REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-x 414/2016-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i dr. sc. AD, u pravnoj stvari tužitelja DD iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Roman Bihar, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, Građansko upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžn-1458/14-2 od 15. prosinca 2015., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-3957/13-120 od 31. ožujka 2014., u sjednici održanoj 18. svibnja 2022.,

p r e s u d i o  j e:

Revizija tužitelja podnesena protiv drugostupanjske presude odbija se kao neosnovana.

r i j e š i o  j e:

Revizija tužitelja podnesena protiv drugostupanjske odluke o troškovima postupka odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

" I./ Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Republika Hrvatska da tužitelju RD isplati iznos od 245.118,50 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 13.12.1994.g. pa do 31.12.2007.g. prema čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008.g. pa do konačne isplate u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena te mu naknaditi i parnične troškove sa zateznom kamatom od dana presuđenja pa do isplate u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, a sve ovo u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

II./ Nalaže se tužitelju naknaditi tuženici trošak parničnog postupka u iznosu od 30.000,00 kuna u roku od 15 dana.

III./ Odbija se preostali dio zahtjeva tuženice za naknadom troška parničnog postupka u iznosu od 17.500,00 kuna.".

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja i tuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizijski sud prihvati reviziju, preinači pobijane presude na način da u cijelosti prihvati tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška, podredno ukine obje nižestupanjske odluke i predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.

4. Na reviziju nije odgovoreno.

5. Revizija protiv drugostupanjske presude nije osnovana, dok revizija tužitelja podnesena protiv drugostupanjske odluke o troškovima postupka nije dopuštena.

6. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 - dalje: ZPP) revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu materijalne štete koju je tužitelj pretrpio na svojem objektu u [adresa] u vidu oštećenja objekta i oštećenja te nestanka stvari u kući, sve nakon napuštanja te kuće, mobilizirane za potrebe postrojbe Hrvatske vojske dana 24. ožujka 1993., a demobilizirane rješenjem Ureda za obranu Biograd na moru od 13. prosinca 1994.

7.1. Na temelju utvrđenja da su tužitelju oštećene i uništene te otuđene stvari do 13. prosinca 1994., kada je predmetni objekt demobiliziran te da je i za vrijeme mobilizacije tužitelj svaki mjesec obilazio svoj objekt, zaključak je sudova u postupku da je tužitelj odmah po demobilizaciji saznao za opseg štete, a od ranije znao i za osobu štetnika, zbog čega ocjenjuju kako je tužba, koja je u ovoj pravnoj stvari podnesena 23. siječnja 1998., podnesena izvan propisanog roka zastare od tri godine. Stoga su sudovi u postupku odbili tužbeni zahtjev ocjenjujući osnovanim prigovor zastare, pozivom na odredbu čl. 376. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01) koji je tada bio na snazi i koji se primjenjuje temeljem odredbe čl. 1163. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 63/08).

8. Tužitelj u reviziji u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka navodi da je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer smatra da drugostupanjska presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, da je nerazumljiva, da proturječi sama sebi te da u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, odnosno da su ti razlozi nejasni.

8.1. Suprotno tvrdnji revidenta u postupku pred drugostupanjskim sudom nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer je sud u obrazloženju revizijom pobijane presude naveo razloge o odlučnim činjenicama, koje proizlaze iz dokaza koje prileže spisu, presuda nije niti nerazumljiva niti razlozi o odlučnim činjenicama nisu proturječni ni nejasni. Stoga presude nemaju nedostataka zbog kojih se ne mogu ispitati.

8.1. Nadalje, suprotno navodima iz revizije sud prvog stupnja postupio je u skladu s odredbom čl. 8. ZPP, proveo je savjesnu i brižljivu ocjenu svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a sud drugog stupnja prihvativši takvu ocjenu, također je postupio u skladu s navedenim odredbama, te se u postupku pred sudom drugog stupnja nije ostvarila bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u svezi s odredbom čl. 8. ZPP, na koju upućuje revident u svojoj reviziji.

8.2. Osim toga, u drugostupanjskom postupku nije počinjena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 1. ZPP u svezi s čl. 375. st. 1. ZPP jer je drugostupanjski sud ocijenio sve tužiteljeve žalbene navode koji su bili odlučni za presuđenje u ovoj pravnoj stvari.

8.3. Pri tom je sud drugog stupnja odgovorio i na žalbene razloge tužitelja gdje upućuje na potrebu obvezivanja tuženika za dostavu dostavnice iz koje će biti razvidno kada je tužitelj primio rješenje o demobilizaciji svoje nekretnine kao i potrebu utvrđivanja kada je tužitelj tek mogao konkretno saznati razmjere štete, ukazujući pri tom tužitelju na odredbu čl. 352. st. 1. ZPP prema kojem se u žalbi ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi.

8.3. U odnosu na ostale navode iznesene u reviziji kojima revident u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i upušta se u preocjenjivanje utvrđenog činjeničnog stanja treba navesti da prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja pa ovaj sud takve, činjenične navode revidenta nije mogao uzeti u razmatranje niti ispitivati njihovu osnovanost.

9. Odlučujući o revizijskom razlogu pogrešne primjene materijalnog prava ocjenjeno je da su drugostupanjski i prvostupanjski sud pravilno primijenili materijalno pravo kada su kao neosnovan odbili tužbeni zahtjev ocjenjujući osnovanim istaknuti prigovor zastare, slijedom čega ovaj sud prihvaća zauzeto pravno shvaćanje drugostupanjskog suda kao i razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude.

10. Odredbom čl. 396.a st. 1. ZPP propisano je da se revizijski sud može, kad odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, umjesto posebnog obrazloženja pozvati na razloge iz prvostupanjske, odnosno drugostupanjske presude, ako ih prihvaća ili na razloge iz neke ranije odluke revizijskog suda. Na temelju odredbe čl. 396.a st. 2. ZPP u slučaju iz st. 1. tog članka, revizijski sud je dužan na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluka na koje se poziva.

11. S obzirom da ovaj revizijski sud prihvaća razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude glede primjene materijalnog prava, revident se umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci, u kojem bi te razloge samo trebalo ponoviti, u smislu već ranije citirane odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP upućuje na obrazloženje drugostupanjske presude, koje će se na temelju odredbe čl. 2. istog članka objaviti na internetskim stranicama.

12. Zbog navedenog je na temelju čl. 393. ZPP revizija tužitelja odbijena kao neosnovana pa je odlučeno kao u izreci ove presude.

13. Odlučujući o dopuštenosti tužiteljeve revizije podnesene protiv drugostupanjskog rješenja kojim je odlučeno o troškovima postupka treba istaknuti da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenoga 2015. zauzeto pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija.

13.1. Pri zauzimanju navedenog shvaćanja posebice se imalo na umu da se pod izrazom postupak iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP podrazumijeva samo postupak u odnosu na predmet – meritum spora, da se odredba čl. 400. st. 1. ZPP odnosi samo na rješenja kojima prestaje litispendencija i pravomoćno završava parnični postupak glede predmeta spora, da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka (čl. 151. st. 1. ZPP) te da odluka o troškovima parničnog postupka nema značaj rješenja kojim se završava postupak u odnosu na koji bi bila dopuštena revizija iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP. Isto pravno shvaćanje zauzeto je također u odluci ovoga suda broj Rev-1353/11 od 17. studenoga 2015.

13.2. Zbog navedenog je, na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP u vezi s čl. 400. st. 1. i st. 3. ZPP revizija tužitelja podnesena protiv drugostupanjskog rješenja kojim je odlučeno o troškovima postupka odbačena kao nedopuštena, pa je odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 18. svibnja 2022.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić