REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-x 152/2018-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sese predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. A. iz S., BiH, OIB: ..., koju zastupa punomoćnik Z. A., odvjetnik u M., protiv tuženice B. H. iz S., BiH, zastupane po punomoćniku B. Š., odvjetniku u P., radi utvrđenja prava služnosti, odlučujući o tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-3249/16 od 26. listopada 2017., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Makarskoj poslovni broj P-2656/15 od 21. travnja 2016., u sjednici održanoj 18. svibnja 2022.,
r i j e š i o j e:
I. Ukida se presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-3249/16 od 26. listopada 2017. i predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.
II. O troškovima u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
"I\ Utvrđuje se da u korist k.č. 604, zgrada površine 78 m2 i dvorište površine 102 m2, koja je prijavnim listom formirana od kat. čest. 2413/2, voćnjak , površine 400 m2, upisane u zk. ul. 1293, K.O. B., kao povlasnog dobra, postoji pravo služnosti kolnika na teret k.č. 605, zgrada 80 m2 i dvorišta 140 m2, koja je također prijavnim listom formirana od kat. čest. 2413/2, voćnjak površine 400 m2, upisane u zk. ul. 1293, k.o. B., kao poslužnog dobra, a koja služnost ide duž cijele južne međe u dužini 11,40 m i širini 3 m pobliže prikazano na skici mjerenja vještaka N. B. od 11. studenog 2009. godine i označeno slovima D-E-F-I-D, pa je tužena dužna trpjeti da tužiteljica temeljem ove presude upiše navedeno pravo služnosti u zemljišnu knjigu.
II\ Nalaže se tuženici naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 18.440,51 kn (osamnaest tisuća četiristo četrdeset kuna i pedeset jedna lipa) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 21. travnja 2016. godine do isplate u visini prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana."
2. Presudom suda drugog stupnja suđeno je:
"Prihvaća se žalba tužene kao osnovana i preinačuje se presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Makarskoj, posl. br. P-2656/15 od 21. travnja 2016. i sudi:
1. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:
"I. Utvrđuje se da u korist k.č. 604, zgrada površine 78 m2 i dvorište površine 102 m2, koja je prijavnim listom formirana od kat. čest. 2413/2, voćnjak , površine 400 m2, upisane u zk. ul. 1293, K.O. B., kao povlasnog dobra, postoji pravo služnosti kolnika na teret k.č. 605, zgrada 80 m2 i dvorišta 140 m2, koja je također prijavnim listom formirana od kat. čest. 2413/2, voćnjak površine 400 m2, upisane u zk. ul. 1293, k.o. B., kao poslužnog dobra, a koja služnost ide duž cijele južne međe u dužini 11,40 m i širini 3 m pobliže prikazano na skici mjerenja vještaka N. B. od 11. studenog 2009. i označeno slovima D-E-F-I-D, pa je tužena dužna trpjeti da tužiteljica temeljem ove presude upiše navedeno pravo služnosti u zemljišnu knjigu.
II. Nalaže se tuženici naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 18.440,51 kn (osamnaest tisuća četiristo četrdeset kuna i pedeset jedna lipa) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 21. travnja 2016. do isplate u visini prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana."
2. Svaka stranka snosi svoj trošak."
3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnijela tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prihvatiti reviziju i preinačiti drugostupanjsku presudu odnosno istu ukinuti u cijelosti te predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Tužiteljica je zatražila trošak revizije.
4. U odgovoru na reviziju tuženica je predložila reviziju tužiteljice odbiti, podredno odbaciti.
5. Revizija je osnovana.
6. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ovoga Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje postojanja prava služnosti u korist povlasne nekretnine označene kao čest. zgr. 604 k.o. B. na teret nekretnine označene kao čest. zgr. 605. k.o. B. kao poslužne nekretnine i upis tog prava u zemljišnoj knjizi.
8. Prvostupanjski sud je polazeći od utvrđenja da je tužiteljica vlasnica nekretnine označene kao kč. 604 k.o. B., a tuženica kč. 605. k.o. B., da su na nekretninama izgrađene vikend kuće (dvojni objekt, da su obje nekretnine površine 400m2, da tužiteljica do svoje nekretnine može doći samo služeći se nekretninom tuženice, da su stranke zajedno kupile zemljište za izgradnju kuće 1987., uselile 1990. izvršile podjelu kuće, da je tuženica 23. kolovoza 1990. (list 17 spisa) potpisala izjavu u kojoj u toč. 1. navodi da dozvoljava trajan i nesmetan prolazak preko platoa ispred njezine kuće kao pristupnog puta do plato ispred kuće A. S. žene I., ljudima i vozilima, kako njima tako i njihovim srodnicima i eventualno kupcu kuće u slučaju da se kuća proda zaključio da je tužiteljica vršila sadržaj prava služnosti kolnika na nekretnini tuženice uz međašnu ogradu do svog platoa, a što iz skice mjernika vještaka B. čini južnu međuposlužne nekretnine koje pravo koristi od 1990. sve u skladu s izjavom od 23. kolovoza 1990. kojom je ugovorena služnost kolnika na nekretnini opisanoj u izreci, slijedom čega je prihvatio tužbeni zahtjev pozivom na odredbu čl. 219. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14), a pritom je izrazio shvaćanje da tužiteljica nije stekla pravo služnosti dosjelošću.
9. Drugostupanjski sud je koristeći ovlaštenje iz čl. 373.a st. 1. ZPP preinačio prvostupanjsku presudu i tužbeni zahtjev odbio jer je ocijenio da tužiteljica nije mogla steći pravo služnosti temeljem pravnog posla. To iz razloga što sporazum stranaka iz 1999. može biti osnova stjecanja prava stvarne služnosti, ali ne i način stjecanja, jer se pravo stvarne služnosti temeljem pravnog posla stječe upisom u zemljišnu knjigu što se u konkretnom slučaju nije dogodilo radi čega drugostupanjski sud pravno shvaćanje prvostupanjskog suda na kojem je utemeljena presuda ocjenjuje pogrešnim. Naime, sud drugog stupnja je stava da tužiteljica ima pravo od tuženice tražiti ispunjenje činidbe na koju se ova obvezala izjavom iz 1999., a to je pravo prolaza ispred njene kuće i to u opsegu manjem od ugovorenog, međutim da tužbeni zahtjev nije usmjeren na trpljenje prolaza nego na trpljenje upisa. Prema tome, a jer tužiteljica nije stekla pravo služnosti na temelju pravog posla, drugostupanjski sud ocjenjuje da tužbeni zahtjev koji je usmjeren na utvrđenje da postoji stvarna služnost i da se ista upiše u zemljišnim knjigama nije moguće prihvatiti. Osim toga, u obrazloženju navodi: "Tužiteljica nije stekla pravo služnosti dosjelošću jer nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 220. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.".
10. Odluku suda drugog stupnja, bar za sada, nije moguće prihvatiti.
11. Naime, iako i ovaj sud prihvaća shvaćanje drugostupanjskog suda da sporazum stranaka iz 1999. može biti osnova stjecanja prava stvarne služnosti, ali ne i način stjecanja jer se pravo stvarne služnosti na temelju pravnog posla stječe upisom u zemljišne knjige osnovano tužiteljica revizijom ukazuje da su u pobijanoj presudi izostali jasni razlozi o činjenici na temelju kojih je ocijenjeno da tužiteljica nije stekla pravo služnosti dosjelošću. Navod drugostupanjskog suda da je to zbog toga "jer nisu ispunjeni uvjeti iz članka 220. Zakona o vlasništvu" nije jasan i dostatan razlog o odlučnoj činjenici, pa pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, to tim više što se navedena zakonska odredba i ne odnosi na stjecanje stvarne služnosti dosjelošću.
12. Već zbog toga, osnovano tužiteljica ističe da je pobijana presuda obuhvaćena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, slijedom čega je na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP odlučeno kao u st. I. izreke.
13. O troškovima u povodu revizije odlučeno je na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP (st. II. izreke).
Zagreb, 18. svibnja 2022.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa, v.r.
