Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 18 Gž-86/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Nadi Krnjak, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja D. K. iz B., OIB:…, zastupanog po punomoćniku P. K., odvjetniku iz Z., protiv tuženika C. o. d.d. Z., OIB:…, zastupanog po punomoćnici D. H. Ž., odvjetnici u Odvjetničkom društvu H. & P. iz Z., radi isplate, povodom žalbi tužitelja i tuženika izjavljenih protiv presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 25. studenog 2021., poslovni broj: Pn-4101/15-52, dana 18. svibnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se žalbe tužitelja i tuženika i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Pn-4101/15-52 od 25. studenog 2021.

II. Nepobijano rješenje suda prvog stupnja koje predstavlja sastavni dio gore navedene presude kojim je utvrđeno da je povučena tužba u dijelu kojim je tužitelj zahtijevao da mu tuženik isplati iznos od 5.603,72 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, ostaje neizmijenjeno.

III. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troškova sastava žalbe, troška sudske pristojbe na žalbu, troškova sastava odgovora na žalbu i troška sudske pristojbe na odgovor na žalbu, dok se tuženik odbija sa zahtjevom za naknadu troškova sastava žalbe i troška sudske pristojbe na žalbu.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja u toč. I izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 2.368,40 kn sa zateznom kamatom na pojedinačne iznose pobliže navedene u toj točki izreke, tekućom od dospjelosti svakog pojedinog iznosa pa do isplate.

2. Istom presudom u toč. II izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu kojim je zahtijevao da mu tuženik isplati daljnji iznos od 1.547,88 kn sa zakonskom zateznom kamatom, dok je toč. III. izreke naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 5.090,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 25. studenog 2021. pa do isplate.

3. Nepobijanim rješenjem suda prvog stupnja, koje predstavlja sastavni dio navedene presude, utvrđeno je da je tužba povučena u dijelu kojim tužitelj traži da mu tuženik isplati iznos od 5.603,72 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

4. Pravodobno izjavljenom žalbom navedenu presudu pobija tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 43/13, 89/14 - dalje u tekstu: ZPP) i pogrešne primjene materijalnog prava, uz prijedlog da drugostupanjski sud istu preinači u smislu žalbenih navoda, a podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Tužitelj nije naznačio u kojem dijelu pobija prvostupanjsku presudu, ali kako iz sadržaja žalbe proizlazi da tužitelj pobija prvostupanjsku presudu samo u odbijajućem dijelu u toč. II izreke i u odluci o troškovima postupka sadržanoj u toč. III izreke, to je ovaj sud temeljem odredbe čl. 365. st. 1. ZPP uzeo da tužitelj istu pobija samo u tom dijelu u kojem nije uspio u sporu, jer za pobijanje preostalog dosuđujućeg dijela u toč. I izreke, tužitelj niti nema pravni interes.

5. Odgovor na žalbu tužitelja nije podnesen.

6. Navedenu presudu pobija i tuženik u dosuđujućem dijelu u toč. I izreke i u odluci o troškovima postupka sadržanoj u toč. III izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, uz prijedlog drugostupanjskom sudu preinačiti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu u smislu žalbenih navoda, a podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak sudu prvog stupnja.

7. U odgovoru na žalbu tuženika, tužitelj je osporio sve žalbene navode tuženika i predložio drugostupanjskom sudu odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu.

8. Žalbe tužitelja i tuženika nisu osnovane.

9. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja kao zaposlenika Interventne jedinice Ministarstva unutarnjih poslova, PU Zagrebačke policije na radnom mjestu policijski službenik interventne jedinice policije za naknadu štete koja mu je nastala zbog propusta osiguranika tuženika – J. R., odvjetnika iz Z. da kao kvalificirani punomoćnik tužitelja u parničnom postupku podnese tužbu za isplatu razlike plaće tužitelja zbog rada u smjenama za razdoblje od 1. listopada 2008. do 7. kolovoza 2011.

10. Obrazlažući pobijanu presudu prvostupanjski sud navodi da se u konkretnom slučaju radi o propustu odvjetnika J. R. da se temeljem izdane mu punomoći po tužitelju obrati nadležnom državnom odvjetništvu radi pokušaja mirnog rješenja spora, a ukoliko u tome ne bi uspio, da u ime tužitelja podnese tužbu nadležnom sudu radi isplate razlike plaće, da je navedeni odvjetnik u vrijeme štetnog događaja bio osiguran kod tuženika od profesionalne odgovornosti policom osiguranja br. 007624088370, posljedično čemu zaključuje da je tuženik odgovoran za naknadu štete temeljem odredbe čl. 965. st. 1. Zakona o obveznim odnosima Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015; dalje: ZOO).

10.1. Na okolnost visine utužene tražbine prvostupanjski sud je proveo financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku za knjigovodstvena, računovodstvena i financijska vještačenja Z. R. iz R. d.o.o., a koji vještak je u svojem nalazu i mišljenju naveo da je tužitelju za utuženi period sukladno odredbi čl. 84. st. 3. Zakona o radu (Narodne novine br. 149/09, 61/11 i 73/13) za rad u drugoj smjeni trebao biti isplaćen bruto dodatak u ukupnom iznosu od 3.915,34 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedinačno navedeni iznos tekućom od 15.-og dana u mjesecu pa do isplate, osim zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak. Navedeni nalaz i mišljenje sudskog vještaka prvostupanjski sud je prihvatio jer je sačinjen temeljem dostavljene dokumentacije, jasno i logično.

10.2. No, imajući u vidu da tužitelj traži naknadu štete zbog izgubljene zarade koja šteta mu je nastala zbog činjenice da odvjetnik J. R. kao njegov punomoćnik nije podnio tužbu radi ostvarenja te tražbine od poslodavca tužitelja, to je prvostupanjski sud zaključio da takva šteta može biti dosuđena tužitelju isključivo kao razlika između neto iznosa plaće koju je tužitelj primio i neto iznosa plaće koju bi primio da mu je na pravilan način obračunata plaća priznavanjem dodatka na plaću za smjenski rad, pozivajući se pritom na pravno shvaćanje izraženo u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd 2720/2020, pa je posljedično navedenom odlučio kao u toč. I i II izreke.

11. Prije upuštanja u ocjenu osnovanosti žalbenih navoda tužitelja i tuženika, valja istaknuti da predmetni spor predstavlja spor male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. st. 1. ZPP jer novčano potraživanje tužitelja ne prelazi iznos od 10.000,00 kn. 12. Prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točke 1.,2., 4., 5., 6. 8., 9., 10. i 11. ZPP.

13. Tužitelj i tuženik pobijaju prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, navodeći da pobijana presuda ima nedostataka uslijed kojih se ne može ispitati jer je izreka nerazumljiva i proturječna razlozima presude, da o odlučnim činjenicama u postupku nema razloga u obrazloženju, odnosno da su ti razlozi proturječni priloženim ispravama i provedenim dokazima.

13.1. Suprotno žalbenim navodima, ovaj sud utvrdio je da pobijana presuda ne sadrži nikakve nedostatke zbog kojih se navodno ne bi mogla ispitati njezina pravilnost i zakonitost, naprotiv, ista sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, izneseni razlozi su potpuno jasni i određeni i bez ikakvog proturječja, slijedom čega nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju ukazuju tužitelj i tuženik, kao niti bilo koja druga bitna povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud u žalbenom postupku u sporu male vrijednosti pazi po službenoj dužnosti.

14. Nadalje, iako u žalbama tužitelj i tuženik navode da pobijaju prvostupanjsku presudu samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč.

11. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, stranke u biti istu pobijaju zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog relativno bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. i čl. 220. ZPP, pa im valja ponoviti da u ovom sporu male vrijednosti nije dopušteno osporavati pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja, niti pak je dopušteno isticati relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka, a što znači da ovaj sud, povodom izjavljenih žalbi stranaka, nema pravne ovlasti intervenirati u utvrđeno činjenično stanje po prvostupanjskom sudu niti ispitivati da li je ostvarena koja od relativno bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ukazuju stranke, nego samo ispituje da li je na činjenično stanje utvrđeno po sudu prvog stupnja pravilno primijenjeno materijalno pravo te da li je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka zbog kojih je dopušteno izjaviti žalbu u sporu male vrijednosti.

15. Na žalbu tužitelja:

15.1. Tužitelj žalbom pobija prvostupanjsku presudu u odbijajućem dijelu, smatrajući da mu pripada naknada štete u bruto iznosu od 3.916,28 kn, jer mu je tuženik u konkretnom slučaju dužan naknaditi štetu na ime razlike plaće u punom iznosu (bruto), a na što bi imao pravo da je odvjetnik J. R. pravovremeno podnio tužbu. Dakle, tužitelj smatra da ima pravo na naknadu štete koja se očituje u razlici ostvarene bruto plaće i bruto plaće koju bi ostvario da nije bilo propusta osiguranika tuženika.

15.2. Međutim, vodeći računa o pravnoj prirodi tužbenog zahtjeva, odnosno o činjenici da tužitelj potražuje naknadu štete zbog izgubljene zarade, a koja šteta mu je nastala zbog činjenice da odvjetnik J. R., kao njegov punomoćnik, nije podnio zahtjev za mirno rješenje spora, odnosno tužbu radi ostvarenja te tražbine od tužiteljevog poslodavca, to je stajalište i ovoga suda da takva šteta može biti dosuđena isključivo kao razlika između neto iznosa plaće koju je tužitelj primio i neto iznosa plaće koju bi primio da mu je na pravilan način obračunata plaća priznavanjem dodatka na plaću za smjenski rad (pravni stav izražen u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd-2720/2020, koji se na odgovarajući način može primijeniti u ovom postupku radi naknade štete i u odluci Županijskog suda u Varaždinu, Stalnoj službi u Koprivnici posl.br. Gž-255/20 od 21. svibnja 2021.). S tim u vezi, tužitelju valja ukazati da tuženik u konkretnom slučaju nije njegov poslodavac, pa niti nema obvezu isplatiti tužitelju bruto iznos plaće jer isto predstavlja obvezu poslodavca, zbog čega su žalbeni navodi tužitelja u potpunosti neosnovani.

16. Na žalbu tuženika:

16.1. Tuženik u žalbi osporava odgovornost njegova osiguranika, ističući da isti ne poznaje tužitelja, da mu tužitelj nije potpisao punomoć niti je bio u njegovom uredu, te da mu nije dao nikakvu uputu glede pokretanja postupka radi zaštite tužiteljevih prava, ukazujući time na žalbeni razlog relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP i žalbeni razlog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, a na što, u smislu ranije citiranih zakonskih odredbi Zakona o parničnom postupku nije ovlašten u sporu male vrijednosti, niti pak je ovaj sud ovlašten razmatrati takve žalbene razloge, posljedično čemu su takvi žalbeni navodi tuženika u potpunosti bespredmetni.

17. Prvostupanjski sud je odluku o troškovima postupka utemeljio na odredbi čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019) naloživši tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 5.090,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 25. studenog 2021. pa do isplate. Tužitelj i tuženik pobijaju navedenu odluku o troškovima postupka samo za slučaj da uspiju ovom žalbenom postupku, time da tuženik paušalno i neargumentirano navodi da značajan dio podnesaka i radnji tuženika (?) nije obrazložen niti je bio potreban za vođenje prvostupanjskog postupka pa smatra da je zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška previsoko postavljen, ne specificirajući pri tom na koje točno podneske i radnje tužitelja se navedeno odnosi. Stoga, ispitujući odluku o troškovima parničnog postupka stajalište je ovoga suda da je prvostupanjski sud pravilnom primjenom materijalnog prava naložio tuženiku naknaditi tužitelju na ime troškova parničnog postupka iznos od 5.090,00 kn.

18. Stoga je valjalo odbiti žalbe tužitelja i tuženika kao neosnovane i temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP potvrditi u cijelosti prvostupanjsku presudu.

19. Rješenje suda prvog stupnja kao sastavni dio pobijane presude kojim je utvrđeno da je tužba povučena u dijelu kojim je tužitelj zahtijevao da mu tuženik isplati iznos od 5.603,72 kn ostalo je neizmijenjeno, obzirom da ga niti jedna od stranaka nije pobijala.

20. Konačno, kako tužitelj i tuženik nisu uspjeli u žalbenom postupku, to je iste valjalo odbiti sa zahtjevom za naknadu troškova istog, a tužitelja je valjalo odbiti i sa zahtjevom za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu i sudske pristojbe na odgovor na žalbu obzirom da isto nije bilo potrebno za odlučivanje o žalbama tužitelja i tuženika.

Varaždin, 18. svibnja 2022.

Sutkinja

Nada Krnjak v.r.