REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1346/2017-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Šarića člana vijeća, dr. sc. Ante Prekušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. h. d.o.o. Z., Podružnica Gradsko stambeno komunalno gospodarstvo, Z., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnik V. K., odvjetnik u Z., protiv tuženika F. F., vlasnika ugostiteljskog obrta V. iz Z., OIB:... kojeg zastupa punomoćnik I. D. odvjetnik u Odvjetničkom društvu S. D. M. u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž- 8983/15-2 od 11. listopada 2016., kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Povrv-1705/11-20 od 24. srpnja 2015., u sjednici održanoj 18. svibnja 2022.,
p r e s u d i o j e :
I. Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.
II. Zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju odbija se kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja ukinut je u cijelosti platni nalog sadržan u točki I. rješenja o ovrsi javnog bilježnika S. Š. broj Ovrv-1631/09 od 15. prosinca 2009. kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos 71.232,00 kune sa zakonskom zateznom kamatom pobliže navedenom u točki I. izreke (točka I. izreke). Istom presudom odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka (točka II. izreke), a tužitelju je naloženo tuženiku naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu 6.999,80 kuna u roku od 15 dana.
2. Presudom suda drugog stupnja preinačena je prvostupanjska presuda te je održan na snazi platni nalog sadržan u točki I. rješenja o ovrsi javnog bilježnika S. Š. iz Z. broj Ovrv-1631/09 od 15. prosinca 2009. kojem je naloženo tuženiku da isplati tužitelju iznos 71.232,00 kune zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedinačne iznose od dospijeća do isplate kako je pobliže navedeno pod točkom I. izreke, te u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 1.380,45 kuna, sve u roku od 8 dana. Osim toga točkom I. izreke drugostupanjske presude, odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu 6.999,80 kuna i naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi trošak žalbenog postupka u iznosu od 7.500,00 kn u roku od 15 dana. U točki II. izreke drugostupanjske presude naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi trošak žalbenog postupka u iznosu od 1.562,50 kuna u roku od 15 dana.
3. Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio izvanrednu reviziju, na temelju odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku, zbog materijalnopravnog pitanja koje smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predložio je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske reviziju prihvatiti, preinačiti drugostupanjsku presudu i u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev, a njemu dosuditi parnični trošak i trošak sastava revizije.
4. U odgovoru na reviziju tužitelj je predložio reviziju odbaciti, a njemu dosuditi trošak sastava odgovora na reviziju.
5. Revizija je neosnovana.
6. Iako je tuženik u reviziji naveo da protiv drugostupanjske presude podnosi izvanrednu reviziju, na temelju odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku, ovaj sud je o tuženikovoj reviziji odlučivao kao o redovnoj reviziji podnesenoj na temelju odredbe čl. 382. st. 1. točka 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) s obzirom da je drugostupanjska presuda donesena na temelju odredbe članka 373.a ZPP, kako je to navedeno u obrazloženju drugostupanjske presude.
7. Na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom te u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
8. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja za naknadu štete u vidu izmakle koristi koju je pretrpio iz razloga što je tuženik nastavio koristiti njegov poslovni prostor nakon isteka ugovora o zakupu.
9. U postupku koji je prethodio reviziji nižestupanjski sudovi su utvrdili:
- da su rješenjem G. Z., Odjela za građevinarstvo i komunalne poslove od 25. kolovoza 1952. topla i hladna kupališta na području grada Z. osnovana kao privredna ustanova sa samostalnim financiranjem pod imenom G. k. u Z., a 14. lipnja 1961. Savjet samostalne ustanove G. k. u Z. donio je rješenje da navedena ustanova upravlja među ostalim i kupalištem D. u Z.
- prema potvrdi sudskog registra Trgovačkog suda u Zagrebu broj R3-1178/10 od 10. lipnja 2010. proizlazi da su u registru toga suda rješenjem US-299/65 od 23. prosinca 1965. upisana G. k. Z., Z., te je rješenjem broj FI-5859/73 od 20. ožujka 1974. upisano konstituiranje organizacije udruženog rada G. k. Z., a rješenjem FI-3690/78 od 1. travnja 1979. upisana je promjena tvrtke i sjedišta u Radna organizacija G. k., društvo s ograničenom odgovornošću u Z., i rješenjem FI-17380/93 od 29. ožujka 1993. upisan je prestanak subjekta zbog pripajanja poduzeću „Gradsko stambeno komunalno gospodarstvo“ Z.,
- iz rješenja Okružnog privrednog suda u Zagrebu FI-17381/93 od 24. siječnja 1994. proizlazi da je temeljem odluke o pripajanju poduzeće G. k. Z. d.o.o. to poduzeće pripojeno Gradskom stambeno komunalnom gospodarstvu Z. d.o.o., a navedeno pripajanje izvršeno je sukladno odredbi čl. 187.a tada važećeg Zakona o poduzećima ("Narodne novine" broj 53/91, 71/91, 26/93 i 58/93 – dalje: ZP),
- da je rješenjem broj FI-8964/93 od 7. srpnja 1993. upisana promjena oblika organiziranja Gradskog stambenog gospodarstva te glasi „Gradsko stambeno komunalno gospodarstvo – Z.“, poduzeće za gospodarenje stambenim zgradama, poslovnim prostorom i održavanje uređenog građevinskog zemljišta Z., društvo s ograničenom odgovornošću, Z., a rješenjem broj Tt-95/11695 od 7. veljače 1996. upisano je usklađenje općih akata istog sa odredbama Zakona o trgovačkim društvima te glasi Gradsko stambeno komunalno gospodarstvo, društvo s ograničenom odgovornošću, Z.,
- da je tužitelj pravni sljednik Gradskog stambeno-komunalnog gospodarstva Z. d.o.o.,
- da su 23. srpnja 2002. stranke sklopile ugovor o zakupu poslovnog prostora u Z., na temelju javnog natječaja od 2. travnja 2002., te da je ugovor sklopljen na određeno vrijeme od jedne godine počev od 1. kolovoza 2002. (čl. 9. ugovora) time da ugovorena visina mjesečne zakupnine iznosi 5.300,00 kuna (čl. 3. st. 1. ugovora),
- da je tužitelj 12. lipnja 2003., prije isteka predmetnog ugovora o zakupu, u dnevnom tisku objavio natječaj za davanje u zakup predmetnog poslovnog prostora,
- da se tuženik na taj natječaj nije javio, a istekom ugovora od 23. srpnja 2002. nastavio je koristiti predmetni poslovni prostor,
- da je tek na temelju pravomoćne presude Općinskog suda u Zagrebu broj Ps- 1158/03 od 13. veljače 2006., tuženik bio iseljen iz tog prostora,
- da se je u spornom razdoblju kada je tuženik bespravno koristio poslovni prostor visina zakupnine za takav poslovni prostor mogla ostvariti u iznosu 6.466,00 kuna do rujna 2009., a od tada pa do kraja utuženog razdoblja u iznosu 6.519,00 kuna mjesečno.
10. Na temelju tako utvrđenih odlučnih činjenica prvostupanjski sud je zaključio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan, te je ukinuo izdani platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika S. Š. poslovni broj Ovrv-1631/09 od 15. prosinca 2009. jer je ocijenio da tužitelj nije dokazao aktivnu legitimaciju za potraživanje izgubljene koristi zbog nemogućnosti davanja u zakup spornog poslovnog prostora. Pritom prvostupanjski sud svoju odluku temelji na zaključku da tužitelj nije dokazao da bi predmetna nekretnina bila u njegovom vlasništvu odnosno u vlasništvu njegova prednika slijedom čega nije niti ovlašten potraživati od tuženika naknadu štete s naslova izgubljene koristi.
11. Drugostupanjski sud, suprotno tome, zaključuje da je tužitelj pravni sljednik bivših G. k. Z. te da je kao imatelj predmetne nekretnine sklopio sa tuženikom predmetni ugovor o zakupu poslovnog prostora. S obzirom da nije sporno da je tuženik u utuženom razdoblju bez pravnog osnova bio u posjedu predmetnog poslovnog prostora, drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku presudu i cijelosti održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika S. Š. poslovni broj Ovrv-1631/09 od 15. prosinca 2009.
12. U revizijskom stadiju postupka među strankama je prvenstveno sporno je li tužitelj aktivno legitimiran za podnošenje tužbe za naknadu štete zbog izmakle koristi kad u postupku nije dokazao da bi predmetni poslovni prostor bio procijenjen u temeljni kapital prijašnjeg društvenog poduzeća niti je tužitelj u zemljišnoj knjizi upisan kao vlasnik tog prostora.
13. Ovaj sud prihvaća zaključak drugostupanjskog suda da je predmetni poslovni prostor u vlasništvu tužitelja i da je tužitelj pravni sljednik bivših G. k. Z., a također u cijelosti prihvaća utvrđenje da je tužitelj izgubio zaradu u visini zakupnine koju bi u spornom razdoblju mogao ostvarivati sukladno raspisanom natječaju za davanje u zakup tog poslovnog prostora i sukladno Zaključku o kriterijima za određivanje zakupnine za poslovni prostor ("Službeni glasnik Grada Zagreba" broj 10/91), kao i na temelju Zaključka o utvrđivanju vrijednosti boda za određivanje zakupnine za poslovni prostor ("Službeni glasnik Grada Zagreba" broj 3/98), koji su doneseni na temelju Odluke o zakupu poslovnog prostora ("Službeni glasnik Grada Zagreba" broj 3/98). U postupku je utvrđeno da je do pripajanja predniku tužitelja poduzeća G. k. d.o.o. došlo na temelju odredbe članka 187.a ZP koji je bio na snazi usporedno sa tada već važećim Zakonom o pretvorbi društvenih poduzeća ("Narodne novine" broj 19/91, 26/91, 45/92, 83/92, 84/92, 18/93, 94/93 i 2/94 – dalje: ZPDP). Naime, temeljem odredbe čl. 187.a st. 1. ZP odluku o statusnoj promjeni poduzeća donosi organ upravljanja i samo u smislu odredbe čl. 187.a st. 4. ZP trebala je suglasnost Agencije Republike Hrvatske za restrukturiranje i razvoj ako se radilo o podjeli društvenog poduzeća, a što ovdje nije bio slučaj. U vrijeme pripajanja poduzeća G. k. koje je bilo u društvenom vlasništvu prednik tužitelja Gradsko stambeno-komunalno gospodarstvo Z. bilo je javno poduzeće osnovano po posebnom propisu, odnosno temeljem odluke zagrebačke Gradske skupštine i u tom statusu je bilo sve do 1996. kada je provedeno usklađenje općih akata sa odredbama Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine" broj 111/93 – dalje: ZTD) i od kada prednik tužitelja ima status društva s ograničenom odgovornošću i nosi naziv Gradsko stambeno komunalno gospodarstvo.
13.1. Neosnovano se revident poziva na pravno shvaćanje izraženo u odluci ovoga suda broj Rev-x 646/2010 od 15. listopada 2013. koja je donesena u postupku vođenom radi uknjižbe prava vlasništva u posve drugačijim činjeničnim i pravnim okolnostima pa se ne može govoriti o tome da pobijana odluka nije podudarna već zauzetom shvaćanju revizijskog suda.
14. Stoga je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da tužitelj nije dokazao svoje vlasništvo predmetnog poslovnog prostora jer nije priložio zemljišno knjižni izvadak. Također revident neosnovano tvrdi da poslovni prostor koji je bio predmetom ugovora o zakupu nije procijenjen u temeljni kapital tužitelja iz razloga što je taj poslovni prostor bio dio društvene imovine društvenog poduzeća G. k. koje se za vrijeme važenja ZP kao društveno poduzeće pripojilo predniku tužitelja, a koji je u to vrijeme imao status javnog poduzeća i koji je provodio pretvorbu sukladno posebnim propisima, a ne na temelju odredbi ZPDP.
15. Slijedom navedenog ispravno je zaključio drugostupanjski sud da je tužitelj aktivno legitimiran za potraživanje izmakle koristi zbog nemogućnosti davanja u zakup predmetnog poslovnog prostora u utuženom razdoblju.
16. S obzirom da je u postupku utvrđeno da visina izgubljene koristi odgovara onoj koja bi se sukladno Odlukama i Zaključcima G. Z. mogla postići temeljem provedenog javnog natječaja, osnovan je tužbeni zahtjev tužitelja, odnosno pravilno je primijenjeno materijalno pravo kada je platni nalog održan na snazi.
17. Prema tome, nije osnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava istaknut u podnesenoj reviziji. Zbog navedenog je tuženikova revizija odbijena kao neosnovana pa je na temelju odredbe čl. 393. ZPP odlučeno kao u izreci ove presude.
18. Zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na reviziju odbijen je kao neosnovan jer taj trošak nije bio potreban radi vođenja parnice u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP.
Zagreb, 18. svibnja 2022.
Predsjednik vijeća
Željko Glušić, v.r.
