REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZADRU

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: 21 P-363/2022-58

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Zadru, po sutkinji Ivani Čačić Brčić, u pravnoj stvari tužiteljice M. K. iz V., C. 266, OIB:…, zastupane po punomoćnici K. Š., odvjetnici u Z., protiv tuženika J. B. iz Z., D. 37, OIB:…, zastupanog po punomoćniku B. A., odvjetniku u Z., uz sudjelovanje umješača na strani tužiteljice V. C. iz S., D.. F. T. 100, OIB:…, zastupanog po punomoćniku A. S., odvjetniku u Z., zbog smetanja posjeda, nakon glavne, usmene i javne rasprave održane i zaključene 28. travnja 2022. u nazočnosti tužiteljice osobno, njezine punomoćnice, tuženika osobno i zamjenice njegovog punomoćnika, te umješača osobno i njegovog punomoćnika, te objave 18. svibnja 2022.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

„1. Utvrđuje se da je tuženik J. B., OIB:… iz Z., D. 37, smetao tužiteljicu M. K. u zadnjem mirnom suposjedu prava služnosti puta preko tuženikove nekretnine oznake čest. zem. 4998/4 k.o. Seline, a koja je označena točkama A-B-C-D-E-F-A na skici sudskog očevida od dana 24.10.2018. godine izrađenoj po stalnom sudskom vještaku za geodeziju M. G., dipl.ing.geod. i koja ima površinu 84 m2, na način da uklonio betonski zid na dijelu ove nekretnine označenom točkama F-E, izgradio betonski zid i na njega postavio žicu u dijelu ove nekretnine označenom točkama E-D i postavio žičanu ogradu na dijelu označenom točkama D-C, kao što je i zasadio masline i jasmine uzdužno po ovoj nekretnini, nasuo nekretninu šljunkom sve prikazano na skici sudskog očevida od dana 24.10.2018. godine izrađenoj po stalnom sudskom vještaku za geodeziju M. G., dipl.ing.geod., a koja je skica sudskog očevida sastavni dio ovog rješenja i time onemogućio tužitelja u korištenju navedenog prava.

2. Naređuje se tuženiku J. B., OIB:… iz Z., D. 37, da uspostavi prijašnje posjedovno stanje, na način da na nekretnini opisanoj u točki I. izreke rješenja postavi uklonjeni betonski zid na dijelu ove nekretnine označenom točkama F-E, ukloni betonski zid i na njega postavljenu žicu u dijelu ove nekretnine označenom točkama E-D i ukloni postavljenu žičanu ogradu na dijelu označenom točkama D-C, kao i da ukloni zasađene masline i jasmine posađene uzdužno po ovoj nekretnini, te ukloni nasuti šljunak po ovoj nekretnini, a sve kako je opisano u točki I. izreke i prikazano na skici sudskog očevida od dana 24.10.2018. godine izrađenoj po stalnom sudskom vještaku za geodeziju M. G., dipl.ing.geod., te dovede nekretninu oznake čest. zem. 4998/4 k.o. Seline u prvobitno stanje, u roku od 8 dana.

3. Zabranjuje se tuženiku J. B., OIB:… iz Z., D. 37, da ubuduće na opisani ili kakav drugi način smeta tužitelja u suposjedu prava služnosti puta na nekretnini opisanoj u točki I. izreke rješenja.“

II. Dužna je tužiteljica naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 2.500,00 kn (slovima: dvijetisućepetstokuna), u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu, preko dosuđenog, zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Ranije označeni tužitelji pod 1) H. T., 2) S. P. i 3) J. D., u tužbi, u bitnom, navode da su u dugogodišnjem mirnom i nesmetanom suposjedu prava služnosti puta prolazom pješice i provozom preko nekretnine oznake čest. zem. 4998/4 k.o. Seline, oznake zemljišta: put, zk. ul. 788 k.o. Seline, površine 84 m2 preko koje dolaze do svojih nekretnina, i to H. T. do svojih čest. 4999/1, 5001/5, 5001/7, 5000/2, 5000/1, 4999/2, 5001/8 i 5001/9 sve k.o. Seline, S. P. do svoje čest. zem. 5001/10 k.o. Seline, te J. D. do svojih čest. zem. 4999/1, 5001/5, 5001/7, 5000/2, 5000/1, 4999/2, 5001/8 i 5001/9 sve k.o. Seline, a do kojih nekretnina se dolazi upravo preko nekretnine oznake čest. zem. 4998/4 k.o. Seline i na kojoj nekretnini cijelom dužinom i širinom cca 3,50 m oni imaju pravo služnosti puta prolazom pješice i provozom. Dalje tvrde da je tuženik sudjelovao u postupku formiranja nekretnine oznake čest. zem. 4998/4 k.o. Seline kao puta. Tvrde da ih je tuženik smetao na način da je neutvrđenog dana krajem 2017. godine na nekretnini čest. zem. 4998/4 k.o. Seline postavio žičanu ogradu uzdužno i poprečno, te poprečno na ulazu s Jadranske magistrale na ovu nekretninu, te uz ovu poprečnu žicu postavio kamenje, kao što je i uzdužno na ovoj nekretnini u dijelu koji graniči sa nekretninom tuženika postavio 8 (osam) sadnica, te nabacao kamenja po cijeloj nekretnini oznake čest. zem. 4998/4 k.o. Seline, na kojoj nekretnini oni imaju suposjed prava služnosti puta prolazom pješice i provozom, a na koji način je smetao dugogodišnji zadnji i mirni suposjed prava služnosti puta prolazom pješice i provozom i onemogućio im prolaz do njihovih nekretnina, a za koje predmetno smetanje je poseban skrbnik H. T. saznao dana 15. veljače 2018. godine kada je došao na lice mjesta, o čemu je isti dan obaviještena i Policijska postaja koja je izašla na teren. Tvrde da je poseban skrbnik Z. T. dana 15. veljače 2018. godine obavijestio S. P., a J. D. 16. veljače 2018. godine o smetanju i radnjama koje je poduzeo tuženik.

2. Tijekom postupka ranije označene tužiteljice pod 1) H. T. i 3) J. D. su povukle tužbu u ovoj pravnoj stvari (l.s.165, 186).

3. Također, tijekom postupak je umro ranije označeni tužitelj S. P., te je njegova nasljednica M. K., sada tužiteljica, u smislu odredbe čl. 215. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 70/19 – dalje: ZPP), preuzela postupak iza istog.

4. Tuženik J. B. (dalje u tekstu: tuženik) u odgovoru na tužbu navodi da se u cijelosti protivi tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu kao neosnovanom, te da su navodi sadržani u povjesnici tužbe netočni i protivni stvarnom stanju, jer preko nekretnine oznake čest. zem. 4998/4 k.o. Seline tužitelji niti itko drugi nikad nije prolazio, te predmetna nekretnina u svojoj naravi na terenu ne predstavlja put, niti ga je ikad predstavljala. Tvrdi da tužitelji do svojih nekretnina uvijek dolaze na isti način i istim putem, a to nije put koji traže ovom tužbom već preko drugih nekretnina što će se lako utvrditi i očevidom na licu mjesta. Nekretnina oznake čest. zem. 4998/4 k.o. Seline u njegovom vlasništvu nije prohodna, na istoj se nalaze gromade kamenja, masline i dr. iz čega je razvidno kako je predmetna nekretnina sastavni dio cjeline u njegovom vlasništvu, te da je istom nemoguće prolaziti pješice, a naravno niti vozilom. Tuženik ističe da je netočno da je on sudjelovao u postupku formiranja puta kao kulture u odnosu na nekretninu oznake čest. zem. 4998/4 k.o. Seline, te je tek zaprimanjem ove tužbe saznao da je ova nekretnina formirana kao put zbog čega je podnio kaznenu prijavu protiv nepoznatog počinitelja jer potpis sadržan na predmetnom izvješću nije njegov potpis. Predlaže tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.

5. Na ročištu održanom 10. svibnja 2018. V. C. prijavio je svoje miješanje u ovoj parnici na strani tužitelja navodeći da je utužena čestica faktični spoj od javne ceste do dijela puta na kojem on polaže pravo već i kao suvlasnik, a put je jedinstven i kao takav formiran po lokacijskoj dozvoli i kao takav bio je u funkciji, sve dok ga tuženik nije zapriječio na utuženi način.

6. U dokaznom postupku sud je izveo dokaze uvidom i čitanjem isprava i dokumentacije u spisu: zk. izvadak za zk.ul. 788, 2126, 2136, 2205, 1017, 2091, 1583, 1019, sve k.o. Seline (l.s.11, 17-26, 28-31), pregledao izvod iz katastarskog plana (l.s.12, 124-125), fotografije (l.s.13-14, 39-43, 81-86), pročitao izvješće o utvrđivanju međa i drugih granica te o razgraničenju (l.s.15-16), prijepis posjedovnog lista (l.s.27), izjave R. L., J. D. i J. D. (l.s.45-47), kaznenu prijavu (l.s.51), izjavu i prijavni list (l.s.54-80), pregledao skicu mjerenja (l.s.89), pročitao rješenje katastra od 22.2.2012. (l.s.90-92), dopis PP Obrovac (l.s.105-108, 126-127), dopis katastra (l.s.123, 128-161), izveo dokaz očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka mjernika i na istom saslušao svjedoke V. K., E. K., M. K., J. D. (l.s.162-178), pregledao snimak (l.s.179), skicu lica mjesta i fotodokumentaciju (l.s.180-181), saslušao J. D., R. L. (l.s.187-188), pročitao rješenje Zadarske županije od 25.2.2022. (l.s.268-269), saslušao stranke i umješača (l.s.280-286), te je pročitao spis ovog suda broj K- 537/20.

7. Tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

8. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužiteljice za posjedovnom zaštitom kako je to pobliže opisano u izreci ove odluke.

9. Stvarno stanje na terenu i identifikacija predmeta spora utvrđeno je očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka mjernika M. G., na čiju skicu stranke nisu imale prigovora ni primjedbi, te se ista drži sačinjena detaljno i sukladno pravilima struke, a sukladno istoj tužiteljica je precizirala zahtjev sadržaja kao u izreci odluke.

10. U ovoj posjedovnoj parnici predmet raspravljanja bio je ograničen na utvrđenje:

-činjenice posljednjeg posjeda prava služnosti prolaza i provoza na teret dijela čest. 4998/4 k.o. Seline (koja nekretnina je uknjižena kao vlasništvo tuženika),

-činjenice iz odredbe čl. 22. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 100/04, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15 – dalje u tekstu: ZV), postojanja čina smetanja tog posjeda tužiteljice i to ostvarenog kroz objektivnu promjenu njegovog stanja, kroz njegovo oduzimanje i uznemiravanje, sve sa sviješću da se time čini smetanje posjeda,

-činjenice poštivanja roka za traženje sudske zaštite posjeda, onoga iz odredbe čl. 21. st. 3. ZV koji određuje da to pravo prestaje protekom subjektivnog roka od 30 dana računavši od dana kada je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, odnosno najkasnije protekom objektivnog roka od godinu dana od nastalog smetanja.

10.1. Pri tome se posjedovna zaštita ne može pružiti ako ne postoji odnosno ako nije utvrđeno postojanje već samo jedne od prethodno navedenih činjenica.

11. U konkretnom slučaju tužiteljica traži posjedovnu zaštitu (neuknjiženog) prava služnosti prolaza i provoza na teret dijela čest. 4998/4 k.o. Seline a u korist čest. 5001/10 k.o. Seline navodeći da je tuženik neutvrđenog dana krajem 2017. postavio žičanu ogradu uzdužno i poprečno, uz poprečnu žicu postavio kamenje, uzdužno 8 sadnica, te po cijeloj ovoj nekretnini nabacao kamenja o čemu je Z. T. dana 15. veljače 2018. telefonskim putem obavijestio njezinog prednika – izvornog tužitelja, sada pok. S. P., a na koji način im je onemogućeno vršenje posjeda na način na koji su ga do tada vršili.

11.2. Tuženik tijekom postupka, i u svojem iskazu, ne čini spornom činjenicu da je upravo on poduzeo radnje koje je tužiteljica označila kao radnje kojima je smetan posjed.

11.3. Međutim, ocjenjujući izvedene dokaze, ovaj sud nalazi da je tužiteljica prekludirana sa pravom da pred sudom traži posjedovnu zaštitu, te je već zbog toga njezin tužbeni zahtjev neosnovan. Pored toga, tužiteljica, po ocjeni ovog suda, nije dokazala ni činjenicu posljednjeg posjeda prava služnosti prolaza i provoza na teret dijela čest. 4998/4 k.o. Seline, pa je i iz ovog razloga njezin tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan u cijelosti.

12. Naime, u svezi činjenice saznanja za čin smetanja i počinitelja, sama tužiteljica u svojem iskazu navodi da je otac zajedno sa njezinim suprugom došao na lice mjesta 15. veljače 2018., time da mu je par dana prije Z. T. dojavio da se nešto događa te da su otišli na lice mjesta vidjeti što se događa, da bi nakon toga iskazala da je T. tatu nazvao 15. veljače 2018., a pojašnjavajući ove različite tvrdnje u pogledu trenutka saznanja za smetanje na kraju je navela da nije baš upućena, da je razgovor bio 15. veljače 2018., a što da je utvrdila iz tatine bilješke iz koje proizlazi da ga je T. nazvao toga dana. Nadalje, da ne zna da li je T. oca zvao jednom ili više puta, zna da je rekao da je žičana ograda postavljena krajem 2017. U odnosu na ranije stanje da na predmetu spora više nema mostića, postavljena je žičana ograda, ogromno kamenje te posađene masline, ali ove sve radnje nisu izvedene odjednom nego kroz razdoblje od 2-3 mjeseca i otac nije odjednom saznao za sve ove poduzete radnje nego ga je T. obavještavao o svakoj te je otac bio sve jadniji i jadniji. Žičana ograda je bila uz magistralu kao i skroz gore uz susjeda S. te im je tom žičanom ogradom onemogućen pristup njihovoj (tužiteljičinoj) parceli i autom i pješke.

12.1. S druge strane umješač na strani tužiteljice, V. C., je iskazao da je razlika na ovom terenu što su najprije posađene masline što je osobno vidio samo sađenje i što je bilo 2016. na 2017., posađene su po sredini i na taj način je onemogućeno da se spornom nekretninom prolazi automobilom, dok se pješke moglo, te da je nakon sadnje maslina da bi onuda prolazio pješke vidio doktora K. i suprugu mu, dok pok. S. nije vidio kao ni tužiteljicu niti njenog supruga. Masline su posađene u travnu ili svibnju, a nakon sadnje maslina uslijedilo je postavljanje žičane ograde što je bilo u ljeto prije tužbe, postoje slike koje su uslikali i na njima datumi svake poduzete radnje, te su o svemu tome obavještavali pok. S. i T. koji je vodio spor, i to o svakoj poduzetoj radnji. Tvrdi da je osobno pričao sa S. zetom, te da S. nije odmah došao kad ga je obavijestio o prvim radovima sa maslinama, a nije ga je vidio ni da bi došao nakon što ga je obavijestio o betoniranju i postavljenoj žici koja je onemogućila prolaz i pješice. Na kraju umješač navodi i to da mu je T. rekao da je o poduzetim radnjama obavijestio S., a kad je točno to bilo, to da piše na fotografijama, ali zna da se to događalo u ljeto prije tužbe.

12.2. Tuženik je u svojem iskazu u vezi činjenice vremena poduzimanja prijepornih radnji naveo da je radove na svojoj nekretnini poduzimao u više faza, time da je masline posadio nekih godinu prije ove tužbe.

12.3. I svjedokinja V. K. u svojem iskazu navodi da se osobno 15. veljače 2018. dolaskom na lice mjesta uvjerila da je tuženik zagradio ovu parcelu uzduž i poprijeko, posadio masline i nabacao velika kamenja, time da su je i ranije zvali i govorili joj to, a kada je došla iz A. 15. veljače 2018. tada je to i vidjela te je pozvala policiju zbog tih promjena na putu. Također, da ju je njezin zet Z. T. negdje sredinom siječnja 2018. nazvao u A. da su nastale promjene na terenu, da se mijenja stanje, da su posađene masline i nabacana kamenja.

12.4. Svjedok J. D. također je naveo da su masline posađene 2016. na 2017., a žicu da je tuženik stavio 2017. na 2018. i da je Z. T. dolazio na teren i čudio se što to J. radi.

12.5. Ostali saslušani svjedoci nisu imali saznanja o ovoj okolnosti.

12.6. Iz dopisa PP Obrovac (l.s.105-108, 126-127), proizlazi da su dana 15. veljače 2018. uredovali policijski službenici po dojavi V. K. zbog toga što je ovdje tuženik metalnom žičanom ogradom zagradio prolaz kojim je dolazila do svoje parcele čemu je bio prisutan i Z. T..

12.7. Kada se sadržaj dopisa PP Obrovac dovede u vezu sa iskazom svjedokinje K., to slijedi jasan zaključak da je ova svjedokinja na lice mjesta došla upravo iz razloga što joj je prethodno njezin zet Z. T. telefonskim putem javio o radnjama koje je poduzeo tuženik, a koje radnje su u predmetnom slučaju označene kad radnje smetanja posjeda. Kada se ovome doda tvrdnja umješača da mu je T. rekao da je o poduzetim radnjama obavijestio S., kao i to da su oni (umješač) o svemu tome obavještavali pok. S. i T. koji je vodio spor, i to o svakoj poduzetoj radnji, to slijedi zaključak da je Z. T. kako svoju punicu V. K., tako i sada pok. S. P., prednika tužiteljice, o radnjama koje je poduzeo tuženik, a kojima je prema tužiteljici u konkretnom slučaju počinjeno smetanje, obavijestio svakako prije 15. veljače 2018., tj. najkasnije sredinom siječnja 2018.

12.8. Analizirajući izvedene dokaze ovaj sud nalazi utvrđenim i da je tuženik radnje koje je tužiteljica označila kao radnje kojima je počinjeno smetanje poduzimao postepeno, u duljem vremenskom razdoblju, i to tako što je najprije, još 2016., posadio masline čime više nije postojala (ni) mogućnost provoza ovim dijelom parcele automobilom, a potom, najkasnije sredinom siječnja 2018., postavio žičanu ogradu i veliko kamenje kojim radnjama je onemogućen i prolaz pješice.

13. Kraj takvog stanja stvari, te činjenice da je predmetna tužba zbog smetanja posjeda podnesena 16. ožujka 2018., to je ista podnesena izvan roka iz odredbe čl. 21. ZV, tj. izvan roka od 30 dana računavši od dana kada je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, zbog čega je tužbeni zahtjev tužiteljice već iz ovog razloga valjalo odbiti kao neosnovan u cijelosti.

14. Međutim, tužiteljica osim što je prekludirana u pravu na zaštitu posjeda, ista u konkretnom slučaju nije dokazala ni posljednji mirni posjed.

15. Naime, čin smetanja posjeda je čin neke osobe kojim se dotadašnjem posjedniku oduzima posjed ili ga se uznemirava u posjedovanju. Čin smetanja negira već postojeću faktičnu vlast (u cijelosti ili u nekom pogledu, ili obujmu), a nameće tuđu. Činom smetanja uspostavlja se novo izmijenjeno posjedovno stanje, na način da faktična vlast dotadašnjeg posjednika prestaje ili se smanjuje, a ujedno se uspostavlja nova faktična vlast onoga koji je poduzeo čin smetanja.

16. Prema čl. 10. st. 1. ZV propisano je da je posjednik osoba koja ima faktičnu vlast glede neke stvari.

17. Dakle, posjed je faktična vlast na stvari, odnosno mogućnost faktičnog raspolaganja sa stvari, a posjed traje dok traje posjednikova faktična vlast glede stvari (čl. 19. st. 1. ZV).

18. S posjedom stvari izjednačeno je faktično izvršavanje sadržaja prava stvarnih služnosti glede neke nekretnine (posjed prava), pa se na posjed prava primjenjuju na odgovarajući način odredbe o posjedu stvari, ako to nije suprotno naravi prava niti odredbama zakona (čl. 10. st. 5. ZV).

19. Tužiteljica u ovoj pravnoj stvari, kako je to već navedeno, traži posjedovnu zaštitu svoga (neuknjiženog) prava služnosti prolaza i provoza na teret čest. 4998/4 k.o. Seline, a u korist čest. 5001/10 k.o. Seline, međutim, iz izvedenih dokaza, po ocjeni ovog suda, proizlazi da tužiteljica nije dokazala da bi ona kao ni njezin pravni prednik bili posjednici ovog prava uopće, a još manje posljednji mirni posjednici, dakle, nije dokazala da bi izvršavali sadržaj prava služnosti prolaza i provoza preko prijeporne nekretnine.

19.1. Da je tome tako slijedi iz iskaza umješača, koji u S. boravi relativno često – 3 do 5 dana bar jednom mjesečno, nekad i dva puta mjesečno, a koji je naveo da ni tužiteljicu niti pok. S. nije nikada vidio da bi koristili spornu nekretninu na taj način, dok je samo jednom vidio supruga tužiteljice da je koristio ovu nekretninu kao pristup njihovoj nekretnini, ali da tuženik tada nije bio na licu mjesta.

19.2. Suglasno iskazu umješača iskazivali su i svjedoci E. i M. K. koji su naveli da se do parcela na sjeveru uvijek dolazilo preko kapije na čest. 4998/1 u suvlasništvu V. C. i E. K., dok predmetom spora nije nitko prolazio te da su tu radi o tome da je na mjestu gdje je danas C. kuća ranije bilo vlasništvo J. D. i R. L. koji su mu prodali već postojeću kuću i da se tu radi o tome da se prodaje svoje, a onda bi se išlo po tuđem.

19.3. S druge strane svjedokinja V. K. je u svojem iskazu navela da je na spornom dijelu bio put kojim su prolazili svi koji imaju iznad gore zemlju prema sjeveru i to dok tuženik to nije zagradio, time da se spornim dijelom nije moglo prolaziti automobilom niti je ikog vidjela da to čini. Potom je ova svjedokinja navela da su se putem pored C. kuće (čest. 4998/1) koristili svi iz obitelji prije nego je isti prodan C., a i sad da se prolazi, ali ne autom, zet Z. T. je isto koristio taj put jer ima zemlju gore i dan danas ga koristi. Razlika da je u tome što je put ovo što je predmet spora, a ono od C. da je prolaz. Tim putem pored C. se koriste on i ovi drugi koji pješke prolaze, tako i E. K. i njezina (svjedokinjina) nevjesta M. D., te da je prethodno taj (C.) put bio u vlasništvu njezine (svjedokinjine) obitelji, a onda je nekretnina prodana C. prije 7-8 godina.

19.4. Svjedok J. D. je pak u svojem iskazu, u bitnom, naveo da što se tiče prolaza (čest. 4998/1) kuda mu kćer (E. K.) prilazi do kamp kućice, da se tuda i prije prolazilo oduvijek, a ovdje gdje je sporni put, tuda da je prolazio on (svjedok) i nitko drugi nije tu ni živio. Za S. P. je pak naveo da isti ne dolazi često, ali „da će on doći i da je kupio zemlju jer je vidio da postoji put“ te da je pitanje bi li kupio zemlju da nije oformljenog puta.

19.5. Svjedokinja J. D. je pak navela da osobno spornu nekretninu nije koristila ni na koji način, dok drugih pravno odlučnih saznanja nema, kao ni svjedokinja R. L..

19.6. Ocjenjujući iskaze saslušanih svjedoka i umješača ovaj sud nalazi da iako su isti u pogledu pojedinih činjenica međusobno proturječni, ipak su u pogledu ovdje odlučnih, pravno relevantnih činjenica, iskazi svjedoka suglasni, te im se u tim dijelovima poklanja vjera, a to je:

-da predmetom spora nikada nitko nije prolazio automobilom,

-da do nekretnina na sjeveru postoji put preko čest. 4998/1, te

-da niti jedan svjedok nije potvrdio da bi tužiteljica i/ili njezin prednik izvršavali sadržaj prava služnosti prolaza i provoza preko prijeporne nekretnine.

19.7. Kraj takvog stanja stvari ne može se pokloniti vjera iskazu tužiteljice, posebice u dijelu gdje ista tvrdi da su preko predmeta spora dolazili do svoje parcele pješke kao i automobilom i to od 2007. do 2018., budući da je takav iskaz u suprotnosti sa svim ostalim izvedenim dokazima u ovoj pravnoj stvari.

20. Ovome valja dodati da, po ocjeni ovog suda, za ocjenu osnovanosti postavljenog tužbenog zahtjeva nije pravno relevantno je li ili nije netko treći, kao npr. K. i/ili J. D., prolazio spornim dijelom.

20.1. Na kraju istaći je da je prema odredbi čl. 441. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 70/19, dalje u tekstu: ZPP), raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničeno samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja, te je isključeno raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, o savjesnosti i nesavjesnosti posjeda te o zahtjevima za naknadu štete. Stoga, za ocjenu osnovanosti predmetnog tužbenog zahtjeva nije odlučno ni na koji način je u katastru i zemljišnim knjigama došlo do formiranja i upisa sporne čest. 4998/4 k.o. Seline kao puta, što je, pored ostalog, predmetom kaznenog postupka koji se pred ovim sudom vodi pod poslovnim brojem K-537/20.

21. Slijedom svega iznesenog ovaj sud nalazi da tužiteljica nije dokazala da je u konkretnom slučaju ispunjen opći uvjet za pružanje posjedovne zaštite iz čl. 22. st. 2. ZV, tj. njezin posljednji miran posjed koji uz nastalo smetanje mora u svakom slučaju biti ispunjen da bi se pružila posjedovna zaštita.

22. Iz navedenih razloga tužbeni zahtjev valjalo je odbiti kao neosnovan u cijelosti.

23. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12), po kojima je tuženiku valjalo priznati jednokratnu nagradu za prvostupanjski postupak zbog smetanja postupka u iznosu od 200 bodova (Tbr. 7. toč. 2.), te PDV, tj. ukupno 2.500,00 kn koji iznos mu je dužna naknaditi tužiteljica u roku od 15 dana, dok je u preostalom dijelu, preko dosuđenog, zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka valjalo odbiti kao neosnovan budući da nije zatražen u skladu s odredbama Tarife, odnosno u pogledu sudske pristojbe na odgovor na tužbu iz razloga što tuženik nije dokazao da je takav trošak za istog uopće i nastao (čl. 151. st. 1. ZPP).

U Zadru, 18. svibnja 2022.

Sutkinja

Ivana Čačić Brčić, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke može se izjaviti žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno, putem ovog suda, u 4 primjerka, u roku od 15 dana od dana objave, odnosno primitka prijepisa ove odluke, ovisno o ispunjenju uvjeta iz čl. 335. ZPP.

DNA: - Tužiteljici po punomoćnici

- Tuženiku po punomoćniku

- Umješaču po punomoćniku