REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Pn. 643/19
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Julijani Ponoš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice S. J. iz S., O.: …,
zastupana po pun. T. V., odvjetniku u S., protiv tuženika H.
U. Z. O., Z., O.: …, zastupanog po
pun. M. D., odvjetniku u S., uz sudjelovanje umješača na strani tuženika D.D. Z. O. C. B., B., B. i
Hercegovina, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 4. travnja 2022. godine u nazočnosti pun. tužiteljice i zamj. pun. tuženika, dana 18. svibnja 2022. godine,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:
"Dužan je tuženik ubuduće, počev od 21. siječnja 2013. godine pa unaprijed, svakog 16-og u mjesecu isplaćivati tužiteljici iznos od 2.998,00 kuna po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila
zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za 5% poena, s time što je dospjele obroke do pravomoćnosti ove presude dužan isplatiti odjednom s kamatom računajući po dospijeću svakog pojedinog obroka pa do isplate."
II. Nalaže se tužiteljici u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 11.718,75 kn sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
Obrazloženje
Pred ovim sudom dana 8. rujna 2009. godine zaprimljena je tužba radi naknade štete, vezano za prometnu nezgodu u kojoj je tužiteljica stradala kao suvozačica na motociklu dana 15. svibnja 2008. godine. U ovoj prometnoj nezgodi tužiteljica je zadobila tjelesne povrede i dana 18. prosinca 2008. godine sa društvom CO d.d. zaključila je nagodbu za iznos od 192.000,00 kn. U tužbi se navodi da u vrijeme zaključenja nagodbe tužiteljici nisu bile poznate sve posljedice povreda koje je zadobila u prometnoj nezgodi, da njeno liječenje nije bilo završeno te da se zdravstveno stanje tužiteljice nakon zaključenja nagodbe naglo pogoršalo. Tuženik je u svom odgovoru na tužbu priznao pasivnu legitimaciju, usprotivio se osnovu i visini tužbenog zahtjeva navodeći da je tužiteljica namirena tom nagodbom koju je zaključila 8. prosinca 2008. godine.
Dakle, predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu imovinske i neimovinske štete s naslova pogoršanja zdravstvenog stanja tužiteljice nakon ozljeđivanja dan 15. svibnja 2008. godine odnosno nakon zaključenja nagodbe temeljem koje je tužiteljici isplaćena naknada štete u iznosu od 192.000,00 kn. Nakon izvedenih dokaza pregledom relevantne dokumentacije i podataka te provedenih dokaza medicinskim vještačenjem, dana 29. kolovoza 2014. godine donesena je prvostupanjska presuda tako da izreka iste glasi:
""I - Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici iznos od 27.000,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje na iznos od 26.000,00 kuna teku od 8. rujna 2009. godine do isplate, a na iznos od 1.000,00 kuna teku od 29. kolovoza 2014. godine do isplate, i sve po stopi od 14% godišnje do 30. lipnja 2011. godine, a od 1. srpnja 2011. godine do isplate po stopi od 12% godišnje, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema eskontnoj stopi HNB koja je
vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena.
Za više zatraženo u visini od 219.000,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 8. rujna 2009. godine do isplate, kao i za više zatražene zakonske zatezne kamate koje na iznos od 1.000,00 kuna teku od 8. 9. 2009. godine do 29. kolovoza 2014. godine, tužbeni zahtjev se odbija kao neosnovan. II - Dužan je tuženik za razdoblje od 30. siječnja 2010. godine do 1. svibnja 2010. godine na ime tuđe pomoći i njege isplatiti tužiteljici iznos od 6.000,00 kuna (2.000,00 mjesečno) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 29. kolovoza 2014. godine do isplate po stopi od 12% godišnje, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila
zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena.
Za više zatraženo u visini od 2.000,00 kuna mjesečno počev od 8. 9. 2009. godine do 30. siječnja 2010. godine i od 1. svibnja 2010. godine pa ubuduće, svakog 1, a najkasnije 15 u mjesecu, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 08.09.2009. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana
polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za 5% poena, s time što je dospjele obroke do pravomoćnosti ove presude dužan isplatiti odjednom s kamatom računajući po dospijeću svakog pojedinog obroka pa do isplate kao i za više zatražene zakonske zatezne kamate koje na iznos od 6.000,00 kuna teku od 8. 9. 2009. godine do 29. 8. 2014. godine, tužbeni zahtjev se odbija kao neosnovan. .
III - Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:
"Dužan je tuženik ubuduće, počev od 08.09.2009. godine pa unaprijed, svakog 16. u mjesecu isplaćivati tužiteljici iznos od 2.998,00 kuna po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je
vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za 5% poena, s time što je dospjele obroke do pravomoćnosti ove presude dužan isplatiti odjednom s kamatom računajući po dospijeću svakog pojedinog obroka pa do isplate.""
Odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka, protiv ove presude podnesen su žalbe, dana 20. studenog 2014. godine donesena je presuda Županijskog suda u Splitu Gžnš-334/14 kojom su odbijene žalbe stranaka te je potvrđena prvostupanjska presuda u dosuđujućem i odbijajućem dijelu.
Protiv drugostupanjske presude izjavljena je revizija tužiteljice, dana 15. listopada 2019. godine donesena je odluka Vrhovnog suda R. H. broj
Rev-1617/15 kojom je revizija tužiteljice odbijena kao neosnovana u dijelu kojim je drugostupanjskom presudom potvrđena prvostupanjska presuda u tč. I. i II. izreke kojima je odbijen tužbeni zahtjev, te kojom je potvrđena prvostupanjska presuda pod točkom III. izreke u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od po 2.998,00 kn mjesečno počam od 8. rujna 2009. godine do 20. siječnja 2013. godine sa zakonskim zateznim kamatama. Revizija tužiteljice je djelomično prihvaćena te je drugostupanjska presuda ukinuta u dijelu u kojem je potvrđena prvostupanjska presuda pod točkom III. izreke kojom je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od po 2.998,00 kn mjesečno počam od 21. siječnja 2013. godine pa nadalje, svakog 16- og dana u mjesecu, sa zateznim kamatama, te je u ovom dijelu ukinuta prvostupanjska presuda i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Dakle, valjalo je nakon donošenja odluke VSRH raspraviti i odlučiti o zahtjevu tužiteljice na ime mjesečne rente zbog izgubljene zarade u razdoblju od 21. siječnja 2013. godine pa nadalje.
Pored svih izvedenih dokaza kod donošenja ranije prvostupanjske presude, sud je ponovno pregledao i kopirao bitne dijelove spisa HZMO broj 643018.
Stranke su popisale parnični trošak.
Zahtjev tužiteljice nije osnovan.
Temeljem svih izvedenih dokaza utvrđeno je kako je tužiteljica vezano za predmetnu prometnu nezgodu dana 8. prosinca 2008. godine zaključila nagodbu temeljem koje joj je isplaćena naknada štete u iznosu od 192.000,00 kn. Utvrđeno je da je nakon zaključenja te nagodbe došlo do pogoršanja zdravstvenog stanja tužiteljice za koje ona nije mogla znati u trenutku zaključenja nagodbe, precizno joj je utvrđeno što predstavlja pogoršanje zdravstveno stanje tužiteljice te je tužiteljici pravomoćno dosuđena naknada štete. Međutim, što se tiče predmetne rente koja je sada zahtjev tužiteljice, za navesti je da je rješenjem HZMO, P. služba S.
od 20. rujna 2013. godine utvrđeno da je tužiteljici zbog 70 % ozljede izvan rada i 30 % bolesti nastala profesionalna nesposobnost za rad i od 21. siječnja 2013. godine priznato joj je pravo na invalidsku mirovinu i to 860,26 kn mjesečno. Sud je temeljem nalaza i mišljenja sudskog vještaka spec. medicine rada dr. M. V. B. utvrdio, to proizlazi iz njenog vještva, da kod tužiteljice postoji smanjenje funkcije donjih ekstremiteta u takvom stupnju da zbog toga nije sposobna za sve poslove koji zahtijevaju dugotrajno stajanje, hodanje te dizanje i nošenje tereta, a da je s osnova predmetne nezgode tužiteljica sposobna za obavljanje u prvom redu sedentarnih zanimanja, pa tako i sposobna za administrativne poslove. Sudski vještak navela je da kod tužiteljice nema kontraindikacija, odnosno zapreke za sjedenje i sve poslove koji se obavljaju sjedeći.
Tužiteljica je završila SSS – u zanimanju administrativni tajnik, prije predmetne prometne nezgode utvrđeno je uvidom u njenu radnu knjižicu da je bila u radnom odnosu od 16. studenog 1998. godine do 31. kolovoza 2000. godine; od 15. ožujka 2004. godine do 14. kolovoza 2005. godine i od 8. prosinca 2005. godine do 23. prosinca 2005. godine.
Dakle, temeljem nalaza i mišljenja sudskog vještaka spec. medicine rada vezano za prometnu nezgodu kod tužiteljice, u pogledu same nezgode, ne postoji zapreka za obavljanje poslova u zanimanju za koje se školovala, ne postoji zapreka za sjedenje odnosno za sve poslove koji se obavljaju sjedeći. Kod okolnosti da je rješenjem HZMO tužiteljica ostvarila pravo na invalidsku mirovinu počevši od 21. siječnja 2013. godine pa nadalje, odlučujući o njenom zahtjevu za rentu na ime izgubljene zarade od 21. siječnja 2013. godine pa nadalje, za navesti je da je valjalo utvrditi koji je odlučni razlog umirovljenja tužiteljice.
Temeljem svih izvedenih dokaza, pribavljenog predmeta HZMO sa svim prilozima i dokumentacije koju je tuženik dostavio u sudski spis (list 265 – 269 spisa), sud drži da tužiteljica nije umirovljena zbog predmetne prometne nezgode i da je to odlučni faktor kod njenog umirovljenja, jer iz svih izvedenih dokaza proizlazi, pa tako i nalaza i mišljenja sudskog vještaka medicine rada, da je tužiteljica samo s naslova predmetne prometne nezgode i posljedica iz iste imala preostalu radnu sposobnost u svom zanimanju. Odlučni razlog kod umirovljenja 2013. godine bi očito bila njena bolest koja nije vezana za predmetnu prometnu nezgodu, a iz dokumentacije je razvidno da su te smetnje evidentirane nekoliko godina prije predmetne prometne nezgode. S obzirom na okolnost da tužiteljica ni prije predmetne prometne nezgode nije kontinuirano radila u svom zanimanju, da se prema službenim podacima Z. za zapošljavanje i prije nezgode prijavljivala kao nezaposlena osoba u dužem vremenskom periodu, sud drži da predmetna prometna nezgoda nije odlučni faktor kod njenog umirovljenja, bez obzira što je utvrđeno sa 70 % da bi razlog umirovljenja bila predmetna nezgoda. Nakon predmetne nezgode, da nije bilo ovih drugih zdravstvenih problema i bolesti kod tužiteljice koji su joj očito onemogućavali pri zapošljavanju više od posljedica prometne nezgode, tužiteljica bi se prema redovnom tijeku stvari sa preostalom radnom sposobnosti nakon nezgode mogla zaposliti u svom temeljnom zanimanju. Prema redovnom tijeku stvari, da nije bilo njene bolesti neovisno o prometnoj nesreći (a na narav te bolesti i smetnje ukazuje pregledana dokumentacija) tužiteljica se mogla sa preostalom radnom sposobnosti zaposliti i ostvarivati plaću u svom temeljnom zanimanju, ali, prema svim okolnostima slučaja, ovaj sud drži da, kratko rečeno, štetni događaj nije u biti razlog njenog umirovljena, odlučni, a da bi tuženik radi toga trebao tužiteljici naknaditi štetu s naslova izgubljene zarade, tužiteljica u ovom slučaju zaradu nije izgubila (razlika između očekivane plaće i invalidske mirovine) zbog (primarno i odlučujuće) predmetnog štetnog događaja.
Prema stavu ovog suda izvedeni su svi potrebni dokazi za presuđenje, nije bilo potrebe izvođenju daljnjih dokaza kod ovakvog stava suda. Međutim, tužiteljica je predložila izvesti dokaz vještačenjem po sudskom vještaku knjigovodstveno- financijske struke vezano za utvrđenje razlike između njenih mirovinskih primitaka i prihoda koje bi kroz predmetne razdoblje ostvarivala kao NKV radnik prema podacima DZS. Sud je zbog duljine trajanja postupka, sud
odlučio provesti ovaj dokaz, za slučaj drugačijeg stava viših sudova, međutim, tužiteljica i nakon višekratnog ostavljanja roka za uplatu troškova vještačenja nije tako postupila, upozorena je da će sud odustati od izvođenja tog dokaza i nije ni nakon tog roka izvršila uplatu troškova vještačenja. Pun. tužiteljice naveo je da sa tužiteljicom nema kontakta i da tužiteljica ne odgovara na njegove dopise, radi svega navedenog valjalo je odustati od izvođenja ovog dokaza, s obzirom da stranka koja nešto tvrdi to treba i dokazati, a tužiteljica nije dokazala ono što je predložila, što ionako nije bitno, kod ovakvog stava suda da njen zahtjev s naslova rente nije osnovan, a sam zahtjev tužiteljice je određen i podoban za odlučivanje.
Radi svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.
Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00,
88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP), obistinjeni trošak tuženiku odnosi se na trošak pristupa na tri ročišta u iznosu od po 625,00 kn (25% - 30. siječnja 2020. godine, 26. listopada 2020. godine i 29. travnja 2021. godine), zastupanja na tri ročišta u iznosu od po 2.500,00 kn (16. lipnja 2021. godine, 19. siječnja 2022. godine i 4. travnja 2022. godine); 25% PDV-a u iznosu od 2.343,75 kn; što ukupno zbrojeno daje iznos od 11.718,75 kn, koliko je na ime naknade parničnog troška tužiteljica obvezana isplatiti tuženiku. Tuženiku je sud priznao samo trošak koji je bio potreban za vođenje postupka, a sve temeljem v.p.s. od 179.880,00 kn (mjesečni iznos rente za pet godina). Na ovaj iznos naknade parničnog troška tuženiku je priznata i zakonska zatezna kamata od presuđenja do isplate.
U Splitu, 18. svibnja 2022. godine
S U D A C
Julijana Ponoš v.r.
Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.
Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.
DNA:
1. Pun. tužiteljice
2. Pun. tuženika
3. Umješaču na strani tuženika putem punomoćnika za primanje pismena M. D., odvjetnika u S. – pun. tuženika
