REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 5155/2021-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. G. iz T., OIB:..., koju zastupa punomoćnik D. R., odvjetnik u Odvjetničkom društvu R.&P. u O., protiv tuženice Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, uz sudjelovanje umješača na strani tuženice M. B. iz S., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnik V. S., odvjetnik u S., radi utvrđenja i naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije i dopuni prijedloga za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Splitu broj Gž-876/2021-2 od 31. kolovoza 2021., u sjednici održanoj dana 18. svibnja 2022.,
r i j e š i o j e:
Dopušta se tužiteljici revizija protiv rješenja Županijskog suda u Splitu broj Gž- 876/2021-2 od 31. kolovoza 2021. pod točkom II. izreke kojom je odlučeno o tuženičinom zahtjevu za naknadu parničnog troška zbog pravnog pitanja:
„Je li sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka u slučaju kada je stranka postupka država zastupana po državnom odvjetništvu, dužan provesti test razmjernosti za dosuđeni trošak odnosno ispitati predstavlja li nalog stranci da snosi puni iznos troškova zastupanja države u postupku nesrazmjerno ograničenje prava stranke na pristup sudu, te uzeti u obzir relevantna stajališta Europskog suda za ljudska prava i Ustavnog suda o mogućoj povredi prava na pristup sudu u slučajevima kada se cjelokupni trošak države prevaljuje na teret fizičke osobe (tužitelja)?“.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Splitu broj Gž-876/2021-2 od 31. kolovoza 2021. kojim je kao neosnovan odbijen njezin prijedlog za ponavljanje postupka koji se vodio pred Županijskim sudom u Splitu broj Gž-1745/2015 (točka I. izreke), a tužiteljici je naloženo naknaditi troškove parničnog postupka nastale povodom tog prijedloga i to tuženici iznos 300.000,00 kuna (točka II. izreke) te umješaču na strani tuženice 200.000,00 kuna (točka III. izreke). U prijedlogu za dopuštenje revizije tužiteljica je postavila pravno pitanje: „Ako je o prethodnom pitanju sud (ili neko drugo nadležno tijelo) već donio pravomoćnu odluku kao o glavnom pitanju, je li sud u nekoj drugoj parnici vezan tom odlukom odnosno je li o tom pitanju ovlašten prejudicijelno rješavati)?“
1.1. Tužiteljica je protiv drugostupanjskog rješenja pobliže navedenog u točki 1. obrazloženja ovog rješenja podnijela i dopunu prijedloga za dopuštenje revizije u kojem je postavila pravno pitanje: „Je li sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka u slučaju kada je stranka postupka država zastupana po državnom odvjetništvu, dužan provesti test razmjernosti za dosuđeni trošak odnosno ispitati predstavlja li nalog stranci da snosi puni iznos troškova zastupanja države u dotičnom postupku nesrazmjerno ograničenje prava stranke na pristup sudu, te uzeti u obzir relevantna stajališta Europskog suda za ljudska prava i Ustavnog suda o mogućoj povredi prava na pristup sudu u slučajevima kada se cjelokupni trošak države prevaljuje na teret fizičke osobe (tužitelja)?“.
1.2. Budući da su tužiteljičin prijedlog za dopuštenje revizije i dopuna tog prijedloga podneseni sudu u zakonskom roku, propisanom odredbom čl. 387. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), ovaj sud je o njima odlučivao kao o prijedlogu za dopuštenje revizije podnesenom zbog dva pravna pitanja koja podnositeljica smatra važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
3. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a ZPP i čl. 387. ZPP u vezi s čl. 400. st. 1. i st. 3. ZPP revizijski sud je ocijenio da je pravno pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije kako je to navedeno u izreci ovog rješenja važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, odnosno za razvoj prava kroz sudsku praksu. Naime, prilikom odlučivanja o prvotuženičinom zahtjevu za naknadu troška parničnog postupka nastalog povodom prijedloga za ponavljanjem postupka koji joj je tužiteljica dužna naknaditi drugostupanjski sud nije uzeo u obzir shvaćanje Europskog suda za ljudska prava zauzeto u predmetu Cindrić i Bešlić protiv Republike Hrvatske (Zahtjev broj 72152/13) niti pravno shvaćanje Ustavnog suda Republike Hrvatske zauzeto u presudi broj U-III-5933/2020, o mogućoj povredi prava na pristup sudu u slučajevima kada se trošak postupka države prevaljuje na teret tužiteljice, kao fizičke osobe s obzirom da je propustio provesti test razmjernosti radi ocjene je li tužbeni zahtjev predlagateljice, odnosno tužiteljice protiv države, bio lišen ikakvog sadržaja ili očigledno nerazuman odnosno je li iznos troškova koje treba nakaditi državi predstavlja značajan financijski teret za podnositeljicu.
4. U odnosu na pravno pitanje tužiteljice postavljeno u prijedlogu za dopuštenje revizije koje se odnosi na odlučivanje o prethodnom pitanju u parnici treba navesti da to pravno pitanje prema ocjeni vijeća nije važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, niti za razvoj prava kroz sudsku praksu. Naime, tužiteljica je prijedlog za ponavljanje postupka podnijela zbog razloga propisanog odredbom čl. 421. st. 1. točka 10. ZPP, a drugostupanjski sud je taj prijedlog odbio kao neosnovan s obrazloženjem kako iz spisa proizlazi da su sve okolnosti oko podizanja spornog kredita i kreditne sposobnosti tužiteljice i njezinog supruga tužiteljici bile poznate već tijekom trajanja prvostupanjskog postupka te da je iste te činjenice tužiteljica već pokušavala dokazati tijekom prvostupanjskog postupka, ali u dokazivanju nije uspjela, zbog čega je drugostupanjski sud zaključio da se ne radi o novim činjenicama. Stoga vijeće ocjenjuje da tako postavljenim pitanjem tužiteljica zapravo pokušava osporiti zaključak suda o neosnovanosti podnesenog prijedloga za dopuštenje revizije. Osim toga, odluke na koje se tužiteljica poziva u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu donesene u parničnom postupku u kojima bi bila ista, odnosno slična pravna i činjenična situacija kakva je u ovom postupku, pa pozivanje na odluke revizijskog suda broj Gzz-115/01-2 od 27. studenoga 2001. i broj Rev-2612/1998-2 od 6. ožujka 2002. ne predstavlja niti odgovarajući razlog važnosti postavljenog pravnog pitanja koje se odnosi na odlučivanje o prethodnom pitanju u parnici.
5. Budući da su u ovoj pravnoj stvari ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda sukladno odredbi čl. 385.a st. 1. podstavak 2. ZPP i dopuštenje revizije to je na temelju odredbe čl. 387. st. 6. ZPP u vezi s čl. 400. st. 3. ZPP odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 18. svibnja 2022.
Predsjednik vijeća:
Željko Glušić, v.r.
