REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Trg A. Starčevića 7/II

Poslovni broj: 5 Us I-552/2021-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sucu Dariu Mađarošu, uz sudjelovanje zapisničarke Danijele Horvatić, u upravnom sporu tužitelja M. B. (OIB:…), A. B. (OIB:…) i I. W. (OIB:…), svi iz O., koje zastupa opunomoćenik R. Z., odvjetnik u O., protiv tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske (OIB:…), Uprava za građansko, trgovačko i upravno pravo, Z., uz sudjelovanje zainteresirane osobe Županijskog državnog odvjetništva u O., radi utvrđivanja prava vlasništva Republike Hrvatske, 18. svibnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-942-01/17-01/498, URBROJ: 514-04-02-01-01/07- 21-02 od 12. ožujka 2021.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška ovog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika, označenim u točki I. izreke presude, odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ureda državne uprave u Osječko- baranjskoj županiji, Službe za imovinsko-pravne poslove, KLASA: UP/I-943-06/17- 01/14, URBROJ: 2158-04-01/1-17-17 od 31. listopada 2017.

2. Prvostupanjskim rješenjem utvrđuje se pravo vlasništva Republike Hrvatske na posebnim dijelovima nekretnine označene kao k.č.br…, u naravi kuća broj 4 i dvorište (ranije …), površine 858m2, upisana u z.k.ul.br… k.o. O. i to na: a) stanu u razizemlju, koji se nalazi u dvorišnom objektu, prvi desno od ulice, površine 20,45 m2, (kojega koristi A. V., bez valjanog pravnog temelja) i b) stanu u razizemlju, koji se nalazi u dvorišnom objektu, drugi desno od ulice, površine 19,75 m2, (kojega koristi M. B., bez valjanog pravnog temelja) (točka I. izreke). Istim rješenjem naloženo je Zemljišno-knjižnom odjelu Općinskog suda u Osijeku te Državnoj geodetskoj upravi, Područnom uredu za katastar O., da nakon pravomoćnosti ovog rješenja izvrše po službenoj dužnosti promjenu zemljišnoknjižnog stanja odnosno katastarskog stanja sukladno točki I. izreke ovog rješenja (točka II. izreke).

3. Tužitelji u tužbi u bitnome navode kako je pogrešan zaključak da bi popisane nekretnine predstavljale samostalnu uporabnu cjelinu, opisanu kao stan, podobnu za uspostavu etažnog vlasništva prema članku 67. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Naime, što predstavlja stan pronalazi se i u Zakonu o najmu stanova gdje se stan definira kao skup prostorija namijenjenih za stanovanje s prijeko potrebnim sporednim prostorijama, koje čine jednu zatvorenu građevinsku cjelinu i imaju poseban ulaz. U ovom postupku propušteno je ispitati pretpostavke jesu li ti dijelovi nekretnine samostalne uporabne cjeline prikladne za samostalno izvršavanje suvlasnikovih ovlasti. Unatoč takvim zakonskim odredbama prvostupanjsko tijelo, a posljedično i tuženik, nisu proveli adekvatni postupak radi utvrđivanja spornih činjenica, pa su pobijana rješenja donesena na temelju nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Postupak utvrđenja predstavlja li određeni objekat samostalnu uporabnu cjelinu, nije administrativna kategorija, kako to pogrešno zaključuje tuženik. Naime, ne radi se o kategoriji koja se utvrđuje isključivo na temelju podataka iz bodovanja iz 1988. godine, dobivenih od strane Grada O., već o podacima koji moraju biti utvrđeni na konkretnoj lokaciji, u konkretnom prostoru, a što u tijeku prethodnih postupaka nije učinjeno. Podatak da je očevidom utvrđeno da se u dvorišnom objektu desno od ulice nalaze dva stana koja su prenamijenjena u nusprostorije, zasigurno nije podatak temeljem kojega bi se mogla prihvatiti konstatacija da se radi o samostalnim uporabnim cjelinama podobnim za samostalno korištenje i zadovoljavanje funkcije stanovanja. O kakvom objektu se radi, od kojih prostorija se isti sastoji, sadržava li sve elemente potrebne za definiranje stana, ostaje nepoznanica jer nadležna javnopravna tijela ove elemente nisu utvrđivali. Tuženik u pobijanom rješenju zaključuje kako sporne nekretnine predstavljaju imovinu koja je predmet naknade prema odredbama Zakona o nakadi glede kojega je zahtjev nasljednika prijašnjeg vlasnika pravomoćno odbijen. Nasuprot takvom zaključku, tužitelji upiru kako iz dosadašnjeg postupka nije sa sigurnošću utvrđeno da bi nasljednici iza pok. Đ. Š. postavili zahtjev za naknadom imovine koja je predmet ovog postupka. Kako je već ranije istaknuto titular vlasništva nikada nije niti bio isknjižen iz zemljišnih knjiga. Stoga se ne radi o imovini koja bi u postupku povrata imovine bila društveno vlasništvo, odnosno vlasništvo Republike Hrvatske ili drugih osoba javnog prava. Tuženik propušta utvrditi da je Grad O. raspolagao predmetnom nekretninom na način da je istu k.č.br…unio u zk. ul. … i upisao se kao vlasnik sukladno tada važećim propisima koji su regulirali tu materiju. Nakon takvog upisa Grad O. istu nekretninu prodao je nositeljima stanarskog prava na temelju ugovora o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo br. .. i … od 30. listopada 1996. Suglasnost za sklapanje takvih ugovora dalo je Državno pravobraniteljstvo Osječko- baranjske županije, Ispostave O., u skladu s mjerodavnim zakonodavstvom važećim u trenutku sklapanja takvih ugovora. Suvlasnici nekretnine V. A., B. M. i B. A. proveli su tijekom 2009. godine legalan postupak etažiranja nekretnine na k.č.br. … u kojem postupku je izvršeno brisanje upisa izvršenih u knjigu položenih ugovora i povezivanje sa k.č.br. …. U odnosu na tako provedeni postupak izvršen je ispis k.č.br. … iz uloška … (vlasništvo Grad O.) i izvršen je otpis u uložak … iste k.o. U novom ulošku … k.č.br. … upisana je kao etažno vlasništvo s određenim omjerima i to dva suvlasnička dijela jedan od … vlasnika V. A. i suvlasnički dio … vlasništvo B. M. i mldb. B. A. svaka u 1/2 dijela. Nakon tako provedenog postupka, pod pretpostavkom da je u zk.ul. … k.o. O., proveden pravilan i zakonit upis, uložak …k.o. O. trebalo je također ispisati k.č.br. … iz uloška … k.o. O. i izvršiti otpis u zk.ul. … k.o. O. Unatoč svim postupcima u kojima su tijela državne vlasti raspolagala sa nekretninom upisanom na k.č.br. … k.o. O. predlagatelj svjestan činjenice da upis sporne nekretnine u zk.ul. … k.o. O. na ime Š. Đ. nije valjan, postavlja zahtjev za utvrđenje prava vlasništva na posebnim dijelovima iste nekretnine. Upravo na opisan način predlagatelj ukazuje da mu je poznata činjenica kako je nad istom nekretninom uspostavljeno etažno vlasništvo upisano u drugo zk.ul., no neovisno o tome želi steći vlasništvo kroz zk.ul. … u kojem zbog greške tijela državne vlasti stoji nevaljani upis na temelju kojega se vodila dvostruka evidencija sporne čestice i na taj način direktno se miješati u vlasništvo etažnog vlasnika, ovdje tužitelja. Na opisani način, pobijanim rješenjem državno tijelo provelo bi novu nacionalizaciju na predmetnoj nekretnini. Stoga tužitelji predlažu poništiti osporavano i prvostupanjsko rješenje uz naknadu troška ovog spora.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda iz obrazloženja osporavanog rješenja i predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

5. Zainteresirana osoba Županijsko državno odvjetništvo u O. u svom odgovoru na tužbu u cijelosti se priklanja navodima iz obrazloženja osporavanog rješenja te predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

6. Sud je u ovom sporu održao raspravu u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i državnoodvjetničke savjetnice u ŽDO O. te odsutnosti uredno pozvanog tuženika, na temelju članka 39. stavka 2. u vezi članka 37. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. 29/17. i 110/21, dalje u tekstu: ZUS). Na raspravi su prisutne stranke ostale pri svojim ranijim navodima te je Sud u dokaznom postupku izvršio uvid u svu dokumentaciju koja je sadržana u dostavljenom spisu upravnog postupka i ovog spora.

7. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Upravni postupak koji je prethodio ovom sporu pokrenut je po zahtjevu Općinskog državnog odvjetništva u O. 26. travnja 2017. radi utvrđivanja prava vlasništva Republike Hrvatske na posebnim dijelovima nekretnine označene kao k.č.br. …, u naravi kuća br. 4 i dvorište u …, površine 858 m2, upisane u zk.ul. br. … k.o. O. i to na: a) stanu površine 17,30m2 i b) stanu površine 19,26m2, bez korisnika pozivajući se na članak 77. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine ("Narodne novine" 92/96., 39/99.,, 92/99., 43/00., 131/00., 27/01., 65/01., 118/01., 80/02. i 81/02. - dalje u tekstu Zakon o naknadi) prema kojem Republika Hrvatska može steći pravo vlasništva kada se radi o imovini koja je predmet naknade prema Zakonu o naknadi i kada prijašnji vlasnik nije podnio zahtjev za naknadu ili je njegov zahtjev odbijen.

9. Tijekom upravnog postupka utvrđeno je: a) da je k.č.br. …, kuća br. … i dvorište u …, površine 286 čhv, upisana u stari zk.ul. br. … k.o. O., vlasništvo Đ. S., b) na temelju presude Okružnog narodnog suda u Osijeku, Stup-192/46-3 od 18. lipnja 1946., Đ. S. proglašen je krivim i kažnjen te je određena konfiskacija njegove imovine, c) navedena presuda Okružnog narodnog suda u Osijeku nije bila provedena u zemljišnoj knjizi već je na istim nekretninama ostao uknjižen kao vlasnik Đ. S. d) prema uvjerenju o identifikaciji Ureda za katastarske i geodetske poslove O., Odsjeka za katastar nekretnina od 07. veljače 1997. utvrđeno je da staroj kč.br. …, upisanoj u zk.ul. br. … k.o. O., odgovara nova k.č.br. … k.o. O. koja je upisana u zk.ul. br. … k.o. O. kao vlasništvo Đ. S., e) na k.č.br. …, kuća i dvorište površine 858m2, zk.ul. br. … k.o. O. upisano je pod E-1 u … dijela, pravo vlasništva na stanu u prizemlju koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, predsoblja i hodnika površine 87m2 te pripadajuće drvarnice u korist A. V., a pod E-2 u … dijela, upisano je pravo vlasništva na stanu u prizemlju, ulaz 1 koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, kupaonice i blagovaonice površine 51,26m2 u korist M. B. i mldb. A. B.

10. Očevidom od 29. lipnja 2017. na adresi u O., utvrđeno je da se u dvorišnom objektu, desno od ulice nalaze dva stana koja su prenamijenjena u nusprostorije i to: a) prvi stan od ulice koji koristi A. V. i b) drugi stan od ulice koji koristi M. B. i njen suprug Z. B. (renoviran).

11. Spisu upravnog postupka priložen je ispis inventurne liste Stambenog fonda O. iz 1991. godine, tlocrti nekretnina sa zapisnicima o bodovanju stanova iz 1988. godine, ortofoto snimke, ugovori o kupoprodaji, korištenju i najmu stanova na predmetnoj adresi.

12. Uvidom u inventurnu listu Stambenog fonda O. iz 1991. godine utvrđeno je da je na adresi postojalo pet stanova i to: 1) stan površine 87m2 (korisnici A. i P. V.), 2) stan površine 51,26m2 (korisnici N. i P. F.), 3) stan površine 17,30m2 (korisnici G. i M. J.), 4) stan površine 29,27m2 (korisnici I. i M. F.) te 5) stan površine 19,26m2 (korisnici Đ. i M. K.).

13. Uvidom u tlocrt nekretnine i bodovne liste za stanove utvrđeno je: a) da stan koji koristi A. V. ima oznaku PR. I/1, površine 87,52m2, b) S. i A. V. su na temelju ugovora br. 130 o prodaji stana na kojem postoji stanarski odnos, sklopljenog 30. listopada 1996., kupili stan br. 001 koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, predsoblja, hodnika i drvarnice u površini od 87,52m2 (drvarnica nije ušla u tu površinu), c) stan kojega su ranije koristili P. i N. F. sada koriste M. B. i Z. B., a označen je kao stan PR. II/1, površine 51,26m2, d) T. Š. – B. i Z. B. na temelju ugovora br. 1080 o prodaji stana na kojem postoji stanarski odnos, sklopljenog 30. listopada 1996. kupili su stan br. 002 koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, blagovaonice i kupaonice od 51,26m2.

14. Između ostalog spisu prileži i: a) zapisnik o bodovanju stana od 13. siječnja 1988., za stan III/2, br. 5 površine 19,26m2, nositelja stanarskog prava Đ. K. (prazan, neuvjetan), b) ugovor o najmu stana (sa zaštićenom najamninom), sklopljen 25. studenog 1998., između Komisije za najam gradskih stanova i M. J. za stan br. 5, površine 19,26m2, c) zapisnik o bodovanju stana od 13. siječnja 1988. za stan III/1, površine 19,26m2, nositelja stanarskog prava M. P., d) zapisnik o bodovanju stana od 24. svibnja 1988. za stan br. 3, površine 17,30m2, nositeljice stanarskog prava G. J. (prazan, neuvjetan), e) ugovor o korištenju stana sklopljen 20. prosinca 1966. između Stambenog poduzeća O. i G. J. za stan površine 17,30m2, f) odluka Fonda za promet, stambeno i komunalno gospodarstvo Općine O. od 07. ožujka 1994. o stavljanju na jednokratno raspolaganje školi O. stana površine 29,27m2, prijašnjeg nositelja stanarskog prava I. F. te g) izvješće škole O. od 21. ožujka 1994. o imenovanju J. B. za nositelja stanarskog prava na stanu u O., površine 29,27m2.

15. Razmatranjem dokumentacije izveden je zaključak da su se u dvorišnom objektu, desno od ulaza, a koji su vlasnici dva posebna dijela prenamijenili i koriste kao nusprostorije, nalazili posebni dijelovi nekretnine stanovi s kojima je raspolagao Grad O. i njegovi pravni prednici (posljednji J. do 2001. i B. do 2004.).

16. A. V. i M. B., saslušane u postupku, potvrdile su u svojim izjavama da su se predmetni prostori ranije koristili kao stan, ali su ih nakon toga prenamijenili i prisvojili iz razloga što je A. V. kupovinom stana pripalo pravo na korištenje drvarnice, a M. B. odredivi suvlasnički dio zajedničkih dijelova i uređaja zgrade.

17. Nakon izvršenog očevida i premjera od strane službenih osoba Grada O., Upravnog odjela za urbanizam i graditeljstvo, u spis su priloženi zapisnici o bodovanju stanova koji se nalaze u dvorišnom objektu, desno od ulice. Prvi stan od ulice koji koristi A. V. površine 20,45m2, bodovan je sa 33 boda, a drugi stan od ulice koji koristi obitelj B., površine 19,75m2, bodovan je sa 48 bodova te je navedeno da položaj i kvadratura tih stanova odgovara nacrtima i zapisnicima o bodovanju stanova iz 1988. godine (III/1 P. i III/2 K.).

18. Dakle, tuženik pravilno zaključuje da se u ovom slučaju radi o imovini koja može biti predmet naknade prema odredbama Zakona o naknadi, a za koju je zahtjev R. S., Z. S. i G. S.- Z. odbijen rješenjem prvostupanjskog tijela od 09. studenog 2007. Iz dokaza priloženih spisu jasno proizlazi da se u zgradi, na adresi, nalazi pet stanova, nositelja stanarskog prava V. A., F. N. i P., J. G. i M., F. I. i M. te K. Đ. i M. koji su stanovi bili na upravljanju pri Stambenom fondu Grada O. u 1991. godini. Osim toga, iz podneska Grada O. od 07. srpnja 2017. jasno proizlazi da su i nakon donošenja Zakona o naknadi, postojali predmetni stanovi kao posebni dijelovi nekretnine kojima je Grad O. raspolagao. Posljednji najmoprimci su bili J. do 2001. i B. do 2004., a navedenu činjenicu potvrđuju i A. V. te M. B. u svojim izjavama danim u upravnom postupku. Okolnost što su predmetni stanovi neosnovano naknadno fizički pripojeni, ne utječe na činjenicu da mogu biti predmet raspolaganja po Zakonu o naknadi i time podobni za uspostavu etažnog vlasništva. K tome, upravljajući tim stanovima do trenutka kada će u skladu s odredbama Zakona o naknadi promijeniti vlasnički odnos, Grad O. je sačinio izmjeru i nove zapisnike o bodovanju tih stanova čiji položaj i kvadratura odgovara dostavljenim nacrtima i zapisnicima o bodovanju stanova iz 1988. godine. U zapisnicima o bodovanju, kao najmodavac je naveden Grad O., a najmoprimac nije označen, što upućuje da u njima nema osoba koje stan koriste niti po osnovi otkupa niti po osnovi najma stana. Stoga je tuženik u pravu kada tvrdi da nema zapreka da se na njima Republika Hrvatska utvrdi vlasnikom. Nedvojbeno je da su predmetne nekretnine konfiscirane aktom u provođenju propisa iz članka 2. Zakona o naknadi nakon osuđujuće presude donesene na temelju Zakona o krivičnim djelima protiv naroda i države. Okolnost da presuda kao niti rješenje o konfiskaciji nije provedeno u zemljišnim knjigama pa je nekretnina ostala uknjižena kao vlasništvo prijašnjeg vlasnika, ne odriče joj svojstvo nekretnine u društvenom vlasništvu (općenarodna imovina) jer je ista nedvojbeno dodijeljena na upravljanje i raspolaganje Stambenom fondu Grada O. odnosno drugoj pravnoj osobi, a Općina O. (Grad O.) je dodjeljivao stanarska prava stanarima/korisnicima na pet stanova koliko ih je u zgradi bilo, od kojih su dva u legalnom postupku otkupa i otkupljeni. Tuženik također osnovano zaključuje da stanovi koji još postoje kao posebni dijelovi zgrade kojom upravlja Grad O. do promjene vlasničkog stanja, bez obzira što nisu opterećeni ranijim stanarskim pravom ili najmom, su stanovi koji nisu izgubili svojstvo biti stanom i mogu biti u pravnom prometu i predmet stjecanja prava vlasništva pa se kao takvi trebaju i promatrati u smislu članka 22. Zakona o naknadi. Tužiteljica ne može dobiti više od onoga što se kao predmet prodaje nalazi u ugovoru broj 1080 o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo od 30. listopada 1996., a to je stan broj 2, u prizemlju koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, blagovaone, kupaonice u površini od 51,26m2. Stanovi na kojima se utvrđuje pravo vlasništva nisu zajednički dijelovi zgrade.

19. Slijedom prethodno navedenog, Sud ne nalazi da bi prigovori tužitelja mogli dovesti do drugačijeg rješavanja u ovoj upravnoj stvari te je na temelju članka 57. stavka 1. ZUS-a odlučeno kao u točki I. izreke presude. Budući da su tužitelji izgubili spor u cijelosti, ne pripada im ni zatraženi trošak po članku 79. stavku 4. ZUS-a te je odlučeno kao u točki II. izreke presude. Sud nije odlučivao o odgodnom učinku tužbe jer se prvostupanjsko rješenje ne može izvršiti prije pravomoćnosti.

U Osijeku 18. svibnja 2022.

Sudac

Dario Mađaroš v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.