REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 380/2021-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Glušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, dr.sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari I-tužitelja VK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], II-tužiteljice KK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], III-tužitelja FK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], IV-tužiteljice ĆK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], V-tužitelja HK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], VI-tužiteljice ŽK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i VII-tužitelja VKJ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kao nasljednika pok. ZK, OIB: [osobni identifikacijski broj], koje sve zastupaju punomoćnici Željko Jurić i Nikola Mandić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebački holding d.o.o., Podružnica Zagrebačke ceste, Zagreb, Donje Svetice 48, OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Zoran Cvitković, odvjetnik u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude i rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1470/17-2 od 18. rujna 2018., kojima su potvrđeni presuda i rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Pr-579/15-62 od 26. lipnja 2017., u sjednici održanoj 18. svibnja 2022.,
r i j e š i o j e:
I. Revizija I.-V. tužitelja i VII-tužitelja se prihvaća i ukidaju se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1470/17-2 od 18. rujna 2018. i u toj presudi sadržano rješenje u dijelu u kojem je odlučeno o troškovima postupka, kao i presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Pr-579/15-62 od 26. lipnja 2017. i rješenje sadržano u toj presudi u toč. III. izreke i predmet se vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
II. O troškovima odgovora na reviziju odlučiti će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijeni su zahtjevi I. – V. tužitelja i VII-tužitelja za naknadu imovinske i neimovinske štete, a kako je to pobliže određeno u izreci uz nalaganje naknade troškova postupka u iznosu od 404.700,00 kn sa zateznim kamatama (toč. III. rješenja).
2. Ujedno je točkama I. i II. rješenja utvrđeno da je postupak prekinut u odnosu na VI- tužiteljicu ŽK zbog smrti te da će se postupak nastaviti kada za to budu ispunjene zakonske pretpostavke.
3. Drugostupanjskom presudom i rješenjem potvrđeni su presuda i rješenje prvostupanjskog suda.
4. Protiv drugostupanjske presude uključujući i rješenje, reviziju su podnijeli tužitelji (I.-V. i VII-tužitelj) zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava u kojoj su predložili da se obje presude u postupku koji je prethodio reviziji ukinu odnosno preinače.
5. U odgovoru na reviziju tuženik je predložio da se reviziju tužitelja odbije kao neosnovanu.
6. Revizija je osnovana.
7. U povodu revizije podnesene prema odredbi čl. 382. st. 2. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 43/13 i 89/14 – dalje: ZPP), revizijski sud je suglasno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP bio ovlašten ispitati pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
8. Predmeti spora u revizijskom stupnju postupka su zahtjevi za naknadu štete tužitelja koje su prema činjeničnim navodima tužbe nastali ozljedom koju je I-tužitelj kao neposredni oštećenik pretrpio na radu kod tuženika kao poslodavca.
9. U drugostupanjskoj presudi se sud pozvao na primjenu odredbe čl. 375. st. 5. ZPP-a sumarno prihvaćajući činjenična utvrđenja i primjenu materijalnog prava iz prvostupanjske presude te je bez šireg obrazloženja zaključio da je tužitelju šteta nastala izvan samog procesa rada na način da je samoinicijativno službenim kamionom otišao u voćnjak popeo se na jedno stablo trešnje prigodom čega je pao i ozlijedio se.
10. Izloženi zaključak temelji se u svemu na ocjeni prvostupanjskog suda.
11. U prvostupanjskom postupku sud je u prvom redu naveo da nije vezan rješenjem Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje Klasa: UP/I-502-03/09-2/554, Ur.br.: 339-05-01-09-2 od 16. listopada 2009. (list 22 i 23 spisa), a da su službene zabilješke od 9. travanja 2014. list 98 i potvrda MUP-a od 24. srpnja 2009. (list 38) javne isprave glede sadržaja u kojem se u bitnome navodi tijek intervencije policijskih službenika koju je zatražio sam I-tužitelj na licu mjesta 29. svibnja 2009. navodeći službenicima policije da je pao sa stabla prilikom branja trešnje, zbog čega je u konačnici zaključio da šteta nije nastala na radu odnosno u vezi s radom I-tužitelja.
12. U prvom redu valja reći da je prema shvaćanju revizijskog suda za sada pogrešno zaključivanje da sudovi nisu vezani za odluke upravnih tijela.
13. Naime, načelno je sud vezan za odluku upravnog tijela u granicama njene pravomoćnosti o tome postoji li neko pravo ili pravni odnos, a isto tako rješenje obvezuje kada postoji identitet stranaka u postupku (subjektivne granice pravomoćnosti), uključujući i zainteresiranu osobu ako je sudjelovala u postupku.
14. U ovom predmetu nije razjašnjeno i utvrđeno je li tuženik sudjelovao u ovom upravnom postupku u kojem je utvrđeno odnosno priznato od strane Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje zaštite zdravlja na radu da je ozljeda osiguranika VK (I-tužitelju) od 29. svibnja 2009. priznata ozljedom na radu (toč. I. izreke) i time su I-tužitelju priznata sva prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja (toč. II.).
15. Tada bi postojala vezanost tuženika u granicama pravomoćnosti za tu odluku (tako npr. u broj Rev-450/2021-2 od 22. veljače 2022. i broj Revr-947/17-2 od 18. rujna 2018.).
16. Nadalje, glede davanja značaja javne isprave službenim zabilješkama (potvrdama) MUP-a valja reći da prema shvaćanju revizijskog suda u onom dijelu isprave u kojem se npr. reproducira sadržaj izjave (navoda) samog I-tužitelja ne bi nastala predmnijeva istinitosti u smislu odredbe čl. 230. st. 1. ZPP-a, niti se o takvim činjenicama vodi službena evidencija.
17. Zbog toga u navedenom ne bi mogla biti riječ o javnim ispravama.
18. Na osnovu svega izloženog zbog pogrešnog pravnog pristupa sudovi nisu raspravili je li tuženik sudjelovao u postupku donošenja upravnog rješenja.
19. S time u vezi posebice ako je tuženik sudjelovao u tom postupku trebalo bi raspraviti postojanje ostalih zakonskih pretpostavki odštetne odgovornosti poslodavca u smislu mjerodavnog Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“, broj 59/96, 94/96, 114/03, 100/04, 86/08) i Zakona o radu („Narodne novine“, broj 149/09).
20. Na osnovu izloženog valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a ukinuti obje presude u postupku koji je prethodio reviziji jer zbog pogrešne primjene materijalnog prava činjenično stanje nije potpuno utvrđeno.
21. O troškovima odgovora na reviziju odlučiti će se u konačnoj odluci (čl. 166. st. 3. ZPP-a).
Zagreb, 18. svibnja 2022.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek