Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: I Kž-51/2022-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Tanje Pavelin, predsjednice vijeća te Ivana Turudića, univ.spec.crim. i Tomislava Juriše, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Kero, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog V. J. zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17. i 118/18. – dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Splitu od 8. rujna 2021. broj K-35/2021., u sjednici održanoj 18. svibnja 2022. u prisutnosti u javnom dijelu sjednice optuženika i njegovog branitelja V. Lj., odvjetnika u S.

r i j e š i o  j e

I Djelomično se prihvaća žalba optuženog V. J., ukida se prvostupanjska presuda u odnosu na kazneno djelo iz članka 110. u vezi članka 34. KZ/11. i predmet u tom dijelu upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

II Uslijed odluke pod I, žalba državnog odvjetnika u tom dijelu je bespredmetna.

III Protiv optuženog V. J. produljuje se istražni zatvor.

p r e s u d i o  j e

IV Uslijed odluke pod I i djelomičnim prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika, preinačava se prvostupanjska presuda u odluci o kazni te se optuženi V. J. za kazneno djelo iz članka 231. stavak 2. u vezi stavka 1. KZ/11., na temelju članka 231. stavak 2. KZ/11. osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine. V Povodom žalbi državnog odvjetnika i optuženog V. J., a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u odluci o uračunavanju istražnog zatvora u izrečenu kaznu zatvora na način da se optuženom V. J. na temelju članka 54. KZ/11. u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 23. srpnja 2019. do 8. rujna 2021., te od 18. listopada 2021. pa dalje.

VI Žalba optuženog V. J. u ostalom dijelu odbija se kao neosnovana te se u ostalom pobijanom, a nepreinačenom i neukinutom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Županijski sud u Splitu proglasio je krivim optuženog V. J. zbog jednog kaznenog djela protiv života i tijela, ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi sa člankom 34. KZ/11. za koje mu je na temelju tih propisa uz primjenu članka 48. stavak 2. KZ/11. i članka 49. stavak 1. točke 2. KZ/11. utvrdio kaznu zatvora u trajanju od tri godine i jednog kaznenog djelo protiv imovine, razbojničke krađe iz članka 231. stavak 2. u vezi stavka 1. KZ/11. za koje mu je na temelju tog propisa uz primjenu članka 48. stavak 2. KZ/11. i članka 49. stavka 1. točka 3. KZ/11. utvrdio kaznu zatvora u trajanju od dvije godine te je optuženika na temelju navedenih propisa uz primjenu članka 51. stavak 1. i 2. KZ/11. osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od četiri godine i šest mjeseci u koju mu je na temelju članka 54. KZ/11. uračunao vrijeme lišenja slobode, odnosno vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 23. srpnja 2019. do 8. rujna 2021.

1.1. Na temelju čl. 69. KZ/11. optuženom V. J. je izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti koja će se u odnosu na neuvjetovani dio kazne izvršavati u okviru zatvorskog sustava, a u odnosu na uvjetovani dio kazne izvršavati će se u zdravstvenoj ili drugoj specijaliziranoj ustanovi za liječenje ovisnosti izvan zatvorskog sustava i koja mjera može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora odnosno do proteka roka provjeravanja primjenom uvjetne osude, a najdulje tri godine.

1.2. Na temelju članka 77. stavak 4. KZ/11. naloženo je optuženom V. J. u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude uplati novčani iznos od 300,00 eura u kunskoj protuvrijednosti u proračun Republike Hrvatske, a koji iznos je ostvaren protupravnom radnjom iz članka 231. stavak 2. u vezi stavka 1. KZ/11.

1.3. Na temelju članka 148. stavak 1. u svezi sa člankom 145. stavak 1. i 2. točke 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku, („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12

– odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 – dalje: ZKP/08), optuženik je presuđen na platež troškova kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 51.273,75 kn od čega se iznos od 37.730,00 kn odnosi na troškove vještačenja, iznos od 11.043,75 kn se odnosi na trošak prevođenja, dok iznos od 2.500,00 kn predstavlja paušalnu svotu.

2. Protiv navedene presude žalbe su podnijeli državni odvjetnik zbog odluke o kazni s prijedlogom da se prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika pobijana presuda preinači u odluci o kazni i da se optuženiku izrekne jedinstven kazna zatvora u duljem vremenskom trajanju, te optuženik u osobno izjavljenoj žalbi i žalbi po branitelju V. Lj., odvjetniku u S., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, podredno, da se pobijana presuda preinači u odluci o kazni na način da mu se izrekne „znatno blaža kazna“.

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

4. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08. spis je prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske koje ga je vratilo dopisom broj KŽ-DO-147/2022-2 od 10. veljače 2022.

5. Kako je optuženik u žalbi zahtijevao da se on i branitelj obavijeste o sjednici vijeća, u smislu odredbe članka 475. stavak 2. ZKP/08., to je i učinjeno tako da je sjednica održana u nazočnosti branitelja, odvjetnika V. Lj. i optuženika koji se nalazi u Zatvoru u Splitu na način da je na temelju članka 475. stavak 8. ZKP/08 njihova nazočnost osigurana putem konferencijskog uređaja, dok je u odnosu na uredno obaviještenog državnog odvjetnika sjednica, na temelju članka 475. stavak 4. ZKP/08., održana u njegovoj odsutnosti.

6. Žalba optuženika je djelomično osnovana i to u odnosu na kazneno djelo ubojstva u pokušaju uslijed čega je žalba državnog odvjetnika u tom dijelu bespredmetna, a u odnosu na kazneno djelo razbojničke krađe osnovana je žalba državnog odvjetnika dok je žalba optuženika u tom dijelu neosnovana, a povodom tih žalbi a po službenoj dužnosti utvrđena je i povreda kaznenog zakona na štetu optuženika.

U odnosu točke I i II izreke

7. Optuženik u žalbi tvrdi da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. na način da je u obrazloženju iznio proturječne razloge u odnosu na sporno pitanje koje je istakla obrana, odnosno je li optuženik postupao u granicama nužne obrane i da nije postupljeno prema uputi višeg suda. Međutim, suprotno žalbenim navodima optuženika, u pobijanoj presudi nema proturječnosti jer je sud prvog stupnja glede odlučnih činjenica označio svoje razloge na kojima zasniva izreku presude. Isto tako, sud je označio dokaze na temelju kojih proizlazi njegov zaključak da je optuženik počinio kazneno djelo ubojstva u pokušaju, a potom je iznio razloge na osnovu kojih je izveo upravo takav zaključak. Dakle, to što optuženik smatra da u njegovim postupcima nema svih obilježja kaznenog djela ubojstva u pokušaju, za koje je proglašen krivim i pri tome pobija valjanost utvrđenog činjeničnog stanja, ne opravdava predmetnu žalbenu osnovu već se radi o pobijanju pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja.

8. Međutim, u pravu je optuženik kada tvrdi da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno.

9. Naime, prvostupanjski sud zaključuje da intenzitet uboda, odnosno način na koji je optuženik zamahnuo, uporabljeno sredstvo i lokacija tjelesne ozljede ukazuju da je optuženik postupao s neizravnom namjerom da oštećenika liši života pri čemu smatra da je značajna okolnost što je oštećenik bio ''goloruk, nenaoružan''.

10. Optuženik u žalbi ustrajava na obrani da se radi o nužnoj obrani odnosno o krajnjoj nuždi uslijed čega je isključena protupravnost te citira zakonsku odredbu koja propisuje nužnu obranu.

11. Prvenstveno valja naglasiti da je sud prvog stupnja utvrdio da su oštećenici B. G. i P. O. započeli fizički sukob s ciljem da vrate ukradene stvari na način da je P. O. prvi optuženika udario glavom u glavu, a potom ga B. G. šakom udara u glavu nakon čega je optuženik zadao ranu nožem u prsni koš B. G..

12. Međutim, u situaciji kada je optuženik napadnut od strane dvije mlade muške osobe koje su, dakle, fizički jače od optuženika, tada se za sada osnovano osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja da je optuženik pokazao ''visok intenzitet i odlučnost'' da golorukog oštećenika liši života uporabljajući nož i to jednim udarcem u prsni koš. Naime, prvostupanjski sud svoj zaključak temelji isključivo na činjenici da je oštećenik bio nenaoružan, a optuženik da je uporabio nož pri čemu ne daje potpune razloge o eventualnom postojanju prekoračenja nužne obrane jer upravo zbog tih činjenica (razmjernost napada i obrane) ostaje spornim je li optuženik prekoračio granice nužne obrane pristajući na smrt oštećenika.

13. Iako je osoba koja je napadnuta i koja ima mogućnost odabira sredstva obrane obavezna izabrati način kojim najmanje povređuje pravo napadača, za sada nije potpuno razjašnjeno radi li se u konkretnom slučaju o nužnoj obrani ili prekoračenju granica nužne obrane u situaciji kada prvostupanjski sud utvrđuje da je napad postojao, da je optuženik napadnut od strane dvije osobe koje su mu zadale udarce (glavom o glavu i šakom u glavu) što optuženiku u konkretnim uvjetima daje pravo i na nužnu obranu. Međutim, uz tako utvrđene činjenice po prvostupanjskom sudu, kao i činjenicu da je optuženik zadao ubod nožem tijekom napada, sud pogrešno zaključuje da su za ocjenu radi li se o nužnoj obrani ili prekoračenju nužne obrane jedine odlučne činjenice uporabljeno sredstvo i lokacija ozljede. Stoga je u pravu optuženik kada u žalbi ističe da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno, jer i Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, nalazi da se razlozi na kojima prvostupanjski sud temelji zaključke o kaznenoj odgovornosti optuženika za sada ukazuju nedostatnim i preuranjenim.

14. Slijedom navedenog, na temelju članka 483. stavak 1. ZKP/08., valjalo je prihvatiti žalbu optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a uslijed te odluke, žalba državnog odvjetnika zbog odluke o kazni u odnosu na to kazneno djelo je bespredmetna.

15. U ponovljenom suđenju prvostupanjski sud će, na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja, ocijeniti je li se optuženik branio od napada dvojice oštećenika, a ukoliko jest, je li tada postupao u nužnoj obrani ili je prekoračio granice nužne obrane te će donijeti novu, na zakonu osnovanu odluku, koju će valjano i potpuno obrazložiti.

U odnosu na točke IV, V i VI izreke

16. Nije u pravu optuženik kada tvrdi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08., koju povredu pogrešno vidi u tome da prvostupanjska presuda nema razloga u odnosu na kazneno djelo iz članka 231. stavak 2. u vezi s stavkom 1. KZ/11. (razbojnička krađa). Suprotno žalbi, prvostupanjska presuda sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, za koje prvostupanjski sud smatra da su utvrđene i da proizlaze iz provedenih dokaza, dao je razumljive i dostatne razloge za sva svoja utvrđenja, pa nije točno da pobijana presuda nema razloga o odlučnim činjenicama i da zato ima nedostatke zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

17. Stoga se žalba zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka ukazuje neosnovanom, a ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08. niti drugostupanjski sud ne nalazi bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na koje je drugostupanjski sud dužan paziti po službenoj dužnosti.

18. Žaleći se zbog povrede kaznenog zakona optuženik smatra da se u konkretnom slučaju radilo o prividnom stjecaju, a ne realnom stjecaju, kako to, po žalitelju, pogrešno zaključuje prvostupanjski sud.

19. Neprihvatljiva je tvrdnja optuženika da sve nepravo kaznenog djela razbojničke krađe je sadržano u pokušaju ubojstva, pa da se zapravo radi o prividnom stjecaju tih kaznenih djela jer je kazneno djelo pokušaja ubojstva konzumiralo kazneno djelo razbojničke krađe. Nasuprot tome, ovdje nema konzumacije već je utvrđeno da činjenični opis inkriminacije sadržava bitna obilježja za svako kazneno djelo, objektivna i subjektivna, kada se donosi i odluka za svako pojedino djelo kako je to pravilno odlučio prvostupanjski sud.

20. Naime, optuženik pogrešno smatra da činjenica što je primijenio silu kako bi ukradenu stvar zadržao za sebe ne može biti samostalno djelo iz članka 231. stavak 2 u vezi stavka 1. KZ/11. s obzirom na to da se sila veže uz fizički sukob između optuženika i oštećenika te primjena sile predstavlja i ''samo jednu od radnji izvršenja kaznenog djela protiv života i tijela''. Suprotno tome, u konkretnom slučaju, optuženik je prvo iz hlača P. O. uzeo novčanik dok su se P. O. i B. G. kupali, a nakon što su oni to primijetili trčali su za optuženikom i sustigli ga, a potom je došlo do naguravanja jer im optuženik nije želio vratiti ukradene stvari. Ta cjelina predstavlja počinjenje kaznenog djela razbojničke krađe uz primjenu sile uz utvrđenje da je optuženik u sukobu uporabio i opasno oruđe. Nadalje, tijekom naguravanja i nakon što su P. O. i B. G. zaključili da im optuženik neće vratiti stvari, oni su zadali udarce optuženiku (glavom o glavu i šakom u glavu) na što je optuženik nožem uboo B. G.. Dakle, radi se, kako to iskazuje i sam optuženik, o sukobu koji je trajao te kada se optuženik podigao došlo je ponovnog naguravanja kada je on ubo nožem B. G.. Stoga, posljedice poduzetih radnji optuženika pravno i stvarno čine više kaznenih djela jer su ostvarena osnovna obilježja različitih kaznenih djela zbog čega nema konzumacije pa je ispravno prvostupanjski sud utvrđivao bitna obilježja za svako kazneno djelo, objektivna i subjektivna i donio odluku za svako pojedino djelo.

21. Stoga nije osnovana žalba optuženika zbog povrede kaznenog zakona, međutim, ispitujući pobijanu presudu po službenog dužnosti povodom žalbi državnog odvjetnika i optuženika u smislu članka 476. stavak 1. točka 2. ZKP/08., drugostupanjski sud je utvrdio da je povrijeđen kazneni zakon na štetu optuženika u pogledu uračunavanja istražnog zatvora pa je u tom dijelu presuda i preinačena u odluci o uračunavanju vremena uhićenja i vremena provedenog u istražnom zatvoru u izrečenu kaznu. Naime, prvostupanjski sud pogrešno nije uračunao u izrečenu kaznu zatvora vrijeme koje je optuženik proveo u istražnom zatvoru od 18. listopada 2021. pa dalje.

22. Nadalje, državni odvjetnik i optuženik se žalbe zbog odluke o kazni.

23. Prvostupanjski sud je optuženiku za kazneno djelo razbojničke krađe utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 2 godine primjenom sudskog ublažavanja kazne smatrajući da postoji više ''izrazitih olakotnih okolnosti'', a kao olakotne okolnosti prvostupanjski sud je optuženiku cijenio korektno držanje pred sudom, izraženo žaljenje i kajanje, da je otac maloljetnog djeteta, osobne i obiteljske prilike okrivljenika, činjenicu da oštećeni P. O. nije zainteresiran za kazneni progon i smanjenu ubrojivost. Otegotnim prvostupanjski sud je cijenio dosadašnju osuđivanost pri čemu nije osuđivan zbog istih ili istovrsnih kaznenih djela.

24. Optuženik smatra da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio otegotne okolnosti dok nije cijenio olakotnim da ''nema posljedica, da oštećeni ne traže progon, jedan od oštećenih nije imao nikakve ozljede''. Osim toga, optuženik ističe kako kazna neće polučiti svoju svrhu jer će sazrijevati u zatvorskim uvjetima i uništit će se jedan mladi život i provest će dugi period u zatvoru sa ''pravim krimosima''. Pri tome optuženik kritički analizira nalaz i mišljenje vještaka koji je imao veliki utjecaj ''u globalu na odluku o visini kazne''.

25. Državni odvjetnik smatra da je prvostupanjski sud dao preveliki značaj postojanju olakotnim okolnosti dok nije na primjeren način cijenio postojeće otegotne okolnosti i to da je žrtva kritične zgode zadržana na liječenju u KBC Split, da je optuženik pobjegao sa mjesta događaja, da se protiv optuženik vode dva kaznena postupka pred Općinskim sudom u Splitu zbog kaznenih djela iz članka 191. stavak 1. KZ/11. i članka 139. stavak 2. KZ/11., te da je do sada u tri navrata pravomoćno kazneno osuđivan zbog kaznenog djela prisile prema službenoj osobi u pokušaju iz članka 314. stavak 2. u vezi stavka 1. i članka 34. KZ/11., zbog kaznenog djela krađe iz članka 228. stavak 1. KZ/11. i zbog kaznenog djela razbojničke krađe iz članka 231. stavak 1. KZ/11. Stoga, državni odvjetnik smatra da ne postoje naročito olakotne okolnosti koje opravdavaju primjenu instituta ublažavanja kazne.

26. Razmotrivši tako suprotstavljene navode stranaka po ocjeni ovoga suda, s pravom državni odvjetnik ukazuje na potrebu izricanja strože kazne odnosno da ne postoje naročito olakotne okolnosti koje opravdavaju izricanje zatvorske kazne uz primjenu propisa o ublažavanju kazne iz članka 48. stavka 2. KZ/11. Potrebno je napomenuti da prvostupanjska presuda nema jasnog obrazloženja zašto su utvrđene olakotne okolnosti i naročito olakotne okolnosti u odnosu na kazneno djelo razbojničke krađe. Naime, ''zainteresiranost oštećenika za kazneni progon'' nije od utjecaja na odmjeravanje kazne dok osobne i obiteljske prilike optuženika nisu navedene. No, to ovdje nije od presudne važnosti s obzirom na izreku prvostupanjske presude i sadržaj žalbe državnog odvjetnika i optuženika. Ipak, ubuduće prvostupanjski sud treba voditi računa o potrebi jasnog obrazloženja naročito izraženih olakotnih okolnosti. Pri tome s pravom državni odvjetnik navodi i utvrđene okolnosti za koje opravdano smatra da nisu pravilno ocijenjene i to činjenica dosadašnje osuđivanosti optuženika koja ukazuje na upornost optuženika u društveno neprihvatljivom ponašanju i sklonost činjenju kaznenih djela pri čemu optuženik, suprotno utvrđenju prvostupanjskog suda, jest pravomoćno osuđen zbog imovinskih delikata i to krađe i razbojničke krađe pa se konkretno radi o specijalnom povratniku.

27. Zato je, prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika i uslijed ukidanja dijela prvostupanjske presude koji se odnosi na kazneno djelo ubojstva u pokušaju, trebalo preinačiti prvostupanjsku presudu i optuženika za kazneno djelo razbojničke krađe na temelju članka 231. stavak 2. KZ/11. osuditi na kaznu zatvora u trajanju 3 godine. Upravo ta kazna sadrži dostatnu količinu društvene osude za zlo koje je optuženik počinjenjem kaznenog djela nanio oštećeniku i društvu u cjelini. Istovremeno, ta kazna će jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućiti ponovno uključivanje optuženika u društvo.

28. Stoga je žalba optuženika zbog odluke o kazni, u kojoj ne navodi nikakve nove okolnosti, neosnovana, dok polemiziranje optuženika da su resocijalizacija i penalizacija kontradiktorni jedno drugome i da će se boravkom u zatvoru uništiti jedan mladi život nisu od utjecaja na odmjeravanje kazne pri čemu se ističe da su njegove osobne prilike cijenjene kao olakotne okolnosti.

29. Optuženik se neosnovano žali i na odluku prvostupanjskog suda o izrečenoj sigurnosnoj mjeri smatrajući ju proturječnom jer je prvostupanjski sud izrekao trajanje sigurnosne mjere na način da će trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora, odnosno do proteka roka provjeravanja primjenom uvjetne osude, a najdulje tri godine.

30. Iako je prvostupanjski sud suvišno citirao dio zakonske odredbe iz članka 69. stavak 3. KZ/11. koji stavak određuje trajanje sigurnosne mjere u slučaju izricanja kazne zatvora, rada za opće dobro ili izricanja uvjetne osude, to ne čini odluku proturječnom da se ne bi mogla ispitati. Naime, obzirom je optuženik osuđen na kaznu zatvora, to je dovoljno jasno iz izreke prvostupanjske presude da sigurnosna mjera može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora, a najdulje tri godine.

31. Slijedom navedenog, na temelju članka 486. stavak 1. i članka 482. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci.

U odnosu na točku III izreke

32. Kako je pobijana presuda djelomično ukinuta, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, ispitao je na temelju članka 484. stavak 3. ZKP/08. postoje li još razlozi za istražni zatvor i utvrdio da i nadalje opstoji zakonska osnova iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. osnova po kojoj je istražni zatvor u ovom postupku određen.

33. Naime, optuženik je do sada u tri navrata kazneno osuđivan te je višekratno i prekršajno kažnjavan od čega u šest navrata zbog prekršaja iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji ("Narodne novine", broj 137/09., 14/10., 60/10. i 70/17.) dok iz psihijatrijskog vještačenja proizlazi da je optuženik višegodišnji konzument kokaina, s prisutnom emocionalnom nestabilnošću, manjkom empatije i impulzivnošću, sniženog praga tolerancije na frustracije, a što se sve može podvesti pod dijagnozu asocijalnog poremećaja ličnosti.

34. Sve navedeno ukazuje da na strani optuženika postoji neposredna i konkretna opasnost da će boravkom na slobodi nastaviti s činjenjem istih ili istovrsnih kaznenih djela što opravdava produljenje istražnog zatvora, pa je na temelju članka 484. stavak 3. ZKP/08. u tom dijelu odlučeno kao pod točkom III. izreke ove presude.

U Zagrebu 18. svibnja 2022.

Predsjednica vijeća:

dr.sc. Tanja Pavelin,v.r.

Za točnost otpravka – ovlaštena službenica

Upraviteljica sudske pisarnice

Višnja Pikec