REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

Industrijska cesta 15, Sesvete

Poslovni broj: 5 Povrv-260/2021-38

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama, po sucu pojedincu Andrei Herendić u pravnoj stvari tužitelja C. o. d.d. iz Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica D. H., odvjetnica u Odvjetničkom društvu H. i P., protiv tuženika E. H. vl. V.s. "E." iz D. Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik D. B., odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu D. B., Ž. K. i J. T., radi isplate 6.296,71 kune, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 4. travnja 2022., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 18. svibnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi izdanom od strane javnog bilježnika M. J. posl. broj Ovrv-2951/16 od 6. travnja 2016. kojim se nalaže ovršeniku, ovdje tuženiku E. H. vl. V. s. "E." da ovrhovoditelju, ovdje tužitelju C. o. d.d. isplati iznos od 6.296,71 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, te nastalim troškovima ovršnog postupka u iznosu od 393,50 kn i predvidivim troškovima ovršnog postupka u iznosu od 93,50 kn sve sa zakonskim zateznim kamatama, sve u roku od 8 dana.

II Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 9.909,37, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Na prijedlog ovrhovoditelja javni bilježnik M. J. je 6. travnja 2016. donio rješenje o ovrsi pod brojem Ovrv-2951/16 u kojem je pod točkom 1 naložio ovršeniku platež predmetne svote zajedno sa zakonskim zateznim kamatama i troškovima postupka sa zakonskim zateznim kamatama, dok je pod točkom 2 odredio ovrhu toga potraživanja protiv ovršenika.

2. U zakonskom roku ovršenik je uložio prigovor u kojem ističe prigovor zastare za sve eventualne tražbine ovrhovoditelja koje su sukladno odredbama Zakona o obveznim odnosima zastarjele do dana 6. travnja 2016., odnosno do dana podnošenja ovršnog prijedloga od strane ovrhovoditelja. Navodi da rješenje o ovrsi pobija u cijelosti, te pobija osnov i visinu dugovanja iz rješenja o ovrsi. Navodi da ne postoji dospjelo i nepodmireno novčanog potraživanja ovrhovoditelja s osnova dospjele neplaćene premije iskazane u poslovnim knjigama na dan 25. ožujka 2016. u iznosu od 6.296,71 kn. Navodi da ovrhovoditelj ničime ne dokazuje postojanje duga, pa i izvadak iz poslovnih knjiga na koji se poziva ovrhovoditelj nije i ne može biti dokaz u postupku jer se radi o jednostranoj ispravi ovrhovoditelja. Iz navedenog izvatka nije moguće nedvojbeno utvrditi na što bi se točno odnosile obveze iskazane za svaku pojedinu fakturu. Navodi da se u priloženom izvatku koristi stupac i termin „rata“ (broj 02 do 10) no ovršenik sa ovrhovoditeljem nije sklopio ugovor o polici osiguranja od automobilske odgovornosti broj police … u 2013. sa obročnom otplatom, tj. otplatom u ratama. Ističe i da cijena koja se navodi u rubrici „sveukupno“ (iznos od 6.296,71 kn) ne odgovara pravoj stvarnoj cijeni police za navedenu godinu, s obzirom da na isto nije obračunat popust na premiju kojih je ovršenik ostvario u navedenoj godini. Navodi da sa ovrhovoditeljem nikada nije ugovorio obročnu otplatu po citiranoj polici osiguranja (niti u tom smislu potpisao bilo kakavu policu osiguranja sa obročnom otplatom) već je ovršenik svoju ugovornu obvezu po osnovi obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti za 2013. ispunio odmah ih u cijelosti. Stoga predlaže rješenje ukinuti u cijelosti. Povodom istog prigovora sud je stavio izvan snage naprijed spominjano rješenje u dijelu u kojem je određena ovrha, dok je glede dijela kojim je naložen platež nastavljen postupak po pravilima parničnog postupka, analogan platnom nalogu.

3. U dokaznom postupku izvršen je uvid u izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja (list 5), presliku police o osiguranju od automobilske odgovornosti broj … od 7. veljače 2013. i primjerak za evidenciju (list 16), presliku Ugovora o zaključivanju osiguranja imovine, osiguranja motornih vozila od automobilske odgovornosti, automobilskog kaska i autonezgode od 8. veljače 2013. (list 17), provjera osiguranja (list 22), račune (list 23-31), originale police o osiguranju od automobilske odgovornosti broj … od 7. veljače 2013., primjerak za evidenciju i Ugovora o zaključivanju osiguranja imovine, osiguranja motornih vozila od automobilske odgovornosti, automobilskog kaska i autonezgode od 8. veljače 2013. (list 43), potpisne kartone tuženika (list 70 i 74), te je saslušao svjedoke T. L. i Ž. F., te tuženika kao stranku u postupku.

4. Sud nije proveo grafološko vještačenje potpisa tuženika na polici o osiguranju od automobilske odgovornosti broj … od 7. veljače 2013. i Ugovoru o zaključivanju osiguranja imovine, osiguranja motornih vozila od automobilske odgovornosti, automobilskog kaska i autonezgode od 8. veljače 2013. s obzirom da tuženik nije u roku od 30 dana od dana poziva na uplatu predujma (na ročištu od 13. rujna 2021.) isti uplatio, a nije ga uplatio niti nakon ponovnog poziva suda od 29. listopada 2021., gdje je upozoren na gubitak dokaza u slučaju ne uplate predujma, već je tražio kraće produljenje roka podneskom od 10. prosinca 2021., što je istome odobreno 20. prosinca 2021. na daljnji rok od 30 dana. Međutim tuženik predujam nije uplatio do ročišta za glavnu raspravu od 4. travnja 2022., gdje je ponovo tražio kraće produljenje roka, što istome nije odobreno, jer sud smatra da isti teži odugovlačenju ovog postupka u sporu male vrijednosti. Sud također smatra da bez obzira na grafološko vještačenje temeljem provedenih dokaza odluka ne bi bila drugačija.

5. Tijekom postupka tuženik vezano za navod da je svoju ugovornu obvezu ispunio odmah u cijelosti, ističe da se navedeno odnosi na činjenicu da je novac predao trećoj osobi C. Ž. sa uputom da pokuša u njegovo ime sklopiti ugovor i izvršiti uplatu. navodi da je uvidom u dostavljenu dokumentaciju tužitelja razvidno kako tuženik nije potpisao Ugovor o zaključivanju osiguranja imovine, osiguranje motornih vozila od automobilske odgovornosti, automobilskog kaska i auto nezgode od 8. veljače 2013. sa pribavljačem T. L. Isto tako navodi da nije potpisao policu osiguranja od automobilske odgovornosti broj ... Smatra da je navedeno vidljivo iz laičke usporedbe potpisa iz citirane dokumentacije s tuženikovim potpisom na punomoći u ovom predmetu ili s tuženikom potpisom na osobnoj iskaznici. Stoga smatra da kako se sukladno Zakonu o obveznim odnosima ugovor za treću osobu može sklopiti samo na temelju specijalne punomoći koju tuženik nije imao, ugovorni odnos zapravo nije niti nastao. Navodi da se iz dokumentacije tužitelja ne vidi poveznica između visine utužene štete i police koja prileži spisu.

6. Tužitelj tijekom postupka vezano uz bonus koji se navodim po polici ističe da je isti već iskorišten za drugu policu osiguranja, pa tuženik nije imao pravo na bonus od 50 %, već samo 0 %. Ako se zbroji iznos od 2.901,01 kn i iznos od 3.395,56 kn dobije se utuženi iznos.

7. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan.

8. Uvidom u presliku police o osiguranju od automobilske odgovornosti broj … od 7. veljače 2013. i primjerak za evidenciju i primjerak za evidenciju (list 16) i njezin original (list 43) utvrđeno je da se navedena polica odnosi na tužitelja kao osiguravatelja i tuženika kao ugovaratelja i osiguranika za vozilo registarske oznake ZG…, na ugovarateljno razdoblje od 8. veljače 2013. do 8. veljače 2014. te se na polici nalazi nečitak potpis ugovaratelja. Premija osiguranja iznosi 2.901,01 kn, porez na navedenu premiju 435,15 kn i osiguranje vozača i 4 putnika od nesretnog slučaja iznosi 59,40 kn, odnosno ukupno 3.395,56 kn. Polica je sastavljena u skladu s čl. 926. st. 1 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05,41/08,78/15 i 29/18 dalje u tekstu: ZOO).

9. Uvidom u presliku Ugovora o zaključivanju osiguranja imovine, osiguranja motornih vozila od automobilske odgovornosti, automobilskog kaska i autonezgode od 8. veljače 2013. (list 17) i njegov original (list 43) utvrđeno je da se navedeni ugovor odnosi na tužitelja kao osiguravatelja i tuženika kao ugovaratelja. Člankom 2. ugovoreno ja da osiguravatelj dostavlja ugovaratelju police osiguranja imovine, police osiguranja od automobilske odgovornosti i automobilskog kaska, a za ispostavljene police ugovara se plaćanje u 10 mjesečnih rata. Navedeno je da je račun za prvu ratu iznosi minimalno 20 % od ugovorene premije, te da je dospijeće mjesečnih rata svakog 15. u mjesecu. Na navedenome Ugovoru nalazi se nečitak potpis ugovaratelja. Iz navedenog ugovora nije razvidno što se ustvari osigurava navedenim ugovorom, odnosno da li se radi o osiguranju imovine ili motornog vozila od automobilske odgovornosti ili automobilskog kaska i auto nezgode. Iz istoga uopće nije vidljiva poveznica sa policom osiguranja od automobilske odgovornosti broj … od 7. veljače 2013.

10. Uvidom izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja (list 5) utvrđeno je da se navedeni odnosi na dugovanje tuženika po polici osiguranja od automobilske odgovornosti broj ... Utvrđeno je i da ukupno dugovanje po navedenom iz izvoda iznosi 6.296,71 kn, i to raspoređeno na 9 mjesečnih rata, a prva rata iznosi 699,67 kn, a daljnjih 8 rata iznosi 699,63 kn. Rate dospijevaju od 19. travnja 2013. do 8. studenog 2013. Iz dostavljenih računa (list 23-31) razvidno je da se isti odnose upravo na navedeni izvod iz poslovnih knjiga tužitelja s obzirom da se datumi i iznosi slažu.

11. Kako je sporno samo sklapanje ugovora i police osiguranja sud je saslušao svjedoke T. L. i Ž. F., te tuženika kao stranku u postupku.

12. Svjedok T. L. prilikom saslušanja naveo je da je bio zaposlenik tuženika negdje 2 do 2,5 godine i to u periodu od 2010. do 2013. godine. Imao je autopraonu u B. kod Z. te je kao sporednu djelatnost za tužitelja C. o. radio police osiguranja, odnosno bio posrednik u osiguranju. Za navedeno je od tužitelja primao plaću, s time je imao mjesečni plan koliko ugovora odnosno polica o osiguranju mora sklopiti pa je prema mjesečnom planu morao sklopiti police osiguranja u ukupnom iznosu od 20.000,00 kuna bez PDV-a da bi dobio plaću i stimulaciju, a ako ne bi ostvario taj iznos onda ne bi dobio stimulaciju već bi imao i određene penale. Da ne dobije penale ponekad bi njegovi nadređeni, a zna da je jedna od njih bila V. A., odnosno oni koji su na tom području sklapali police osiguranja za tužitelja su si čak nekada međusobno znali davati ugovore o osiguranju da bi se ostvario mjesečni iznos, da bi svaki mjesec mogli dobiti stimulaciju, a da im se ne bi obračunavali penali. Nakon što mu se predočava Ugovor o zaključivanju osiguranja imovine, osiguranja motornih vozila od automobilske odgovornosti, automobilskog kaska i auto nezgode od 8. veljače 2013. sklopljen između C. o. i E. H. navodi da je iz samog toga ugovora vidljivo da je to jedan od takvih ugovora koje je dobio i potpisao, a on taj ugovor nije sklapao s osiguranikom, te uopće nije niti vidio osobu koja je bila ugovaratelj police osiguranja. Iz navedenoga Ugovora vidljivo je da mu je navedeni Ugovor proslijedila V. A. Redovna poslovna praksa je bila da ugovaratelj potpisuje ugovor o osiguranju na mjestu gdje piše "ugovaratelj" na ugovoru. Navodi da je moguće da za ugovaratelja ugovor potpiše predstavnik više klijenata, odnosno u situacijama kada određena firma ima više automobila pa onda pošalju svojeg predstavnika da potpiše ugovor o osiguranju. Navodi da je za plaćanje na rate morao dobiti odobrenje svoje nadređene osobe. Na pitanje nakon koliko neuplaćenih rata se raskidala polica osiguranja svjedok navodi da su to tehničke stvari i da on s time nije imao posla. Također ističe da u to vrijeme još nije sve bilo informatizirano i umreženo. Svjedok također dodaje vezano uz samu policu osiguranja od automobilske odgovornosti broj … od 7. veljače 2013., a kada mu se ista predočava na uvid, da on nije siguran da li je on ispisao podatke u navedenoj polici osiguranja, ali je iz navedene police vidljivo da ju je on potpisao u ime osiguratelja. Navodi da je u nekim slučajevima on police osiguranja samo potpisivao na Stanici za tehnički pregled u Z. Na polici osiguranja se vidi cjelokupan iznos osiguranja te bonus.

13. Svjedok Ž. F. prilikom saslušanja naveo je da poznaje ovdje tuženika E. H. oko 20 godina, jer je kod istoga radio pred jedno 20 godina oko 5 godina. Što se tiče police osiguranja vozila za 2013. sjeća se da ga je tuženik te godine pitao da li ima nekoga poznatoga za sklapanje police osiguranja vozila, te mu je rekao da zna nekoga u C. o., a rekao mu je i da oni odobravaju plaćanje na rate, s obzirom da ga je isti pitao da li se može platiti na rate. Sjeća se da se radilo o polici osiguranja na nekih 2.700,00 kn, 2.800,00 kn, a nije bilo govora o iznosu od 6.000,00 kn. Zna da je razgovarao s djelatnikom tužitelja telefonskim putem, a više se ne sjeća da li se radi o Z. ili V. G., a radilo se o muškoj osobi s kojom je razgovarao telefonom te je sve dogovarao telefonom za ovdje tuženika, te zna da je bilo dogovoreno da ta polica bude za iznos od 2.700,00 kn, ili 2.800,00 kn, kako je već rekao. Ne sjeća se da je nekamo išao vezano za tu policu osiguranja, a sjeća se da mu je tuženik kasnije tu policu osiguranja pokazao kada je ista sklopljena, te je vidio da mu je bilo odobreno plaćanje na rate, premda se više sada ne sjeća na koliko rata, te da je bio bonus od 50 %. Tuženik mu je čak prigovarao da se radi o većem iznosu nego što mu je on rekao, međutim on je istome rekao da je to vjerojatno zato jer mu je odobreno plaćanje na rate. Tuženik mu nije dao nikakve novce za sklapanje navedene police osiguranja. Inače nije posredova u vidu posla prilikom sklapanja police osiguranja, već je to radio na prijateljskoj bazi.

14. Tuženik E. H. prilikom saslušanja navodi da je bio vlasnik vozila registarske oznake ZG … od 2002. godine do prije dvije do tri godine. Što se tiče 2013. godine navodi da nije išao sklapati policu osiguranja za navedeno vozilo već mu je Ž. F., koji je inače njegov poznanik, a i jedno je vrijeme radio kod njega pred jedno 20 godina, rekao da radi za C. o. i da će mu on obnoviti policu za njegov automobil. Dao mu je staru policu osiguranja, prometnu dozvolu i novce i to iznos od 3.000,00 kuna, te mu je Ž. F. nakon toga donio novu policu osiguranja i vratio prometnu dozvolu, s time da on nije na polici osiguranja gledao iznos. Isti mu nije dao ugovor o osiguranju već samo tu policu osiguranja, a kada mu se predočava polica osiguranja broj … od 7. veljače 2013. navodi da je dobio isto takav jedan primjerak police osiguranja s time da njegov primjerak police nije bio žuti već bijeli. Na predočenoj polici osiguranja kada gleda pod "potpis ugovaratelja" navodi da to nije njegov potpis. Što se tiče ugovora o osiguranju broj … od 8. veljače 2013., koji mu se predočava navodi da ja taj ugovor nikada nije dobio, a niti potpisao, te potpis na navedenom ugovoru nije njegov. Navodi da je inače imao bonus automobilskog osiguranja od 50 % jer nikada nije imao prometnu nezgodu. Nikada nije plaćao policu osiguranja na rate, već je uvijek plaćao gotovinom.

15. Iz iskaza svjedoka i tuženika nesporno proizlazi da je tuženik zatražio od svjedoka Ž. F. da mu sklopi policu osiguranja od automobilske odgovornosti za 2013., premda svjedok poriče da bi za navedeno primio novce za plaćanje police. Tuženik ne poriče da je primio primjerak police osiguranja broj … od 7. veljače 2013., ali navodi da istu nije potpisao, dok svjedok T. L. navodi d je istu potpisao za tužitelja. Što se tiče Ugovora o zaključivanju osiguranja imovine, osiguranja motornih vozila od automobilske odgovornosti, automobilskog kaska i auto nezgode od 8. veljače 2013. sklopljen između C. o. i E. H., svjedok T. L. navodi da je isti potpisao, ali ugovaratelja nije vidio, dok tuženik poriče potpisivanje ugovora.

16. Dakle, tuženik je nesporno primio policu osiguranja broj … od 7. veljače 2013., kako i sam navodi, a potpis na istoj nije osporavao do pokretanja ovog postupka, a niti je u ovom postupku nesporno dokazao da potpis nije njegov, s obzirom da nije platio predujam za provođenje grafološkog vještačenja, kako je već ranije rečeno, a na istome teret dokazivanja temeljem čl. 221 a Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje u tekstu: ZPP). Također, tuženik nije pokrenuo bilo kakav postupak radi utvrđenja da ista polica ne postoji i ne proizvodi pravne učinke, to sud smatra da je isti u obvezi plaćanja premije osiguranja po navedenoj polici temeljem čl. 936 st. 1 ZOO-a propisuje da je ugovaratelj osiguranja dužan platiti premiju osiguranja, ali je osiguravatelj dužan primiti isplatu premije od svake osobe koja ima pravni interes da ista bude plaćena, a st. 2 istog članka propisuje da se premija plaća u ugovorenim rokovima, a ako je treba platiti odjednom onda se plaća prilikom sklapanja ugovora. Tvrdnje tuženika da je novce za uplatu premije osiguranja dao svjedoku Ž. F. nisu bitne za ovaj postupak, jer nije dokazano da je premija osiguranja plaćena, te navedeno predstavlja odnos tuženika i svjedoka Ž. F.

17. Međutim, bez obzira na navedeno, kako je rečeno, obveza tuženika prema polici o osiguranju od automobilske odgovornosti broj … od 7. veljače 2013. iznosi ukupno 3.395,56 kn, a tužitelj od tuženika temeljem iste police broj 017201290339 potražuje uplatu iznosa od 6.296,71 kn prema izvatku iz poslovnih knjiga tužitelja (list 5) i računima (list 23-31), a ničime ne dokazuje kako je došao do navedenog iznosa, pa stoga tužitelj po mišljenju suda nije dokazao svoje potraživanje, jer postoji nesuglasnost u samim ispravama tužitelja, pa se tražbina tužitelja ne može ispitati, a na tužitelju je teret dokazivanja temeljem čl. 221 a ZPP-a.

18. Slijedom izloženog, sud je temeljem čl. 451. st. 3. ZPP-a ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika M. J. pod brojem Ovrv-2951/16 od 6. travnja 2016., pa je odlučeno kao pod točkom I. izreke ove presude.

19. Temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a tužitelj je dužan tuženiku nadoknaditi troškove ovog postupka u iznosu od 9.909,37 kn.

20. Parnični trošak tuženika sastoji se od troškova zastupanja po punomoćniku – odvjetniku a prema važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to za sastav prigovora, te podneska od 28. studenog 2017., te pristup na ročišta od 28. studenog 2017., 23. travnja 2019., 2. rujna 2019., 24. listopada 2019., 13. rujna 2021. i 4. travnja 2022. po 75 bodova temeljem Tbr. 8. t. 1. i Tbr. 9. t. 1. Tarife, te sastav podnesaka od 24. svibnja 2019. i 13. prosinca 2021., te pristup na ročišta od 10. lipnja 2019., 9. lipnja 2020. i 25. siječnja 2021. po 18,75 bodova temeljem Tbr. 8. t. 3. i Tbr. 9. t. 5. Tarife, te pristup na ročišta od 16. svibnja 2017. i 19. lipnja 2018., po 37,5 bodova temeljem Tbr. 9. t. 2. Tarife što ukupno iznosi 768,75 bodova, a uz vrijednost 1 boda od 10 kuna temeljem Tbr. 50. iznosi 7.687,50 kuna, uz 25% PDV-a u iznosu od 1.921,87 kuna temeljem Tbr. 42 Tarife, ukupno iznosi 9.609,37 kn. Tuženiku je priznat i trošak sudske pristojbe na prigovor protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 300,00 kuna.

U Sesvetama 18. svibnja 2022.

S U D A C

Andrea Herendić,v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi pisano u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a.

U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ili rješenja ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP-a).

DNA

1. tužitelju po pun. na znak: CO 5175p

2. tuženiku po pun.