REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž-Us 123/2020-7
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Žarka Dundovića i Dražena Tripala, kao članova vijeća uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv opt. M. T. i drugih zbog kaznenog djela iz čl. 328. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 – ispravak - dalje: KZ/11) i drugih, odlučujući o žalbama Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (dalje:USKOK) te opt. I. M. podnesenima protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 25. kolovoza 2020. broj K-Us-43/2017., u sjednici održanoj 18. svibnja 2022.
r i j e š i o j e :
I. Prihvaća se žalba USKOK-a, a u povodu te žalbe i žalbe opt. I. M., i po službenoj dužnosti, ukida se pobijana presuda i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
II. Uslijed odluke pod točkom I., žalba opt. I. M. je bespredmetna.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom opt. M. T. proglašen je krivim zbog jednog kaznenog djela zločinačkog udruženja iz čl. 328. st. 1. KZ/11, opisanog pod točkom 1. izreke pobijane presude, te mu je za to kazneno djelo na temelju tog propisa, utvrđena kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci, zbog jednog kaznenog djela izbjegavanja carinskog nadzora iz čl. 257. st. 1. u vezi čl. 52. i čl. 329. st. 1. toč. 2. KZ/11 opisanog pod toč. 2. izreke pobijane presude, za koje mu je na temelju čl. 329. st. 1. toč. 2. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od jedne godine i dva mjeseca, zbog jednog kaznenog djela davanja mita iz čl. 294. st. 1. u vezi čl. 52. i čl. 329. st. 1. toč. 3. KZ/11, opisanog u toč. 2. izreke, za koje mu je na temelju čl. 329. st. 1. toč. 3. uz primjenu čl. 49. st. 1. toč. 3. KZ/11, utvrđena kazna zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci i zbog jednog kaznenog djela nedozvoljene trgovine iz čl. 264. st. 1. KZ/11, opisanog pod toč. 2. izreke pobijane presude, na temelju tog propisa,
I Kž-Us 123/2020-7
utvrđena kazna zatvora u trajanju od tri mjeseca te je opt. M. T., uz primjenu čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11, osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godinu s tim da mu je, na temelju čl. 57. st. 1. i 2. KZ/11, izrečena djelomična uvjetna osuda tako da je određeno da neuvjetovani dio kazne zatvora iznosi šest mjeseci, a dio kazne zatvora u trajanju jedne godine i šest mjeseci se neće izvršiti ukoliko opt. M. T. u vremenu provjeravanja od četiri godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.
1.2. Na temelju čl. 54. KZ/11 opt. M. T. je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme uhićenja dana 8. prosinca 2016.
1.3. Istom je presudom opt. I. M. proglašen krivim zbog jednog kaznenog djela primanja mita iz čl. 293. st. 1. u vezi čl. 329. st. 1. toč. 4. i čl. 52. KZ/11, opisanog pod toč. 2. izreke pobijane presude za koje mu je, na temelju čl. 329. st. 1. toč. 4. uz primjenu čl. 49. st. 1. toč. 3. KZ/11, utvrđena kazna zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci i zbog jednog kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlasti iz čl. 291. st. 1. i 2. u vezi s čl. 329. st. 1. toč. 4. i čl. 52. KZ/11, opisanog pod toč. 2. izreke pobijane presude za koje mu je, na temelju čl. 329. st. 1. toč. 4. uz primjenu čl. 49. st. 1. toč. 3. KZ/11, utvrđena kazna zatvora u trajanju od dvije godine te je opt. I. M., uz primjenu čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11, osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i deset mjeseci time da mu je, na temelju čl. 57. st. 1. i 2. KZ/11, izrečena djelomična uvjetna osuda tako da je određeno da neuvjetovani dio kazne zatvora iznosi jednu godinu i četiri mjeseca, a dio kazne zatvora u trajanju jedne godine i šest mjeseci se neće izvršiti ukoliko opt. I. M. u vremenu provjeravanja od četiri godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.
1.4. Na temelju čl. 54. KZ/11 opt. I. M. se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme uhićenja i vrijeme koje je proveo u istražnom zatvoru i to od 7. prosinca 2016. do 7. ožujka 2017.
1.5. Na temelju čl. 71. st. 1. i 2. KZ/11 opt. I. M. je izrečena sigurnosna mjera zabrane obavljanja dužnosti policijskog službenika u trajanju od pet godina, računajući od izvršnosti presude.
1.6. Na temelju čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 - dalje: ZKP/08) oštećena Republika Hrvatska je s imovinskopravnim zahtjevom upućena u parnicu.
1.7. Istom je presudom, na temelju čl. 77. KZ/11 u svezi čl. 560. st. 1. i 2. ZKP/08 u odnosu na opt. M. T. utvrđeno da novčani iznos od 156.582,88 kuna predstavlja imovinsku korist koju je on ostvario kaznenim djelima iz čl. 328. st. 1., čl. 257. st. 1. u vezi čl. 329., čl. 294. st. 1. u vezi čl. 329. i čl. 264. st. 1. KZ/11, da je taj iznos imovina Republike Hrvatske te je ovom optuženiku naloženo da taj iznos uplati Republici Hrvatskoj u korist državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe.
I Kž-Us 123/2020-7
1.8. Na temelju čl. 77. KZ/11 u svezi čl. 560. st. 1. i 2. ZKP/08 u odnosu na opt. I. M. pobijanom je presudom utvrđeno da iznos od 22.518,10 kuna predstavlja imovinsku korist koju je on ostvario kaznenim djelima iz čl. 293. st. 1. u vezi čl. 329. i iz čl. 291. st. 2. u vezi čl. 329. KZ/11, da je taj iznos imovina Republike Hrvatske te je ovom optuženiku naloženo da navedeni iznos uplati Republici Hrvatskoj u korist državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe.
1.9. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08 optuženici su svaki presuđeni na platež paušala iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 u iznosu od po 1.000,00 kuna.
2. Protiv pobijane presude žalbe su podnijeli USKOK zbog odluka o kazni i imovinskopravnom zahtjevu, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se optuženicima izreknu strože zatvorske kazne i da se Republici Hrvatskoj dosudi imovinskopravni zahtjev, te opt. I. M., putem branitelja B. Š., odvjetnika iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženika oslobodi od kaznene odgovornosti, a podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.
4. Prije održavanja sjednice vijeća spis je sukladno čl. 474. st. 1. ZKP/08 dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
5. Postupajući prema zahtjevu branitelja optuženika istaknutom u žalbi da se on i optuženik u smislu čl. 475. st. 2. ZKP/08 izvijeste o sjednici vijeća, o sjednici su izvješteni optuženik, branitelj i državni odvjetnik. Međutim, kako od njih nitko nije pristupio, iako su svi uredno izvješteni, sjednica vijeća je na temelju čl. 474. st. 4. ZKP/08 održana u njihovoj odsutnosti.
6. Žalba USKOK-a zbog odluke o imovinskopravnom zahtjevu je osnovana, a ispitujući pobijanu presudu i po službenoj dužnosti utvrđeno je da je sud prvog stupnja počinio bitne povrede odredaba kaznenog postupka, dok je žalba optuženika bespredmetna.
7. Optuženik uvodno u žalbi uz ostale žalbene osnove iz kojih pobija prvostupanjsku presudu navodi i bitne povrede odredaba kaznenog postupka, ali se u biti svi razlozi iz obrazloženja odnose na prigovore činjeničnog karaktera. Doduše, optuženik u žalbi tvrdi (str. 2., 7. odlomak) da su razlozi o odlučnim činjenicama nejasni ili su u znatnoj mjeri proturječni i da postoji očita diskrepancija između onoga što se navodi u obrazloženju pobijane presude u dijelu koji se odnosi na iskaze svjedoka i zaključaka suda te da je na taj način počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08. Međutim, optuženik te paušalne prigovore u obrazloženju ne konkretizira i ne navodi koji su to razlozi i u odnosu na koje odlučne činjenice nejasni i u znatnoj mjeri proturječni, niti u odnosu na koje iskaze svjedoka postoji znatna proturječnost između onoga što se u obrazloženju pobijane presude navodi u
I Kž-Us 123/2020-7
razlozima o sadržaju iskaza i iskaza svjedoka, zbog čega se pobijana presuda u smislu odredbe čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 ne bi dala ispitati.
7.1. Prema tome, žalba optuženika zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka nije osnovana.
8. U pravu je USKOK kada tvrdi da je sud prvog stupnja pogrešno zaključio da se točna visina iznosa neplaćene trošarine, u smislu štete koju je u znatnom iznosu pretrpjela Republika Hrvatska zbog ilegalnog unesenog duhana, nije mogla utvrditi jer da sudu nisu na te okolnosti predloženi dokazi. Naime, USKOK u žalbi s pravom ukazuje da je sud prvog stupnja, s obzirom na nedvojbeno utvrđenu količini duhana koja je kroz inkriminirana postupanja optuženika ilegalno unesena u Republiku Hrvatsku (20.565 kg), jednostavnom matematičkom operacijom, primjenjujući čl. 5. Uredbe o visini trošarine na cigarete sitno rezani duhan i ostale duhane za pušenje („Narodne novine“ broj 109/16) koja je bila na snazi u vrijeme počinjenja predmetnih kaznenih djela iz koje proizlazi da trošarina za te proizvode iznosi 600,00 kuna po kilogramu, mogao i bez posebnog vještačenja utvrditi o kojem iznosu štete se radi te slijedom toga odlučiti o imovinskopravnom zahtjevu oštećene Republike Hrvatske od 12. svibnja 2017. (list 1313-1314). Kako je navedenim žalbenim tvrdnjama USKOK-a dovedena u sumnju ispravnost činjeničnih utvrđenja suda prvog stupnja koji se odnose na imovinskopravni zahtjev to se pobijana presuda protivno prijedlogu USKOK-a da se u tom dijelu presuda preinači, morala ukinuti i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovo suđenje i odluku.
9. Ispitujući povodom podnesenih žalbi USKOK-a i optuženika pobijanu presudu po službenoj dužnosti, na temelju čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08, ovaj je drugostupanjski sud utvrdio da je izreka pobijene presude nerazumljiva, proturječna sama sebi i razlozima obrazloženja i da su razlozi obrazloženja o odlučnim činjenicama potpuno nejasni i u znatnoj su mjeri proturječni.
9.1. Naime, sud prvog stupnja je nakon provedenog postupka proglasio krivim opt. M. T. i opt. I. M. zbog kaznenih djela koja su im stavljena na teret izmijenjenom optužnicom od 10. listopada 2019. (list 1420.-1423.) nalazeći dokazanim gotovo sve tvrdnje optužbe, osim navoda iz toč. 1. i 2. izreke optužnice o šteti koju je počinjenjem predmetnih kaznenih djela od strane optuženika u iznosu od najmanje 10.217.400,00 kuna pretrpjela Republika Hrvatska. Sud prvog stupnja taj dio navoda optužbe u izreci presude izostavlja, a u obrazloženju (str. 22., 3. odlomak) u odnosu na tu izmjenu iz činjeničnog opisa navodi da je taj dio u odnosu na štetu izostavljen jer je s obzirom da se radi o količini duhana (20.565 kg) nedvojbeno utvrđeno da se radi o znatnoj šteti na ime neplaćenih trošarina (više od 60.000,00 kuna) koja nije plaćena, ali da nije bilo moguće utvrditi točnu visinu iznosa neplaćene trošarine jer o tome nisu podneseni dokazi. Međutim, sud prvog stupnja, iako iz činjeničnog opisa izostavlja iznos visine štete od 10.217.400,00 kuna, u izreci (str. 7., 2. odlomak) navodi da su optuženici M. T., I. M., F. P., Ž. I., M. P. i V. K. alinejama a) do h) oštetili državni proračun Republike Hrvatske. Ovakva izreka pobijane presude je sama po sebi nerazumljiva i proturječna sama sebi jer se u činjeničnom opisu toč. 1. i 2. uopće ne navodi da bi državni proračun Republike Hrvatske bi oštećen, zbog čega se takva presuda ne da ispitati u smislu odredbe čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08.
I Kž-Us 123/2020-7
9.2. Nadalje, u izreci pobijene presude u pravnom opisu u odnosu na opt. I. M. i kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlasti iz čl. 291. st. 2. u vezi st. 1. i čl. 329. st. 1. toč. 4. i čl. 52. KZ/11 je navedeno da je on kao službena osoba iskoristio svoj položaj i nije obavio dužnost pa je time drugom pribavio korist i drugom prouzročio štetu, a kaznenim djelom je pribavljena znatna imovinska korist i prouzročena šteta. I u ovom je djelu izreka prvostupanjske presude nerazumljiva i proturječna zbog čega se ne da ispitati jer sud prvog stupnja u pravnom opisu navodi i pribavljanje drugom znatne imovinske koristi i drugom prouzrokovanje znatne štete, kao bitnih obilježja predmetnog kaznenog djela iz čl. 291. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11, a u činjeničnom opisu nije navedeno da je predmetnim kaznenim djelom drugom prouzrokovana znatna šteta, čime je također počinjena bitna povreda iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08.
9.3. Ovakva izreka pobijane presude u kojoj se u pravnom opisu u odnosu na opt. I. M. i kazneno djelo iz čl. 291. st. 2. i dr. KZ/11 navodi da je time optuženik drugom prouzrokovao znatnu štetu je u proturječju s razlozima obrazloženja (str. 21., 1. odlomak) u kojima se navodi da je ovaj optuženik postupao znajući da će se proračunu Republike Hrvatske prouzrokovati šteta (ne navodi se u kojem iznosu), kao i s navodima (str. 22., 3. odlomak) da je s obzirom da se radi o količini duhana (20.565 kg) nedvojbeno utvrđeno da se radi o znatnoj šteti na ime neplaćenih trošarina (više od 60.000,00 kuna) koja nije plaćena, ali da nije bilo moguće utvrditi točnu visinu iznosa neplaćene trošarine. Dakle, sud prvog stupnja u činjeničnom opisu ne navodi da je opt. I. M. predmetnom kaznenim djelom počinio štetu u znatnom iznosu, obrazlažući to nedvojbenošću da se radilo o znatnoj šteti te nemogućnosti utvrđivanja točne visine štete. Kada bi i bio prihvatljiv stav suda prvog stupnja, a u konkretnom slučaju nije, da se stvarna visina štete nije mogla utvrditi, ali da je u konkretnim okolnostima bilo nedvojbeno da je u pitanju znatna šteta, tj. šteta koja prema čl. 87. st. 29. KZ/11 prelazi iznos od 60.000,00 kuna, onda je u takvim okolnostima prvostupanjski sud trebao u činjeničnom opisu utvrditi da se radilo ošteti koje je počinjena najmanje u iznosu koji prelazi 60.000,00 kuna, te na taj način obrazložiti utvrđenje ove odlučne činjenice, jer na taj način izreka ne bi bila proturječna sama sebi niti razlozima.
10. Iz svih naprijed navedenih razloga pobijana presuda je ukinuta te je predmet upućen prvostupanjskom sudu na ponovo suđenje i odluku, dok je žalba optuženika bespredmetna.
11. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će provesti do sada izvedene dokaze, a po potrebi i druge, te će njihovom savjesnom ocjenom, kako pojedinačnom, tako i u međusobnoj povezanosti svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, donijeti novu na zakonu utemeljenu odluku. Ukoliko sud prvog stupnja nađe dokazanim navode optužnice o tome da je optuženik počinio predmetna kaznena djela na način kako je to opisano u aktualnoj optužnici za utvrđenja iz izreke presude će u obrazloženju iznijeti jasne i neproturječne razloge. U tom će slučaju, s obzirom na podatke iz spisa i citirane propise o trošarinama na duhanske proizvode ocijeniti i je li osnovan imovinskopravni zahtjev koji je u ime Republike Hrvatske postavilo Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu.
I Kž-Us 123/2020-7
12. Slijedom svega navedenog na temelju čl. 483. st. 1. ZKP/08 riješeno je kao u izreci.
Zagreb, 18. svibnja 2022.
Predsjednica vijeća:
Vesna Vrbetić, v.r.
