REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-x 646/2018-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja E. D. d.o.o., Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica Lj. Š. P., odvjetnica u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: ..., koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, Građansko - upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž-2863/2017-2 od 25. siječnja 2018., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-2903/2016-167 od 31. listopada 2017., u sjednici održanoj 18. svibnja 2022.,

p r e s u d i o  j e:

Odbija se revizija tužitelja.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

„I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja E. - D. d.o.o., Z., OIB: ... koji glasi:

Tuženik REPUBLIKA HRVATSKA Ministarstvo pravosuđa, dužna je isplatiti tužitelju E. D. d.o.o., Z., OIB: ... iznos od 14.753.800,00 kn sa zateznom kamatom prema članku 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate tekućom od 01.08.2002. godine do 31.07.2007. godine, a od 01.01.2008. godine sa zateznom kamatom po stopi koju određuje članak 29. Zakona o obveznim odnosima, koja stope se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, kao i naknaditi mu parnične troškove sa zateznom kamatom po navedenoj stopi iz članka 29. Zakona o obveznim odnosima tekućom od dana donošenja presude, sve do isplate, kao i da mu naknadi trošak parničnog postupka, sve to u roku od 15 dana. kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju E. D. d.o.o., Z., OIB: ... naknaditi tuženiku Republici Hrvatskoj, OIB: ... trošak parničnog postupka u iznosu od 825.000,00 kn u roku od 15 dana.“

2. Drugostupanjskom presudom je suđeno:

„Žalba tužitelja se odbija kao djelomično neosnovana i uvažava kao djelomično osnovana, pa se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 31. listopada 2017. poslovni broj Pn-2903/2016-167

a) potvrđuje u pobijanom odbijajućem dijelu (točka I. izreke),

b) preinačuje u odluci o parničnom trošku (točka II. izreke) i sudi:

Nalaže se tužitelju E. D. d.o.o. Z., OIB:... naknaditi tuženiku Republici Hrvatskoj, OIB: ... trošak parničnog postupka u iznosu od 245.288,75 kn u roku od 15 dana.“

3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju iz odredbe članka 382. stavak 1. točka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže ukinuti presude suda nižeg stupnja i predmet vratiti na ponovno suđenje pred drugo vijeće/drugog suca. Potražuje troškove revizije.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija tužitelja nije osnovana.

6. Prema odredbi članka 392.a stavak 1. ZPP u povodu revizije iz članka 382. stavak 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Suprotno revizijskim navodima tužitelja, pobijana presuda ne sadrži nedostatke zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina pravilnost i zakonitost. Naime, pobijana drugostupanjska presuda sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, izneseni razlozi su potpuno jasni i određeni i bez ikakvog proturječja, slijedom čega nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP.

7.1. Suprotno sadržaju revizije, time što sud ocjenjuje izvedene dokaze i izvodi drugačije zaključke od revidenta, sud ne čini povredu iz članka 354. stavak 1. u svezi s člankom 8. ZPP, jer je ocjena dokaza pridržana za sud.

7.2. Sukladno odredbi članka 220. stavak 2. ZPP sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica. Dakle, sud nije dužan prihvatiti sve prijedloge stranaka u pogledu izvođenja dokaza, već samo one koje sud smatra potrebnim za utvrđenje odlučnih činjenica. Time što nije prihvatio neki dokazni prijedlog sud ne čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka. S druge strane, drugostupanjski sud je ocijenio da je prvostupanjski sud ispitao sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom postupku na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene sukladno odredbi članka 8. ZPP.

7.3. Slijedom navedenog, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u svezi odredbe članka 220. ZPP, jer činjenica da prvostupanjski sud nije izveo sve dokaze čije izvođenje je tužitelj predlagao, nije bila od značaja za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete na ime izgubljene zarade u periodu od 4. prosinca 1999. do 31. srpnja 2002., nastale kao posljedica privremenog oduzimanja predmeta (opreme za reprodukciju zvuka i fonoteke) koji su služili za obavljanje djelatnosti u D. c. K. u Z., a koji predmeti su oduzeti u prekršajnom postupku vođenom protiv pravnog prednika tužitelja i odgovorne osobe zbog kaznenog djela iz članka 125. stavak 1. točka 1. i stavak 2. i 4. i članka 128. i 129. Zakona o autorskom pravu.

9. Tužitelj svoj zahtjev temelji na odredbama članka 476. i 480. Zakona o kaznenom postupku s tvrdnjom da je kroz to razdoblje bio onemogućen obavljati svoju djelatnost u D. c. K. u Z., a tijekom postupka zahtjev temelji i na nezakonitom i nepravilnom radu državnih tijela u smislu odredbe članka 13. Zakona o sustavu državne uprave.

10. Prvostupanjski sud je utvrdio, a ta je utvrđenja prihvatio i drugostupanjski sud:

- da je protiv prednika tužitelja i njegove odgovorne osobe pokrenut i vođen prekršajni postupak u kojem su postupku sukladno odredbi članka 36. i članka 107. stavak 1. Zakona o prekršajima („Narodne novine“ broj 2/73, 21/74, 9/80, 25/84, 52/87, 27/88, 43/89, 8/90, 41/90, 59/90, 71/91, 91/92 i 33/95 – dalje: ZP) putem ovlaštenih policijskih službenika privremeno oduzeti predmeti za reprodukciju zvuka, o čemu je izdana potvrda,

- da je prekršajni postupak obustavljen zbog nastupa apsolutne zastare odlukom Visokog prekršajnog suda Hrvatske broj G-3832/01 od 18. prosinca 2001. i odlukom Prekršajnog suda u Zagrebu broj 312-19708, 19735, 19789, 21981 i 21983- 299 od 15. travnja 2002.,

- da je odgovorna osoba tužitelja 1. kolovoza 2002. sporne predmete preuzela, o čemu je sačinjena potvrda.

11. Odlučujući o tužbenom zahtjevu, sudovi nižeg stupnja su zaključili da u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni odredbi iz glave XXX tada važećeg Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 – dalje: ZKP) iz razloga što je istim propisan postupak za naknadu štete neopravdano osuđenih ili neutemeljeno uhićenih osoba, te nema odredbi o naknadi štete koja bi nastupila osobi zbog oduzimanju predmeta. Osim toga, sudovi nižeg stupnja su utvrdili da u postupku privremenog oduzimanja predmeta nije bilo nezakonitosti i nepravilnosti obzirom je prekršajni postupak vođen u skladu s odredbama ZP-a i ZKP-a, zbog čega su zaključili da nema odgovornosti tuženice niti po članku 67. stavak 1. Zakona o sudovima („Narodne novine“ broj 3/94, 100/96, 115/97, 131/97, 129/00, 67/01, 5/02 – dalje: ZS) niti po odredbi članka 13. Zakona o sustavu državne uprave („Narodne novine“ broj 75/93, 92/96, 48/99, 15/00, 127/00, 59/01 – dalje: ZSDU).

12. I ovaj sud smatra da tužiteljev zahtjev za naknadu štete, utemeljen na odredbama članka 476. i 480. ZKP, nije osnovan. Naime, pravilno je shvaćanje suda nižeg stupnja da je člankom 476. ZKP propisano pravo na naknadu štete neopravdano osuđenim osobama, što se na tužitelja ne odnosi, jer nije bio osuđen. Ni primjenom članka 480. stavak 1. ZKP tužitelju ne pripada pravo na naknadu štete, jer takvo pravo pripada samo osobama koje su bile u pritvoru ili na izdržavanju kazne, što tužitelj također nije bio. Prema tome, kad tužitelj svoj zahtjev temelji na činjenici vođenja prekršajnog postupka i privremenog oduzimanja predmeta u prekršajnom postupku, onda sudovi nižeg stupnja takav zahtjev tužitelja pravilno odbijaju.

13. Ovaj sud prihvaća zaključak sudova nižeg stupnja da u konkretnom slučaju nema pretpostavki iz odredbe članka 13. ZSDU i odredbe članka 67. ZS za odgovornost tuženice za naknadu štete tužitelju, slijedom čega su sudovi nižeg stupnja pravilno primijenili materijalno pravo kada su odbili tužbeni zahtjev tužitelja.

14. Naime, odredbom članka 36. ZP je propisano da se zaštitna mjera oduzimanja predmeta koji su upotrijebljeni za izvršenje prekršaja, koji su nabavljeni prekršajem ili su nastali izvršenjem prekršaja, može izreći samo ako su ti predmeti vlasništvo učinioca.

15. Prema odredbi članka 107. stavak 1. i 2. ZP predmeti koji mogu biti oduzeti po članku 36. ovog zakona mogu se privremeno oduzeti i prije donošenja rješenja o prekršaju. Privremeno oduzimanje određuje svojom naredbom sudac za prekršaje. Prijepis naredbe mora se predati osobi od koje se vrši oduzimanje predmeta.

16. Dakle, izrečena mjera oduzimanja predmeta odmjerena je u granicama zakona.

17. Prema odredbi članka 13. ZSDU propisano je da šteta koja građaninu, pravnoj osobi ili drugoj stranci nastane nezakonitim ili nepravilnim radom tijela državne uprave, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, odnosno pravnih osoba koje imaju javne ovlasti u povjerenim im poslovima državne uprave, naknađuje Republika Hrvatska.

18. Prema odredbi članka 67. stavak 1. ZS, Republika Hrvatska odgovara za štetu koju u obnašanju sudačke dužnosti nanese sudac građaninu ili pravnoj osobi, svojim nezakonitim ili nepravilnim radom.

19. Dakle da bi se moglo govoriti o postojanju odgovornosti tuženice za štetu potrebno je da je šteta uzrokovana nezakonitim ili nepravilnim radom. Propisan je sustav objektivne odgovornosti Republike Hrvatske za štetu zbog nezakonitog ili nepravilnog rada tijela države koji se temelji na načelu uzročnosti (tako Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci broj U-III-2314/2006 od 21. veljače 2007., U-III-509/2009 od 30. rujna 2010.).

20. Za postojanje odgovornosti države za štetu u smislu citiranih odredbi moraju biti kumulativno ispunjene tri pretpostavke i to: postojanje nezakonitog ili nepravilnog rada, postojanje štete, koja je zbog takvog postupanja nastala tužitelju, i postojanje uzročne veze između navedenog nezakonitog ili nepravilnog rada i nastale štete tužitelju. Šteta koja je nastala mora biti neposredna posljedica nezakonitog ili nepravilnog rada odnosno da šteta ne bi nastala da njega nije bilo.

21. Uzročnost kao pretpostavka odgovornosti za štetu je veza između štetne radnje kao uzroka i nastale štete kao posljedice. Od više mogućih uzroka koji mogu biti u bližoj ili daljnjoj vezi s nastalom štetom uzima se u obzir samo onaj uzrok koji je pravno relevantan, jer je adekvatan, a tipičan je uzrok onaj koji redovno dovodi do određene štete, za koji životno iskustvo pokazuje da uzrokuje određene štetne posljedice, a time isključuje sve događaje koji su na određeni način ušli u kompleks uzroka koji su prethodili šteti.

22. Nezakoniti se rad očituje kao postupanje suprotno zakonu ili propuštanje primjene zakonskih odredbi, a nepravilan rad kao činjenje ili nečinjenje suprotno uobičajenom ili propisanom načinu obavljanja djelatnosti (odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-x 232/10-2 od 30. lipnja 2010. i Rev-725/08-2 od 12. siječnja 2010.).

23. U konkretnom slučaju nije utvrđeno da bi došlo do nepravilnog rada, a isto tako nezakonitog rada, slijedom čega nema niti pretpostavki za odgovornost tuženice. Privremeno oduzimanje predmeta povodom prekršajnog postupka ili kaznenog postupka u situaciji kada postoji osnovana sumnja u počinjenje određenog kaznenog ili prekršajnog djela ne može se smatrati nezakonitim radom, već upravo suprotno postupanje u okviru ovlasti i zakona od strane nadležnih državnih tijela.

24. Prema tome, ovlaštene službene osobe su u konkretnom slučaju postupale sukladno zakonskim ovlaštenjima te pravilnima struke. Budući da su ovlaštene službene osobe u konkretnom slučaju postupile pravilno i sukladno svojim zakonskim ovlastima to nisu ispunjeni uvjeti prema kojem bi tuženica odgovarala tužitelju za štetu koja mu je nastala uslijed oduzimanja predmeta koji su služili za obavljanje djelatnosti u D. c. K. u Z.

25. Stoga, prema pravnom shvaćanju ovoga suda, pravilno je primijenjeno materijalno pravo iz odredbe članka 13. ZSDU i odredbe članka 67. ZS, kada je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za naknadu štete kao neosnovan, ocijenivši da u radu tijela i osoba za čiji rad odgovara Republika Hrvatska nije bilo nezakonitosti ili nepravilnosti koje bi bile u uzročno posljedičnoj vezi sa štetom koju tužitelj potražuje u ovome postupku.

26. Slijedom navedenoga, nije osnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava na koji tužitelj ukazuje u reviziji, pa je valjalo na temelju odredbe članka 393. ZPP reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu.

Zagreb, 18. svibnja 2022.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa, v.r.