REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: III Kr 13/2022-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Žarka Dundovića i Dražena Tripala kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv os. A. K. i drugih zbog kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 – ispravak, 101/17, 118/18 i 126/19 – dalje: KZ/11), odlučujući o zahtjevu os. M. T. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Sisku od 11. ožujka 2021. broj K-42/2021-8 i presuda Županijskog suda u Puli-Pola od 10. svibnja 2021. broj Kž-201/2021-6, u sjednici održanoj 18. svibnja 2022.,
p r e s u d i o j e :
Odbija se kao neosnovan zahtjev os. M. T. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.
Obrazloženje
1. Pravomoćnom presudom, koju čine u uvodu citirane presude, os. A. K. je zbog kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. i 2. KZ/11 na temelju čl. 326. st. 2. KZ/11 uz primjenu čl. 49. st. 1. toč. 3. u vezi čl. 48. st. 2. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine, a os. M. T. na temelju istih zakonskih propisa na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine.
2. Protiv te je pravomoćne presude os. M. T., po branitelju D. S., odvjetniku iz O., podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude na temelju čl. 515. do 519. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 - dalje: ZKP/08), ne stavljajući konkretan prijedlog ovom sudu u kom pravcu postupiti u vezi pobijane pravomoćne presude.
III Kr 13/2022-5
3. Postupajući u skladu s odredbom na temelju čl. 518. st. 4. ZKP/08 prvostupanjski sud je primjerak zahtjeva sa spisom dostavio Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske koje je u odgovoru na zahtjev navelo da zahtjev smatra neosnovanim.
4. Odgovor Državnog odvjetništva Republike Hrvatske uredno je prije dostavljanja spisa Vrhovnom sudu Republike Hrvatske dostavljen osuđeniku i njegovu branitelju.
5. Zahtjev nije osnovan.
6. Iako u dijelu obrazloženja svog zahtjeva (str. 2., 4.-11. odlomak) osuđenik iznosi okolnosti kojima želi argumentirati tvrdnju da je u pravomoćnoj presudi primijenjen zakon koji se nije mogao primijeniti, sadržajno se radi o osporavanju pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja.
6.1. Naime, osuđenik ističe da u provedenom postupku nije dokazano da je on svojim postupanjem prema migrantima postupio na nečovječan i ponižavajući način te da je na taj način ostvario sva obilježja kvalificiranog kaznenog djela iz čl. 326. st. 2. KZ/11 za koje je proglašen krivim. Poziva se na presudu Županijskog suda u Bjelovaru od 22. veljače 2018., broj Kž-43/18 iz koje proizlazi da se prevoženje 12 osoba u vozilu koje je registrirano za pet osoba ne može smatrati ponižavajućim u smislu postojanja kvalifikatorne okolnosti iz čl. 326. st. 2. KZ/11, koji stav da je primjenjiv u konkretnom slučaju pri tumačenju što se smatra ponižavajuće postupanje prema migrantima. Uz navedeno ističe da niti jedna od osoba koje su u konkretnom slučaju bile prevezene nije bila ispitana kako bi se utvrdilo kako su se osjećale u subjektivnom smislu, a s obzirom da se radilo o prijevozu koji je trajao svega nekoliko kilometara i da se radilo o dobrovoljnom pristajanju na takve uvjete prijevoza.
7. Međutim, osuđenik na opisan način pravomoćnu presudu ne pobija zbog povrede kaznenog zakona iz čl. 469. toč. 4. ZKP/08 iz koje osnove se ovaj izvanredni pravni lijek može podnositi u smislu odredbe čl. 517. st. 1. toč. 1. ZKP/08, već u biti zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 470. st. 2. ZKP/08 iz koje se osnove zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, sukladno čl. 517. st. 1. toč. 1.-3. ZKP/08 ne može podnositi.
7.1. Naime, o povredi kaznenog zakona se radi kada na inače pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje sud pogriješi u nekom od pitanja iz čl. 469. toč. 1.-6. ZKP/08, što osuđenik niti ne tvrdi već on u zahtjevu isključivo osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja sugerirajući da su okolnosti koje čine obilježja kvalificiranog kaznenog djela za koje je proglašen krivim pogrešno utvrđene (a u kom pravcu nije podnosio žalbu protiv prvostupanjske presude što bi ukazivalo da je prethodno bio ta utvrđenja iz prvostupanjske presude prihvatio kao ispravna).
8. U ostalom dijelu zahtjeva osuđenik ističe da u pobijanoj pravomoćnoj presudi nije obrazloženo zašto je on osuđen kao supočinitelj, a ne pomagač, iako da to utvrđenje proizlazi iz okolnosti predmetnog kaznenog djela. Iako se izrijekom u zahtjevu ne navodi, slijedi da osuđenik na ovaj način implicite ističe bitnu povredu odredba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08.
III Kr 13/2022-5
8.1. Međutim, niti u ovom dijelu zahtjev osuđenika nije osnovan jer se zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude zbog postupovnih povreda može podnositi samo iz taksativno propisanih odredaba kaznenog postupka iz čl. 517. st.
1. toč. 2. i 3. ZKP/08 koje su počinjene u donošenju pravomoćne presude, a u koje nije uključena i povreda iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08.
9. Iz svih navedenih razloga na temelju čl. 519. u vezi čl. 512. ZKP/08 presuđeno je kao u izreci.
Zagreb, 18. svibnja 2022.
Predsjednica vijeća:
Vesna Vrbetić, v.r.
