REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: 10 Povrv-1605/2019-12
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Jadranki Liović Merkaš, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja R. H., OIB …, zastupane po O. g. d. o. Z., protiv tuženika M. P. iz Z., OIB …, zastupanog po punomoćniku B. T., odvjetniku u Odvjetničkom uredu B. i A. T., radi isplate, nakon glavne, usmene i javne rasprave, održane i zaključene dana 11. travnja 2022. u nazočnosti pun. tužene A. J., ZODO, i punomoćnika tuženika B. T., odvjetnika, dana 18. svibnja 2022. temeljem čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 04/08, 84/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19), dalje ZPP-a
p r e s u d i o j e
I Održava se na snazi rješenje o ovrsi, koje je donijela Javna bilježnica R. G., pod posl. br. Ovrv-648/2012 7. prosinca 2012. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku M. P. iz Z., OIB …, platiti tužitelju R. H., OIB: …, 132.000,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznose kako slijedi:
- 4.000,00 kn od 20. lipnja 2009.
- 4.000,00 kn od 18. srpnja 2009.
- 4.000,00 kn od 19. kolovoza 2009.
- 4.000,00 kn od 19. rujna 2009.
- 4.000,00 kn od 21. listopada 2009.
- 4.000,00 kn od 19. studenog 2009.
- 4.000,00 kn od 19. prosinca 2009.
- 4.000,00 kn od 20. ožujka 2010.
- 4.000,00 kn od 22. travnja 2010.
- 4.000,00 kn od 23. svibnja 2010.
- 4.000,00 kn od 18. lipnja 2010.
- 4.000,00 kn od 21. srpnja 2010.
- 4.000,00 kn od 19. kolovoza 2010.
- 4.000,00 kn od 23. rujna 2010.
- 4.000,00 kn od 20. listopada 2010.
- 4.000,00 kn od 19. studenog 2010.
- 4.000,00 kn od 18. prosinca 2010.
- 4.000,00 kn od 20. siječnja 2011.
- 4.000,00 kn od 18. veljače 2011.
- 4.000,00 kn od 19. kolovoza 2011.
- 4.000,00 kn od 22. rujna 2011.
- 4.000,00 kn od 20. listopada 2011.
- 4.000,00 kn od 19. studenog 2011.
- 4.000,00 kn od 21. prosinca 2011.
- 4.000,00 kn od 25. siječnja 2011.
- 4.000,00 kn od 23. veljače 2012.
- 4.000,00 kn od 19. travnja 2012.
- 4.000,00 kn od 19. svibnja 2012.
- 4.000,00 kn od 20. lipnja 2012.
- 4.000,00 kn od 19. srpnja 2012.
- 4.000,00 kn od 22. kolovoza 2012.
- 4.000,00 kn od 19. rujna 2012.
- 4.000,00 kn od 19. listopada 2012.,
tekućom od njihova dospijeća do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB–a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.
II Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi, koje je donijela Javna bilježnica R. G:, pod posl. br. Ovrv-648/2012 7. prosinca 2012. za iznos 4.000,00 kn, zajedno s traženim zateznim kamatama na taj iznos i u tom se dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.
III Utvrđuje se da ne postoji tuženikovo potraživanje radi prebijanja prema tužitelju u iznosu od 228.000,00 kuna.
IV Nalaže se tuženiku M. P. iz Z., OIB …, nadoknaditi tužitelju R. H., OIB: …, prouzročeni parnični trošak u iznosu 12.500,00 kn, sa zateznim kamatama od 18. svibnja 2022. do isplate, po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, sve u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi, ranije prijedlogu za ovrhu u predmetu poslovni broj Ovrv- 648/12 javne bilježnice Radojke Galić, navodi da ima prema tuženom dospjelo, a nepodmireno novčano potraživanje u iznosu od 136.000,00 kn, koja tražbina je dospjela, a tuženik je nije podmirio, slijedom čega ustaje s prijedlogom da javni bilježnik na temelju čl. 278., 31., 41, 279. i 280. st. 2. Ovršnog zakona, donese rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave. Javni bilježnik R. G. je dana 7. prosinca 2012. donijela rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave posl. br. Ovrv-648/12. Na isto rješenje, tuženi je podnio prigovor, te je rješenje posl. br. Ovrv-648/12 od 7. prosinca 2012. rješenjem ovog suda posl. br. Povrv-4504/16- 2 od 29. rujna 2016. stavljeno izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha i ukinute su provedene radnje, a postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga pod poslovnim brojem Povrv-1605/2019.
2. U prigovoru tuženik pobija rješenje o ovrsi kako osnovu, tako i visinu. Ističe prigovor zastare za tražbine dospjele prije 7. prosinca 2009. U podnesku od 6. studeni 2015. ističe da je od tužitelja dobio u zakup poslovni prostor koji je bio u izuzetno zapuštenom stanju te ga bez temeljite rekonstrukcije nije bilo moguće koristiti, zbog čega ga je u potpunosti rekonstruirao i priveo svrsi, za što je dobio i suglasnost ureda, Klasa: 372-01/2000- 01/507, Ur. broj: 251-17-04/1-00-2 od 22. ožujka 2000. Tvrdi da je u rekonstrukciju prostora uložio 228.000,00 kn koji iznos stavlja tužitelju u prijeboj za utuženi iznos neplaćene zakupnine. Na ročištu za glavnu raspravu održanom 11. travnja 2022. čini neprijepornom visinu tražbine tužitelja.
3. U podnesku od 1. srpnja 2020. tužitelj navodi da je vlasnik prijepornog poslovnog prostora površine 83,74 m2, da je s tuženikom zaključio Ugovor o zakupu poslovnog prostora 1. prosinca 2006. kojim su utvrdili mjesečnu zakupninu u iznosu 4.000,00 kn, a tuženik je nakon isteka roka zakupa nastavio koristiti poslovni prostor s koje osnove duguje tužitelju 136.000,00 kn. Ističe da je neosnovan prigovor zastare jer je tužitelj 28. ožujka 2011. uputio tuženiku zahtjev za mirno rješenje spora, te je tuženik vršio djelomično plaćanja za korištenje poslovnog prostora, te je po zahtjevu za mirno rješenje spora platio tužitelju za razdoblje od ožujka do srpnja 2011. 25.754,68 kn.
4. Sud je proveo dokaze izvršen je uvid u izvadak iz otvorenih stavaka od 2. studenog 2012. (list 5-7, 86-87 spisa), dopis ureda od 22. ožujka 2000. (list 23 spisa), fotografije (list 24 spisa), troškovnik adaptacije (list 25-36 spisa), u prijedlog sporazuma o mirnom rješenju spora od 14. siječnja 2016. (list 40-41 spisa), u račun 2. ožujka 2011. (list 69 spisa), u račun od 5. svibnja 2011. (list 70 spisa), u račun od 20. svibnja 2011. (list 71 spisa), račun od 18. lipnja 2011. (list 72 spisa) , u račun od 5. srpnja 2011. (list 73 spisa), u rješenje ureda od 19. prosinca 2005., Klasa: UP/I-942-02/04-06/08, Ur. broj: 251-14-02/304-05-15 (list 74- 77 spisa), Ugovor o zakupu posl. prostora br. 1443 zaključen između stranaka 1. prosinca 2006. (list 78- 82 spisa), ZK izvadak za nekretninu upisanu u zk. ul. br. … k.o. … Grad Z. (list 88-89 spisa).
5. Iz izvatka iz otvorenih stavaka tužitelja od 2. studenog 2012. proizlazi nepodmireno dugovanje tuženika u razdoblju od ožujka 2010. do listopada 2012. u ukupnom iznosu od 163.290,53 kuna, koje dospijeva mjesečno u iznosu 4.000,00 kn.
6. Iz izvatka iz otvorenih stavaka tužitelja od 14. veljače 2011. proizlazi nepodmireno dugovanje tuženika u razdoblju od lipnja 2009. do veljače 2011. u ukupnom iznosu od 76.000,00 kuna, koje dospijeva mjesečno u iznosu 4.000,00 kn.
7. Uvidom u zk izvadak za nekretninu upisanu u zk. ul. br. … k.o. … Grad Z. utvrđeno je da u isti dolazi upisana kčbr … stambena zgrada s dvorištem u H. i stambena zgrada s dvorištem, najamna, u M. od 230,2 čhv ili 828 m2 u vlasništvu R. H., a na E-9 poslovni prostor u uličnom prizemlju zgrade M. koji se sastoji od dvije prostorije u prizemlju te jedne prostorije u podrumu i sanitarnog čvora ukupne površine 83,74 m2 neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine je upisano vlasništvo tužitelja.
8. Iz rješenja ureda Klasa: UP/I-942-02/04-06/08, Ur. broj: 251-14-02/304-05-15 od 19. prosinca 2005. proizlazi da je istim utvrđeno pravo vlasništva R. H. na poslovnom prostoru u uličnom prizemlju stambeno-poslovne zgrade površine 83,74 m2 s kojim su neodvojivo povezani odgovarajući suvlasnički dijelovi najamne stambene zgrade s dvorištem u M., sagrađene na dijelu z.k.č.br. …, upisane u zk.ul. br. … k.o. Grad Z. (točka I. izreke rješenja), dok je u točkama V. i VI. navedeno da R. H. ne može tražiti ispražnjenje i predaju u posjed poslovnog prostora prije isteka roka od godine dana od dana pravomoćnosti tog rješenja, a zakupnik nije dužan poslovne prostorije predati u posjed R. H., neovisno o tome je li ugovor o zakupu zaključen na određeno ili neodređeno vrijeme sve dok mu R. H. ne isplati naknadu za učinjena ulaganja u poslovni prostor na temelju njihovog međusobnog dogovora ili pravomoćne sudske odluke, ako se drugačije ne sporazume. Ovdje se misli na raniji ugovor o zakupu kojeg je zakupnik imao zaključen sa Gradom Z., što proizlazi iz obrazloženja rješenja u djelu gdje se navodi da iz izvješća Grada Z. od 17. prosinca 2004. proizlazi da se na adresi u Z. nalazi jedan poslovni prostor pod upravom Grada Z. kojeg kao zakupnik koristi M. P. temeljem ugovora koji je usklađen sa Zakonom o zakupu poslovnog prostora.
9. Iz suglasnosti Grada Z., ureda od 22. ožujka 2000. proizlazi da je Grad Z. dao tuženiku suglasnost za adaptaciju prijepornog poslovnog prostora kao prilog kod ishođenja odobrenja za izvođenje radova prinadležnom uredu.
10. Među strankama nije prijeporno:
- da su bile u ugovornom odnosu temeljem Ugovora o zakupu poslovnog prostora od 1. prosinca 2006. za poslovni prostor u uličnom prizemlju zgrade M. koji se sastoji od dvije prostorije u prizemlju te jedne prostorije u podrumu i sanitarnog čvora ukupne površine 83,74 m2,
- da je visina mjesečne zakupnine ugovorena u visini 4,000,00 kn, koja dopijeva do 5. u mjesecu za tekući mjesec,
- da je Ugovor na zaključen na rok od jedne godine do 17. ožujka 2007.,
- da je tuženik nastavio koristiti prijeporni poslovni prostor i nakon isteka ugovorenog vremena od jedne godine,
- da je pravomoćnom presudom ovog suda posl. br. Povrv-4504/2016-11 od 26. veljače 2020. tuženiku naloženo platiti tužitelju 56.000,00 kn za razdoblje od veljače 2013. do ožujka 2014. za korištenje prijepornog poslovnog prostora.
11. Prijeporno je:
- je li tuženik u obvezi podmiriti utuženu tražbinu s naslova korištenja prijepornog poslovnog prostora u razdoblju od lipnja 2009. do listopada 2012.,
- je li tražbina tužitelja u zastari
- osnovanost prigovora prijeboja za izvršena ulaganja u iznosu 228.000,00 kn. 12. Tuženik, kao pošteni posjednik (prema Ugovoru o zakupu zaključenim s Gradom Z.) u tom statusu je bio sve do trenutka isteka roka od godinu dana od dana pravomoćnosti Rješenja ureda, Klasa: UP/I-942-02/04-06/08, Ur. broj: 251-14-02/304-05-15 od 19. prosinca 2005. koje je postalo pravomoćno 17. ožujka 2006., dakle do 17. ožujka 2007. Protekom tog roka vlasnik je bio slobodan zatražiti predaju poslovnog prostora u posjed, a tuženik postaviti zahtjev za naknadom troškova za izvršena ulaganja.
13. Kako je neprijeporno među strankama da je tuženik nastavio koristiti prijeporni poslovni prostor i nakon isteka ugovorenog vremena od jedne godine, kao i da je neprijeporna visina koja proizlazi i iz izvoda otvorenih stavaka tužitelja koji predstavljaju vjerodostojnu ispravu, to je sud platni nalog održao na snazi za iznos 132.000,00 kn kako je to navedeno u toč. I. izreke presude u smislu odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a.
14. Sud je ukinuo platni nalog za iznos 4.000,00 kn zajedno s traženim zateznim kamatama na taj iznos jer zbroj pojedinih mjesečnih iznosa traženih u tužbenom zahtjevu (list 58-60) odgovora ukupnom zbroju od 132.000,00 kn, a ne 136.000,00 kn kako je to traženo tužbenim zahtjevom.
15. Istaknuti prigovor zastare za razdoblje od 20. lipnja 2009. do 19. studeni 2009. nije osnovan. Tužitelj ističe da je 28. ožujka 2011. uputio tuženiku zahtjev za mirno rješenje spora, te je tuženik djelomično vršio plaćanja za korištenje poslovnog prostora, pa je po zahtjevu za mirno rješenje spora platio tužitelju zakupninu za razdoblje od ožujka do studenog 2011. u iznosu 25.754,68 kn, što među strankama nije prijeporno. No međutim, kako tužitelj je ustao s prijedlogom za ovrhu kod javnog bilježnika 7. prosinca 2012., nakon što je uputio tuženiku zahtjev za mirno rješenje spora 28. ožujka 2011., razvidno je da od najstarijeg utuženog razdoblja lipanj 2009. do dana podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora nije protekao rok od tri godine iz čl. 229. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21), dalje ZOO-a.
16. U odnosu na istaknuti prigovor prijeboja;
17. Odredbom čl. 195. st. 1. ZOO-a propisano je da dužnik može prebiti tražbinu s protutražbinom vjerovnika ako obje glase na novac ili druge zamjenjive stvari istog roda ili iste kakvoće i ako su obje dospjele, prema kojoj je, dakle, isticanje ovakvog prigovora moguće ako stranke steknu jedna prema drugoj egzistentna, istovrsna i dospjela potraživanja, što onda dovodi do ukidanja uzajamnih prava i obveza do visine do koje su uzajamna potraživanja po svom iznosu jednaka.
18. Tuženik je istaknuo da je dobio u zakup poslovni prostor koji je bio zapušten, o čemu je dostavio u dokaz fotografije u spis (list 24), te je naveo da je u isti prostor uložio 228.000,00 kn jer ga je trebalo rekonstruirati kako bi ga priveo svrsi. Poziva se na točku VI rješenja ureda od 19. prosinca 2005., Klasa: UP/I-942-02/04-06/08, Ur. broj: 251-14-02/304-05-15 kojim je utvrđena obveza R. H. kao vlasnika prostora da tuženiku isplati naknadu za učinjena ulaganja na temelju njihovog međusobnog dogovora ili pravomoćne sudske odluke, te je dostavio Troškovnik adaptacije bez naznačenih cijena pojedinih radova i njihove količine (list 25- 36).
19. Odredbom čl. 164. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 126/10, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, u daljnjem tekstu: ZVDSP) propisano je da pošteni posjednik može tražiti naknadu za nužne i korisne troškove koje je imao, te stvar zadržati dok mu oni ne budu naknađeni. Među strankama nije prijeporno da se tuženik nalazio u ugovornom odnosu s tužiteljem temeljem Ugovora o zakupu poslovnog prostora slijedom čega proizlazi da je predao poslovni prostor tužitelju kao vlasniku u posjed kao posrednom posjedniku, a nastavio ga koristiti kao neposredni posjednik temeljem Ugovora o zakupu. Tuženik, međutim, ne navodi niti dokazuje kada je nastao taj pravni odnos, odnosno kada je predao poslovni prostor tužitelju kao vlasniku i posrednom posjedniku, a također nije dostavio ni dokaz o visini izvršenih ulaganja u prijeporni poslovni prostor, niti je predložio ili priložio i jedan pravno odlučan dokaz na okolnost da je doista vršio radove rekonstrukcije prijepornog poslovnog prostora u čijem je bio zakupu u vidu relevantne dokumentacije, u kojem vremenskom razdoblju, u kojem opsegu i sl., slijedom čega je o istaknutom prigovoru prijeboja odlučeno temeljem pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221. a ZPP-a.
20. Visina stope zateznih kamata na dosuđeni iznos od dana dospijeća do 31. srpnja 2015. temelji se na čl. 29. st. 2. ZOO-a u svezi s Odlukom o diskontnoj (eskontnoj) stopi Hrvatske narodne banke (Narodne novine br. 132/07. i 66/11.), uvećane za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate na čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a u svezi s uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu koju utvrđuje Hrvatska narodna banka za svako polugodište za tri postotna poena, budući da se ne radi o plaćanju iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovaca i osobe javnog prava već o stopi zateznih kamata iz ostalih odnosa.
21. Platni nalog je samo onaj dio rješenja o ovrsi kojim se prihvaća zahtjev tužitelja da se naloži tuženiku plaćanje dospjele tražbine te se jedino u tom dijelu platni nalog pobija prigovorom, a ako se odbija jedino u pogledu odluke o troškovima, ta se odluka može pobijati samo žalbom protiv rješenja. Stoga se o troškovima postupka i to onog dijela koji se tiče izdavanja platnog naloga u sklopu rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kao i onog u parnici odlučuje u presudi kojom se postupak završava.
22. Odluka o trošku donijeta je temeljem čl. 154. st. 5. ZPP-a, sukladno važećoj vrijednosti predmeta spora (136.000,00 kn) i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/2012, 103/2014, 118/2014 i 107/2015).
23. Tužitelju zastupanom po O. d. o. priznat je parnični trošak koji se odnosi na sastav prijedloga za ovrhu (Tbr 11. toč. 1. OT 250 bodova), trošak zastupanje na ročištima održanim dana 18.5.2017. i 11.4.2022. (Tbr 9. toč. 1. OT 500 bodova), sastava podneska od 9.3.2020. i 1.7.2020 (Tbr 8. toč. 1. i 3. OT 500 bodova), što ukupno iznosi 12.500,00 kn, sukladno čl. 155. ZPP-a.
24. Budući da je tužitelj tražio zateznu kamatu na dosuđeni trošak parničnog postupka tekuću od presuđenja do isplate, a kako tumačenjem čl. 29. st. 3. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20) proizlazi da sud može u ovršnoj ispravi odrediti plaćanje kamate na parnični trošak, sud mu je na dosuđeni parnični trošak dosudio zateznu kamatu tekuću od donošenja presude u ovoj pravnoj stvari, to jest od 18. svibnja 2022. do isplate, jer ova presuda predstavlja ovršnu ispravu u smislu čl. 23. Ovršnog zakona.
25. Zatezna kamata na parnični trošak je dosuđena, temeljem čl. 29. st. 2. ZOO-a.
U Zagrebu, 18. svibnja 2022.
Sutkinja
Jadranka Liović Merkaš
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku 15 dana od dana objave ove presude.
Dna:
- pun. tužitelja
- pun. tuženika