Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: 31 Gž Ob-199/2022-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Marijanu Vugiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ČL, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćniku Vinku Fabjanoviću, odvjetniku iz Splita, protiv prvotuženika Tim kabel d.o.o., OIB 69927324836, iz Sesveta, Savska cesta 103, zastupan po punomoćniku Draganu Suši, odvjetniku iz Zagreba, i drugotuženika OL, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj P Ob-425/2019-22 od 4. veljače 2022. godine, dana 18. svibnja 2022. godine
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj P Ob-425/2019-22 od 4. veljače 2022. godine.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:
" Odbija se prigovor tužiteljice ČL izjavljen dana 15. listopada 2020. na rješenje o pristojbi Općinskog suda u Splitu P Ob-425/2019-19 od 13. listopada 2020. te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu P Ob-425/19-19 od 13. listopada 2020."
2. Protiv ovog rješenja žali se tužiteljica iz žalbenog razloga iz čl. 353. st.1. toč. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19
– dalje: ZPP) i bez određenog prijedloga odluke ovog suda.
3. Žalba nije osnovana.
4. Prvostupanjski sud navodi slijedeće:
"Tužiteljica ČL je u zakonskom roku izjavila prigovor dana 15. listopada 2020. na rješenje o pristojbi Općinskog suda u Splitu P Ob-425/2019-19 od 13. listopada 2020.
Naime, rješenjem ovog suda od 13. listopada 2020. tužiteljici je naloženo plaćanje sudske pristojbe tj. da u roku od 8 dana od dostave rješenja, plati sudsku pristojbu za tužbu u iznosu od 2.360,00 kn, prvostupanjsku presudu u iznosu od 2.360,00 kn, odgovor na žalbu od 9. srpnja 2020. u iznosu od 1.180,00 kn i odgovor na žalbu od 18. veljače 2020. u iznosu od 1.180,00 kn, u ukupnom iznosu od 7.080,00 kn, na račun državnog proračuna Republike Hrvatske.
Tužiteljica u svom prigovoru navodi da je platila iznos od 590,00 kn (pola iznosa od 1.080,00 kn obzirom na podnošenje podneska elektronskim putem) za odgovor na žalbu od 19. veljače 2020. te je o tome u spis priložila obavijest o primitku elektroničkog podneska od 18. veljače 2020. Sud smatra da je prigovor tužiteljice neosnovan jer tužiteljica nije sudu dostavila dokaz o uplati iznosa od 590,00 kn, a niti je po evidenciji FINA-e evidentirano da je plaćen navedeni iznos pozivom na broj primatelja, a što je i provjereno kod ovlaštene službenice u Obiteljskoj pisarnici, iakoje rješenjem ovog suda o pristojbi P Ob-425/2019-20 od 13. listopada 2020. bila dužna dostaviti dokaz – potvrdu o izvršenoj uplati.
Radi navedenog sud je temeljem odredbe čl.29.st.2. Zakona o sudskim pristojbama (NN 118/18, dalje: ZOSP-a) odbio prigovor tužiteljice jer je ista bez odgode trebala izvršiti plaćanje sudske pristojbe, a što je propisano čl. 12. Pravilnika o elektroničkoj komunikaciji (NN 139/21)."
5. Iz rješenja prvostupanjskog suda od 13. listopada 2020. godine je razvidno da je naloženo tužiteljici da za odgovor na žalbu od 18. veljače 2020. godine plati iznos od 1.180,00 kn, te je tužiteljica u svom prigovoru prigovorila toj visini pristojbene obveze navodeći da je ona platila iznos od 590,00 kn.
6. Ovaj sud u cijelosti prihvaća jasno i dostatno obrazloženje prvostupanjskog suda glede razloga zbog kojih ne prihvaća navode iz prigovora tužiteljice da je plaćena pristojbena obveza u iznosu od 590,00 kn, pa radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja upućuje na obrazloženje iz pobijane odluke.
7. Međutim, ipak valja reći da sukladno odredbi čl. 11. st. 1. Pravilnika o elektroničkoj komunikaciji (narodne novine broj 139/21 – dalje: Pravilnik) nakon uspješno dostavljenog elektroničkog podneska sud će poslati vanjskom korisniku sustava obavijest o zaprimanju podneska uz korištenje kvalificiranog vremenskog žiga.
8. Stoga, u obavijesti o primitku elektroničkog podneska od 18. veljače 2020. godine gdje se konstatira da je tužiteljica podnijela odgovor na žalbu 17. veljače 2020. godine kada je na poleđini navedeno da nominalni iznos pristojbe iznosi 1.180,00 kn, da za platiti treba 590,00 kn, te da je datum plaćanja 18. veljače 2020. godine te da je plaćeno 590,00 kn treba razumjeti u smislu odredbe čl. 12. st. 1. Pravilnika prema kojem u trenutku podnošenja podneska u elektroničkom obliku, odnosno zaprimanja sudskog pismena u sigurni elektronički poštanski pretinac za koji postoji obveza plaćanja sudskih pristojbi vanjski korisnik sustava dužan je bez odgode izvršiti plaćanje sudskih pristojbi sukladno odredbama propisa koje propisuju visinu i način plaćanja sudskih pristojbi, dakle, sukladno toj odredbi naveden je iznos koji treba platiti kao i datum kada je ta obveza dospjela.
9. Uz taj podnesak – odgovor na tužbu nije tužiteljica sukladno točki 5. rješenja od 13. listopada 2020. godine i dostavila potvrdu o doznaci – uplati, a kako to navodi prvostupanjski sud, a niti je po evidencije FINE evidentirano plaćanje navedenog iznosa a što je provjereno kod ovlaštene službenice prvostupanjskog suda.
10. Po čl. 7. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama za podneske koji se podnose u elektroničkom obliku, a to je ovdje slučaj, sukladno posebnim propisima putem informacijskog sustava u primjeni u poslovanju suda pristojba se plaća u trenutku njihova podnošenja u visini polovice propisanog iznosa pristojbe utvrđene Tarifom.
11. Međutim, na sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 11. ožujka 2022. godine usvojen je zaključak da u slučaju kada stranka preda podnesak u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava i ne plati odmah pristojbu, a što je ovdje tužiteljica trebala odmah učiniti danom predaje odgovora na tužbu sukladno čl.
4. ZSP, u takvom slučaju mora platiti pristojbu u punom iznosu, a ne polovicu iznosa pristojbe, pa je stoga tužiteljica dužna platiti pristojbu u iznosu od 1.080,00 kn.
12. Zbog navedenog, a temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 18. svibnja 2022. godine
Sudac:
Marijan Vugić
