REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: III Kr 20/2022-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ranka Marijana kao predsjednika vijeća, te Melite Božičević-Grbić i Ileane Vinja kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv os. D. H., zbog kaznenog djela iz čl. 227. st. 6. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15.-ispravak - dalje: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, koju čine presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 2. veljače 2021. broj K-1231/17-114 i presuda Županijskog suda u Zagrebu od 28. rujna 2021. broj Kž-366/2021-7, u sjednici održanoj 19. svibnja 2022.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se zahtjev os. D. H. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 2. veljače 2021. broj K- 1231/17-114 D. H. je proglašen krivim zbog kaznenog djela iz čl. 227. st. 6. KZ/11., osuđen je na kaznu zatvora u trajanju dvije godine i šest mjeseci te mu je primjenom čl. 57. KZ/11. izrečena djelomična uvjetna osuda način da od kazne na koju je osuđen izvršava kaznu zatvora u trajanju jedne godine, a dio kazne zatvora u trajanju jedne godine i šest mjeseci neće biti izvršen ako u roku tri godine ne počini novo kazneno djelo, s time da rok provjeravanja počinje teći od pravomoćnosti presude. Istom presudom su okr. P. M. i okr. V. K. d.o.o. oslobođeni od optužbe da bi počinili kazneno djelo iz čl. 224. st. 2., 3. i 7. KZ/11. Presudom i rješenjem Županijskog suda u Zagrebu od 28. rujna 2021. broj Kž-366/2021-7 osuđujući dio prvostupanjske presude je potvrđen, dakle u tom je dijelu presuda postala pravomoćna, dok je u oslobađajućem dijelu ukinuta i predmet je upućen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
III Kr 20/2022-5
2. Protiv te pravomoćne presude osuđenik je putem branitelja K. V., odvjetnika iz Z., podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje presude zbog povrede odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku iz čl. 517. st. 1. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.) s prijedlogom da se prvostupanjska i drugostupanjska presuda ukinu i predmet „vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje“ te da se odgodi izvršenje pravomoćne presude.
3. Prije dostavljanja spisa Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prvostupanjski sud je postupio sukladno čl. 518. st. 4. ZKP/08.
4. Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude (dalje u tekstu: zahtjev) nije osnovan.
5. Osuđenik u zahtjevu navodi da je drugostupanjski sud povrijedio odredbu čl. 487. st. 1. ZKP/08. jer je „propustio ocijeniti relevantne žalbene prigovore“ a „nedostatak relevantnih i dostatnih razloga...su...najvažniji znak arbitrarnog sudskog odlučivanja.“ Tako je u odnosu na detaljno i opširno obrazložene istaknute bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08. od drugostupanjskog suda „izostao, s jedne strane bilo kakav odgovor, a s druge strane odgovor koji je u cijelosti promašen u odnosu na navedeno u žalbi“ čime je povrijeđena odredba čl. 487. st. 1. ZKP/08. koja je utjecala na presudu. Nastavno obrazlaže da je proglašen krivim „što je upravljao svojim vozilom brzinom od 68,7 km/h zbog čega je izgubio kontrolu nad svojim vozilom, što je imalo za posljedicu zanošenje vozila te sudar s druga dva vozila“, iako je u postupku „sasvim nedvojbeno i na siguran način...utvrđeno da brzina kretanja vozila imenovanog nije ni u kakvoj vezi s gubljenjem kontrole nad vozilom“. Upire na dio nalaza i mišljenja prometnog vještaka dipl. ing. Z. I. koji ocjenjuje da je uzrok zanašanja vozila isključivo zaleđeni kolnik, odnosno da na mjestu nesreće nije bilo moguće sigurno upravljati vozilom niti pri kojoj brzini kretanja vozila te da je, u uvjetima koji su vladali na nadvožnjaku, trebalo zatvoriti isti sve dok zaleđeni kolnik ne bi bio saniran posipavanjem solju i sipinom“. Osim toga, kako je to isticano i u žalbi, svi ispitani svjedoci „u cijelosti afirmiraju obranu...o bilo kakvoj odgovornosti za predmetnu prometnu nesreću“, a time demantiraju zaključak suda da dolaskom do mjesta nesreće nisu bili izloženi zanašanju vozila. Navedene dijelove žalbe „drugostupanjski sud relativizira kroz konstataciju da se ne radi o bitnoj povredi odredaba kaznenog postupka, a što je navedeno u žalbi, već da se zapravo u žalbi ističe žalbeni razlog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, kao i sve druge dijelove istaknute u žalbi, bilo kroz naprijed navedenu konstataciju ili kroz sasvim pogrešna obrazloženja.“ Ističe da je osuđen „zbog činjenice što nije upravljao svojim vozilom brzinom od 40 km/h, iako se radi o brzini višestruko manjoj od ograničenja na predmetnom nadvožnjaku“, da „isključivi uzrok, povod i razlozi“ za gubitak kontrole nad vozilom „leže u nemarnom i neodgovornom postupanju II.okrivljenika“ te da „ovakva presuda u cijelosti afirmira jedno neprihvatljivo i neodgovorno ponašanje odgovorne osobe ...zadužene da u zimskim uvjetima sanira zaleđeni kolnik“. Zaključno, prema mišljenju osuđenika „obrazloženje kako prvostupanjske tako i drugostupanjske presude su izvan svakog prihvatljivog tumačenja“ te stoga predlaže njihovo ukidanje.
III Kr 20/2022-5
6. Iz obrazloženja drugostupanjske presude proizlazi da je žalbeni sud temeljito ocijenio sve relevantne žalbene prigovore osuđenika. Prije svega je razmotrio žalbene navode o postojanju bitnih povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 2. i 3. ZKP/08. (toč. 11.1. drugostupanjske odluke) te iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08. Nakon sažetog prikaza žalbenih navoda kojima je obrazložen ovaj vid bitne povrede odredaba kaznenog postupka (čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08.), sud drugog stupnja ocjenjuje da „optuženi H. u stvari pobija pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja“. Pored toga odgovara žalitelju da navedena povreda nije ostvarena, već da je prvostupanjski sud postupio „shodno odredbi članka 459. stavak 5. ZKP/08, jasno valjano i vrlo iscrpno, bez proturječja, izložio iz kojeg razloga je sporne činjenice našao dokazanim, dajući pri tome ocjenu vjerodostojnosti proturječnih dokaza o odlučnim činjenicama, međutim, druga je stvar što se 1. optuženi H. sa zaključcima prvostupanjskog suda što se tiče njegove kaznene odgovornosti za inkriminirano mu kazneno djelo ne slaže.“ Stoga je neosnovana tvrdnja osuđenika da je drugostupanjski sud propustio ocijeniti žalbene prigovore kojima se isticalo postojanje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08. Što više, već je prema izričaju u zahtjevu (o „promašenom odgovoru“) razvidno da osuđenik takvom ocjenom žalbenih navoda (problematiziranje pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja pod okriljem bitne povrede odredaba kaznenog postupka) nije zadovoljan.
6.1. Osim što je žalbeni sud konkretno i jasno ocijenio žalbene zamjerke s osnova bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, u nastavku obrazloženja je prenio suštinu žalbenih prigovora D. H. kojima je osporavao pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja (toč. 12. odluke), a koje je potom podrobno, razumno uz konkretne razloge ocijenio ( toč. 12.1. odluke). Radi se o problematiziranju ocjene dokazne građe, iskaza svjedoka o stanju kolnika, nalaza i mišljenja vještaka Z. I. o nepostojanju prilagođene brzina kretanja vozila za siguran promet u uvjetima potpuno zaleđenog kolnika te vještaka za meteorologiju D. D., što sve prema mišljenju žalitelja njega ekskulpira i upućuje na zaključak da je prometna nesreća posljedica krivnje, propusta P. M. da naloži preventivno posipavanje kolnika.
6.2. Žalbeni sud odgovara da „eventualno protupravno postupanje 2. optuženog M. ne ekskulpira njega [os. H.] od kaznene odgovornosti“ jer je „bio svjestan da vozi u zimskim uvjetima i prometnim znakom je bio upozoren na mogućnost poledice na nadolazećem nadvožnjaku te je u takvoj prometnoj situaciji morao brzinu svog vozila prilagoditi takvim uvjetima na kolniku.“ Razmotrivši upiranje žalitelja na personalne dokaze uz konkretan osvrt na iskaze svjedoka prihvaća pravilnim utvrđenje činjenice da je kolnik bio potpuno zaleđen te shodno tome pravilnim i izračun vještaka o brzini kretanja vozila od 68,7 km/h u trenutku dolaska na nadvožnjak, a do nesreće ne bi došlo da je brzina kretanja vozila bila 40 km/h. S tim u vezi je uslijedio i izravan odgovor žalitelju kako se u konkretnoj situaciji ne može prihvatiti dio mišljenja prometnog vještaka o nepostojanju prilagođene brzine kretanja za potpuno zaleđeni kolnik. Povezujući tako sve dokaze, uključujući i personalne o stanju kolnika (time i načinu na koji su se ostali vozači kretali istom dionicom kako je podrobno obrazloženo u prvostupanjskoj presudi) sud drugog stupnja ocjenjuje pravilnim
III Kr 20/2022-5
utvrđenje i zaključak prvostupanjskog suda o dokazanoj krivnji D. H. za terećeno kazneno djelo.
7. Prema izloženom, iz sadržaja drugostupanjske presude proizlazi da je sud drugog stupnja razmotrio i ocijenio sve bitne žalbene navode osuđenika pa nije ostvarena povreda odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku iz čl. 517. st. 1. toč. 3. ZKP/08. Nadalje, povezujući argumentaciju prvostupanjske i drugostupanjske presude jasno je razvidno na kojim dokazima se temelji zaključak o utvrđenju kaznene odgovornosti osuđenika, iznijeti razlozi su više nego dostatni, razumni i uvjerljivi pa nema govora o arbitrarnosti osude.
8. Konačno, iz sadržaja zahtjeva razvidno je da osuđenik nije zadovoljan ocjenom dokaza i utvrđenim činjeničnim stanjem te zaključkom o krivnji za prometnu nesreću. Međutim, prema čl. 515. st. 1. i čl. 517. st. 1. ZKP/08. zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude može se podnijeti samo zbog točno propisanih povreda zakona. To znači da se ovim izvanrednim pravnim lijekom ne ispituje pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja u prvostupanjskoj presudi i koje je takvim, nakon ocjene žalbenih navoda osuđenika, prihvatio sud drugog stupnja. Stoga je promašeno polemiziranje sa argumentacijama nižih sudova o ocjeni dokaznog materijala u cilju njegove preocjene.
9. Slijedom navedenog, na temelju čl. 519. u vezi s čl. 512. ZKP/08., trebalo je zahtjev odbiti kao neosnovan, a shodno tome nema mjesta ni odgodi izvršenja pravomoćne presude.
Zagreb, 19. svibnja 2022.
Predsjednik vijeća:
Ranko Marijan, v.r.
