REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1700/2016-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj tužitelja 1. K. D. iz P., ... OIB ..., koju zastupa punomoćnik I. B., odvjetnik u P. i 2. A. B. iz R., ..., OIB ..., koju zastupa punomoćnik Ž. V., odvjetnik iz R., protiv tuženika K. O. L., ..., OIB ..., koga zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva G. & partneri iz Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-3729/14-2 od 21. prosinca 2015., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-513/2008-77 od 29. rujna 2014., u sjednici održanoj 18. svibnja 2022.,

p r e s u d i o j e:

Prihvaća se revizija tuženika u odnosu na pitanje "Je li za početak subjektivnog roka zastare iz čl. 376. st. 1 ZOO/91 za potraživanje naknade štete pravno relevantan trenutak od kojeg počinje teći zastara trenutak kada su tužitelju dostupni svi podaci o šteti i štetniku?"

preinačava presuda Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-3729/14-2 od 21. prosinca 2015. i presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P- 513/2008-77 od 29. rujna 2014. (toč. II. i IV. izreke) u odnosu na tužiteljicu A. B., te se sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice A. B. u cijelosti.

r i je š i o  j e:

I. Odbacuje se revizija tuženika protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-3729/14-2 od 21. prosinca 2015. u odnosu tužiteljicu 1. K. D. kao nedopuštena.

II. Nalaže se tužiteljici 2. A. B. naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 33.713,14 kuna u roku od 15 dana od dana primitka ove odluke.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-513/2008-77 od 29. rujna 2014. suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku K. ... L. da tužiteljici K. D. naknadi štetu isplatom iznosa od 153.739,10 kuna sa zateznom kamatom koja teče: na iznos od 150.000,00 kuna od 10. rujna 2014. godine do isplate, na iznos od 3.739,10 kuna od 31. ožujka 2005. godine do isplate, te da joj naknadi parnični trošak u iznosu od 23.901,72 kune sa zateznom kamatom koja teče od 29. rujna 2014. godine do isplate, s time što zatezna kamate teče do 31. prosinca 2007. godine po stopi određenoj uredbama Vlade Republike Hrvatske o visini stope zatezne kamate, a od 1. siječnja 2008. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku K. ... L. da tužiteljici A. B. naknadi štetu isplatom iznosa od 150.000,00 kuna sa zateznom kamatom koja teče od 10. rujna 2014. godine do isplate te da joj naknadi parnični trošak u iznosu od 19.792,80 kuna sa zateznom kamatom koja teče od 29. rujna 2014. godine do isplate, s time što zatezna kamata teče po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužiteljice K. D. u dijelu koji glasi: "Nalaže se tuženiku K. ... L. da tužiteljici K. D. naknadi štetu isplatom iznosa od 2.440,00 kuna sa zateznom kamatom koja teče od 31. ožujka 2005. godine do 31. prosinca 2007. godine po stopi određenoj uredbama Vlade Republike Hrvatske o visini stope zatezne kamate, a od 1. siječnja 2008. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u roku od 15 dana."

IV. Odbijaju se u preostalom dijelu zahtjevi parničnih stranaka za naknadu parničnog troška."

2. Presudom Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-3729/14-2 od 21. prosinca 2015. odbijena je žalba tuženika, potvrđena je prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu (toč. I., II. i IV. presude).

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13 – dalje: ZPP). Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prihvatiti reviziju i ukinuti pobijanu presudu kao i prvostupanjsku presudu u skladu sa navodima revizije i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, podredno preinačiti nižestupanjske odluke i odbiti tužbeni zahtjev u odnosu na obje tužiteljice uz naknadu troškova postupka i revizije.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija je dopuštena i osnovana (u odnosu na tužiteljicu A. B.) a djelomično nije dopuštena (u odnosu na tužiteljicu K. D.).

6. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP stranke mogu podnijeti (izvanrednu) reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice: 1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova, 2) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskoga suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem i 3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi - osobito uvažavajući razloge iznijete tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenoga postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Europskog suda – trebalo preispitati sudsku praksu.

6.1. U reviziji koju podnosi na temelju odredbe čl. 382. st. 2. ZPP stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela te određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose, kao i izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 3. ZPP).

6.2. Iz sadržaja navedenih odredaba ZPP proizlazi da je za dopuštenost ove izvanredne revizije potrebno kumulativno ispunjenje slijedećih pretpostavki: da revizija sadrži određeno navedeno pravno pitanje, da su uz pitanje određeno navedeni propisi i drugi važeći izvori prava koji se na njega odnose, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i da sadrži određeno navedene razloge zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

6.3. U slučaju kada reviziji nedostaje bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za razmatranje takve revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljica za isplatom neimovinske štete koju trpe zbog smrti bliske osobe - svog oca. Svoj zahtjev temelje na utvrđenju da je prednik tužiteljica preminuo ..., zbog propusta djelatnika tuženika prilikom zahvata davanja klizme potrebnog radi obavljanja operacije kuka, a kojom prilikom je došlo do perforacije debelog crijeva i probijanja nesterilne tekućine u trbušnu šupljinu kao i zbog pomanjkanja pažnje.

8. Nižestupanjski sudovi, nakon provedenog postupka utvrđuju da je došlo do propusta, greške zdravstvenog radnika tuženika, a time i odgovornosti tuženika te smatraju da su tužiteljice dokazale štetnu radnju, štetu, uzročnu vezu, a da tuženik nije dokazao da nema njegove krivnje, pa temeljem odredbe čl. 201. st. 1. i čl. 193. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01 – dalje: ZOO ) usvajaju zahtjev u odnosu na obje tužiteljice. Povodom prigovora zastare istaknutog u odnosu tužiteljicu 2. A. B. zaključuju da nije protekao trogodišnji zastrani rok iz odredbe čl. 376. ZOO s obzirom na to da su (…) tužiteljice (sestre) po smrti oca zahladile odnosa, da uopće nisu komunicirale, da su se njihovi supruzi sreli u K. ljeti 2008. godine te je tada suprug K. D. rekao suprugu A. B. da je ista pokrenula parnicu, nakon čega u kolovozu 2008. godine ista pristupila u predmetnu parnicu) smatrajući da je tužiteljica 2. saznala za štetu i osobu koja je počinila štetu trenutkom razgovora između supruga tužiteljica bez obzira što je otac tužiteljica preminuo ...

9. Tuženik u reviziji postavlja slijedeća pitanja:

"1. Je li prilikom odlučivanja o žalbi tužene drugostupanjski sud počinio bitnu povredu parničnog postupka iz čl. 385. st. 2 i čl. 365., čl. 375. sve u svezi čl. 354. st.2. toč.6 i 11. ZPP te je li tužena onemogućena u raspravljanju zbog propusta suda da od vještaka zatraži da se na zahtjev tužene izjasni o određenoj odlučnoj okolnosti (prigovoru)u vezi sa svojim nalazom i mišljenjem odnosno je li tužena onemogućena u raspravljanju kada sud nije izveo dokaz novim medicinskim vještačenjem obzirom da nema stručno znanje iz domene medicinskih znanosti temeljem kojeg bi mogao samostalno ocjenjivati (ne) pravilnosti koje postoje u proturječnim nalazima i mišljenima vještaka?

2. Je li prilikom odlučivanja o žalbi tužene drugostupanjski sud počinio bitnu povredu parničnog postupka iz čl. 385. st. 2 i čl. 365., čl. 375. sve u svezi čl. 354. st.2. toč. 11. ZPP budući je propustio ocijeniti i obrazložiti konkretne prigovore na činjenične i pravne zaključke koje je tužena iznijela u odnosu na zaključke iznesene u pobijanoj prvostupanjskoj presudi sve iz razloga što je propustio u svojoj drugostupanjskoj odluci obrazložiti zbog čega tužena nije u pravu kada ukazuje na nelogičnosti i nedosljednosti između iskaza vještaka i dokaza u spisu te se pritom drugostupanjski sud samo općenito pozvao na nalaz i mišljenje vještaka bez navođenja koje su činjenice i iz kojih razloga smatraju utvrđenim i zbog čega smatra da nisu osnovani žalbeni razlozi tužene sa kojima ukazuje na proturječnost u nalazima i mišljenima vještaka i time nepravilnosti iznesenih vještačkih mišljenja?

3. Je li za početak subjektivnog roka zastare iz čl. 376. st. 1 ZOO/91 za potraživanje naknade štete pravno relevantan trenutak od kojeg počinje teći zastara trenutak kada su tužitelju dostupni svi podaci o šteti i štetniku?

4. Je li određeno postavljen tužbeni zahtjev za traženje naknade štete mora sadržavati točno i precizno traženje naknade štete iz kojeg bi bilo vidljivo da li tužbom potražuje naknada nematerijalne/ili materijalne štete i po kojim osnovama se potražuje naknada nematerijalne i materijalne štete, pa kada u podnesku 8. kolovoza 2008. II tužiteljica navodi da " (…) podnosi i ona tužbu, koja se temelji na bitno istovrsnoj i činjeničnoj pravnoj osnovi, (…)"s tim što dodaje da " (…) u ovoj fazi postupka, paušalno, visinu zahtjeva osnovom naknade štete, 2. tužiteljica označava s iznosom od 40.000,00 kuna, koji će iznos konkretizirati nakon provođenja odgovarajućih dokaza, dok će svoje činjenične navode i kao i odnosne dokaze, 2. tužiteljica iznijeti i predložiti naknadno (…)" da li se u tom slučaju takav zahtjev može smatrati tužbenim zahtjevom za traženje naknade nematerijalne štete zbog duševnih boli zbog smrti srodnika ( oca) iz čl. 201 ZOO/91 kod činjenice da iste ne konkretizira traženje naknade predmetne nematerijalne štete?"

10. Obrazlažući razloge važnosti postavljenih pitanja tuženik se poziva na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-3073/90 od 31. siječnja 1991., Rev-86/2008 od 6. srpnja 2010, Revx-1174/2011 od 11. srpnja 2021., Gzz-9/1991 od 24. siječnja 1991., Rev-2165/2010 od 8. svibnja 2012., Rev-763/2006 od 12. rujna 2006., Rev-3074/1995 od 16. veljače 2000., Rev-939/2009 od 21. srpnja 2010. i Revr-1319/2012 od 22. listopada 2014. za koje odluke drži da su utemeljene na shvaćanju suprotnom onome na kojemu je temeljena osporena odluka.

11. Iz sadržaja revizije proizlazi da se sva postavljena pitanja u reviziji odnose na tužiteljicu 2. A. B. dok se na tužiteljicu 1. K. D. odnose samo prva dva postavljena pitanja.

Revizija u odnosu na tužiteljicu 1. K. D.

12. Imajući u vidu prvo i drugo postavljeno pitanje te ukupan sadržaj revizije tuženika ovo vijeće ocjenjuje kako tuženik kroz navedena pitanja ističe prigovore utvrđenom činjeničnom stanju, iznosi tvrdnje o postojanju bitnih povreda postupka te posredno prigovara i pogrešnoj primjene materijalnog prava u predmetnoj konkretnoj parnici.

12.1. Pitanja takvog sadržaja kakvog su prvo i drugo pitanje navedena u reviziji tuženika ne predstavljaju procesnopravna ili materijalnopravna pitanja koja bi u smislu odredbe čl. 382. st. 2. i 3. ZPP bila važna za jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, odnosno da nije riječ o pitanjima koja ispunjavaju pretpostavke u smislu dopuštenosti, prema odredbama čl. 382. st. 2. i 3. ZPP.

12.2. Prema ocjeni ovoga vijeća Vrhovnog suda Republike Hrvatske, riječ je o reviziji koja, unatoč tome što sadrži formalno istaknuta pitanja i pozivanje na različitu praksu revizijskog suda, sadržajno predstavlja redovnu reviziju u kojoj se propituje zakonitost konkretne pobijane odluke iz pozicije posebnih okolnosti ovog konkretnog slučaja. To rezultira pitanjima na koja odgovor ovisi isključivo o okolnostima tog konkretnog slučaja - neovisno o tome ukazuje li se njima na pravilnu primjenu materijalnog prava u okolnostima konkretnog slučaja, odnosno/ili na postojanje bitne povrede postupka u konkretnoj pobijanoj odluci.

12.3. Pitanje postavljeno u reviziji iz odredbe čl. 382. st. 2. ZPP ne smije biti činjenične naravi, pa se s obzirom na postavljena pitanja i sadržaj obrazloženja predmetna revizija svodi na tvrdnje tuženika o tome da su u drugostupanjskoj odluci pogrešno utvrđene odlučne činjenice na koje je onda pogrešno primijenjeno materijalno pravo i pri tome učinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka, odnosno na izlaganje razloga o tome da je i zašto je tužbeni zahtjev trebalo odbiti i na taj način sadržajno predstavlja (redovnu) reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, koja u ovoj pravnoj stvari nije dopuštena.

13. S obzirom na navedeno, u ovoj reviziji nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenost propisane odredbama čl. 382. st. 2. i 3. ZPP, pa je u smislu svega izloženog valjalo reviziju tuženika protiv drugostupanjske presude (u odnosu na prvo i drugo postavljeno pitanje u odnosu na tužiteljicu 1. K. D.) odbaciti i odlučiti kao u izreci ovoga rješenja pod st. I. (primjenom odredbe čl. 392.b st. 2. i 3. ZPP).

Revizija u odnosu na tužiteljicu 2. A. B.

14. Odlučujući o dopuštenosti izvanredne revizije vijeće je ocijenilo da je revizija u odnosu na ovu tužiteljicu dopuštena i osnovana (u odnosu na treće postavljeno pitanje), pa je na temelju odredbe čl. 392.a st. 2. ZPP pobijana drugostupanjska presuda ispitana samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog prvog pravnog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojega je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava.

15. Sukladno odredbi čl. 376. st. 1. ZOO-a potraživanje naknade štete zastarijeva za tri godine od kada je oštećenik doznao za štetu i osobu koja je štetu učinila, te se stoga, trogodišnji rok zastare potraživanja naknade štete može računati od onog trenutka kada je oštećeni saznao za opseg i visinu štete, te za štetnika.

15.1. Subjektivni rok zastare u trajanju od tri godine računa se ne samo od trenutka saznanja za štetu i štetnika, nego već i od onog trenutka kada su tužitelji s obzirom na sve okolnosti slučaja mogli saznati za štetu i štetnika i od kada su im svi potrebni podaci o šteti i štetniku bilo dostupni. (Tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama Rev-2165/2010 od 8. svibnja 2012., Rev-763/2006 od 12. rujna 2006. i dr.).

16. U okolnostima konkretnog slučaja, nesporno je da je tužiteljica 2. u svom iskazu navela "(…) da se nakon očeve smrti nije obraćala bolnicama, niti je tražila ikakvu dokumentaciju (...)".

16.1. Činjenica da su tužiteljice kao sestre po smrti oca zahladile odnosa, da uopće nisu komunicirale, te da je tužiteljica 2. A. B. tek nakon razgovora supruga K. D. sa suprugom tužiteljice 2. A. B. u ljeto 2008. saznala da je tužiteljica 1. pokrenula tužbu nije okolnost koja je od utjecaja na početak tijeka subjektivnog roka zastare u odnosu na tužiteljicu 2. A. B. jer je s obzirom na sve okolnosti konkretnog slučaja trenutkom smrti oca su joj bili poznati svi potrebni podaci o šteti i štetniku.

16.2. Kako je prednik tužiteljica preminuo ... a tužiteljica 2. A. B. je podnijela tužbu/podnesak radi naknade štete 7. kolovoza 2008. to je protekao trogodišnji zastarni rok iz odredbe čl. 376. st. 1 ZOO pa je valjalo na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP preinačiti presude sudova prvog i drugog stupnja u odnosu na tužiteljicu 2. A. B. i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

17. Pri ovakvom stanju stvari irelevantni su odgovori na ostala pitanja postavljena u reviziji u odnosu na tužiteljicu 2. A. B.

18. Kad se povodom pravnog lijeka preinačuju nižestupanjske odluke, potrebno je odlučiti o ukupnim troškovima spora (čl. 166. st. 2. ZPP).

19. Odlučujući o zahtjevu za naknadu troškova postupka, vodeći računa o pravilima iz odredbe čl. 154. st. 1. u vezi s čl. 155. st. 1. i 2. ZPP, te primjenom pravila Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 91/04, 37/05, 59/07, 148/09 - dalje: OT) te vrijednosti predmeta spora (150.000,00 kuna) tuženiku je kao opravdan (u odnosu na tužitelju 2. A. B. priznat trošak sastava podneska od 17. svibnja 2011. u iznosu od 2.500,00 kuna (Tbr 7/1 Tarife), pristup na ročišta 4. studenog 2008., 25. ožujka 2010., 10. veljače 2011., 16. lipnja 2014. i 10. rujna 2014. u iznosu od 2.500,00 kuna za svaki pristup (Tbr. 9/1 Tarife) te pristup na ročišta 16. rujna 2008., 15. listopada 2009., 10. prosinca 2013. i 16. travnja 2014. u iznosu od 1.250,00 kuna za svaki pristup (Tbr 9/2 Tarife) ili ukupno 20.000,00 kuna što uvećano za pripadajući PDV na odvjetničku uslugu od 25 % (Tbr. 42 Tarife) iznosi 25.000,00 kuna.

19.1. Tuženiku su, nadalje priznati troškovi, uplaćenih predujmova za provedena vještačenja u iznosu od 4.025,64 (15. studenog 2008. i 16. travnja 2014.) te trošak sastava revizije (Tbr.10/4 Tarife ) u iznosu od 3.750,00 uz pripadajući PDV od 937,50 kuna.

19.2. Stoga je tužiteljici 2. A. B. naloženo nadoknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu 33.713,14 kn (toč. II. izreke rješenja).

Zagreb, 18. svibnja 2022.

Predsjednica vijeća:

Mirjana Magud, v.r.