Republika Hrvatska
Općinski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: 24 P-1084/19-26
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
i
R J E Š E NJ E
Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji Karmen Ošpuh, u pravnoj stvari tužiteljice M. B. iz D., OIB …, zastupane po punomoćnici B. M., odvjetnici u V., protiv tuženog R. A. d.d. Z., OIB …, Z., zastupanog po punomoćnicima O. društva G. & G. iz Z., radi isplate, nakon 12. travnja 2022., održane glavne i javne rasprave u prisutnosti z. punomoćnika tužiteljice L. D. i z. punomoćnika tuženika M. M., odvjetničkih vježbenica kod punomoćnika stranaka, 18. svibnja 2022.,
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženoj R. A. d.d., Z., isplatiti tužiteljici M. B. iz D., iznos od 17.099,51 kn (slovima: sedamnaest tisuća devedeset devet kuna i pedeset jednu lipu) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od:
- 70,12 kn od 1. ožujka 2009. do isplate
- 116,66 kn od 1. travnja 2009. do isplate
- 119,66 kn od 1. svibnja 2009. do isplate
- 110,66 kn od 1. lipnja 2009. do isplate
- 96,66 kn od 2. srpnja 2009. do isplate
- 116,66 kn od 1. kolovoza 2009. do isplate
- 108,66 kn od 1. rujna 2009. do isplate
- 121,66 kn od 1. listopada 2009. do isplate
- 106,66 kn od 1. studeni 2009. do isplate
- 106,66 kn od 1. prosinca 2009. do isplate
- 121,66 kn od 1. siječnja 2010. do isplate
- 138,66 kn od 9. siječnja 2010. do isplate
- 141,66 kn od 2. ožujka 2010. do isplate
- 173,66 kn od 1. travnja 2010. do isplate
- 171,66 kn od 4. svibnja 2010. do isplate
- 180,66 kn od 1. lipnja 2010. do isplate
- 261,66 kn od 6. srpnja 2010. do isplate
- 229,66 kn od 31. srpnja 2010. do isplate
- 298,66 kn od 7. rujna 2010. do isplate
- 296,66 kn od 2. listopada 2010. do isplate
- 252,66 kn od 30. listopada 2010. do isplate
- 296,66 kn od 4. prosinca 2010. do isplate
- 381,66 kn od 30. prosinca 2010. do isplate
- 338,66 kn od 29. siječnja 2011. do isplate
- 351,66 kn od 1. ožujka 2011. do isplate
- 327,66 kn od 1. travnja 2011. do isplate
- 326,66 kn od 30. travnja 2011. do isplate
- 433,66 kn od 1. lipnja 2011. do isplate
- 446,66 kn od 2. srpnja 2011. do isplate
- 529,66 kn od 2. kolovoza 2011. do isplate
- 484,66 kn od 2. rujna 2011. do isplate
- 9.840,59 kn od 20. rujna 2011. do isplate
po stopi koja do 30. lipnja 2011. iznosi 14 % godišnje, od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12 % godišnje, od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 437,50 kn s osnova troškova vještačenja sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 18. svibnja 2022. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 11.802,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 18. svibnja 2022. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
r i j e š i o j e
Konstatira se da je povučen tužbeni zahtjev preko iznosa 17.099,51 kn do iznosa od 17.099,84 kn.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela tužbu protiv tuženika radi isplate iznosa od 17.099,85 kn
sa zateznom kamatom, a zbog promjene kamatne stope i tečaja CHF temeljem Ugovora o kreditu broj …, kojim je tužena stavila na raspolaganje tužiteljici iznos od 16.402,09 CHF u kunskoj protuvrijednosti, a koja su sredstva tužiteljici isplaćena 5.6.2006. Ujedno je postavila i supsidijarni tužbeni zahtjev na isplatu iznosa od 578,14 CHF u kunskoj protuvrijednosti s osnova razlike anuiteta radi promjene kamatne stope do dana otplate kredita, a koji tužbeni zahtjev je povukla podneskom od 22.11.2021. Pri tome se poziva na pravne stavove izražene u presudi Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4.7.2013., presudu Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-7129/13 od 13.6.2014., presudu Vrhovnog suda RH broj Revt-249/14 od 9.4.2015., te presudu Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-6632/17 od 14.6.2018., a koje pravne stavove izražene u rečenim presudama je tužena dužna poštivati.
2. Tuženik se protivi tužbenom zahtjevu i ističe da se u postupku kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na apstraktnoj razini, neovisno o tome jesu li povrijeđena ili ugrožena prava ili interesi pojedinih članova grupacije koja traži zaštitu. Ističe i to da je tužiteljica predmetni ugovor o kreditu zaključila radi kupnje vozila, a da se navedene odluke iz kolektivne pravne zaštite ne mogu primijeniti na auto kredite i smatra da tužiteljica mora dokazati ništetnost konkretnih ugovornih odredaba, a na koju okolnost ne predlaže nikakve dokaze. Smatra da su ugovorne odredbe bile jasne i razumljive tužiteljici kao prosječnom potrošaču. Sklapajući ugovor o kreditu s promjenjivom kamatnom stopom, tužiteljica da je unaprijed dala suglasnost da se kamatna stopa tijekom otplate kredita promijeni. Konačno, tuženik stavlja i prigovor zastare.
3. Sud je u dokaznom postupku pročitao ugovor o kreditu, otplatni plan, prijepis knjigovodstvene kartice na dan 30.4.2019., nalaz C. d.o.o., provedeno je financijsko vještačenje po vještaku V. S. O., te pročitan nalaz iste vještakinje od 20.11.2021.
4. Između stranaka nije sporna činjenica sklapanja rečenog ugovora o kreditu čija je namjena bila kupnja vozila marke Š., a što je vidljivo iz ugovora o kreditu, nije sporno da je tužiteljica rečeni ugovor prijevremeno otplatila, nije sporno da je ugovorena kamatna stopa na dan sklapanja ugovora o kreditu od 5,20 % godišnje, da je tuženik sukladno svojim odlukama jednostrano mijenjao kamatnu stopu i da prethodno sa tužiteljicom o tome nije pregovarao, već da joj je naprosto dostavio obavijest o promjeni kamatne stope. Nije sporno ni to da se radi o potrošačkom kreditu u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 16.402,09 CHF prema srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita, a nije sporno ni to da je ugovorena i odredba na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak (čl. 7. Ugovora).
5. Iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. proizlazi da je tamo tužitelj H. savez ishodio i protiv tuženika presudu kojom se u odnosu na tuženika utvrđuje da je povrijedio kolektivne interese i prava potrošača kao korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja tih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao i svim bitnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o potrošača (NN 96/03) u razdoblju od 1.6.2004. do 6.8.2007., protivno čl. 81., 82. i 90., a od 7.8.2007. do 31.12.2008. protivno odredbama istog Zakona (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) i čl. 96. i 97. Zakona, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, te koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije sa korisnicima kreditnih usluga pojedinačno pregovarao i ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, sve na štetu potrošača.
6. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., presuda je potvrđena u odnosu na tuženika u dijelu u kojem je utvrđeno da je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristeći nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna.
7. Presudom istog suda broj Pž-6632/17-10 od 14.6.2018. utvrđena je ništetnost ugovornih odredaba, između ostalih tuženika, kojima se ugovarala valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a to iz razloga što se o takvim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, niti je tuženik potrošače u cijelosti informirao o svim bitnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što pak je suprotno načelu savjesnosti i poštenja i prouzročilo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve isključivo na štetu potrošača.
8. Tvrdnju tuženika da sporne odredbe ugovora o kreditu nisu ništetne, te tvrdeći da je izreka citiranih presuda apstraktna i da se ne može izravno odnositi na sve ugovore koji su sklapani u tom vremenskoj razdoblju, naprotiv, da u svakom konkretnom slučaju tek treba utvrditi i dokazati nalaze li se nepoštene odredbe u tom smislu i u samom ugovoru o kreditu sklopljenim s tužiteljicom, tuženiku ukratko valja reći da prema odredbi čl. 502.c Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka US RH, 84/08, 96/08 - Odluka US RH, 123/08 - Ispravak; 57/11; 148/11 - Pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - Odluka US RH; dalje: ZPP), fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati se na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužiteljica ovlaštena štiti. U tom će slučaju sud biti vezan uz ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Samo u ovakvim parnicama, riječ je o specifičnom proširenju subjektivnih granica pravomoćnosti presude kojima se prihvaćaju zahtjevi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, kao što je to u konkretnom slučaju. Dakle, kako se tužiteljica poziva upravo na gornja utvrđenja izrečenih presuda, to je i sud vezan za rečena utvrđenja iz takve kolektivne tužbe. Obzirom na navedeno, sud nije našao potrebnim provoditi personalne dokaze u vidu saslušanja svjedoka, pa niti tužiteljice.
9. U odnosu na prigovor zastare tražbine, zastarni rok kod stjecanja bez osnove iznosi 5 godina. Budući se tužiteljica poziva na navedene presude Trgovačkog suda u Zagrebu, to je nakon pravomoćnosti presude broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., a koja je postala pravomoćna 13. lipnja 2014., saznao za utvrđenje povrede prava potrošača iz ugovora o kreditu, zbog čega zastarni rok teče od 13. lipnja 2014., a imajući u vidu da je tužba u ovom predmetu podnijeta 12.6.2019., to nije nastupila zastara potraživanja vezana uz promjenu kamatne stope.
10. Ništetnost ugovornih odredaba o valutnoj klauzuli uz koju je vezana glavnica švicarski franak, utvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž- 6632/17-10 od 14.6.2018., tako da ni u tom slučaju nije nastupila zastara do podnošenja tužbe 12.6.2019.
11. Na okolnost utvrđenja nastale razlike plaćenih rata kredita osnovom ugovora o kreditu po ugovorenoj kamatnoj stopi od 5,20 % godišnje, provedeno je financijsko vještačenje, a također i na okolnost nastale razlike plaćenih rata kredita prema ugovorenom mjesečnom anuitetu prema otplatnom planu koji je iznosio 233,37 CHF, a primjenom tečaja na dan korištenja kredita za 1 CHF = 4,642145 kn. Prema nalazu vještaka, tužiteljica je uz primjenu kamatne stope koja je bila na snazi na dan sklapanja ugovora o kreditu od 5,20 % godišnje i obveze izražene u kunama po tečaju na dan korištenje kredita, više uplatila 17.099,51 kn. Na konkretni slučaj valjalo je primijeniti odredbe čl. 1111. i 1115. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21; dalje: ZOO).
12. Tužiteljica nije imala prigovore na nalaz vještaka, dok se tuženik na isti očitovao utoliko da nema primjedbe na matematički izračun, a kako je zadaća vještaka upravo izvršiti izračun za koji sud nije stručan, a ne upuštajući se u pravna pitanja koja dalje tuženik razrađuje vezano uz nalaz, to sud nalaz vještaka ocjenjuje objektivnim i stručnim i temelji odluku upravo na nalazu vještaka. Jednako tako, tužiteljica postavlja tužbeni zahtjev u skladu sa nalazom vještaka (podnesak od 22.11.2021.), te povlači tužbeni zahtjev preko tog iznosa.
13. Odluka o zateznoj kamati u skladu je s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a. Kad se vraća stečeno bez osnove plaćaju se zatezne kamate od dana stjecanja (čl. 1115. ZOO-a), a ne od prvog narednog dana, međutim, kako tužiteljica može slobodno disponirati zahtjevom, to je dosuđena zatezna kamata upravo prema traženju, dakle od prvog sljedećeg dana nakon stjecanja nepripadno stečenog iznosa od strane tuženika.
14. Sud nalazi osnovanim i tužbeni zahtjev koji se odnosi na isplatu iznosa od 437,50 kn za troškove vještačenja koje je tužiteljica platila C. d.o.o. iz Č., a prije podnošenja tužbe. Naime, tužiteljica nema stručnog znanja za izračunavanje preplaćenih iznosa, te je bila prisiljena radi postavljanja određenog tužbenog zahtjeva, a prije pokretanja parničnog postupka, obratiti se vještaku, odnosno stručnoj osobi za takav izračun, a koji nalaz je platila 437,50 kn, a što je vidljivo iz računa broj … od 16.5.2019., te iz dokaza o uplati na listu 40 spisa.
15. Odluka o parničnom trošku u skladu je s odredbom čl. 154. st. 5. u svezi s čl. 155. ZPP-a, stanjem spisa i Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, obzirom da tužiteljica nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu zahtjeva zbog kojih nisu nastali posebni troškovi. Tužiteljici je priznat trošak sastava tužbe, sastava podnesaka od 24.7., 17.9.2020., 22.11.2021., zastupanja na ročištima 24.9.2020., 5.10.2021., 12.4.2022. u iznosima od po 1.000,00 kn, trošak vještačenja 2.000,00 kn, sudsku pristojbu na tužbu i na presudu u iznosima od po 526,00 kn i PDV 1.750,00 kn ili ukupno 11.802,00 kn. U odnosu na traženi trošak knjigovodstveno financijskog vještačenja provedenog prije pokretanja ovog parničnog postupka, već je odlučeno u okviru tužbenog zahtjeva i taj trošak i nije parnični trošak jer nije nastao tijekom ovog postupka.
Varaždin, 18. svibnja 2022.
Sutkinja
Karmen Ošpuh v.r.
Uputa u pravnom lijeku:
Protiv presude stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi ovome sudu u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.
Dostaviti:
1) Punomoćnica tužiteljice – B. M., odvjetnica u V. 2) Punomoćnici tuženika – OD G. & G. iz Z.
