila izrečena i mjera zabrane približavanja, ukazuje da postoji visok stupanj opasnosti da bi bez te mjere mogao ponoviti nasilje prema članu zajedničkog kućanstva. Stoga je valjalo izreći da se opt. T.Š. izriču samo sigurnosne mjere iz čl. 70. i čl. 74. KZ/11.

13.1. Međutim, osnovano opt. T.Š. u žalbi po branitelju navodi da nije bilo mjesta izricanju na temelju čl. 69. KZ/11 i sigurnosne mjere obveznog liječenja od ovisnosti. To zbog toga što je st. 1. čl. 69. KZ/11 propisano da se ta sigurnosna mjera može izreći kada se utvrdi da je počinitelj kaznenog djela počinio pod odlučujućim djelovanjem ovisnosti o drogama, a onda i da postoji opasnost da će zbog te ovisnosti u budućnosti počiniti teže kazneno djelo. Prvostupanjski sud je na temelju vještačenja po vještaku psihijatru utvrdio samo vjerojatnost uporabe psihoaktivnih tvari i onda s tim u vezi razine psihičke ovisnosti optuženika o psihoaktivnim tvarima. Dakle, prvostupanjski sud nije s izvjesnošću utvrdio da je optuženik djela za koja je proglašen krivim počinio pod odlučujućim djelovanjem ovisnosti o drogama, zbog čega nisu ispunjene zakonske pretpostavke za izricanje sigurnosne mjere iz čl. 69. KZ/11.

14. Prema nalaženju ovog drugostupanjskog suda navedenom jedinstvenom kaznom zatvora, uz na temelju čl. 70. i čl. 74. KZ/11 opt. T.Š. izrečenim sigurnosnim mjerama, u odnosu na konkretnog optuženika ostvarit će se svrha kažnjavanja izražavanjem društvene osude zbog počinjenih kaznenih djela, jačanjem povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecajem na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenog djela i o pravednosti kažnjavanja, uz omogućavanje optuženiku da se ponovno uključi u društvo (čl. 41. KZ/11).

15. Slijedom navedenog valjalo je prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika i djelomičnim prihvaćanjem žalbe optuženika na temelju čl. 486. st. 1. ZKP/08 preinačiti prvostupanjsku presudu u odluci o kazni i sigurnosnim mjerama, kao pod I/ izreke, a u ostalom dijelu odbiti žalbu optuženika, kao neosnovanu, te u pobijanom a nepreinačenom dijelu na temelju čl. 482. ZKP/08 potvrditi prvostupanjsku presudu.

Osijek, 19. svibnja 2022.

Predsjednik vijeća

Damir Krahulec, v.r.