REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 2940/2016-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Željka Šarića člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice V. P. iz R., ..., zastupane po punomoćniku T. T., odvjetniku u R., protiv tuženika V. V. iz K., ..., zastupanog po punomoćniku M. L., odvjetniku u R., radi utvrđenja izvanbračne stečevine (vrijednost predmeta spora: 225.000,00 kn) i isplate 62.550,00 EUR, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-3856/2014-2 od 18. svibnja 2016., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-3000/2010 od 28. siječnja 2014., u sjednici održanoj 18. svibnja 2022.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se revizija tužiteljice kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanom drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda koja glasi:
''I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
''Utvrđuje se da su stranke suvlasnici u ½ dijela nekretnine – stana u zgradi sagrađenoj na k.č.br. ... upisanoj u z.k.ul.br. ... k.o. P., koji se nalazi u prizemlju zgrade sa zapadne strane, a koji se sastoji od dvije sobe, sobice, kuhinje, kupaonice, WC i hodnika ukupne površine 62,55 m2.
Nalaže se tuženiku V. V. isplatiti tužiteljici V. P. iznos 62.550,00 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate na ime polovine nekretnine označene kao k.č.br. ... upisanoj u z.k.ul.br. ... k.o. P., koji se nalazi u prizemlju zgrade sa zapadne strane, a koji se sastoji od dvije sobe, sobice, kuhinje, kupaonice, WC i hodnika ukupne površine 62,55 m2.
Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužiteljici troškove ovog postupka, u roku od 8 dana, pod prijetnjom ovrhe.''
II. Nalaže se tužiteljici da tuženiku naknadi troškove postupka u iznosu od 26.412,50 kn, a preostali dio zahtjeva za naknadu troškova postupka odbija se kao neosnovan.''
2. Protiv drugostupanjske presude reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 - dalje ZPP), podnijela je tužiteljica navodeći da prvostupanjski sud nije uopće obraćao pozornost na potrebu provođenja dokaznog postupka već je preuzeo sva utvrđenja iz dokaznog postupka parničnog postupka koji se vodio među strankama pred Općinskim sudom u Rijeci pod poslovnim brojem P-847/96 čime je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Tuženik je u tom postupku više puta iskazao da su on i tužiteljica živjeli zajedno od 1974. do 1983. godine. Osim toga, pravomoćnom presudom iz tog postupka utvrđeno je (na stranici 15) da su stranke 1974. godine zasnovale izvanbračnu zajednicu. Dakle, u ovoj pravnoj stvari postojanje izvanbračne zajednice između stranaka ne bi trebalo biti upitno te su sudovi trebali samo utvrditi doprinos tužiteljice.
3. Tuženik nije podnio odgovor na reviziju.
4. Revizija nije osnovana.
5. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP, u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. toga Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
6. Predmet spora je tužiteljičin zahtjev radi utvrđenja izvanbračne stečevine i isplate 62.550,00 EUR na ime vrijednosti ½ dijela predmetne nekretnine. U postupku nije bilo sporno da je predmetna nekretnina kupljena 1976. godine. Drugostupanjski sud je utvrdio, a revidentica i u reviziji, u bitnom, ponavlja kako postojanje izvanbračne zajednice između stranaka od 1974. do 1983. ne bi trebalo biti upitno pa su sudovi trebali samo utvrditi doprinos tužiteljice.
7. Revizija ne može biti osnovana već iz razloga jer je ovaj, revizijski sud u presudi broj Rev 2419/2012-2 od 27. travnja 2016. (u kojoj se navodi da je ta izvanbračna zajednica trajala od 1960. pa sve do sklapanja braka između tih osoba 1988. godine) na postavljeno materijalnopravno pitanje koje se odnosilo na pitanje definiranja izvanbračne zajednice u vrijeme važenja Osnovnog zakona o braku (Službeni list FNRJ 29/1946, 36/1948, 44/1951, 18/1955, Službeni list SFRJ 28/65, i "Narodne novine" broj 52/71, 11/1978 - dalje: OZB) i prava na stjecanje imovine radom tijekom trajanja zajednice, dao sljedeće odgovore i iznio sljedeća pravna shvaćanja s kojima je suglasno i ovo vijeće revizijskog suda.
8. Odredbom čl. 385. Zakona o braku i porodičnim odnosima ("Narodne novine" broj 11/78, 45/89, 51/89 i 59/90 - dalje: ZBPO) određeno je da se odredbe tog zakona primjenjuju i na odnose bračnih drugova iz brakova zaključenih prije stupanja na snagu ovog zakona, ako zahtjevi stranaka do tog vremena (dakle vremena stupanja na snagu ZBPO) nisu pravomoćno riješeni. Dakle, s obzirom na izričaj citirane odredbe da bi se mogao primjenjivati ZBPO za odnose koji su nastali prije stupanja na snagu tog zakona bilo bi potrebno da je postavljen zahtjev i da o zahtjevu nije donesena pravomoćna odluka. Kako u ovoj stvari nije bilo zahtjeva ne može se niti odgovor na postavljeno materijalnopravno pitanje tražiti u odredbama ZBPO. Valja dodati i kako se ovdje ne radi o odnosu bračnih drugova iz brakova zaključenih prije stupanja na snagu tog zakona, pa je i to razlog zašto ovdje ne treba primijeniti citiranu prijelaznu odredbu ZBPO.
9. Nadalje, ovaj sud je u rješenju poslovni broj Rev-643/06 od 23. rujna 2008. zauzeo shvaćanje da se u pogledu pitanja i karaktera izvanbračne zajednice imaju primjenjivati propisi koji su bili na snazi kada je imovina stečena (u tom predmetu po odredbama ZBPO) te je navedeno: "Kako je sporna imovina stečena u vrijeme kada je bio na snazi ZBPO, sukladno izraženom stajalištu i pojam izvanbračne zajednice koja ima imovinsko pravne učinke na odnose izvanbračnih drugova, treba također odrediti primjenom ZBPO, dakle istog zakona koji dolazi do primjene i na određivanje suvlasničkih udjela izvanbračnih drugova u zajedničkoj imovini". Zato se odgovor na pitanje karaktera zajednice života ima cijeniti prema propisima koji su bili na snazi u vrijeme stjecanja imovine pa kako je predmetna nekretnina kupljena 1976. godine, to pitanje treba razrješavati primjenom pravila koja su bila na snazi u to vrijeme.
10. U vrijeme stjecanja sporne nekretnine odnosi u braku bili su regulirani OZB-om, a imovinski odnosi bili su regulirani Zakonom o imovinskim odnosima bračnih drugova ("Narodne novine" broj 23/50 i 11/78). U OZB ne postoji niti jedna odredba koja bi regulirala odnose partnera različitog spola koji žive u životnoj zajednici, dakle niti jednom odredbom nisu bili uređeni odnosi koji se tek ZBPO-om definiraju kao izvanbračna zajednica i to glede prava na uzdržavanje i prava na stjecanje imovine za vrijeme trajanja zajednice života kako to slijedi iz odredaba čl. 7. i čl. 293. ZBPO. 11. Niti odredbe Zakona o imovinskim odnosima bračnih drugova ne uređuju pitanje imovinskih odnosa glede imovine stečene za vrijeme trajanja faktične životne zajednice muškarca i žene već se čl. 1. regulira da je imovina koji su bračni drugovi stekli radom u toku braka njihova zajednička imovina i s njom raspolažu zajednički i sporazumno. Istovjetnu odredbu sadržava i OZB koji u čl. 8. određuje da je imovina koju su supruzi stekli radom u toku braka njihova zajednička imovina. Istim zakonom se u čl. 1. brak definira kao zakonom uređena zajednica muškarca i žene, a iz odredbe čl. 2. slijedi da se OZB-om brak i odnosi u braku uređuju tim zakonom.
12. S obzirom na izloženo valja zaključiti da propisi koji su bili na snazi u vrijeme stjecanja sporne nekretnine nisu ni na koji način ni definirali niti štitili položaj i učinke životne zajednice muškarca i žene izvan braka pa se tako niti u konkretnoj situaciji s obzirom na vrijeme stjecanja imovine, primjenom propisa obiteljskog prava, takvoj zajednici ne može pružiti pravna zaštita glede imovinskih odnosa partnera u takvoj zajednici. Slijedom navedenog, zahtjev tužiteljice koji se temelji na činjenici zajedničkog stjecanja sporne nekretnine u vrijeme važenja OZB i Zakona o imovinskim odnosima bračnih drugova nije bilo moguće prihvatiti, pa je stoga presudama nižestupanjskih sudova pravilno, pravomoćno odbijen tužbeni zahtjev.
13. Pritom valja naglasiti da pitanje stjecanja prava suvlasništva na spornoj nekretnini po općim pravilima imovinskog prava ne isključuje eventualno pravo tužiteljice, ali tvrdnje u tom smislu tužiteljica nije iznosila tijekom ovog parničnog postupka.
14. Zato je, na temelju čl. 393. ZPP, reviziju valjalo odbiti kao neosnovanu jer je utvrđeno kako revizijski razlozi ne mogu imati utjecaja na ocjenu pravilnosti pobijane presude u smislu ishoda ovoga spora.
Zagreb, 18. svibnja 2022.
Predsjednik vijeća:
Željko Glušić, v.r.
