Republika Hrvatska

Općinski sud u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: 16 Pr-951/2021-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Koprivnici po sucu Darku Magdiću kao sucu pojedincu, u parničnom predmetu tužitelja M. V. iz G. G. 67, OIB: …, zastupanog po punomoćniku M. K., odvjetniku iz Z., protiv tuženika D. zdravlja K.-K. županije, T. dr. T. B. 10, K., OIB: …, zastupanog po ravnateljici dr. M. K., a ona po punomoćniku B. Č., odvj. iz K., kao preuzimatelju ureda odvj. L. J.-P. iz K., radi isplate razlike plaće, temeljem prijedloga više sudske savjetnice Marine Rengel Brlečić, nakon zaključene javne i glavne rasprave dana 14. travnja 2022., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zamjenice punomoćnika tuženika, te odluke objavljene dana 19. svibnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku D. zdravlja K.-križevačke županije, T. dr. T. B. 10, K., OIB: … da tužitelju M. V. iz G. G. 67, OIB: …, na ime razlike plaće isplati ukupan iznos od 423,66 kuna (slovima: četristodvadesettri kune i šezdesetšest lipa) bruto zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od:

- 25,22 kn od 16.04.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak do isplate,

- 62,40 kn od 16.05.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak do isplate,

- 66,19 kn od 16.06.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak do isplate,

- 9,90 kn od 16.07.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak do isplate,

- 39,24 kn od 16.08.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak do isplate,

- 68,32 kn od 16.09.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak do isplate,

- 17,80 kn od 16.10.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak do isplate,

- 48,54 kn od 16.11.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak do isplate,

- 6,62 kn od 16.12.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak do isplate,

- 79,43 kn od 16.01.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak ovog postupka u iznosu od 625,00 kn (slovima: šestodvadesetpet kuna) uvećan za zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana donošenja presude odnosno dana 19. svibnja 2022. do isplate, u visini koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je kao radnik protiv tuženika kao poslodavca podnio stupnjevitu tužbu i predložio da sud rješenjem obveže tuženika da u roku od 15 dana dostavi u spis svu potrebnu dokumentaciju kako bi se nakon dostavljenih isprava moglo provesti knjigovodstveno-financijsko vještačenje i kako bi mogao postaviti zahtjev tuženiku radi isplate razlike plaća.

2. U tužbi navodi da je u utuženom razdoblju tužitelj bio zaposlenik tuženika, te se na radni odnos primjenjuju Zakon o plaćama u javnim službama i odredbe Kolektivnog ugovora za javne službe kao i Sporazumi o plaći koje su sklopili nadležni Sindikati I Vlada Republike Hrvatske.

3. Tvrdi da je tuženik tijekom radnog odnosa tužitelju isplatio umanjenu plaću i to s osnova dodatka za otežane uvjete rada na osnovnu plaću za vrijeme prekovremenog rada, jer je tužitelj u utuženom periodu prekovremeno radio u otežanim uvjetima, te mu pripada pravo na isplatu s tog osnova sukladno odredbi čl. 57. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13 i 96/15) i čl. 55. Kolektivnog ugovora ("Narodne novine" broj 29/18 i 92/19).

4. Nadalje traži od tuženika isplatu na ime dodatka na iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za sve odrađene sate, jer je za vrijeme redovnog i prekovremenog rada radio na svom radnom mjestu, te je imao odgovornost za živote i zdravlje pacijenata, a na koji dodatak ima pravo sukladno čl. 59. a Dodatka I Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 96/15).

5. Također u tužbi tvrdi da mu je tuženik pogrešno obračunao i isplatio plaće po naprijed navedenim osnovama, te je posljedično tome pogrešno obračunao i isplatio naknade koje se utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća, konkretno naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknadu plaće zbog privremene nesposobnosti za rad.

6. Tuženik se u odgovoru na tužbu protivio tužbi i tužbenom zahtjevu te naveo da nema osnova za pokretanje stupnjevite tužbe i da istu treba odbaciti.

7. Tuženik navodi da je cjelokupni zdravstveni kadar u mreži javne zdravstvene službe u Republici Hrvatskoj obračunavao plaće na jednak način kroz sustav centralnog obračuna plaće (COP), a koji obračun se vrši sukladno Ugovoru o pružanju usluga centraliziranog obračuna plaća i upravljanja ljudskim resursima od 25. listopada 2013. kojeg je Vlada RH potpisala s FINOM. Dakle, radi se o jedinstvenom načinu obračuna plaća, a čiji su korisnici sve institucije koje su korisnici proračuna, pa tako i sve zdravstvene ustanove u RH, na koji se primjenjuje Zakon o plaćama u javnim službama.

8. Osporava obvezu da dostavi isprave za tužitelja, jer on istima raspolaže, obzirom mu ih je tuženik uredno dostavljao, te ujedno ističe prigovor promašene pasivne legitimacije.

9. Navodi da se u utuženom razdoblju primjenjivao Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja temeljem kojeg je tužitelj ostvarivao pravo na dodatak na plaću zbog posebnih uvjeta rada, a koji mu je dodatak uredno isplaćivan; ističe da je tužitelju isplaćivao i dodatak na plaću za iznimnu odgovornost za život I zdravlje ljudi, te osporava navode tužitelja da mu je pogrešno obračunao prosjek naknade plaća kada je bio na bolovanju i godišnjem odmoru. Ujedno ističe i prigovor zastare spornog potraživanja.

10. Radi utvrđenja spornih, a za ovaj postupak odlučnih okolnosti, te radi pravilnog i potpunog utvrđivanja činjeničnog stanja sud je pročitao Obračunske isprave za isplatu plaće (list 14-17, 19-21, 24-26, 42-44, 46-47, 49-51, 53-61), Odluku o isplati prekovremenog rada od 2.11.2016. (list 18), Odluku o isplati prekovremenog rada od 1.12.2016. (list 22), Odluku o isplati prekovremenog rada od 29.12.2016. (list 23), Ugovor o radu (list 27-30), Dodatak Ugovora o radu (list 31), Odluku o prijenosu Ugovora o radu na Zavod za hitnu medicinu K. – K. županije (list 32-33), Prijavu o prestanku osiguranja HZMO (list 34), Zapisnik sa 11. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva I zdravstvenog osiguranja od 7.3.2014. (list 35-39), Obračun dodatka za otežane uvjete rada i dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi (list 41), Odluku o isplati prekovremenog rada od 5.4.2016. (list 45), Odluku o isplati prekovremenog rada od 3.5.2016. (list 48), Odluku o isplati prekovremenog rada od 31.5.2016. (list 52), Odluku o isplati prekovremenog rada od 1.9.2016. (list 61), Zaključke sa 15. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva I zdravstvenog osiguranja od 16.4.2014. (list 62- 71).

11. Na temelju kritičke analize svih provedenih dokaza primjenom odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 92/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. i 84/08. 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19. - u daljnjem tekstu: ZPP) presuđeno je kao u izreci.

12. Sud je u ovom postupku utvrđivao činjenice koje su stranke iznijele i izvodio dokaze koje su stranke predložile, primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 7. i čl. 219. ZPP-a.

13. Nesporno je među strankama da je tužitelj u utuženom razdoblju bio neprekidno zaposlen kod tuženika na radnom mjestu vozača sanitetskog vozila.

14. Sporno je u ovom postupku pripada li tužitelju u utuženom r azdoblju pravo na povećanu plaću, odnosno dodatak za otežane uvjete rada na osnovnu plaću za vrijeme prekovremenog rada, odnosno razlika između isplaćenog dijela za prekovremeni rad i dijela koji mu je tuženik po tvrdnji tužitelja trebao isplatiti temeljem odredbe čl. 57. i čl. 55. KU za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, odnosno je li mu tuženik bio dužan isplatiti dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za odrađene sate redovnog i prekovremenog rada, te da li je tuženik pogrešno obračunao i isplatio naknade koje se utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća, konkretno naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknadu plaće zbog privremene nesposobnosti za rad.

15. Neosnovan je prigovor tuženika o promašenoj pasivnoj legitimaciji tužitelja uzimajući u obzir da je odredbom čl. 7. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, dalje ZR) jasno propisano da je poslodavac obvezan u radnom odnosu radniku dati posao te mu za obavljeni rad isplatiti plaću, a radnik je obvezan prema uputama koje poslodavac daje u skladu s naravi i vrstom rada osobno obavljati preuzeti posao. Nadalje, odredbom čl. 90. st. 1. Zakona o radu poslodavac je dužan obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom propisom, Kolektivnim ugovorom, Pravilnikom o radu, odnosno Ugovorom o radu. Stoga nema dvojbe da je tuženik kao poslodavac pasivno legitimiran u ovom postupku radi isplate razlike plaće tužitelju kao radniku.

16. Temeljem odredbe čl. 139. Zakona o radu propisano je da potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina. Budući se potraživanje tužitelja odnosi na razdoblje od ožujka 2016. do prosinca 2017., a s obzirom da je tužba podnesena dana 22. ožujka 2021., neosnovan je prigovor tuženika zastare potraživanja.

17. Odredbom članka 47. stavak 1. KU-a/13, a koji se sukladno odredbi članka 79. KU/13 primjenjuje od 1. prosinca 2013. propisano je kako plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Odredbom stavka 2. istog članka određeno je kako osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koja je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5%, za svaku navršenu godinu radnog staža. Istog sadržaja kao odredba članka 47. stavak 1. KU-a/13 je odredba članka 45. stavak 1. KU/18 koji se primjenjuje od 1. ožujka 2018., pa nadalje, a ovo sukladno odredbi članka 75. KU/18. Također odredba članka 45. stavak 2. KU/18 sadržajno odgovara odredbi članka 47. stavak 2. KU/13.

18. Odredbom članka 47. stavak 3. KU-a/13, kao i odredbom članka 45. stavak 3. KU/18, propisano je kako su dodaci na plaću: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća.

19. Za navesti je kako je odredbom članka 51. stavak 1. KU-a/13, baš kao i odredbom članka 49. stavak 1. KU-a/18 propisano da će se osnovna plaća radnika uvećati: za rad noću 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za prekovremeni rad 50% te za rad u drugoj smjeni 10% ako radnik radi u smjenskom radu ili u turnusima, a ovo u svezi sa odredbom članka 1. Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“: br. 33/96., 96/01., 13/02., 136/02.,112/05., 59/06., 55/08., 74/11. i 130/11., dalje ZOB).

20. U konkretnom slučaju, prema stajalištu ovog suda, tužitelj ima pravo na odrađene dodatke na plaću, pa tako i na dodatak za posebne uvjete rada od 16% kao i dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi od 12% (od 1. listopada 2015.), a ta se prava kumuliraju. Tužitelju se uvećava plaća radi otežanih uvjeta rada od 16% na

temelju odredbi članka 57. stavci 1. i 2. KU-a/13, odnosno sukladno odredbama članka 55. stavci 1. i 2. KU-a/18.

21. Dodatak na plaću od 12%, zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, proizlazi iz odredbe članka 59. a KU-a/13, odnosno odredbe članka 5. Dodatka I., KU-a/13, kao i iz odredbe članka 58. KU-a/18.

22. Sud nalazi kako se navedeni dodaci odnose i na prekovremeni rad, uzimajući u obzir da tužitelj radi u istim uvjetima tijekom redovnog radnog vremena kao i u vrijeme prekovremenog rada. Stoga tužitelju pripada pravo na uvećanje plaće za dodatak na posebne uvjete rada i dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, i u odnosu na nesporno ostvarene sate prekovremenog rada.

23. KU/13 bio je u primjeni od 1. prosinca 2013., a ovo u suglasju sa odredbom članka 79. KU/13. Odredbom članka 2. KU/13 propisano je kako se ovaj ugovor zaključuje na vrijeme od 4 godine, što bi značilo do 1. prosinca 2017. Međutim odredbom članka 199. stavak 1. ZR/14 pored ostalog je propisano kako se nakon isteka roka na koji je sklopljen kolektivni ugovor u njemu sadržana pravna pravila kojim se uređuje sadržaj radnog odnosa i dalje primjenjuju kao dio prethodno sklopljenih ugovora o radu do sklapanja novog kolektivnog ugovora, u razdoblju od tri mjeseca od isteka roka na koji je bio sklopljen kolektivni ugovor, što u konkretnom slučaju znači produženu primjenu pravnih pravila sadržanih u KU/13 do 28. veljače 2018. Naime novi KU/18 sukladno odredbi članka 75. KU/18 primjenjuje se upravo od 1. ožujka 2018, a zaključen je na vrijeme od 12 mjeseci sukladno odredbi članka 2. KU/18. Dodatkom I. KU/18 („Narodne novine“ br. 35/19.) i to baš čl. 2. ugovoreno je kako će se KU/18 nastaviti primjenjivati do 27. ožujka 2019. Izmjenom Dodatka I. KU/18 („Narodne novine“ br. 78/19.) ugovoreno je kako će se ovaj dodatak nastaviti primjenjivati najduže do 31. listopada 2019., a Dodatkom II. KU/18 („Narodne novine“ br. 92/19.) i to baš odredbom članka 2. ugovoreno je kako će se KU/18 primjenjivati do 31. prosinca 2022. Slijedom navedenog kroz predmetno razdoblje od 23. kolovoza 2016. do 31. prosinca 2018., primjenjivali su se u neprekinutom kontinuitetu KU/13, a potom KU/18, sukladno čijim odredbama je i ovaj sud presudio u predmetnom slučaju.

24. Valja napomenuti da je Vrhovni sud Republike Hrvatske, Građanski odjel, na sjednici odjela od 9. prosinca 2019. zauzeo slijedeće pravno shvaćanje: „Zdravstveni radnici za vrijeme važenja kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ br. 143/13. i 96/15., dalje: KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu.“

25. Tužitelj je podneskom od 2. ožujka 2022. (ispravljen podneskom od 13. travnja 2022.) specificirao svoj tužbeni zahtjev čiju je visinu tuženik potom učinio nespornom na ročištu održanom dana 14. travnja 2022. Stoga je, uzimajući u obzir gornja utvrđenja, valjalo usvojiti konačno postavljeni tužbeni zahtjev i naložiti tuženiku da isplati tužitelju iznos od 423,66 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na svaki dospjeli, a neisplaćeni iznos od šesnaestog dana u mjesecu za obavljeni rad u proteklom mjesecu i to za vremenski period od ožujka 2016. do prosinca 2017. koja se sastoji od neto iznosa, doprinosa, te poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak, izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak sadržanih

u svakom pojedinom bruto iznosu u smislu odredbe čl. 15. st. 3. Zakona o porezu na dohodak i čl. 17. st. 3. Pravilnika o porezu na dohodak. Slijedom iznesenog odlučeno je kao u točki I. izreke presude.

26. Tužitelju je priznata zakonska zatezna kamata na svaki mjesečni iznos prema stopi zatezne kamate određene čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, od šesnaestog u mjesecu, kada je tuženik pao u zakašnjenje s isplatom temeljem odredbe čl. 84. st. 3. Zakona o radu.

27. Odluku o troškovima postupka sud je donio na temelju čl. 154. st. 1. ZPP-a, uzimajući u obzir da je tužitelj u cijelosti uspio s postavljenim tužbenim zahtjevom. Visina troškova određena je sukladno vrijednosti predmeta spora iz konačno postavljenog tužbenog zahtjeva, uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12. 103/14., 118/14., 107/15., dalje: Tarifa).

28. Tužitelju je priznat trošak – jednokratna naknada u iznosu od 500,00 kuna uvećana za PDV u iznosu od 125,00 (Tbr. 7.8. i Tbr. 42. Tarife), pa je slijedom iznesenog odlučeno kao u točki II. izreke presude.

Koprivnica, 19. svibnja 2022.

Sudac

Darko Magdić v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana, od dana dostave ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku).

Dostaviti:

1. Odvj. M. K., Z.

2. Odvj. B. Č., K.

Po pravomoćnosti:

1. Porezna uprava, Područni ured K.