Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: I Kž-158/2021-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Turudića univ.spec.crim., predsjednika vijeća, Tomislava Juriše i dr.sc. Tanje Pavelin, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Ive Kero, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. J., optužene K. K., optužene S. Ž. i optuženog I. G. zbog kaznenog djela iz članka 291. stavka 1. i 2. Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.) i dr., odlučujući o žalbama svih optuženika, podnesenim protiv presude Županijskog sud u Slavonskom Brodu od 22. ožujka 20221. broj K- 3/2019., u sjednici vijeća održanoj 18. svibnja 2022. u prisutnosti u javnom dijelu sjednice branitelja optuženog M. J., odvjetnika M. K.optužene K. K. i braniteljice, odvjetnice J. L. i branitelja optuženog I. G., odvjetnika Ž. D.

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe optuženog M. J., optužene K. K., optužene K. Ž. i optuženog I. G. kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Slavonskom Brodu optuženi M. J. proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv službene dužnosti zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 291. stavak 1. i 2. a optužena K. K., optužena K. Ž. i optuženi I. G. zbog kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlasti u pomaganju iz članka 291. stavak 1. i 2. u vezi s člankom 38. KZ/11., činjenično i pravno opisanog u izreci te presude. Optuženi M. J. je na temelju članka 291.stavak 2. KZ/11. osuđen na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine, a optužena K. K., optužena S. Ž. i optuženi I. G. su na temelju članka 291. stavak 2. KZ/11. uz primjenu članka 38. KZ/11., članka 48. stavak 1. KZ/11. i članka 49. stavak 1. točka 4. KZ/11. osuđeni svaki na kaznu zatvora u trajanju 8 (osam) mjeseci. Na temelju članka 56. KZ/11. izrečene su svi optuženicima uvjetne osude na način da se izrečene kazne zatvora neće izvršiti ako optuženi M. J. u vremenu provjeravanja od 3 (tri) godine, optužena K. K., optužena S. Ž. i optuženi I. G. u roku 2 (dvije) godine od pravomoćnosti presude ne počine novo kazneno djelo. Na temelju članku 56. stavak 4. KZ/11. u vezi s člankom 62. stavak 1. točka 1. KZ/11. optuženicima je naložena posebna obveza na način da u roku 1 (jedne) godine od pravomoćnosti presude poprave štetu oštećenoj Ž. uprave za ceste P.-s. županije OIB …( dalje: Ž.) isplatom iznosa od po 25.110,47 kuna (dvadeset pet tisuća stotinu deset kuna i četrdeset sedam lipa).

1.1. Na temelju članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.). u vezi s člankom 146. stavak 3. ZKP/08. optuženicima je nalaženo podmirenje i plaćanje troškova kaznenog postupka u državni proračun Republike Hrvatske u roku 15 dana od pravomoćnosti presude i to troškova iz članka 145. stavak 2. točka 1. ZKP/08. od po 622,00 kuna svaki, iz članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08., paušalne svote u iznosu od po 500,00 kn svaki, ukupno po 1,122,00 kuna svaki.

2. Protiv te presude žale se svi optuženici.

2.1. Optuženi M. J. žali se po branitelju M. K., odvjetniku u S. B. zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, povrede Kaznenog zakona i odluka o posebnim obvezama s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske pobijanu presudu ukine i da predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje a podredno da pobijanu presudu preinači na način da optuženika oslobodi optužbe.

2.2. Optužena K. K. žali se po braniteljici J. L., odvjetnici u S. B., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni i troškovima postupka s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske pobijanu presudu preinači na način da optuženika oslobodi optužbe a podredno ukine i da predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

2.3. Optužena S. Ž. žali se po branitelju D. M., odvjetniku u S. B., zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i odluke o kazni i posebnoj obvezi s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske pobijanu presudu ukine i da predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

2.4. Optuženi I. G. žali se po branitelju B. D., odvjetniku u P., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske pobijanu presudu ukine i da predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje a podredno da pobijanu presudu preinači na način da optuženika oslobodi optužbe. Također je žalbu podnio i po branitelju Ž. D., odvjetniku u P., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske „izdvoji kao nezakonite dokaze snimku razgovora određeno brojem 16. u optužnici te okrivljenika u cijelosti oslobodi od optužbe“. Žalbe će se jedinstveno razmatrati.

3. U skladu s odredbom članka 474. stavak 1. ZKP/08. spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Postupajući na temelju članka 475. stavak 1. ZKP/08., o sjednici su izvješteni optuženici i njihovi branitelji jer su to zahtijevali, kao i nadležni državni odvjetnik. 4.1. Sjednica je održana u prisutnosti branitelja optuženog M. J., odvjetnika M. K.optužene K. K. i braniteljice, odvjetnice J. L. i branitelja optuženog I. G., odvjetnika Ž. D.u skladu s odredbom članka 475. stavak 3. ZKP/08. a u odsutnosti državnog odvjetnika, optuženog M. J., optužene S. Ž. i branitelja, odvjetnika D. M. te optuženog I. G. u skladu s odredbom članka 475. stavak 4 ZKP/08.

5. Žalbe su neosnovane.

6. Optužena K. K. i optužena S. Ž. smatraju da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. i to zato što prvostupanjski sud nije iznio razloge o odlučnim činjenicama koji se odnose na ispunjenje subjektivnog obilježja kaznenog djela. Međutim, prvostupanjski sud je u odnosu na subjektivno obilježje kaznenog djela (točka 20., 19. stranica presude) iznio doduše šture, ali ipak dostatne razloge koje u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. U odnosu na žalbene navode optužena S. Ž. u pogledu „kolektivne svijesti“ valja uputiti da se radi o terminologiji (saznanje komisije) koju upotrebljava optuženi M. J. u svojoj obrani a ne o stavu i zaključku prvostupanjskog suda. Stoga nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju ukazuje optuženica.

6.1. Optuženi I. G. kronološki ispravno navodi da je Županijski sud u Slavonskom Brodu, stalna služba u Požegi pod brojem K- 3/2019 – 5 od 17. listopada 2019. (list 790 spisa) rješenjem izdvojio kao nezakonit dokaz označen pod rednim brojem 16. u optužnici, odnosno audio zapis snimljenih razgovora te da je Vrhovni sud Republike Hrvatske preinačio pobijano rješenje pod brojem I Kž – 683/2019. od 15. siječnja 2020. (list 803 spisa) na način da se na dokazi neće izdvojiti iz spisa predmeta. Smatra da je prvostupanjsko rješenje doneseno po službenoj dužnosti a ne povodom prijedloga obrane za izdvajanje nezakonitih dokaza te ponovo postavlja prijedlog jer i nadalje smatra da se radi o neobrazloženom zahtjevu i nalozima bez uporišta u materijalnoj dokumentaciji. Time ustvari optuženi G. upire na povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 2. ZKP/08. i to jer se presuda temelji na nezakonitim dokazima.

6.2. Međutim pored nesporne procesne činjenice da je Vrhovni sud Republike Hrvatske pod gore navedenim brojem preinačio prvostupanjsko rješenje na način da se iz spisa predmeta neće izdvojiti dokazi, valja ukazati da je u obrazloženju (druga strana sedmi odlomak odozgora) citirao prvostupanjsko rješenje u dijelu gdje je navedeno da su nalozi i valjano obrazloženi što podrazumijeva da je očito razmotrio sve relevantne činjenice i konačno zaključio da nema govora da bi predmetni dokazi bili nezakoniti, pa u konkretnom slučaju nije došlo do bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 2. ZKP/08.

6.3. Nadalje, optuženik smatra da je odbijanjem svih dokaznih prijedloga obrane povrijeđeno pravo na pravično suđenje, dakle upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 2. ZKP/08. Prvostupanjski sud je doista na raspravi 1. veljače 2021. (list 849 spisa) odbio dva dokazna prijedloge obrane (jedina) i to na temelju članka 421. stavak 1. točka 2. ZKP/08, o čemu je, kako je to, navedeno u ovosudnoj presudi (točka 6.3.) iznio cjelovite, jasne i precizne razloge (točka 13. i 21.). Valja naglasiti da se pravo na pravično suđenje prvenstveno realizira u omogućavanju optuženiku da predloži izvođenje dokaza koji mu idu u prilog, no ti se dokazi moraju odnositi na bitne činjenice. Dakle, neprihvatljivo je rezoniranje da provedba načela pravičnog suđenja znači da je sud dužan prihvatiti barem jedan od dokaznih prijedloga obrane, budući da bi to podrazumijevalo potpuno formalistički pristup, a pravično suđenje se ogleda u njegovom sadržaju, a ne formi. Dakle, pravu optuženika da predlaže dokaze ne korespondira dužnost suda da izvede takve dokaze, jer to ovisi o nizu okolnosti, a prvenstveno o obrazloženju dokaznog prijedloga i relevantnim činjenicama u određenom kaznenom predmetu. Drugim riječima, utvrdi li sud da su svi dokazni prijedlozi obrane nevažni, neprikladni ili nedopušteni, opravdano će ih odbiti i to obrazložiti čime nije povrijeđeno načelo pravičnog suđenja, posebice kada se ima na umu da optuženik u takvom slučaju ima u žalbenom postupku pravo pobijati ispravnost rezoniranja prvostupanjskog suda u pogledu ispravnosti odluke o odbijanju dokaznih prijedloga. U konkretnom slučaju upravo je o tome riječ. Naime, prvostupanjski sud je, razmotrivši konkretne dokazne prijedloge obrane kako u svjetlu obrazloženja tih prijedloga, tako i u kontekstu činjeničnog opisa inkriminacije i u vezi s tim odlučnih činjenica, te dokazne prijedloge odbio kao nevažne, a svoju je odluku valjano obrazložio, čime je optuženiku pružio mogućnost pobijanja ispravnosti takve odluke. Stoga nije počinje bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 2. ZKP/08.

6.4. Ostali žalbeni navodi optuženika označeni kao bitna povreda kaznenog postupka se sadržajno odnose na žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja pa će se razmatrati u okviru te žalbene osnove. Ovdje treba naglasiti da optuženi M. J. u žalbi uvodno također naznačuje da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, ne specificirajući o kojoj bi se povredi radilo ni u čemu bi ista bila ostvarena, a iz sadržaja navoda proizlazi da se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

7. Optužena K. K., optužena S. Ž. i optuženi I. G. u okviru žalbene osnove povrede kaznenog zakona sadržajno upiru na odnos optuženog M. J. kao počinitelja i ostalih optuženika kao pomagatelja u smislu članka 38. KZ/11.

7.1. Svi argumenti kojima optuženici K., Ž. i G. nastoje obrazložiti povredu Kaznenog zakona zapravo predstavljaju tvrdnje kojima ukazuju na posrednu povredu Kaznenog zakona koja bi proizlazila iz pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Naime, povreda Kaznenog zakona egzistira kada iz čineničnog opisa inkriminacije ne proizlaze bitna obilježja kaznenog djela za koja su određeni optuženici proglašeni krivima. U konkretnom slučaju, međutim, činjenični opis sadrži sve bitne (subjektivne i objektivne) elemente inkriminiranog kaznenog djela za koje se optuženici terete.

7.2. Ostali žalbeni navodi optuženika označeni kao povreda kaznenog zakona se odnose na žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja pa će se razmatrati u okviru te žalbene osnove.

8. Optuženik M. J. u žalbi uvodno citira odredbe članaka 29. i 72. stavak 6. Zakona o javnoj nabavi (Narodne novine br. 90/201., 83/2013., 143/2013., 13/2014. i 120/2016) pa te odredbe dovodi u vezu s nalazom i mišljenjem stalnog sudskog vještaka za strojarstvo mr.sc. Đ. Š. i smatra pogrešnim zaključak prvostupanjskog suda o tome da je razlog donošenja odluke od 11.3.2021. povjeravanje posla Z. ponuditelja P. gradnja d.o.o. i N. J. d.o.o. (dalje u tekstu - Z. ponuditelja) iako je to bila tehnička nesposobnost ponuditelja C. d.o.o.

8.1. Međutim, prvostupanjski sud precizno i detaljno analizira (točka 11.-16.), sadržaj ponuda i kronologiju postupka javne nabave i sve to povezuje sa sadržajem reproduciranih audio zapisa snimljenih razgovora (list 380 spisa) i osnovano zaključuje da je razlog prihvaćanja nepovoljnije ponude Z. ponuditelja prethodni dogovor optuženih M. J. i I. G., a ne sadržaj ponude C. d.o.o. Te razloge prvostupanjskog suda u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i nema ih potrebe detaljno ovdje ponavljati. Međutim, valja ukazati da, za razliku od žalitelja, prvostupanjski sud jasno definira razliku između instituta odbijanja ponude sukladno članku 93. stavak 1. točka 2. u vezi sa člankom 72. stavak 6 od isključenja ponuditelja sukladno članku 67. Zakona o javnoj nabavi (točka 16.) pa je neprihvatljiv stav žalitelja da se u konkretnom slučaju radi o pogrešci u pisanju jer suprotno proizlazi iz sadržaja odluke od 11.3.2021. posebno iz točke 8. gdje je navedeno da nema isključenja ponuditelja. Uostalom, sasvim sigurno profesionalne reference optuženika koji su sudjelovali u postupku javne nabave isključuju mogućnost takve pogreške. Također, neprihvatljiv je i uostalom irelevantan stav žalitelja o tome da postupak javne nabave nije ni trebao biti proveden, već je proveden isključivo radi transparentnosti jer je, što proizlazi iz svih provedenih dokaza, upravo trebao poslužiti stvaranju privida legalnosti u postupanju i odabiru ponuditelja što bi u slučaju neposrednog pozivanja određenog subjekta bilo znatno teže ostvariti.

8.2. Nadalje, optuženik u prilog svom stavu o tome da je razlog donošenja odluke od 11. 3. 2015. bila tehnička nesposobnost ponuditelja C. d.o.o., a ne namjera da se izabere ponuditelj Z. ponuditelja, selektivno, kako odgovara njegovom stavu, citira nalaz i mišljenje vještaka za strojarstvo mr.sc. Đ. Š. u dijelu u kojem isti navodi da C. d.o.o. nije mogao sa strojem s kojima raspolaže u rokovima obaviti košnju. Suprotno optuženiku, prvostupanjski sud (točka 18.) cjelovito, detaljno i precizno analizira nalaz i mišljenje vještaka te zaključuje da Z. ponuditelja, prema dokumentaciji koju je dostavila, ne bi mogla uopće obaviti radove u traženom vremenu jer je naznačila tek jedan traktor slabije snage od preporučene a kosilicu uopće nije navela (što je u direktnoj suprotnosti s točkom 12. zapisnika o otvaranju ponude, list 336 i točkom 5. ponude, list 338), dok je C. d.o.o. raspolagao s jednom takvom radnom jedinicom. Stoga prvostupanjski sud dovodeći u vezu nalaz i mišljenje vještaka s dijelovima iskaza svjedoka M. B. (prihvatljiva i detaljna analiza iskaza točka 11. i 19.) iznosi prethodno navedene valjane zaključke koje u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, pri čemu valja ukazati da je i u samom zapisniku o otvaranju ponude navedeno da nema podizvoditelja u odnosu na oba ponuditelja, dok je C. d.o.o. dostavio ugovor o najmu s M. prijevoz građevinske usluge (list 223 spisa) iz kojeg je po nalazu i mišljenju vještaka vidljiva djelomično potrebna mehanizacija. Ovdje treba dodati (i zbog žalbenih navoda optužene K. K.) da je C. d.o.o., suprotno žalbenim navodima, dostavio ugovor o najmu s „M. prijevoz građevinske usluge“ (list 223 spisa) što je bilo dobro poznato ovlaštenim predstavnicima naručiteljima, a koji ugovorni odnos, kao i uostalom ponuditelj u obrascu, ispravno nisu definirali kao angažiranje podizvoditelja (tablica vezana uz točku 6. Zapisnika).

8.3. U odnosu na žalbene navode optuženog M. J. u pogledu postojanja prethodnog dogovora s optuženim I. G. (točka 13.) te odbijanja dokaznog prijedloga za saslušanje svjedoka A. V. (točka 21.) valja ukazati da je prvostupanjski sud iznio cjelovite, jasne i precizne razloge koje u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i nema ih potrebe ponavljati.

9. Optužena K. K. u žalbi osporava da je znala (kao i optužena S. Ž.) za prethodni dogovor optuženog M. J. i optuženog I. G.. Međutim,valja ukazati da se u činjeničnom opisu izreke presude niti ne spominje saznanje optužene K. K. i optužene S. Ž. odnosu na prethodni dogovor optuženog M. J. i optuženog I. G. niti je to saznanje potrebno za počinjenje kaznenog djela na način kako je to optužnicom stavljeno na teret te je način postupanja optuženice u činjeničnom opisu izreke presude sasvim dovoljno opisan u smislu ispunjenja obilježja kaznenog djela iz članka 291. stavak 1. i 2. u vezi s člankom 38. KZ/11. a također je u dovoljnoj mjeri i prihvatljivo obrazložen u presudi (sudjelovanje kao ovlaštene osobe naručitelja u provedbi javne nabave i donošenja neistinitog zaključka) pri čemu je irelevantno da li je optuženi M. J. postupao naredbodavno, zapovjednički ili na drugi način prema optuženici, pa to nije ni trebalo posebno obrazložiti. Žalbeni navodi u odnosu na reproducirane audio zapise i prethodni dogovora biti će detaljno razmatrani vezano uz žalbu optuženog I. G..

10. Optužena S. Ž. smatra pogrešnim zaključak prvostupanjskog suda iz točke 10. obrazloženja prvostupanjske presude o tome da odgovornost optužene S. Ž. proizlazi iz „… sadržaja reproduciranog audio zapisa“, jer na tim snimkama nema snimljenog glasa te optuženice. Međutim, prvostupanjski sud u obrazloženju presude (točka 10.) niti ne tvrdi da se na tonskom zapisu nalazi glas optužene S. Ž. (tek se u razgovoru svjedoka B. i optuženog M. J. spominje „S.“, a to je očito optuženica) pa su takve tvrdnje optužene pogrešno izvučene iz konteksta obrazloženja. Naime, prvostupanjski sud, osim što detaljno i logično (točka 11.) analizira sadržaj audio zapisa (list 380 spisa), načelno ističe da odgovornost svih optuženika pa tako i S. Ž. proizlazi, između ostalog iz sadržaja audio zapisa, ali i iz sadržaja drugih izvedenih dokaza pa tako pročitanih isprava i nalaza i mišljenja vještaka za strojarstvo na mr.sc. Đ. Š.. Isti zaključak se odnosi i na žalbene navode ostalih optuženika u pogledu sadržaja audio zapisa.

10.1. Nadalje, u odnosu na žalbene navode optuženice Ž. treba dodati da se termin „dogovorio“ (M. J. i K. K. te S. Ž.) koji u jednom navratu (točka 17.) koristi prvostupanjski sud ustvari odnosi na nužnu komunikaciju koja je po logici stvari morala prethoditi počinjenju kaznenog djela te da je upravo optužena S. Ž. radila na poslovima stručnog referenta za javnu nabavu, dakle imala jake stručne reference što, činjenicu subordinacije unutar Ž.-a u odnosu na optuženog M. J., a s obzirom na propisani sastav i način rada povjerenstva, čini irelevantnom.

10.2. Optuženica Ž. ukazuje na pogrešnu uporabu termina "komisija" od strane prvostupanjskog suda (terminološki formalno pogrešno ali razumljivo) te izostanka interne odluke u spisu sukladno u članku 24. Zakona o javnoj nabavi što je dovelo do pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u pogledu opsega obveza i ovlasti optužene S. Ž., jer je ista sudjelovala u povjerenstvu isključivo na razini forme u smislu utvrđenja valjanost dokumentacije ponuditelja. Međutim, prvostupanjski sud je u dokaznom postupku, između ostalog, pročitao Pravilnik o unutarnjem radu i sistematizaciji radnih mjesta (list 135–151 spisa, redni broj 7. - opis poslova stručnog suradnika za ekonomske poslove i javnu nabavu) te Odluku ravnatelja Ž.-a o provedbi postupka javne nabave bagatelne vrijednosti od 15. siječnja 2014 te (list 152–161 spisa, članak 26.) te osnovano zaključio (bez obzira na izostanak internog akta, u odnosu na sadržaj i pribavljanje nije niti postavljen dokazni prijedlog) da je optuženica Ž. sudjelujući u radu povjerenstva kao ovlašteni predstavnik naručitelja (koja ima i certifikat za obavljanje postupka javne nabave u smislu članka 26. stavak 3. Odluke) neistinito navela sve okolnosti navedene u točki 7.2. ovosudne presude pri čemu posebno valja ukazati na očiglednu činjenicu niže cijene društva C. d.o.o. što uz prethodno navedeni telefonski razgovor (točka 10. ovosudne presude) između ostalog ukazuje na značajnu ulogu optuženice u povjerenstvu pa tako i u počinjenju kaznenog djela.

11. Optuženi I. G. u žalbi problematizira postojanje prethodnog dogovora s optuženim M. J. te sadržaj reproduciranih snimke razgovora. Međutim, valja naglasiti da je u ovosudnoj presudi (točka 8.1. i 8.3.) vezano uz žalbu optuženog M. J. sud već iznio razloge koje ne treba ponavljati, ali treba uputiti da sadržaj „trećeg“ razgovora na kojeg upire optuženik, bez obzira što se moguće radi o budućem pravnom poslu koji nije predmet ponuda, s obzirom na sadržaj ostalih razgovora, kako to ispravno zaključuje prvostupanjski sud, također upućuje na postojanje prethodnog dogovora (točka 13.). Pritom nisu od značaja kronologija i trajanje posebnih dokaznih radnji koje žalitelj G. povezuje s činjenicom da je prvi razgovor između M. J. i I. G. zabilježen tek 6. ožujka 2015., odnosno dan nakon što su otvorene ponude jer sadržaj tog razgovora je ispravno ocijenio prvostupanjski sud, a uostalom, životno je logično da se je komunikacija optuženika mogla ostvarivati i očito se ostvarivala i na drugi način, a ne samo telefonskim razgovorima. Podatak da ponudu Z. ponuditelja nije potpisao optuženi I. G., s obzirom na rezultate svih provedenih dokaza, nije relevantna.

11.1. Nadalje, optuženik smatra da je u izreci i u obrazloženju prvostupanjske presude pogrešno naveden iznos štete jer su izvedeni i stvarno plaćeni radovi prema III. i zadnjoj privremenoj situaciji (list 254 državnoodvjetničkog spisa) manji u odnosu na iznos naveden u činjeničnom opisu te su 100.093,12 kn te u izvješće nije trebao ući iznos PDV-a jer se radi o prolaznoj stavci pa oštećenik ima pravo odbiti pretporez pa će se njegova obveza u tom iznosu smanjiti. Međutim, valja ukazati da je izračun iznosa štete u činjeničnom opisu izreke presude pravilan i sukladan nespornim iznosima ponuda ponuditelja. Na koji način i kako se je dalje odvijao poslovni odnos sa Z. ponuditelja i koliko je dosta plaćeno sukladno situacijama nije od značaja jer se radi o budućim i neizvjesnim troškovima koji ionako tempore criminis ne mogu biti sadržani u subjektivnom pa ni objektivnom obilježju kaznenog djela, već isključivo iznos ponuda prema kojima se donosi odluka. U odnosu na trošak PDV-a prvostupanjski sud je iznio prihvatljive razloge (točka 20.), a treba dodati da pravo odbijanja pretporeza po plaćenom PDV-u ovisi o nizu budućih, nepredvidivih i neizvjesnih događaja u poslovanju tako da je prvostupanjski sud ispravno postupio kada od ukupnog iznosa štete po ponudama nije odbio trošak PDV-a.

12. Optuženi M. J. se žali zbog odluke o posebnim obvezama (bez žalbenih navoda), optužena K. K. zbog odluke o kazni (bez žalbenih navoda), optužena S. Ž. zbog odluke o kazni i posebnim obvezama, pa će se prvostupanjska presuda, s obzirom na činjenicu da su svi optuženici isticali i žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te povrede kaznenog zakona ispitivati i na temelju članka 478. ZKP/08.

13. Prvostupanjski sud je prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda pravilno u smislu članka 47. KZ/11., utvrdio a potom i pravilno utvrdio i ocijenio sve olakotne okolnosti (otegotne ne nalazi) pa ih ne treba ovdje ponavljati, kako za optuženog M. J. (točka 22.) tako i za optuženu K. K. (točka 23.), optuženu S. Ž. (točka 24) i optuženog I. G. (točka 25.) te zbog toga osnovano optuženog M. J. osudio na najmanju propisanu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne godine) uz primjenu uvjetne osude i članka 56. KZ/11. te vremena provjeravanja u trajanju od 3 (tri) godine, a optuženu K. K., optuženu S. Ž. i optuženog I. G. uz primjenu odredaba o ublažavanju kazne iz članka 48. stavak 1. i članka 49 stavak 1. točka 4 KZ/11. (što na ispravan i prihvatljiv način obrazlaže) na kazne zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci uz primjenu uvjetne osude i vremena provjeravanja od 2 (dvije) godine te je, suprotno žalbenim navodima optužene S. Ž., u tom smislu ispravno vrednovao značaj i ulogu svih optuženika, respektirajući pritom i težinu i opasnost počinjenog djela.

13.1. Prvostupanjski sud je također pravilno primijenio odredbu članka 56. stavak 4. u vezi s člankom 62. stavak 1. točka 1. KZ/11. te naložio ispunjenje posebne obveze na način da su optuženici dužni u roku od 1 (jedne) godine popraviti štetu počinjenu kaznenim djelom oštećenoj Ž. u jednakom iznosu od po 25.110,47 kn i pri tom je, suprotno žalbenim navodima optužene S. Ž., i ovdje pravilno vrednovao ulogu i značaj optuženiku u ostvarenju kaznenog djela pri čemu prvostupanjski sud o žalbenim navodima o tome da je optuženi I. G. „ostvario cjelokupni iznos prouzročene štete“ iznio logične i prihvatljive razloge (točka 25.) koje ne treba ovdje ponavljati.

13.2. Upravo će prethodno izrečene kazne uz posebne obaveze i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda u cijelosti ispuniti zakonsku svrhu kažnjavanja propisanu člankom 41. KZ/11. Također će se tim sankcijama dostatno izraziti društvena osuda za počinjeno kazneno djelo, kao i utjecati na optuženike i sve ostale da se suzdrže od činjenja kaznenih djela. Iz tih razloga nisu u pogledu odluke o kazni i posebnim obvezama osnovane žalbe stranaka.

14. Zbog odluke o troškovima kaznenog postupka žali se optužena K. K. bez žalbenih navoda pa valja ukazati da je prvostupanjski sud u odnosu na odluku o trošku (točka 26.) iznio cjelovite i pravilne razloge koje u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, pri čemu drugostupanjski sud nije ovlašten ni dužan prvostupanjsku presudu u tom segmentu ispitivati po službenoj dužnosti, nego isključivo po navodima i prigovorima iz žalbe.

15. Slijedom navedenog, s obzirom da nisu utvrđene povrede zakona na koje drugostupanjski sud u skladu s odredbom članka 476. stavak 1. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, sukladno odredbi članka 482. ZKP/08. odlučeno je kao u točki I izreke.

U Zagrebu 18. svibnja 2022.

Predsjednik vijeća

Ivan Turudić,univ.spec.crim., v.r.