REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-x 636/2018-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. B. iz Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica D. M. P., odvjetnica iz Odvjetničkog društva P. Š. u Z., protiv tuženika H. m. i. d. d.o.o., Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik M. Č., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-5340/17-3 od 23. siječnja 2018., kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-5730/2016-45 od 30. lipnja 2017., u sjednici održanoj 18. svibnja 2022.,

p r e s u d i o  j e :

Odbija se revizija tuženika.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

„I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

Nalaže se tuženiku da plati tužitelju iznos od 122.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30.09.2001. g. po stopi određenoj čl. l. Uredbe o visini stope zatezne kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015. g. a od 1. kolovoza 2015. g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena. II Nalaže se tuženiku da plati tužitelju parnični trošak u iznosu 651,15 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30.lipnja 2017 god. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena. u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

III Nalaže se tužitelju da tuženiku plati parnični trošak u visini 42.505, 00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30.lipnja 2017 god do isplate stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.“

2. Drugostupanjskom presudom je suđeno:

„I. Preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5730/16-45 od 30. lipnja 2017. godine, u dijelu pod stavkom I. i III. izreke, te se sudi:

Nalaže se tuženiku H. m. i. d. d.o.o. isplatiti tužitelju N. B. iznos od 122.000,00 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 30. rujna 2001. do 31. prosinca 2007. godine po stopi određenoj Uredbom o visini zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. godine po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate prema kamatnoj stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 32.593,50 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dana 30. lipnja 2017. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Odbija se zahtjev tuženika za nadoknadu parničnog troška preko iznosa od 20.951,78 kn do iznosa od 42.505,00 kn tj. za iznos od 21.553,22 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

II. Odbija se žalba tužitelja N. B. i potvrđuje navedena prvostupanjska presuda, u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tuženika za nadoknadu parničnog troška u iznosu od 20.951,78 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom (dio stavka III. izreke).

III. Nalaže se tuženiku H. m. i. d. d.o.o. nadoknaditi tužitelju N. B. trošak žalbenog postupka u iznosu od 4.166,25 kn, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za nadoknadu troška odgovora na žalbu.“

3. Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju iz odredbe članka 382. stavak 1. točka 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) pozivajući se na revizijske razloge bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prihvaćanje revizije i preinačenje pobijane presude, odbijanjem tužiteljeve žalbe i potvrđivanjem prvostupanjske presude, uz naknadu troškova parničnog i revizijskog postupka, podredno ukidanje pobijane presude i vraćanje predmeta na ponovno suđenje pred drugim vijećem.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija nije osnovana.

6. Drugostupanjska presuda donesena je uz primjenu odredbe iz članka 373.a ZPP pa je protiv pobijane presude, kako se to pravilno navodi u reviziji tuženika, dopuštena (redovna) revizija iz članka 382. stavak 1. točka 3. ZPP.

7. Na temelju odredbe članka 392.a stavak 1. ZPP revizijski sud je ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

8. Nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, na koju tuženik ukazuje revizijom, jer su u presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama. Ti razlozi su jasni i nisu proturječni. Presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

8.1. Drugostupanjski sud je upravo postupajući u smislu odredbe članka 373.a ZPP, ocjenom izvedenih dokaza, utvrdio odlučne sporne činjenice, radi čega nije osnovan istaknuti revizijski razlog tuženika da je učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u svezi s člankom 8. ZPP pred drugostupanjskim sudom.

8.2. Sukladno odredbi članka 220. stavak 2. ZPP sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica. Dakle, sud nije dužan prihvatiti sve prijedloge stranaka u pogledu izvođenja dokaza, već samo one koje sud smatra potrebnim za utvrđenje odlučnih činjenica. Time što nije prihvatio neki dokazni prijedlog sud ne čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka.

8.3. Slijedom navedenog, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u svezi odredbe članka 219. i članka 220. ZPP, jer činjenica da sud nije izveo sve dokaze čije izvođenje je tuženik predlagao, nije bila od značaja za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 122.000,00 kuna sa zateznim kamatama s osnove izvršenja ugovorne obveze iz Ugovora o pružanju pravne pomoći, sklopljenog među strankama 1. ožujka 2001. i to s osnove tražbine po računu broj ... od 21. rujna 2001., na ime odvjetničke usluge - Pravnog mišljenja o mogućnosti i postupku smanjenja temeljnog kapitala u K. f. d.d., ... Z., a kojim upravlja H. m. i. d. d.o.o. (dalje: H. d.o.o.), te o drugim mogućnostima da se vrate dionice koje su unesene u K. f. d.d. dioničarima.

10. U postupku koji je prethodio reviziji je utvrđeno:

- da su tužitelj i tuženik 1. ožujka 2001. sklopili Ugovor o pružanju pravne pomoći,

- da se predmetnim Ugovorom tužitelj obvezao pružati usluge pravne pomoći tuženiku, a tuženik se obvezao platiti tužitelju nagradu za obavljene usluge pravne pomoći i naknaditi troškove učinjene u svezi s pružanjem pravne pomoći, na način i pod uvjetima ugovorenim tim Ugovorom (članak 1.),

- da je člankom 2. Ugovora, ugovoreno pružanje usluga pravne pomoći, između ostaloga i pravnim savjetovanjem,

- da se člankom 4. Ugovora, za obavljene usluge pravne pomoći tuženik obvezao platiti tužitelju nagradu i naknadu troškova prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to u vrijeme dospjelosti obveze za isplatu nagrade i naknade, time da ta obveza dospijeva nakon obavljene usluge, a temeljem računa kojega će tužitelj dostaviti tuženiku,

- da je tužitelj tuženiku ispostavio račun broj ... od 21. rujna 2001. s danom dospijeća 30. rujna 2001. na iznos od 122.000.00 kuna pozivom na Tbr. 30. točka 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /100.000,00 kuna uvećano za PDV od 22% (iznos od 22.000.00 kuna) i to za odvjetničku uslugu - Pravno mišljenje o mogućnosti i postupku smanjenja temeljnog kapitala u K. F. d.d. kojim upravlja tuženik te o drugim mogućnostima da se vrate dionice koje su unesene u K. F. d.d. dioničarima, a da se kao vrijednost predmeta spora uzima iznos od 384.550.100.00 kuna (iznos temeljnog kapitala),

- da tuženik tužitelju nije izvršio plaćanje po računu 34/01 od 21. rujna 2001.

11. Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, jer imajući u vidu sadržaj sklopljenog Ugovora o pružanju pravne pomoći između tužitelja i tuženika, prvostupanjski sud ocjenjuje da je račun 34/01 u cijelosti protivan sklopljenom Ugovoru. Naime, prvostupanjski sud zaključuje da se kao vrijednost spora ne može uzeti visina temeljnog kapitala K. F. d.d. pozivom na Tbr. 30. točka 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 69/93, 87/93, 16/94 i 11/96 – dalje: Tarifa), nego se u konkretnom slučaju radi o neprocjenjivom predmetu na koji se primjenjuje Tbr. 29. točka 2. Tarife podredno Tbr. 30. točka 4. Tarife.

12. Drugostupanjski sud preinačava prvostupanjsku presudu pozivom na odredbu članka 373.a ZPP i prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 122.000,00 kuna sa zateznim kamatama. Drugostupanjski sud zaključuje da je u konkretnom slučaju mjerodavna odredba Tbr. 30. točka 2. Tarife koja propisuje nagradu za pisane pravne savjete i pisana pravna mišljenja s činjeničnim i pravnim obrazloženjem prema Tbr. 7. točka 1. i 3. Tarife. Po ocjeni drugostupanjskog suda, predmetno Pravno mišljenje od 21. rujna 2001. sadrži činjenično i pravno obrazloženje u smislu Tbr. 30. točka 2. Tarife, a obzirom da se radi o pravnom mišljenju o mogućnosti i postupku smanjenja temeljnog kapitala u K. f. d.d. zatvoreni investicijski fond, te o drugim mogućnostima da se vrate dionice koje su unesene u K. f. d.d. dioničarima, radi se o pravnom mišljenju u procjenjivom predmetu i to na način da je vrijednost predmetnog mišljenja iznos temeljnog kapitala K. f. d.d. Z. koji iznosi 384.550.100,00 kuna.

13. Pravno shvaćanje drugostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud. 14. Odredba članka 600. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 – dalje: ZOO) propisuje da se ugovorom o djelu izvođač obvezuje da obavi određeni pravni posao, kao što je između ostalog, izvršenje kakva intelektualnog rada, što je ovdje slučaj, a naručitelj se obvezuje da mu za to plati naknadu. Odredbom članka 623. ZOO određeno je da se naknada određuje ugovorom, ako nije određena tarifom ili kojim drugim obaveznim aktom (stavak 1.), a ako naknada nije određena, utvrdit će se prema vrijednosti rada, prema normalnom vremenu za takav posao te prema uobičajenoj naknadi za tu vrstu (stavak 2.).

15. Iz Ugovora o pružanju pravne pomoći od 1. ožujka 2001. proizlazi da se tužitelj kao odvjetnik obvezuje pružati usluge pravne pomoći tuženiku, a tuženik da se obvezuje platiti odvjetniku nagradu za obavljanje usluge pravne pomoći i naknaditi troškove učinjene u svezi s pružanjem pravne pomoći na način i pod uvjetima ugovorenim tim Ugovorom.

16. Jednako tako, tim Ugovorom, koji je izvor materijalnog prava u ovoj pravnoj stvari, za obavljene usluge pravne pomoći tuženik se obvezuje platiti odvjetniku nagradu i naknadu troškova prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, i to u vrijeme dospjelosti obveze za isplatu nagrade i naknade troškova. Sama obveza za isplatu nagrade i naknade troškova dospijeva nakon obavljene usluge, a biti će označena u računu koji će odvjetnik dostaviti tuženiku.

17. Dakle, u smislu citirane odredbe članka 623. stavak 1. ZOO naknada je određena Ugovorom pozivom na određenu tarifu.

18. Visina naknade, sukladno Ugovoru stranaka, određuje se u računu koji odvjetnik dostavlja.

19. Tuženik ne spori da je usluga obavljena, ali osporava obračun nagrade. U tom smislu sporno je, je li u računu naznačena naknada sukladna tarifi.

20. S obzirom na Ugovorom definirano dospijeće obveze, relevantne odredbe Tarife su - Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 69/93, 87/93, 16/94 i 11/96 - dalje: Tarifa), koja u odredbi Tbr. 30. točka 2. propisuje: „Pismeni pravni savjeti i pismena pravna mišljenja sa činjeničnim i pravnim obrazloženjima - nagrada iz Tbr. 7. točka 1. i 2.“.

21. Odredbom Tbr. 29. točka 2. Tarife propisano je: „Za sastavljanje isprava o pravnim poslovima, koji nisu procjenjivi ..., ako je u ugovoru naznačena vrijednost ugovora, nagrada iz točke 1., a ako u ugovoru nije naznačena vrijednost ugovora, nagrada od 20 bodova“, dok je odredbom Tbr. 30. točka 4. propisano je: „Za pravne upute, mišljenja i savjetovanja radi pokretanja postupka, te za vrijeme trajanja postupka, odvjetniku ne pripada posebna nagrada iz točke 1. i 2. ovog tarifnog broja“.

22. Prema shvaćanju ovoga suda, sporno pisano pravno mišljenje sadrži činjenično i pravno obrazloženje.

23. Ovaj sud je pravnog shvaćanja da je moguće odrediti novčani ekvivalent predmetnog mišljenja, gdje bi se isti određivao kroz parametre kao što su vrijednost temeljnog kapitala, vrijednost imovine koja je predmet mišljenja, vrijednost dionica, vrijednost pravne osobe koja je predmet likvidacije itd., a sve to s obzirom na ocjenu je li pojedino mišljenje u neposrednoj i posrednoj vezi s pojedinim parametrom.

24. Isto tako, u situaciji kada s jedne strane tužitelj tvrdi da je vrijednost predmeta spora – mišljenja/pravnog savjeta - određena vrijednost i istu dokazuje kolika je, odnosno pruža sudu parametre za njezino utvrđenje, a tuženik tvrdi da se ne radi o procjenjivim predmetima te da je potrebno primijeniti Tbr. 29. točka 2. Tarife, podredno Tbr. 30. točka 2. Tarife, treba imati u vidu na koji način je u propisima regulirano što je procjenjiva vrijednost predmeta spora. Tako primjerice Tarifa, kojom je propisana nagrada za rad odvjetnika Hrvatske odvjetničke komore određuje da su procjenjivi predmeti dioba zajedničke imovine ili bračne stečevine, razvrgnuće zajednice nekretnina, određivanje naknade za ekspropriranu imovinu, utvrđivanje najamnine ili zakupnine, raspravljanje ostavine, koji se obračunavaju na način da osnovicu za obračun čini ukupan prihod, odnosno vrijednost imovine, odnosno iznos jednogodišnje najamnine ili zakupnine, a da primjerice nisu procjenjivi ortački ugovori, ugovori o zajedničkoj gradnji, ugovori o načinu korištenja i održavanja zgrade, ugovori o pretvaranju idealnog suvlasništva u etažno vlasništvo na zgradama, ugovori o diobi imovine nakon razvoda braka, ugovori o doživotnom uzdržavanju, ugovori o ustupanju i raspodjeli imovine za života.

25. Upravo u tom smislu ovaj sud ocjenjuje da postoji utvrdiva osnovica za obračun i da osnovicu čini odrediva vrijednost imovine za koju se mišljenje daje. Dakle, ovaj sud je shvaćanja da se radi o procjenjivoj vrijednosti mišljenja.

26. S obzirom da se u konkretnom slučaju primjenjuju odredbe članka 623. stavak 1. ZOO i odredbe Tbr. 30. točka 2. Tarife, a u svezi članka 4. Ugovora, ovaj sud zaključuje da je osnovica obračuna nagrade upravo iznos temeljnog kapitala, jer je dano pravno mišljenje u neposrednoj vezi s tim parametrom.

27. Slijedom navedenoga, valjalo je primjenom odredbe članka 393. ZPP odbiti reviziju tuženika kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci presude.

Zagreb, 18. svibnja 2022.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa, v.r.