Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: 24 Gž-1163/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dubravke Bosilj, kao predsjednice vijeća te Nade Krnjak, kao sutkinje izvjestiteljice i Tanje Novak-Premec, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. K., OIB:… iz V., zastupanog po punomoćniku T. B., odvjetniku u O., protiv tuženice ranijeg naziva S. d.d., OIB:… sa sjedištem u Z., i novog naziva N. h. b. d.d. OIB:…, Z., zastupane po punomoćniku R. Ž., odvjetniku u Odvjetničkom društvu Ž. i P. d.o.o. u Z., radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj 3 P-36/2020-18 od 28. lipnja 2021., na sjednici vijeća održanoj 18. svibnja 2022.
p r e s u d i o j e
Žalba tuženice odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj 3 P-36/2020-18 od 28. lipnja 2021.
Obrazloženje
1.1. Pobijanom prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke utvrđene su ništetnim odredbe čl. 9. st. 13. i st. 14. Ugovora o kreditu broj 312112 sklopljenog dana 13. lipnja 2007. između tužitelja kao korisnika kredita i V. d.d. Z., pravnog prednika tuženice, koji je potvrđen kod javnog bilježnika N. V. pod brojem OV- 7007/07 dana 27. lipnja 2007.
1.2. Pod II. izreke presude tuženica je obvezana tužitelju u roku od 15 dana isplatiti iznos od 11.030,81 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na taj iznos od 9. studenog 2019. do isplate po stopi koja se određuje prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena.
1.3. Nadalje, istom presudom točkom III. izreke tuženica je dužna tužitelju platiti trošak postupka u iznosu od 6.425,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja do isplate, u roku 15 dana.
2. Protiv navedene presude pravodobnu žalbu podnijela je tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava te pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se pobijana prvostupanjska presuda preinači ili ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba tuženice je neosnovana.
5. Provedenim dokazima utvrđeno je da je između tužitelja i prednika tuženice 13. lipnja 2007. zaključen Ugovor o kreditu br. 312112 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini (dalje: Ugovor o kreditu) temeljem kojeg je tužitelju isplaćen kredit u iznosu od 680.000,00 kn na rok otplate 20 godina. Ugovorom o kreditu sklopljenim na obrascu prethodno pripremljenom od strane banke u čl. 9. toč.13.i 14. ugovoreno je da korisnik kredita može kredit vratiti prijevremeno uz uvjete dogovorene sa kreditorom sukladno Odluci o kamatama i naknadama kreditora koja se kao i ostali akti kreditora primjenjuje na konkretni ugovor. Utvrđeno je da je tužitelj dana 8. studenog 2019. prijevremeno djelomično otplatio kredit pri čemu mu je naplaćen iznos od 11.030,81 kn na ime naknade za prijevremenu djelomičnu otplatu te da ugovorne strane o ugovornoj odredbi o naknadi za prijevremenu otplatu kredita i njezinoj visini nisu pregovarale pa tužitelj nije mogao utjecati na sadržaj te ugovorne odredbe.
6.1. Rukovodeći se odredbom čl. 81. st.1.Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03) koji je bio važeći u trenutku zaključenja ugovora kojim je u stavku 1. propisano da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a stavkom 2. propisano da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca, prvostupanjski sud zaključuje da je sporna ugovorna odredba prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača te je ista ništava u smislu odredbe čl. 87.st.1. Zakona o zaštiti potrošača. Naime da tuženica nije dokazala da bi imala administrativne ili druge troškove ili da bi pretrpjela gubitak na ime rizika poslovanja vezano uz promjene aktivne ili pasivne kamatne stope te je spornom ugovornom odredbom sama sebi ostavila na određivanje visine naknade o kojoj ugovorne strane nisu pregovarale.
Prvostupanjski sud ujedno navodi da ugovorna odredba o naknadi za prijevremenu otplatu kredita sama po sebi nije ništetna jer tako proizlazi iz Direktive 2008/48/EEZ, ali uz uvjet da se o njoj pojedinačno pregovaralo i da ona svojom visinom ne narušava pravičnu ravnotežu na štetu potrošača, a u konkretnom slučaju utvrđeno je da se radi o ugovornoj odredbi o kojoj stranke nisu pregovarale, neodređene i nedorečene formulacije kao sastavnog dijela tipskog ugovora unaprijed pripremljenog od strane banke prema kojem je banka ovlaštena sama odrediti visinu naknade u skladu sa svojom Odlukom o visini naknade za prijevremenu otplatu.
7. Polazeći od odredbe čl. 323.st.1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 dalje - ZOO) prema kojoj je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj ugovornoj strani sve što je primila na temelju takva ugovora, prvostupanjski sud zaključuje da tužitelj od tuženice osnovano potražuje plaćeni iznos naknade po pravilima o stjecanju bez osnove iz čl. 1111. ZOO zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana stjecanja sukladno čl. 1115. ZOO obzirom da se tuženica koja je utuženi novčani iznos stekla na osnovi nepoštene, ništetne ugovorne odredbe smatra nesavjesnom stjecateljicom.
8. Kako se u konkretnom slučaju radi o potraživanju s osnova stečenog bez osnove koje zastarijeva u petogodišnjem zastarnom roku, prigovor zastare prvostupanjski sud ocjenjuje neosnovanim imajući u vidu da je utuženi novčani iznos banka primila 11. studenog 2019., a tužba podnesena 30. siječnja 2020.
9. Tuženica u žalbi u bitnome navodi da je pozivanjem na pravne učinke iz kolektivne tužbe prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354.st.2.toč.11. ZPP, obzirom da se u konkretnom predmetu ne raspravlja o ugovornim odredbama o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli već o tzv. "izlaznoj naknadi" koja nije bila predmet kolektivne tužbe. Osporava stajalište suda o prekidu zastare podnošenjem kolektivne tužbe. Smatra da je tražbina za isplatu zastarjela jer se radi o anuitetnoj otplati kredita koje zastarijeva u trogodišnjem zastarnom roku iz čl. 226.ZOO.
10. Pobijanom presudom nije počinjena istaknuta bitna povreda odredba parničnog postupka iz čl. 354.st.2.toč.11. ZPP jer je presuda obrazložena na način propisan čl. 338. ZPP pri čemu je svoje stajalište o ništetnosti sporne ugovorne odredbe prvostupanjski sud utemeljio na činjeničnim utvrđenjima u ovoj parnici, a ne na utvrđenjima iz kolektivnog spora. Naime, kada se pažljivo pročita točka 14. pobijane presude za zaključiti je da sud samo ukazuje da su u kolektivnom sporu utvrđene ništetnim ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi u odnosu na koje je u kolektivnom sporu također utvrđeno da nisu bile predmetom pregovaranja i da su također uzrokovale značajnu neravnotežu na štetu potrošača. Nije počinjena niti bilo koja druga bitna povreda odredba parničnog postupka na koje se sukladno čl. 365.st.2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.
11. Nisu osnovani niti žalbeni navodi tuženice kojima pobija presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.
12. U okviru žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava tuženica u žalbi osporava navodno stajalište prvostupanjskog suda da je podnošenjem kolektivne tužbe došlo do prekida zastare u smislu odredbe čl. 241. ZOO, kao i stajalište o petogodišnjem zastarnom roku i tijeku dosuđenih kamata smatrajući da je se ne može smatrati nesavjesnom stjecateljicom.
12.1. Istaknuti prigovori vezani uz pitanje zastare djelom su nerazumljivi obzirom da se prvostupanjski sud ne poziva na institut prekida zastare podnošenjem kolektivne tužbe već prigovor zastare odbija kao neosnovan smatrajući pravilno da se radi o zahtjevu za povrat (isplatu) stečenog bez osnove koje zastarijeva u općem zastarnom roku od pet godina pa imajući u vidu da je banka utuženi iznos nesporno primila 11. studenog 2019., a tužba za isplatu podnijeta je 30. siječnja 2020. evidentno je da potraživanje tužitelja nije zastarjelo. Ovaj sud ujedno prihvaća pravilnim stajalište prvostupanjskog suda da se tuženica koja je utuženi iznos naknade primila na temelju ništetne ugovorne odredbe smatra nesavjesnom stjecateljicom pa je dosudivši tužitelju zatezne kamate od dana stjecanja prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbu čl. 1115.ZOO.
12.2. U odgovoru na tužbu tuženica je osporavala tužbeni zahtjev tvrdeći da se o spornoj ugovornoj odredbi pregovaralo, na koju okolnost međutim nije predlagala nikakve dokaze ukazujući da je tužitelj prilikom djelomične prijevremene otplate kredita potpisao izračun u kojem jasno stoji da ta naknada iznosi 11.030,81 kn iz čega izvodi zaključak da je obračun očita posljedica dogovora ugovornih strana. Pozivajući se na odredbu čl. 1024.st.3. ZOO tvrdila je da je prijevremenom otplatom dobila manje novčanih sredstava u odnosu na otplatni plan te da je trenutkom prijevremene otplate narušena likvidonosna i kamatonosna struktura bilance obzirom u svojoj pasivi i dalje ima dugoročnu obvezu iz koje je financiran kreditni plasman za tužitelja.
12.3. Iako tuženica navedeno ne ponavlja u žalbi potrebno je istaknuti da njezino pozivanje na narušenu likvidonosnu i kamatonosnu strukturu bilance znači da ona kroz naknadu za prijevremenu otplatu kredita nastoji nadoknaditi kamate koje je očekivala primiti od korisnika kredita prema otplatnom planu, što je u izričitoj suprotnosti sa čl. 1024.st.4. ZOO prema kojoj u slučaju vraćanja kredita prije određenog roka banka ne može uračunati kamate za vrijeme od dana vraćanja kredita do dana kad ga je po ugovoru trebalo vratiti.
13. Kako je na utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud udovoljivši zahtjevima tužitelja pravilno primijenio materijalno pravo valjalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP žalbu tuženice odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu uključujući i odluku o troškovima postupka koju tuženica pobija tek načelno za slučaj uspjeha sa žalbom u odnosu na glavnu stvar.
U Varaždinu 18. svibnja 2022.
Predsjednica vijeća
Dubravka Bosilj v.r.