REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 390/2020-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice O. G. iz M., OIB: …, koju zastupa punomoćnica V. Č. odvjetnica u S., protiv tuženika M. P. iz S., OIB: …, kojega zastupa punomoćnik A. R., odvjetnik u S., radi isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž-398/2018-2 od 4. srpnja 2019. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-7981/15 od 27. listopada 2017., u sjednici održanoj 18. svibnja 2022.,
r i j e š i o j e :
Prihvaća se revizija tužiteljice O. G. i ukidaju presuda Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž-398/2018-2 od 4. srpnja 2019. i presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-7981/15 od 27. listopada 2017. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-7981/15 od 27. listopada 2017., je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici ukupan iznos od 39.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja na pojedine mjesečne iznose teče kako je to pobliže označeno pod točkom I. izreke presude, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice odbijen kao neosnovan (točka I. izreke) te je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 7.137,50 kuna (točka II. izreke).
2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:
"Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana, dok se prihvaća žalba tuženika, pa se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-7981/15 od 27. listopada 2017.;
a) Potvrđuje u dijelu kojim je pod točkom I. izreke odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice za više zatraženi iznos preko 39.000,00 kuna do iznosa od 120.000,00 kuna sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.
b) Preinačuje u dijelu:
- kojim je pod točkom I. izreke naloženo tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 39.000,00 kuna sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i u to se dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.
- u odluci o troškovima postupka ( točka II. izreke) i u tom dijelu rješava:
„Nalaže se tužiteljici da u roku od 15 dana tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 16.385,00 kuna.“ "
3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnijela tužiteljica, pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - dalje: ZPP) navodeći da odluka u sporu ovisi o rješenju materijalnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a o kojem pitanju ovisi odluka u ovom sporu i s obzirom na to što o istome postoji različita praksa drugostupanjskih sudova.
4. Odgovor na reviziju nije podnesen.
5. Revizija je dopuštena i osnovana.
6. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a, stranke koje ne mogu protiv pravomoćne drugostupanjske presude podnijeti redovnu reviziju (čl. 382. st. 1. ZPP-a), mogu podnijeti tzv. izvanrednu reviziju, ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice:
1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,
2) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskoga suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem i
3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi - osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenoga postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Europskog suda - trebalo preispitati sudsku praksu.
7. U takvoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje, zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 3. ZPP-a). Ocjena važnosti postavljenog pitanja uvjetovana je time je li riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu. Dakle, da bi ovaj sud mogao pristupiti ocjeni je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, potrebno je da revizija ispunjava tri pretpostavke dopustivosti: određeno pravno pitanje i određeno navedene razloge zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana te da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu.
8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice, kao suvlasnice u 1/2 dijela stana u S., površine 64,60 m2, da joj tuženik – također suvlasnik toga stana, a kojeg u cijelosti koristi, isplati naknadu za bespravno korištenje njenog suvlasničkog dijela za razdoblje od rujna 2007. do kraja prosinca 2015. u ukupnom iznosu od 120.000,00 kuna.
9. Prvostupanjski sud je pravnog shvaćanja da tužiteljici temeljem odredbe čl. 1120. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje: ZOO) pripada naknada u visini koristi koju je tuženik stekao koristeći se bez valjane pravne osnove i njezinim suvlasničkim dijelom stana, radi čega je djelomično prihvatio tužbeni zahtjev i to od dana podnošenja tužbe u ovom postupku, jer je smatrao da je od tada tek tužiteljica tuženiku očitovala svoju volju da „unovči“ svoj dio stana.
10. Drugostupanjski je sud pravnog shvaćanja da sporni odnos između stranaka valja razriješiti primjenom odredbe čl. 164. i čl. 165. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15-pročišćeni tekst - dalje: ZVDSP), ali samo u slučaju kada bi tužiteljica uz isplatu koristi tužbenim zahtjevom tražila predaju nekretnine u posjed. Naime, u konkretnom se slučaju radi o uporabi tuđe stvari koja je još uvijek u nepromijenjenom obliku (očuvanog identiteta), a prema pravnom shvaćanju zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 14. studenoga 2013.: "Ako je određena stvar još uvijek u nepromijenjenom obliku (očuvanog identiteta) u posjedu nevlasnika valja primijeniti odredbe čl. 164 st. 1. i čl. 165. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, prema kojim odredbama je samo nepošten posjednik dužan naknaditi koristi od uporabe tuđe stvari. Ako je određena stvar uporabljena na način da je promijenila identitet (radi čega nije moguće ili gospodarski nije opravdano vraćanje te stvari), tek u takvoj situaciji valja primijeniti odredbu čl. 1120. Zakona o obveznim odnosima, prema kojoj je osoba koja je uporabila tuđu stvar u svoju korist dužna vlasniku naknaditi korist i bez obzira na svoje poštenje odnosno nepoštenje."
11. Kako tužiteljica uz isplatu naknade koristi koju je tuženik imao od uporabe njezinog suvlasničkog dijela stana nije zatražila i predaju suposjeda predmetnog stana, zaključuje drugostupanjski sud da tužiteljici ne pripada tražena naknada.
12. Tužiteljica u reviziji postavlja pitanja:
- Kako se dokazuje nepoštenje posjednika, odnosno je li nepoštenje posjednika dokazano činjenicom da koristi cijelu nekretninu, a suvlasnik je polovine ili nekog drugog suvlasničkog dijela te odbija izričitim iskazom tijekom postupka predati nekretninu u suposjed suvlasniku ili je pak nužno nepoštenje posjednika u takvoj situaciji dokazivati jedino pokretanjem parničnog postupka na predaju u suposjed?
- Ako je postupak predaje u suposjed pokrenut neovisno od postupka za isplatu naknade koristi od suvlasničkog dijela drugog suvlasnika, je li tužba za isplatu preuranjena odnosno je li zahtijeva prekid postupka do okončanja postupka predaje u suposjed?
13. Pravilno je pravno shvaćanje drugostupanjskog suda, prema kojem kada je moguća predaja nekretnine u posjed ili suposjed naknada koristi se prosuđuje prema odredbama čl. 164. i čl. 165. ZVDSP-a, ali je pogrešno shvaćanje prema kojem bi pravo na naknadu koristi pripadalo samo u slučaju kada tužitelj uz isplatu naknade koristi, tužbenim zahtjevom traži i predaju nekretnine u posjed.
14. Pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeto na drugoj sjednici Građanskog odjela 1. ožujka 2021. glasi:
„U odnosima između suvlasnika (vlasnika i posjednika), kada jedan suvlasnik onemogući drugog u korištenju (su)vlasništva stvari primjenjuju se odredbe čl. 164. i 165. ZVDSP.“
„U parnici u kojoj je predmet spora zahtjev su(vlasnika) protiv posjednika koji koristi i posjeduje tuđu stvar (ili tuđi suvlasnički dio stvari), za isplatu naknade za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi, odnosno naknade za sve koristi koje je tuženik imao za vrijeme svojega posjedovanja, na temelju članka 164. i 165. ZVDSP, za odluku o tužbenom zahtjevu odlučno je utvrditi pravni položaj posjednika, pritom nije nužno da se tužbenim (vlasničkim) zahtjevom istodobno traži i predaja te stvari u (su)posjed, ako je (su)vlasnik na odgovarajući način izrazio volju za posjedovanjem stvari.
Pošteni posjednik u svakom slučaju postaje nepošten od trenutka kada je primio tužbu na predaju u posjed ili suposjed, ali se njegovo nepoštenje može dokazivati i u odnosu na vrijeme prije podnošenja tužbe ako ga je tužitelj na odgovarajući način pozvao na predaju stvari.“
15. Prema tome, pravno shvaćanje u pobijanoj presudi, u pogledu pravnog pitanja (dokazuje li se nepoštenje posjednika nužno pokretanjem postupka za predajom u posjed) suprotno je pravnom shvaćanju ovog revizijskog suda.
15.1. Stoga je revizija tužiteljice osnovana, pa je sukladno odredbi čl. 395. st. 2. ZPP- a, valjalo ukinuti presude sudova nižeg stupnja jer zbog pogrešnog pravnog pristupa prilikom odlučivanja o osnovanosti tužbenog zahtjeva nisu utvrđene odlučne činjenice – je li i kada tužiteljica izrazila volju za posjedovanjem predmetnoga stana te kvaliteta tuženikova posjeda stana kroz cjelokupno utuženo razdoblje.
15.2. U ponovljenom postupku sud će, uvažavajući izraženo pravno shvaćanje revizijskog suda i nakon pravilnog i potpunog utvrđenja relevantnih činjenica, donijeti novu i zakonitu odluku.
Zagreb, 18. svibnja 2022.
Predsjednica vijeća
Mirjana Magud, v.r.
