Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-3622/2020-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od Tajane Polić, predsjednice vijeća, Brankice Malnar, sutkinje izvjestiteljice i Alena Perhata, u pravnoj stvari tužitelja M. V. iz T., OIB: …, zastupanog po punomoćnici A. F., odvjetnici iz V., protiv tuženika Z. b. d.d. Z., OIB: …, zastupanog po punomoćnici M. K. K., odvjetnici iz O. društva P. & P. u Z., radi isplate, rješavajući žalbu tuženika izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj 1 P-257/19-32 od 26. lipnja 2020., 18. svibnja 2022.

p r e s u d i o je

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj 1 P-257/19-32 od 26. lipnja 2020.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja, točkom I. izreke, utvrđen je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe Ugovora o kreditu broj … od 27. srpnja 2007. sklopljen između stranaka ovog postupka, solemniziran kod javnog bilježnika B. Š. pod brojem OV-11641/07 od 02. kolovoza 2007. u članku 2., koji glasi: "... redovna kamatna stopa je tijekom postojanja obveze po ovom ugovoru promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem odluke o kamatnim stopama Z. b. d.d. ..." te u članku 7. koji glasi: "... za slučaj izmjene promjenjive redovne kamatne stope u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora korisnik kredita pristaje da kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta/rate iz prethodnog stavka, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete/rate. O izmijenjenom iznosu anuiteta/rate kreditor će obavijestiti korisnika kredita u skladu s Općim uvjetima poslovanja kreditora", te se utvrđuje da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe citiranog Ugovora o kreditu u članku 7 koji glasi: "Korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju HNB važećem na dan plaćanja za CHF", te je ništetna i ugovorena valuta u CHF iz članka 1. Ugovora o kreditu prema kojoj je vezana glavnica za švicarski franak. Točkom 2. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju isplati iznos od 89.051,51 kn sa zateznom kamatom u visini i s tijekom kao u tom dijelu izreke dok je točkom 3. izreke naloženo tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove postupka u iznosu od 12.482,00 kn, sa zateznom kamatom kao u tom dijelu izreke.

2. Protiv te presude žali se tuženik zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14. i 70/19 - dalje ZPP).

3. Tvrdi da je presuda nerazumljiva jer da je sud prvog stupnja točkom 1. izreke presude utvrdio između ostaloga ništetnom i dio odredbe koja uređuje vraćanje kredita u mjesečnim anuitetima, dio odredbe koja uređuje obvezu plaćanja redovne kamate i promjenjivost redovne kamate te valutu u CHF. Takvo utvrđenje da nema osnove u propisima, sudskoj praksi ni u utvrđenju iz presude Visokog Trgovačkog suda povodom kolektivne tužbe pa da je sud trebao pozvati tužitelja na ispravak tužbe. Tvrdi i da su stranke postupka uz tužitelja i založni dužnici koji nisu obuhvaćeni predmetnom tužbom i svi oni da su jedinstveni i nužni su parničari. Nastavno ističe da tužitelj čiji je kredit konvertiran u EUR-o, nakon konverzije ne može imati tražbinu na povrat stečenog bez osnove iz vremena kad se primjenjivao ugovor o kreditu u protuvrijednosti CHF jer je izabrao izjednačiti se u svom pravnom položaju s dužnicima u eur-ima denominiranom kreditu. Sklapanjem Dodatka ugovora da su između stranaka postupka riješeni svi pravni odnosi i tužitelj u ovom sporu ne tvrdi i ne dokazuje da konverzija nije zakonito i računski točno obavljena. Zaključno navodi i da je zastarjela predmetna tražbina jer u pogledu ovdje tužitelja koji nije stranka kolektivnog spora nije prekinuta zastara podnošenjem tužbe u kolektivnom sporu.

4. Predlaže uvaženje žalbe.

5. Odgovor na žalbu nije dostavljen.

6. Žalba nije osnovana.

7. Sud prvog stupnja je utvrdio:

- da je tužitelj sklopio s tuženikom 27. srpnja 2007. Ugovor o namjenskom kreditu broj … kojim je tuženik odobrio tužitelju kredit u kunskoj protuvrijednosti od 100.000,00 CHF, uz valutnu klauzulu i promjenjivu redovnu kamatnu stopu koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 4,50% godišnje, te da je 14. prosinca 2015. sklopio Sporazum temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o izmjenama i dopunama zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine „ broj 102/15:dalje ZOIDZOPK) kojim je provedena konverzija kredita u kredit s valutnom klauzulom u EUR-ima,

- da je člankom 2. Ugovora o namjenskom kreditu ugovorena promjenjivost kamatne stope temeljem odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke dok je člankom 7. tog Ugovora ugovorena otplata kredita u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti obračunata po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem na dan plaćanja za CHF, a za slučaj izmjene redovne kamatne stope sukladno odluci o kamatnim stopama kreditora korisnik kredita pristaje da kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta te da se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete,

- da predmetni ugovor o kreditu predstavlja tipski ugovor te da tužitelj nije bio u dovoljnoj mjeri informiran o tome što utječe na promjenu ugovorene (promjenjive) redovne kamatne stope, kao i o tome da švicarski franak predstavlja valutu utočišta, odnosno da tuženik prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije informirao tužitelja o egzaktnim parametrima i metodi izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a ugovornom odredbom predmetnog ugovora o kreditu je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, kao i da tuženik s tužiteljem nije pojedinačno pregovarao o ugovornoj odredbi kojom je ugovorena valutna klauzula kojom je vezana glavnica uz švicarski franak, niti ga je u cijelosti informirao o svim bitnim parametrima vezanim za tu valutnu klauzulu,

- da je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 7129/13-4 od 13. lipnja 2014., koja je potvrđena u odnosu na tuženika u dijelu u kojem je utvrđeno da je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je ništetna dok je presudom Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-6632/17-10 od 14. lipnja 2018. utvrđena ništetnost ugovornih odredaba u Ugovorima o kreditu koje su sklopile banke, između ostalih i ovdje tuženika, kojima se ugovarala valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a to iz razloga što se o takvim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, niti je tuženik potrošače u cijelosti informirao o svim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja i prouzročilo je neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu isključivo potrošača,

- da je odredbom članka 81. stavak 2., 3. i 4. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine" broj 96/2003, 46/07:dalje -ZZP/07) bilo propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranka na štetu potrošača, time da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, te ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Odredbom članka 84. ZZP/07 bilo je propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu i cijeni, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive dok je člankom 87. stavak 1. bilo propisano da je nepoštena ugovorna odredba ništava, a stavkom 2. tog Zakona da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost samog ugovora ako može opstati bez ništave odredbe,

- da je predmetni ugovor o kreditu unaprijed formuliran od strane tuženika i da tužitelj nije imao utjecaja na njegov sadržaj. Tuženik je više puta mijenjao ugovorenu kamatnu stopu temeljem ovlasti iz članka 2. ugovora te iako povišenjem kamatne stope nije prekoračio gornju granicu ugovorene kamatne stope od 19% (članak 2. Uredbe o visini najviših dopuštenih ugovornih kamatnih stopa „Narodne novine“ broj 153 od 03. studenog 2004.) ovakva ugovorna odredba i primjena od strane kreditora u suprotnosti je sa načelom savjesnosti i poštenja i uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača, te je kao takva nepoštena,

- da pravomoćna presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske povodom kolektivne tužbe u smislu odredbe članka 502. a stavak 1. ZPP-a i članka 502. c ZPP-a ima učinak na ovaj predmet jer je riječ o specifičnom proširenju subjektivnih granica pravomoćnosti presude kojim se prihvaćaju zahtjevi za zaštitu kolektivnih interesa i da je sud vezan uz ta utvrđena u predmetnoj parnici u kojoj se tužitelj na njih poziva,

- da su ništetne odredbe predmetnog ugovora o namjenskom kreditu u dijelu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa na temelju jednostrane odluke tuženika kao i dijelu kojim je ugovorena valuta u CHF, odnosno kojim je vezana glavnica za valutu CHF,

- da izvršena konverzija kredita sa valutnom klauzulom u CHF u kredit sa valutnom klauzulom u EUR-o sklapanjem Sporazuma temeljem ZOIDZOPK-a ne utječe na osnovanost tužbenog zahtjeva jer se njome ne rješava pitanje preplaćenih kamata u kreditima u valuti CHF kroz ovdje utuženi period, a do koje preplate je došlo zbog nepoštenog postupanja banaka, koje je utvrđeno ništetnim,

- da je tuženik dužan vratiti tužitelju iznose koje je primio na temelju takvih ništetnih ugovornih odredbi,

- da je vještačenjem utvrđeno da je tužitelj temeljem ništetnih odredbi uplatio tuženiku iznos od 89.051,51 kn (obračun je izvršen primjenom kamatne stope koja je bila na snazi na dan sklapanja ugovora o kreditu od 4,50% godišnje i obveze izražene u kunama po tečaju na dan korištenja kredita te uračunate preplata utvrđene u izračunu konverzije na dan 30. rujna 2015.) i da taj iznos nije uvršten u izračun konverzije,

-da je zastarni rok za stjecanje bez osnove 5 godina i da je podnošenjem kolektivne tužbe H.S.U.Z.Z.P. došlo do prekida zastare u ovom predmetu na temelju članak 241. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15:dalje ZOO), zbog čega zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od dana pravomoćnosti sudske odluke donesene povodom te tužbe, dakle 13. lipnja 2014. i rok zastare od pet godina iz članka 225. ZOO-a, do podnošenja tužbe u ovom predmetu, 19. travnja 2019., nije protekao.

8. Prvostupanjski sud kod donošenja pobijane presude nije počinio neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti i na koje se poziva tuženik. Presuda nije proturječna, sadrži razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati i nisu postojali razlozi da se poziva tužitelj na dostavu ispravka tužbe.

9. Tužitelj je tužbenim zahtjevom, zahtijevao utvrđenje ništetnim ugovornu odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi te promjeni anuiteta u skladu s tom promjenjivom kamatnom stopom te o valutnoj klauzuli vezanjem otplate kredita u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti za CHF. O utvrđenju ništetnima tih odredbi ugovora odlučivalo se i u presudama Trgovačkog suda povodom kolektivne tužbe.

10. Sud prvog stupnja nije povrijedio ni odredbu članka 201. ZPP-a jer založni dužnici nemaju pravni položaj stranke po Ugovoru o kreditu, već su treće osobe koje temeljem ugovornog odnosa sa kreditorom osiguravaju tražbinu iz Ugovora o kreditu. Sukladno tome založni dužnici nisu ni jedinstveni, a ni nužni suparničari u ovom predmetu.

11. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio sve bitne činjenice i primijenio materijalno pravo kada je usvojio tužbeni zahtjev u dijelu glavne tražbine i to utvrđenje suda žalbenim tvrdnjama nije dovedeno u pitanje.

12. Prvostupanjski je sud na konkretnoj, individualnoj razini (kroz rješavanje prethodnog pitanja) utvrdio nepoštenom i ništetnom ugovornu odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi kao i odredbu kojom se glavnica veže za valutu švicarski franak i iznio je ovome sud u cijelosti prihvatljive razloge za takvo utvrđenje i tek nastavno pozvao se i na utvrđenje iz presude povodom kolektivne tužbe.

13. Odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi kao ključna ugovorna odredba u konkretnom slučaju ovisna je isključivo o odluci jednog ugovaratelja, banke, koja nije navela istodobno i precizno određene uvjete promjenjivosti i referentnu stopa za koju se veže promjena, iz čega jasno proizlazi da takva odredba uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača. Tuženik kao vjerovnik jednostrano je odredio obvezu tužitelja kao dužnika koji tu promjenu nije mogao predvidjeti. Sve te činjenice opravdavaju zaključak suda prvog stupnja o nepoštenoj ugovornoj odredbi kojom se jednostranom Odlukom banke mijenja kamatna stopa te je sadržajnom primjenom odredbe članka 102. ZZP-a u vezi s odredbom članka 102. stavak 1. ZZP-a pravilno utvrdio ništetnom tu odrednu Ugovora već iz tog razloga.

14. Pravilno je utvrdio neravnotežu kod ugovaranja valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak i pravilno je zaključio da priroda i specifičnost valute švicarski franak nije poznata prosječnom građaninu kojega banka o tome ni na koji način nije informirala te da potrošač nije i ne može biti svjestan rizika koji je preuzeo. 15. Nastavno treba kazati i da presuda donesena u kolektivnom sporu pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača zbog postojanja povrede propisa zaštite potrošača u smislu odredbe članka 118. ZZP/14 te članka 502. c u vezi s člankom 502. a. i b. ZPP-a, ima obvezujući učinak na utvrđenje ništetnosti Ugovornih odredbi iz ovog predmeta. Stoga čak i nije bilo ni potrebe u ovom postupku ponovno provoditi dokaze na okolnosti utvrđenja ništetnosti tih ugovornih odredbi jer bi svako drugačije postupanje bilo nesvrsishodno neekonomično i previše tegobno za potrošača.

16. Osim toga pravilno je prvostupanjski sud utvrdio i da nije zastarjela predmetna tražbina. Podnošenjem kolektivne tužbe u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., čiji učinak se proteže i na ovaj predmetu, u smislu odredbe članka 241. ZOO-a, prekinuta je zastara predmetne tražbine i rokovi zastare ponovno počinju teći od trenutka pravomoćnosti sudske odluke u tom predmetu (u pogledu ništavosti odredbe o promjenjivoj kamati od 13. lipnja 2014., odnosno ništavosti odredbe o valutnoj klauzuli od 14. lipnja 2018.) i do podnošenja tužbe u ovom predmetu (19. travnja 2019.) nije protekao opći zastarni rok od pet godina iz članka 225. ZOO-a u kojem roku zastarijevaju tražbine restitucijskog zahtjeva temeljene na odredbama o stjecanju bez osnove. Naime, u smislu odredbe članka 323. stavak 1. ZOO-a u vezi s člankom 324. ZOO-a u slučaju djelomične ništetnosti ugovora svaka je ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve što je primila po osnovi ništetne odredbe i obveza vraćanja imovine, odnosno naknade vrijednosti vrši se po odredbama o stjecanju bez osnove, a nastaje kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala (u konkretnom je slučaju osnova plaćanja otpala utvrđenjem ništetnim ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli presudom u kolektivnoj tužbi).

17. Za istaknuti je i da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, pa kako je tužitelj u ovom predmetu zahtijevao i utvrđenje ništavosti pojedinih ugovornih odredbi, to bi značilo da zastara u ovom predmetu nije ni počela teći.

18. Zaključno treba kazati i da sklapanjem Dodatka ugovora nije otklonjena posljedica ništetnosti odredbe članka 2. Ugovora o namjenskom kreditu u pogledu kamatne stope.

19. Konverzija kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR-ima sklapanjem aneksa ugovora o kreditu izvršena je temeljem ZIDZOPK-a, a radi se o aktu kojim se temeljem zakona nalaže bankama izmjena odredbi iz osnovnog ugovora te eventualno do danas sklopljenih dodataka i to valuta kredita, kamatna stopa i iznos preostale neotplaćene glavnice kredita, te postiže sporazum iz članka 19. c točka 6. ZIDZOPK-a na način kako to nalaže zakon. Po ocjeni ovog suda tzv. konverzija, odnosno potpisivanje aneksa ugovora o kreditu između stranaka nije od značaja za ovdje postavljeni tužbeni zahtjev budući da se niti odredbama ZIDZOPK-a, a niti navedenim aneksima, izrijekom ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditima s valutom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa, kao što se ne spominje niti na koji način bi se trebala riješiti eventualna ništetnost tih odredbi koje se tiču promjenjive kamatne stope, a koja ništetnost je nastupila zbog činjenice da su banke bez prethodnog pregovaranja s korisnicima kredita same, tj. nepošteno, mijenjale kamatne stope u ugovorima o kreditima s valutnom klauzulom u CHF, kako to pravilno zaključuje i prvostupanjski sud.

20. Glavni motiv i svrha navedenog zakona bila je da se položaj korisnika kredita u valuti CHF, kao potrošača, izjednači s položajem u kojem bi bili da su koristili kredit denominiran u valuti EUR-u. Aneksima ugovora o kreditu uređuje se pitanje određivanja kamatne stope nakon sklapanja istih, odnosno njima se ne rješava pitanje preplaćenih kamata u kreditima u valuti CHF kroz ovdje utuženi period, a do koje preplate je došlo zbog nepoštenog postupanja banaka, koje je utvrđeno ništetnim.

21. Pravilno je utvrdio sud prvog stupnja vještačenjem, visinu novčanog iznosa koji je tuženik primio temeljem ništetnih odredbi Ugovora te je pravilno obvezao tuženika, sadržajnom primjenom odredbe članka 323. stavak 1. ZOO-a u vezi s člankom 324. ZOO-a na isplatu iznosa od 89.051,51 kn koji predstavlja razliku do iznosa pretplate utvrđenog Dodatkom ugovora.

22. Tužitelju su na utvrđene pojedinačne mjesečne iznose tražbine pravilno obračunate zatezne kamate po stopi iz članak 29. ZOO-a s tijekom od dana kada je tuženik primio uplatu po osnovi anuiteta jer u smislu odredbe članak 1115. ZOO-a kod vraćanja stečenog bez osnova nepošteni posjednik mora platiti zatezne kamate od dana stjecanja.

23. Sud prvog stupnja opravdano je tužitelju koji je uspio u sporu dosudio troškove postupka primjenom odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a i pravilno je utvrdio visinu tih troškova (članak 155. ZPP-a).

24. Sukladno predmetnom utvrđenju, primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.

25. Odbijen je kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka jer tuženik nije uspio sa žalbom (članak 166. stavak 1. u vezi s člankom 154. stavak 1. ZPP-a).

U Rijeci, 18. svibnja 2022.

Predsjednica vijeća

Tajana Polić