REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 3670/2018-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Šarića člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. S., pok. A. iz S., i/ili Engleska, D., OIB: ..., koga zastupaju punomoćnici D. T. i J. T., odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu D. T. i J. T. u Z., protiv tuženika I. Ž. iz K., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u Z., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zadru broj Gž-30/18-3 od 6. rujna 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru broj P-3359/15-59 od 13. prosinca 2017., u sjednici održanoj 18. svibnja 2022.,

p r e s u d i o  j e :

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I. Odbija se kao neosnovan glavni tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Utvrđuje se da je tužitelj A. S. pok. A., OIB:..., stekao valjani pravni osnov za uknjižbu prava vlasništva na dijelu nekretnine oznake čest. br. 9721 k.o. S., u naravi šuma površine 635 m2, a koji je dio u skici lica mjesta, od dana 27. prosinca 2013. godine, izrađenoj od strane vještaka geodetske struke T. Ć., koja je skica sastavni dio ove presude, označen likom A-B-C-D-A i žutom bojom, površine lika 64 m2, i to za cijelo opisanog dijela nekretnine oznake čest. br. 9721 k.o. S., slijedom čega je tužitelj ovlašten nakon provedene parcelacije nekretnine oznake čest. br. 9721 k.o. S., sukladno opisanoj skici lica mjesta vještaka geodetske struke T. Ć. od dana 27. prosinca 2013. godine, na temelju ove presude, a nakon njezine pravomoćnosti, kod Općinskog suda u Zadru, z.k. odjela, ostvariti odgovarajuću uknjižbu prava vlasništva na svoje ime i to za cijelo, uz istovremeno odgovarajuće brisanje prava vlasništva s imena tuženika I. Ž., OIB:....“

II. Odbija se kao neosnovan eventualni tužbeni zahtjev tužitelja, koji glasi:

„Utvrđuje se da je tužitelj A. S. pok. A., OIB:..., stekao pravo vlasništva na dijelu nekretnine oznake čest. br. 9721 k.o. S., u naravi šuma površine 635 m2, a koji je dio u skici lica mjesta, od dana 27. prosinca 2013. godine, izrađenoj od strane vještaka geodetske struke T. Ć., koja je skica sastavni dio ove presude, označen likom A-B-C-D-A i žutom bojom, površine lika 64 m2, i to za cijelo opisanog dijela nekretnine oznake čest. br. 9721 k.o. S., slijedom čega je tužitelj je ovlašten nakon provedene parcelacije nekretnine oznake čest. br. 9721 k.o. S., sukladno opisanoj skici lica mjesta vještaka geodetske struke T. Ć. od dana 27. prosinca 2013. godine, na temelju ove presude, a nakon njezine pravomoćnosti, kod Općinskog suda u Zadru, z.k. odjela, ostvariti odgovarajuću uknjižbu prava vlasništva na svoje ime i to za cijelo, uz istovremeno odgovarajuće brisanje prava vlasništva s imena tuženika I. Ž., OIB:....“

III. Odbija se kao neosnovan eventualni tužbeni zahtjev tužitelja, koji glasi:

„Utvrđuje se da je pogrešan upis na ime I. Ž., F., OIB: ..., Z., kao vlasnika dijelu nekretnine oznake čest. br. 9721 k.o. S., u naravi šuma površine 635 m2, a koji je dio u skici lica mjesta, od dana 27. prosinca 2013. godine izrađenoj od strane vještaka geodetske struke T. Ć., koja je skica sastavni dio ove presude, označen likom A-B-C-D-A i žutom bojom, površine lika 64 m2, te se određuje ispravak postojećeg upisa prava vlasništva na opisanom dijelu nekretnine oznake čest. br. 9721 k.o. S., u naravi šuma površine 635 m2, upisom prava vlasništva na ime tužitelja A. S., OIB:..., i to za cijelo, slijedom čega je tužitelj ovlašten nakon provedene parcelacije nekretnine oznake čest. br. 9721 k.o. S., sukladno opisanoj skici lica mjesta vještaka geodetske struke T. Ć. od dana 27. prosinca 2013. godine, na temelju ove presude, a nakon njezine pravomoćnosti, kod Općinskog suda u Zadru, z.k. odjela, ostvariti odgovarajuću uknjižbu prava vlasništva na svoje ime i to za cijelo, uz istovremeno odgovarajuće brisanje prava vlasništva s imena tuženika I. Ž., OIB:....“

IV. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 30.625,00 kuna, sve u roku od 15 dana.

V. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u preostalom dijelu iznad dosuđenog do zatraženog iznosa.“

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj, pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. točka 3. Zakona o parničnom postupku, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je reviziju prihvatiti, preinačiti drugostupanjsku presudu i prihvatiti glavni tužbeni zahtjev ili jedan od dva eventualna tužbena zahtjeva, a tuženika obvezati da tužitelju naknadi parnične troškove i troškove revizije. Podredno je predložio reviziju prihvatiti, ukinuti drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.

4. U odgovoru na reviziju tuženik je osporio navode tužitelja i predložio reviziju odbiti kao neosnovanu.

5. Revizija je neosnovana.

6. Na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/08, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP) pobijana presuda je ispitana samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Protivno navodima revidenta u postupku pred drugostupanjskim sudom nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP jer revizijom pobijana drugostupanjska presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama, ti razlozi nisu međusobno proturječni, imaju podlogu u izvedenim dokazima i nisu suprotni sadržaju isprava i zapisnika koji se nalaze u spisu, pa presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

8. Osim toga, nije počinjena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 375. st. 1. ZPP jer je drugostupanjski sud ocijenio sve one žalbene navode koji su odlučni za presuđenje u ovom parničnom postupku.

9. Drugostupanjski sud prihvaćenjem ocjene dokaza koju je izveo prvostupanjski sud, nije počinio relativno bitnu povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 8. ZPP, jer se ocjena dokaza temelji na savjesnoj i brižljivoj ocjeni svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

10. Navodi tužitelja, kojima u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, dovodi u pitanje činjenična utvrđenja sudova i osporava zaključak o neosnovanosti tužbenog zahtjeva u biti predstavljaju prigovore činjenične naravi. Takvim navodima tužitelj zapravo iznosi vlastite stavove o ocjeni provedenih dokaza i izvodi drukčiji zaključak o osnovanosti tužbenog zahtjeva. Kako drugostupanjsku odluku nije dopušteno pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 385. st. 1. ZPP) to činjenične navode tužiteljice iznesene u reviziji ovaj sud nije mogao razmatrati niti ispitivati.

11. Slijedom navedenog, ovaj sud je ocijenio neosnovanim revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iznesen u reviziji.

12. Predmet spora u ovom postupku jest zahtjev tužitelja za utvrđenje da je stekao valjan pravni osnov za uknjižbu svog prava vlasništva na dijelu čest. zem. 9721 k.o. S. u površini od 64 m2 koji dio opisane nekretnine je na skici sudskog očevida izrađenoj od strane vještaka mjernika T. Ć. od 27. prosinca 2013. označen slovima A-B-C-D-A i žutom bojom, te da se tužitelj u zemljišnoj knjizi uknjiži kao vlasnik nekretnine koja će nastati nakon provedene parcelacije čest. zem. 9721 k.o. S. prema navedenoj skici.

12.1. Predmet prvog eventualnog tužbenog zahtjeva je da se utvrdi da je tužitelj stekao pravo vlasništva na dijelu čest. zem. 9721 k.o. S. u površini od 64 m2, koji dio predmetne nekretnine je na skici sudskog očevida izrađenoj od strane vještaka mjernika T. Ć. od 27. prosinca 2013. označen slovima A-B-C-D-A i žutom bojom, te da se tužitelj u zemljišnoj knjizi uknjiži kao vlasnik nekretnine koja će nastati nakon provedene parcelacije čest. zem. 9721 k.o. S. sukladno navedenoj skici.

12.2. Predmet drugog eventualnog tužbenog zahtjeva je da se utvrdi da je pogrešan upis na ime tuženika I. Ž. kao vlasnika dijela čest. zem. 9721 k.o. S. u površini od 64 m2, koji dio predmetne nekretnine je na skici sudskog očevida izrađenoj od strane vještaka mjernika T. Ć. od 27. prosinca 2013. označen slovima A-B-C-D-A i žutom bojom, da se odredi ispravak postojećeg upisa prava vlasništva navedene nekretnine upisom prava vlasništva u korist tužitelja, te da se tužitelj u zemljišnoj knjizi uknjiži kao vlasnik nekretnine koja će nastati nakon provedene parcelacije čest. zem. 9721 k.o. S. sukladno navedenoj skici.

13. Dokazima izvedenim tijekom postupka je utvrđeno:

- da je predmet spora dio čest. zem. 9721 k.o. S. u površini od 64 m2, na skici sudskog očevida izrađenoj od strane vještaka mjernika T. Ć. od 27. prosinca 2013. označen slovima A-B-C-D-A i žutom bojom, a u naravi je to dijelom zemljana površina na kojoj se nalazi stablo crnike, deblo i ostaci suhozida, dijelom dio asfaltiranog prilaza i dijelom dio niskog betonskog zida tužitelja,

- da su nekretnine sada oznake čest. zem. 9720 i čest. zem. 9721 obje k.o. S., bile jedna cjelina zvana „G.“ koju je tužiteljev otac pok. A. S. kupio od J. M. s kojom je 1. rujna 1946. sklopio kupoprodajni ugovor,

- da je tužiteljev otac A., koji je umro 2005., imao brata G., koji je umro za vrijeme drugog svjetskog rata, te je tužiteljev otac dio kupljene nekretnine, a sada oznake čest. zem. 9721 k.o. S. darovao svom nećaku A. S., sinu G.,

- između A. S. i tužiteljevog oca u vezi međe između čest. zem. 9721 i čest. zem. 9720 obje k.o. S. nije bilo nikakvih sporova,

- da su nakon smrti A. S. nekretninu oznake čest. zem. 9721 k.o. S. naslijedile njegove kćeri L. S., N. Č., V. S. i M. S. koje su navedenu nekretninu prodale tuženiku I. Ž. s kojim su sklopile kupoprodajni ugovor 22. rujna 2006.,

- da je tužiteljev otac tužitelju darovao zemljište na kojem se nalazi tužiteljeva kuća s okućnicom, koja je od 1980. ograđena betonskim zidom na kojem se nalaze ukrasni betonski stupovi postavljeni 1996.,

- da je tužiteljev otac označio granicu svoje nekretnine sada oznake čest. zem. 9720 prema čest. zem. 9721 sve k.o. S. koju je darovao svom nećaku A. S., pri čemu nije označio da bi prijepor od 64 m2, bio u sastavu čest. zem. 9720 k.o. S.,

- da je tuženik I. Ž. u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k.o. S. 28. ožujka 2007. upisan kao vlasnik čest. zem. 9721 k.o. S. za cijelo,

- da je tuženik I. Ž. dio čest. zem. 9721 k.o. S. u površini od 200 m2, koji dio predmetne nekretnine je na skici sudskog očevida označen zelenom bojom i likom E- F-G-H prodao J. i K. B. s kojima je dana 29. svibnja 2007. zaključio kupoprodajni ugovor i 2. srpnja 2007. aneks tom kupoprodajnom ugovoru,

- da je tuženik nekretnine oznake čest. zem. 9721 i čest. zem. 9722 sve k.o. S. kupio za potrebe izgradnje apartmana za iznajmljivanje u svezi čega je i ishodio lokacijsku dozvolu,

- da je iz avio snimke koja je nastala prije postupka obnove zemljišnih knjiga razvidno da međa između čest. zem. 9721 i čest. zem. 9720 obje k.o. S. odgovara onome što je prikazano na skici sudskog očevida.

14. Na temelju navedenih utvrđenja sud prvog stupnja je zaključio da sporni dio nekretnine nije bio vlasništvo tužiteljeva oca A. S. pa otac taj dio nije ni mogao darovati tužitelju, dok u vezi eventualnog posjedovanju spornog dijela od strane tužitelja, a prije toga njegovog oca A., sud ocjenjuje da nedostaje poštenje, pa stoga tužitelj sporni dio nekretnine nije mogao steći niti dosjelošću. Slijedom navedenog imajući u vidu čl. 114. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15 – dalje: ZVDSP) i čl. 159. ZVDSP, te čl. 197. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj 91/96, 114/01, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 55/13 i 60/13 – dalje: ZZK) odbijen je kao neosnovan tužiteljev glavni, te oba eventualna tužbena zahtjeva.

15. Drugostupanjski sud je odbio žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu pozivom na odredbu čl. 373.a ZPP. Prema ocjeni tog suda prvostupanjski sud je izveo pogrešan zaključak da bi iz avio snimke bila razvidna međa između čest. zem. 9720 i čest. zem. 9721 sve k.o. S. Međutim iz spisa predmeta, prema ocjeni tog suda, proizlazi da predmet darovanja koje je otac tužitelja učinio tužitelju nije bila sporna zemljana površina niti put, ostavljen tužiteljevu bratu M. i njegovoj obitelji kojima je to jedini prilaz do kuće.

16. Prema ocjeni vijeća, sudovi su na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenili materijalno pravo iz čl. 114. ZVDSP, čl. 115. ZVDSP te čl. 159. ZVDSP kada su odbili tužbeni zahtjev kao i oba eventualno postavljena zahtjeva. To iz razloga što je u ovoj parnici utvrđeno da tužiteljev otac nije tužitelju darovao dio zemljišta koji je predmetom ovog spora već mu je darovao zemljište na kojem je sada tužiteljeva kuća s ograđenom okućnicom. Dakle, sporni dio zemljišta tužitelj nije stekao darovanjem jer taj dio nije ni bio predmetom darovanja koje je učinio tužiteljev otac tužitelju. Također nisu ispunjene ni zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću jer tužitelju za takvo stjecanje nedostaje poštenje (čl. 19. st. 3 ZVDSP), a u smislu čl. 159. ZVDSP nepošten posjed ne može niti protekom vremena postati pošten. Prema tome, nije osnovan niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava zbog kojeg je tužitelj podnio reviziju.

17. Slijedom navedenog, revizija tužitelja podnesena protiv drugostupanjske presude odbijena je kao neosnovana pa je na temelju članka 393. ZPP odlučeno kao u izreci ove presude.

Zagreb, 18. svibnja 2022.

Predsjednik vijeća

Željko Glušić, v.r.