REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 370/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barač-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. P. iz K. S., ..., OIB ..., koju zastupa punomoćnica M. R. Š., odvjetnica u S., protiv tuženog Kliničkog bolničkog centra S., OIB ..., ..., S., kojeg zastupa punomoćnik po zaposlenju B. D., dipl. iur., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1736/2021-2 od 16. kolovoza 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-2349/21 od 20. svibnja 2021., u sjednici održanoj 18. svibnja 2022.,

p r e s u d i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tuženika, preinačuju se Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1736/2021-2 od 16. kolovoza 2021. i presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-2349/21 od 20. svibnja 2021., u dijelu koji se odnosi na naknadu plaće za razdoblje od 26. siječnja 2017. do 31. listopada 2017., i sudi:

1. Tužbeni zahtjev za isplatu:

- iznosa od 33,16 kuna sa zakonskom kamatom koja teče od 15. veljače 2017.

- iznosa od 205,58 kuna sa zakonskom kamatom koja teče od 15. ožujak 2017.

- iznosa od 205,58 kuna sa zakonskom kamatom koja teče od 15. travanj 2017.

- iznosa od 205,58 kuna sa zakonskom kamatom koja teče od 15. svibanj 2017.

- iznosa od 205,58 kuna sa zakonskom kamatom koja teče od 15. lipanj 2017.

- iznosa od 205,58 kuna sa zakonskom kamatom koja teče od 15. srpanj 2017.

- iznosa od 205,58 kuna sa zakonskom kamatom koja teče od 15. kolovoz 2017.

- iznosa od 104,84 kuna sa zakonskom kamatom koja teče od 15. rujan 2017.

- iznosa od 104,84 kuna sa zakonskom kamatom koja teče od 15. listopad 2017.

- iznosa od 104,84 kuna sa zakonskom kamatom koja teče od 15. studeni 2017., sve do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, bez zakonskih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, kao i zahtjev za naknadu troška postupka, odbija se kao neosnovan.

II. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

III. Odbija se zahtjev tužiteljice za nadoknadu troškova sastava odgovora na reviziju, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 5.367,64 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama (izuzev zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanog u dosuđenom bruto iznosu), a koje na pojedine mjesečne iznose teku kako je to pobliže naznačeno u izreci, dok je zahtjev tužiteljice za isplatu daljnjeg iznosa od 301,00 kuna odbijen kao neosnovan (toč. I. izreke). Tuženiku je naloženo i naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u ukupnom iznosu od 3.281,25 kn zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od presuđenja do isplate (toč. II. izreke).

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda.

3. Ovaj sud rješenjem poslovni broj Revd-4436/2021-2 od 12. siječnja 2022., dopustio je tuženiku podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog pitanja:

"Primjenjuju li se Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama od 23.11.2006. godine, Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13.05.2009. godine i Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26.10.2011. godine i na razdoblje nakon 26.01.2017. godine?".

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene presude kojom mu je naloženo platiti naknadu plaće i za razdoblje od 26. siječnja 2017. do 31. listopada 2017., tuženik je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) zbog materijalnopravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena. Predlaže da ovaj sud preinači drugostupanjsku presudu, i odbije tužbeni zahtjev za navedeno razdoblje, a podredno da ukine drugostupanjsku presudu i predmet vrati tome sudu na ponovno suđenje.

5. U odgovoru na reviziju tužiteljica osporava osnovanost revizije i predlaže istu kao neosnovanu odbiti, te traži trošak sastava odgovora na reviziju.

6. Revizija je osnovana.

7. Predmet spora u revizijskom stadiju postupka je zahtjev za isplatu razlike plaće koji tužiteljica temelji na činjeničnoj osnovi iz koje bi proizlazilo da je tuženik pogrešno primjenjujući pogrešno Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenoga 2006., Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009., i Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., pogrešno primijenio navedeni Sporazum i Dodatke Sporazumu i na osnovicu za plaće na razdoblje nakon 26. siječnja 2017.

8. S obzirom na sadržaj pitanja zbog kojih je revizija dopuštena u ovom stadiju postupka sporno je primjenjuju li se Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenoga 2006., Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. i Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. i na razdoblje nakon 26. siječnja 2017.

9. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

- da je u predmetnom razdoblju, bio je na snazi Temeljni kolektivni ugovor (TKU), kojeg su sklopili Vlada Republike Hrvatske i 6 Sindikata (Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Nezavisni sindikat zaposlenih u hrvatskom zdravstvenom osiguranju i Sindikat državnih i lokalnih službenika i namještenika Republike Hrvatske),

- da je čl. 51. TKU-a propisano da plaću zaposlenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću (st. 1.), da osnovnu plaću zaposlenika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža (st. 2.), da su dodaci na osnovnu plaću stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, položajni dodaci i uvećanja plaća (st. 3.), da ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima (st. 4.),

- da iz Sporazuma sa njegovim Izmjenama i Dopunama proizlazi:

- da će se u svrhu reguliranja zaostajanja plaća u sustavu obrazovanja i znanosti, prilikom obračunavanja plaće, uz povećane osnovice utvrđene člankom 2. Sporazuma, osnovna plaća uvećati dodacima za povećani obujam i složenost posla (od 1. kolovoza 2007. za 2%, 1. srpnja 2008. za 2,1%, 1. srpnja 2009. za 2,2%, 1. srpnja 2010. za 2,2%, od 1. srpnja 2011. za 2,2%, 1. srpnja 2012. za 2,3% - ugovoreni dodaci se za svaku godinu obračunavaju na već uvećani dodatak iz prethodne godine (Sporazum od 25. studenog 2006.),

- da se osnovica za izračun plaće u javnim službama povećava za 2007., 2008. i 2009. za 6% i da će se te obračunske osnovice primjenjivati od 1. siječnja svake godine (Sporazum od 23. studenog 2006.),

- da će osnovica za obračun plaće iznositi 5.415,37 kn za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja – rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, prosječno dva ili više % /mjereno aritmičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a – dva uzastopna tromjesečja/ i primjenjivat će se iza toga do prve slijedeće promjene prema izmjenama i dopunama (čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011.),

- da se Izmjene i Dopune iz čl. III. smatraju ugovorom na određeno vrijeme (5 godina) i da se ugovorne strane obvezuju u dobroj vjeri pristupiti produljenu roka trajanja predmetnih izmjena i dopuna za godinu dana u slučaju da u razdoblju od potpisivanja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu do zaključno 2016. bude zabilježen realni međugodišnji rast BDP-a za manji 3% (čl. XI. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011.), odnosno da je ugovorena produžena primjena do siječnja 2017.,

- da je Izmjenom i dopunom Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. prihvaćenoj u formi Arbitražne odluke 7. prosinca 2011., izmijenjen čl. III. na način da je ugovoreno da osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosi 5.415,37 kn za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine 2% ili više, mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja, te će se primjenjivati iza toga do prve slijedeće promjene prema tim Izmjena i dopunama,

- da je u čl. IV. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. ugovoren način usklađivanja pariteta te je navedeno da će se usklađenje učiniti na način da će šest mjeseci nakon objave podataka iz čl. III. Izmjena i Dopuna Sporazuma, ugovorne strane utvrditi odnos (kvocijent) pariteta između pariteta mjesečnih osnova bruto plaća početnika sa VSS u javnim službama za 12 mjeseci (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu mjesečnu bruto nominalnu plaću u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini i istog pariteta iz prethodne alineje u 2008.,

- da je čl. V. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu ugovoreno da se nakon 11 mjeseci od zadnje korekcije osnovice prema čl. II. i IV. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu, Vlada Republike Hrvatske obvezuje započeti obračun i isplatu radi dostizanja ciljane cijene rada u paritetu između mjesečne osnovne bruto prosječne plaće VSS početnika u javnim službama (koeficijent 1,25) i prosječne bruto plaće u Republici Hrvatskoj u omjeru 95:100 na način da će se osnovica povećavati za međugodišnji rast prosječne bruto plaće u privredi Republike Hrvatske za zadnjih šest mjeseci za koje postoje podaci Državnog zavoda za statistiku, uvećano za 1,5%.,

- da je Vlada Republike Hrvatske na temelju čl. 6. st. 2. i čl. 7. st. 1. Zakona o plaćama u javnim službama ("Narodne novine", broj 27/01), Uredbom o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama ("Narodne novine", broj 25/13) umanjila koeficijente za 3% (sa 1,25 na 1,2125),

- da Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. i one prihvaćene u formi Arbitražne odluke imaju sve elemente Kolektivnog ugovora sklopljenog sukladno odredbi čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine", broj 39/2009 i 124/2009) na temelju kojeg se osnovica plaća u javnim službama određuje Kolektivnim ugovorom sklopljenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi i odredbom čl. 51. st. 4. TKU, kojim je ugovorena primjena Dodatka Sporazumu sa svim izmjenama i dopunama,

- da su Vlada Republike Hrvatske i Sindikati javnih službi 28. prosinca 2012. donijeli Vjerodostojno tumačenje Izmjena Dodatka Sporazumu prema kojem su uvjeti za povećanje osnovice na temelju odredbe čl. III. istih Izmjena ispunjeni krajem 2015. s početkom primjene od siječnja 2016.,

- da prema podacima o realnom tromjesečnom stanju BDP-a koje je objavio Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske proizlazi da od četvrtog kvartala 2014. nije bilo negativnog rasta BDP-a već naprotiv da je BDP neprekinuto rastao, odnosno da u razdobljima opisanim u čl. III. – V. nije zabilježen negativan rast BDP-a, to se ne mogu prihvatiti žalbeni navodi tuženika da nisu ispunjeni uvjeti za primjenu čl. VII. st. 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu s tim više što se ta odredba ne odnosi na povrat osnovice iz čl. III., već isključivo na usklađivanje iz čl. IV. i V. i što je namjera Vlade Republike Hrvatske bila vraćanje osnovice na razinu iz 2009., odnosno na iznos od 5.414,37 kuna.

10.1. Na temelju navedenih utvrđenja nižestupanjski sudovi su zaključili da je odgoda uskladbe dvanaest kvartala konzumirana čl. IV. st. 5. i na temelju Vjerodostojnog tumačenja od 28. prosinca 2012., kojim je ugovoreno da je Vlada Republike Hrvatske u obvezi korigirati i isplatiti povećanu osnovicu od 1. travnja 2013. nadalje, ako se do 31. prosinca 2012. ne ispune pretpostavke iz čl. III., odnosno da je tuženik od 1. siječnja 2016. bio dužan tužiteljici obračunati i isplatiti plaću po osnovici od 5.415,37 kn.

10.2. Nadalje su zaključili da su za predmetno razdoblje bili ispunjeni uvjeti iz odredbe čl. III. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu kojim je određeno da će osnovica za obračun plaće u javnim službama iznositi 5.415,37 kn, kada rast realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno bude prosječno 2% ili više, a kako razlika između obračuna plaće i isplaćene bruto plaće u spornom razdoblju iznosi 5.367,64 kn, u cijelosti su prihvatili tužbeni zahtjev tužiteljice.

11.1. Tuženik, podnesenoj reviziji smatra da su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo, odnosno odredbe Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 31. studenoga 2006, Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće javnim službama od 13. svibnja 2009. i Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., kada su prihvatili tužbeni zahtjev tužiteljice i za razdoblje nakon 26. siječnja 2017.

11.2. Obrazlažući navedenu tvrdnju navodi da sudovi nisu imali u vidu odredbu čl. XI Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., kojom je ugovoreno da se Dodatak Sporazuma o osnovici za plaće javnim službama od 13. svibnja 2009. i Izmjene i Dopune sporazuma o osnovici za plaće javnim službama od 26. listopada 2011. smatraju ugovorom na određeno vrijeme u trajanju od 5 godina, da su isti istekli 26. listopada 2016., da je njihovo važenje, sukladno odredbi čl. 199. st. 1. Zakona o radu produženo za još 3 mjeseca tj. do 26. siječnja 2017., pa prema tome u razdoblju nakon 26. siječnja 2017. do potpisivanja Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike namještenike u javnim službama od 7. prosinca 2017. ("Narodne novine", broj 128/2017) osnovica nije bila ugovorena što znači da su bili ispunjeni uvjeti iz čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine", broj 39/09 i 124/09) tj. da je Vlada Republike Hrvatske imala pravo posebnom odlukom odrediti osnovicu plaće u javnim službama, a što je ista i učinila Odlukom o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama ("Narodne novine", broj 123/16) od 29. prosinca 2016., kojom je osnovicu odredila u visini od 5.211,02 kn.

12. Tužiteljica pak navedeno shvaćanje tuženika smatra pogrešnim navodeći da je Izmjenama i Dopunama Dodatka sporazumu o osnovici za plaće javnim službama od 26. listopada 2011. u čl. XI. ugovorena njihova primjena u trajanju od 5 godina, odnosno produljenje za još jednu godinu u slučaju da u razdoblju od potpisivanja tih Izmjena i Dopuna pa zaključno do kraja 2016. bude zabilježen realni međugodišnji rast BDP-a manji od 3%, a prema podacima Državnog zavoda za statistiku u navedenom razdoblju rast BDP-a je bio manji od manje od 3%, slijedom čega zbog produžene primjene od 6 godina uz dodatna 3 mjeseca, zbog primjene odredbe čl. 199. st. 1. Zakona o radu, tužiteljica ima pravo na isplatu razlike plaće primjenom povećane osnovice sve do kraja listopada 2017., odnosno do isplate po povećanoj osnovici do koje je došlo u studenom 2017.

13. Odredbom čl. XI. Izmjena i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće javnim službama od 26. listopada 2011., određeno je da se Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće javnim službama od 13. svibnja 2009. i Izmjene i Dopune Sporazuma o osnovici za plaće javnim službama od 26. listopada 2011. iz čl. III. smatraju ugovorom na određeno vrijeme u trajanju od 5 godina i da se ugovorne strane obvezuju u dobroj vjeri pristupiti produljenu roka trajanja predmetnih izmjena i dopuna za godinu dana u slučaju da u razdoblju od potpisivanja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu do zaključno 2016. bude zabilježen realni međugodišnji rast BDP-a za manji 3%.

14. Odredbom čl. 199. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14 i 127/17 i 98/19 - dalje: ZR) propisana je produžena primjena pravnih pravila sadržanih u kolektivnom ugovoru, a ta odredba glasi:

"(1) Nakon isteka roka na koji je sklopljen kolektivni ugovor, u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa i dalje se primjenjuju kao dio prethodno sklopljenih ugovora o radu do sklapanja novog kolektivnog ugovora, u razdoblju od tri mjeseca od isteka roka na koji je bio sklopljen kolektivni ugovor, odnosno tri mjeseca od isteka otkaznog roka.

(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, kolektivnim ugovorom može se ugovoriti i duže razdoblje produžene primjene pravnih pravila sadržanih u kolektivnom ugovoru."

15.1. S obzirom na sadržaj čl. XI. Izmjena i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće javnim službama od 26. listopada 2011., prema shvaćanju ovoga suda stranke tog Sporazuma dogovorile su da se Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće javnim službama od 13. svibnja 2009. i Izmjene i Dopune Sporazuma o osnovici za plaće javnim službama od 26. listopada 2011. smatraju ugovorom na određeno vrijeme u trajanju od 5 godina i da će u "dobroj vjeri pristupiti produljenu roka trajanja predmetnih izmjena i dopuna za godinu dana u slučaju da u razdoblju od potpisivanja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu do zaključno 2016. bude zabilježen realni međugodišnji rast BDP-a za manji 3%". Tim Izmjenama i Dopunama navedenom Sporazumu, stranke, prema daljnjem shvaćanju ovoga suda, nisu ugovorile automatizam o produljenju roka trajanja predmetnih Izmjena i Dopuna za godinu dana (u slučaju ako među godišnji rast BDP-a bude manji od 3% do zaključno 2016.) nego su samo dogovorile da će "u dobroj vjeri pristupiti produljenju roka", dakle da će se dogovarati o eventualnom produljenju navedenog roka na godinu dana, a osim toga tim, niti bilo kojim drugim sporazumom nisu odredili posljedice ukoliko se "u dobroj vjeri ne pristupi produljenju roka".

15.2. S obzirom na sadržaj odredbe čl. 199. ZR-u, i na sadržaj čl. XI. Izmjena i Dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011., kojom nije dogovorena produžena primjena navedenih Sporazuma na godinu dana, na ovaj slučaj se primjenjuje zakonska odredba iz čl. 199. ZR-u, te s obzirom da je Sporazum zaključen na određeno vrijeme u trajanju 5 godina, uz primjenu navedenih odredbi isti je istekao 26. listopada 2016. a je njegovo važenje sukladno čl. 199. st. 1. ZR-u produženo za još 3 mjeseca, odnosno do 26. siječnja 2017., slijedom čega nakon 26 siječnja 2017. pa do potpisivanja Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama od 7. prosinca 2017. ("Narodne novine", broj 128/2017) osnovica nije bila ugovorena, a posljedično tome bile su ispunjene pretpostavke iz čl. 2. Zakona o osnovici plaće javnim službama ("Narodne novine", broj 39/09 124/09) prema kojem je Vlada Republike Hrvatske imala pravo posebnom odlukom urediti osnovicu plaće u javnim službama. To je Vlada Republike Hrvatske i učinila Odlukom o visini osnovice za obračun plaće javnim službama ("Narodne novine", broj 123/2016 od 29. prosinca 2016., kojom je osnovicu odredila u visini od 5.211,02 kn i posljedično svemu navedenom, zbog isteka roka predmetnog Sporazuma, tužiteljica ne bi imala pravo na isplatu razlike plaće nakon 26. siječnja 2017., pozivom na predmetni Sporazum i njegove Izmjene i dopune.

16. Pogrešno su nižestupanjski sudovi stoga primijenili materijalno pravo kada su za utuženo razdoblje nakon 26. siječnja 2017. tužbeni zahtjev tužiteljice ocijenili osnovanim.

17. Podaci o razlike i razlici plaće za siječanj 2017. između stranaka nisu bili sporni, a budući da je prema obračunu razlike plaće za taj mjesec razlika iznosila 205,58 kn, te kako je tužiteljica do 26. siječnja 2017. ostvarila pravo na razliku plaće materijalno pravo nije pravilno primijenjeno u odnosu na 5 preostalih dana siječnja 2017., odnosno za ukupni iznos od 33,16 kn i za preostalo utuženo razdoblje nakon toga.

18. Slijedom iznesenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP-a prihvatiti reviziju tuženika, preinačiti nižestupanjske presude i tužbeni zahtjev u navedenom dijelu odbiti.

19. Stranke su u jednakim omjerima uspjele u sporu te je o troškovima postupka odlučeno temeljem odredbe čl. 166. st. 2. i čl. 154. st. 2. ZPP-a.

20. Tužiteljici nije dosuđen trošak sastava odgovora na reviziju primjenom odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a.

Zagreb, 18. svibnja 2022.

Predsjednica vijeća:

Mirjana Magud, v.r.