REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-x 571/2017-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Srećko Obrovac, odvjetnik u Puli, protiv tuženika CROATIA OSIGURANJE d.d. Zagreb, Filijala Pula, Marulićeva ulica 1, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-1043/2015-2 od 10. studenog 2015., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P- 2315/2012-94 od 11. travnja 2013., u sjednici održanoj 18. svibnja 2022.,

p r e s u d i o  j e:

Odbija se revizija tužitelja, kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-2315/2012 od 11. travnja 2013. odbijen je zahtjev tužitelja kojim je potražuje isplatu naknade štete u iznosu od 211.660,14 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od svakog pojedinačnog iznosa pobliže opisanog kao u toč. I izreke, pa do isplate. Točkom II izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u ukupnom iznosu od 2.575,30 kn u roku od 15 dana.

2. Presudom Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-1043/2015 od 10. studenog 2015. odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda.

3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je pravodobno podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 - dalje: ZPP) i to zbog počinjenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske preinačiti prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu te usvojiti tužbeni zahtjev uz nadoknadu troškova parničnog postupka, podredno ukinuti prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovni postupak. Potražuje trošak revizije.

4. Na reviziju nije odgovoreno.

5. Revizija tužitelja nije osnovana.

6. Pobijana drugostupanjska presuda ispitana je primjenom odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP - samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Uvodno pozivanje na revizijski razlog bitnih povreda odredaba postupka tužitelj ničim navedenim u obrazloženju revizije ne obrazlaže (osim citiranja zakonskog teksta), pa ne postoji određeno navedeni razlog u okviru kojeg bi ovaj sud, sukladno odredbi čl. 392. a) st. 1. ZPP, mogao ispitivati postojanje bitnih povreda postupka u postupanju drugostupanjskog suda, odnosno u pobijanoj presudi.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom štete– izgubljene zarade u iznosu od 211.660,14 kuna. Svoj zahtjev tužitelj temelji na polici tzv. proširenog osiguranja od automobilske odgovornosti, odnosno dobrovoljnog osiguranja koje je ugovoreno do iznosa od 1.000,000,00 HRD.

9. Tijekom postupka utvrđeno je da:

- se štetni događaj dogodio **.**.1991.

- je automobil u trenutku štetnog događa bio osiguran kod tuženika policom osiguranja br. [broj police osiguranja] kroz razdoblje od 14. lipnja 1990. do 14. lipnja 1991. na osiguranu svotu od po 1.000.000 din po štetnom događaju odnosno denominacijom 1.000,00 kn (obavezno osiguranje);

- je sastavni dio predmetne police ugovor o osiguranju sa proširenim pokrićem tzv. "B" kombinacija (ugovorno dobrovoljno osiguranje);

- se u konkretnom slučaju primjenjuju pravila o osiguranju od 1. siječnja 1991.

10. Nižestupanjski sudovi, nakon provedenog postupka, odbijaju zahtjev tužitelja uz zaključak da je svota ugovorenog osiguranja u cijelosti već isplaćena jer se ne revalorizira visina osigurane svote određena zaključenim dobrovoljnim ugovorom o osiguranju. Visina osigurane svote po dobrovoljnim ugovornom osiguranju je samostalna i neovisna od svote osiguranja za temeljno (obvezno) osiguranje, pa je tuženik odgovara za štetu tužitelju upravo do iznosa ugovorene svote osiguranja koji predstavlja gornju granicu odgovornosti.

11. U ovoj fazi postupka sporna je pravilnost stajališta drugostupanjskog suda o tome da je svota ugovorenog osiguranja u cijelosti isplaćena.

11.1. U konkretnom slučaju između stranka nije sporno da je tužitelj s tuženikom u ranijim parnicama kod istoga suda te u izvansudskom postupku već ostvarivao svoje pravo na naknadu štete iz predmetnog štetnog događaja. Svi njegovi zahtjevi su riješeni temeljem tzv. "B" kombinacije ili proširenog pokrića koja priznaje pravo na naknadu štete i vozaču vozila koji je kriv za prometnu nezgodu i koji se u konkretnom slučaju ne bi imao smatrati trećom osobom. Nesporno je, također, da je pravomoćnom presudom poslovni broj P-2846/94 od 25. svibnja 2000., odbijen zahtjev tužitelja za isplatom naknade štete upravo zbog toga što mu je u potpunosti isplaćena naknada s osnove proširenog osiguravateljevog pokrića.

12. Osiguranje kojim se osiguravajuće pokriće proširuje na osobe koje se ne smatraju trećim osobama je ugovorno dobrovoljno osiguranje te se prava i obveze koje nastaju iz takvog osiguranja prosuđuju u okviru police osiguranja i pravila osiguranja koja donosi tuženica. Prema tim Pravilima (koja se navode u razlozima drugostupanjske presude) svota osiguranja za prošireno osiguravajuće pokriće je samostalna i neovisna o svoti osiguranja za temeljno osiguranje, a njena je visina utvrđena svotom osiguranja u polici osiguranja od automobilske odgovornosti.

12.1. Tužitelj svoje potraživanje temelji na tzv. proširenom osiguravajućem pokriću, dakle, ugovorenom dobrovoljnom osiguranju, a ne obveznom osiguranju vlasnika motornih vozila od odgovornosti za štetu nanesenu trećim osobama. Zaključenjem ugovora o osiguranju određena je visina osigurane svote kod tzv. proširenog osiguravajućeg pokrića.

13. Odredbom čl. 17. st. 5. Pravila za osiguranje od automobilske odgovornosti tuženika (dalje u tekstu: Pravila) određeno je da je svota osiguranja za prošireno osiguravajuće pokriće samostalna i neovisna o iznosu osiguranja za temeljno osiguranje. Njena visina je utvrđena iznosom osiguranja u polici osiguranja od automobilske odgovornosti (u konkretnom slučaju tadašnjim iznosom od 1.000.000,00 dinara, odnosno primjenom denominacije 1.000,00 kuna) kako je to propisano čl. 14. st. 3. Pravila. Iz navedenih Pravila proizlazi da se tužitelju koji se ne smatra trećom osobom ne može isplatiti šteta u većem iznosu od ugovorenoga po predmetnoj polici.

14. Polica od automobilske odgovornosti broj [broj police osiguranja], zaključena je za razdoblje od 14. lipnja 1990. do 14. lipnja 1991., s ugovorenim proširenim pokrićem tzv. "B" kombinacije na iznos od milijun HRD-a (denominirano u 1.000,00 kuna).Za navedeno razdoblje osiguranja primjenjuju se Pravila za osiguranje od automobilske odgovornosti koja su bila na snazi od 1. siječnja 1991. Sukladno odredbi čl. 17. st. 5. Pravila, svota osiguranja za prošireno pokriće je samostalna i neovisna, a njezina visina utvrđena je u iznosu u polici osiguranja od automobilske odgovornosti. Iz navedenog proizlazi da svota proširenog pokrića u konkretnom slučaju ugovorena i da ne podliježe revalorizaciji.

14.1. Ovdje je potrebno naglasiti da je drugačija situacija nastupila 1. travnja 1992., kada je tuženica izmijenila odredbe Uvjeta za osiguranje od automobilske odgovornosti, tako da je njima određeno da se svota osiguranja za prošireno osiguranje revalorizira (kao i svota osnovnog pokrića).Međutim, u konkretnom slučaju ne dolazi do primjene ovih Uvjeta, jer kasnija promjena pravila osiguranja utječe na ugovaratelja osiguranja tek nakon isteka perioda ranijeg osiguranja. (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Revx-127/2016).

15. Suprotno mišljenju tužitelja, sudovi su valjanom primjenom materijalnog prava odbili zahtjev zaključujući (u odnosu na utvrđenje limita obveze tuženika prema kriterijima na dan štetnog događaja) kako se u konkretnom slučaju ne primjenjuje valutna klauzula (DEM) s obzirom na to da policom osiguranja od automobilske odgovornosti s proširenim pokrićem B kombinacija nije ugovorena.

15.1. U konkretnom slučaju osigurana svota iznosi milijun dinara, kapitalizirani iznos rente na dan štetnog događaja iznosi 722.160,61 dinara dok je pravomoćno dosuđena neimovinska šteta u iznosu od 7.170.000 dinara. Prema ovim nespornim podacima ukupna šteta na dan štetnog događaja iznosi 7.892.160,61 dinara. Iz navedenog proizlazi da je ukupna šteta svedena na dan štetnog događaja veća od osigurane svote i da je svim izvršenim isplatama tužitelju preplaćena osigurana svota.

15.2. Podredno još valja istaknuti kako je već ranije - pravomoćnom presudom poslovni broj P-2846/94 od 25. svibnja 2000. - odbijen zahtjev tužitelja za isplatom naknade štete iz razloga jer je u potpunosti isplaćena naknada iz osnova proširenog osiguravateljevog pokrića.

16. Stoga nije osnovan niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, radi čega je valjalo reviziju tužitelja odbiti na temelju odredbe čl. 393. ZPP i odlučiti kao u izreci presude.

Zagreb, 18. svibnja 2022.

Predsjednica vijeća:

Mirjana Magud