REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Trg A. Starčevića 7/II

Poslovni broj: 5 Us I-751/2021-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sucu Dariu Mađarošu, uz sudjelovanje zapisničarke Danijele Horvatić, u upravnom sporu tužiteljice B. V. (OIB: …) iz V., koju zastupa opunomoćenik D. Š., odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu D. Š., I. K., I. K. R. i I. J., O., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske (OIB: …), Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., radi utvrđivanja predujma poreza na dohodak od otuđenja nekretnina i imovinskih prava, 18. svibnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-14-21-01/75, URBROJ: 513-04-21-2 od 23. travnja 2021.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška ovog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika, označenog u točki I. izreke ove presude, odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda O., KLASA: UP/I-410-23/2021- 013/00005, URBROJ: 513-007-14-01-2021-0002 od 10. veljače 2021.

2. Prvostupanjskim rješenjem tužiteljici se za 2017. godinu utvrđuje: 1.) porezna osnovica za utvrđivanje predujma u iznosu od 2.284.092,06 kn, 2.) predujam poreza na dohodak (stopa 24,00%) u iznosu 548.182,09 kuna, 3.) predujam prireza porezu na dohodak (stopa 13,000%) u iznosu od 71.263,67 kuna, 4.) uračunati iznos poreza i prireza u ukupnom iznosu 0,00 kn te 5.) ukupna porezna obveza (2+3-4) u iznosu od 619.445,76 kn (točka I. izreke). Utvrđeni iznos predujma poreza i prireza na dohodak od otuđenja nekretnina i imovinskih prava iz točke I.5. tužiteljica je dužna uplatiti u roku od 15 dana od dana aprimitka rješenja kao jednokratnu obvezu (točka II. izreke). Predujam poreza i prireza na dohodak od otuđenja nekretnina i imovinskih prava uplaćuje se na račun HR8110010051731212002, uz obveznu naznaku modela "HR68" i poziva na broj primatleja "1635-13093558890" (točka III. izreke). Na nepravodobno uplaćeni iznos predujma poreza i prireza obračunava se i plaća zatezna kamata (točka IV. izreke). Razlog utvrđivanja porezne obveze prvostupanjsko tijelo nalazi u tome što je tužiteljica otuđila više od tri istovrsne nekretnine u razdoblju od pet godina.

3. Tužiteljica u tužbi navodi da je u rujnu 2016. stekla pravo vlasništva na neuređenim i neizgrađenim nekretninama, koje su bile tek u fazi izgradnje (roh-bau), a riječ je o samo dvije čestice kč.br. … i kč.br. … u naravi stambene zgrade u O. Nedugo nakon stjecanja prava na predmetnim česticama iste je u listopadu 2016. darovala svojim roditeljima, koje u trenutku sklapanja pravnog posla također predstavljaju samo dvije čestice – formalno jedno zemljišno-knjižno tijelo, a u stvarnosti samo dvije nekretnine upisane u zk. ul. … k.o. O. Da je riječ o nekretninama koje su se i u ovršnom postupku, usmenom javnom dražbom, prodavale kao zasebne dvije cjeline vidljivo je i iz zaključka Općinskog suda u O., broj Ovr-4422/11 od 06. lipnja 2014., a u kojem postupku je tužiteljica stekla predmetne nekretnine. Dakle, u trenutku stjecanja nekretnina niti kasnije u trenutku njihova otuđenja, formalno pravno nije bilo izgrađeno niti etažirano šest stanova, već su predmet bile isključivo dvije nekretnine odnosno čestice u nedovršenoj fazi i stanju neadekvatnom za uporabu. Sve druge radnje koje su uslijedile, od dovršetka izgradnje pa do etažiranja i u konačnici prodaje stanova ne tiču se tužiteljice koja više nije vlasnica niti za njih prima kupoprodajnu cijenu. Roditelji tužiteljice su proveli etažiranje i upise prava vlasništva posebnih dijelova nekretnine i to šest stanova kako je to naznačeno u zemljišnoj knjizi. Obzirom da je tijekom upravnog postupka netočno utvrđeno da su stanovi u trenutku darovanja bili u cijelosti završeni, a zapravo je bilo riječ o neuređenoj nekretnini, nužno je utvrditi visinu odnosno iznos ulaganja koja su bila potrebna da bi se nekretnina dovršila, etažirala i u konačnici prodala za utvrđenu kupoprodajnu cijenu stanova. U prilog navedenom tužiteljica prilaže elaborat procjene nekretnina iz predmeta vođenog pred Općinskim sudom u O., broj: I-Ovr-1676/12 iz kojeg proizlazi stvarno stanje nekretnina u trenutku stjecanja od strane tužiteljice te je ista procijenjena na iznos od 2.915.330,69 kn uz napomenu da predmetna metoda ne pokazuje realnu vrijednost nekretnine jer je u fazi izgradnje. Prema vještaku, uz svu projektnu dokumentaciju, sve građevinske – obrtničke i instalacijske radove, priključke, uređen okoliš i doprinose, ulaganja iznose od preko dva milijuna kuna, što značajno povećava izdatke, a koji su prethodno netočno utvrđeni u poreznom postupku. Na navedene okolnosti tužiteljica predlaže: a) svoje saslušanje, b) saslušanje svjedoka M. i B. V., c) očevid nekretnine i d) vještačenje po vještaku građevinske struke. Ističe i prigovor zastare te zaključno predlaže poništiti osporavano i prvostupanjsko rješenje, uz naknadu troška ovog spora.

4. U odgovoru na tužbu tuženik navodi kako u cijelosti ostaje kod osporavanog rješenja iz razloga navedenih u istom. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

5. Sud je u ovom sporu održao raspravu u prisutnosti opunomoćenika tužiteljice i odsutnosti uredno pozvanog tuženika na temelju članka 39. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. – Odluka Ustavnog suda RH, 29/17. i 110/21, dalje u tekstu ZUS). U dokaznom postupku Sud je izvršio uvid u svu dokumentaciju koja prileži sudskom spisu i spisu upravnog postupka koji je dostavljen uz odgovor na tužbu.

6. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Upravni postupak koji je prethodio ovom sporu pokrenut je po službenoj dužnosti od strane prvostupanjskog tijela na temelju službenih podataka radi utvrđivanja predujma poreza na dohodak od imovine i imovinskih prava.

8. Nije sporno da je tužiteljica 08. rujna 2016. stekla predmetne nekretnine u ovršnom postupku vođenom pred Općinskim sudom u O., u predmetu pod poslovnim brojem: Ovr-4422/11 na temelju prijavljene tražbine u stečajnom postupku nad stečajnim dužnikom N. d. d.o.o. iz V.. Povodom zahtjeva tužiteljice Grad Osijek, Upravni odjel za urbanizam, izdao je dvije potvrde, KLASA: 361-05/16-01/23 i 24, URBROJ: 2158/01-12-00/14-16-2 obje od 08. rujna 2016. u svrhu evidentiranja obiteljskih stambenih građevina na kč.br. … i kč.br. … k.o. O. (), a na temelju kojih je tužiteljica stambene zgrade upisala u zemljišne knjige. Nakon toga tužiteljica je darovnim ugovorom od 16. listopada 2016. predmetne nekretnine darovala svojim roditeljima B. i M. V. Zgrada je potom etažirana, a roditelji tužiteljice su već 15. prosinca 2016. prodali prvi stan. Svih šest stanova prodano je do 27. listopada 2017. Prema priloženim kupoprodajnim ugovorima proizlazi da je za tri prodana stana otac tužiteljice ostvario prihod od 1.909.160,00 kn, a majka tužiteljice također za tri prodana stana ukupni iznos od 1.533.477,00 kn.

9. Prema članku 58. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" 115/16. dalje u tekstu ZPD) dohodak od otuđenja nekretnina i imovinskih prava oporezuje se ako je otuđeno više od tri nekretnine iste vrste ili više od tri imovinska prava iste vrste u razdoblju od pet godina od dana stjecanja nekretnine ili imovinskog prava, osim ako se nekretnine izvlašćuju na temelju posebnog zakona te ako se otuđuju zemljišta čija je pojedinačna površina do 250 m2, a ukupno do 1000 m2. Ako se otuđuje zgrada s više stanova ili poslovnih prostora ili građevinsko zemljište ili više zemljišnih čestica, jednom nekretninom smatra se svaki stan, poslovni prostor, gradilište ili zemljišna čestica. Dohodak čini razlika između ukupnog iznosa primitka utvrđenog prema tržišnoj vrijednosti nekretnina ili imovinskih prava koji se otuđuju u razdoblju od pet godina i njihove nabavne vrijednosti uvećane za rast proizvođačkih cijena industrijskih proizvoda te za troškove ulaganja za koje porezni obveznik posjeduje vjerodostojne isprave (stavak 3.). Ako su nekretnine i imovinska prava iz stavka 3. ovoga članka stečena darovanjem i otuđena u roku od pet godina od dana njihove nabave od strane darovatelja, darovatelju se utvrđuje dohodak od imovine i imovinskih prava na način iz stavka 3. ovoga članka (stavak 6.).

10. Polazeći od toga kako je tužiteljica nesumnjivo darovala svojim roditeljima nekretnine kč.br. … i kč.br. … k.o. O. na kojima su izgrađene dvije zgrade s naknadno etažiranih šest stanova, a jednom nekretninom se smatra svaki stan prema članku 58. stavku 3. ZPD-a, to je prvostupanjsko tijelo osnovano tužiteljici utvrdilo predmetnu poreznu obvezu.

11. Prigovor tužiteljice da u trenutku stjecanja nekretnina niti kasnije u trenutku otuđenja, formalnopravno nije bilo izgrađeno niti etažirano šest stanova, već su predmet bile isključivo dvije nekretnine, čestice u nedovršenoj fazi i stanju neadekvatnom za uporabu, ovaj Sud ne može prihvatiti kao osnovan. Naime, u konkretnom slučaju se radi o povezanim osobama iz članka 49. stavka 2. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine" 115/16., dalje u tekstu OPZ/16) pa naknadno formalno etažiranje posebnih dijelova nekretnine i njihova daljnja prodaja predstavlja jedan te isti porezno dužnički odnos, budući da je do novih otuđenja došlo unutar pet godina. Suprotno tumačenje kako iznosi tužiteljica u tužbi protivno je smislu i svrsi prethodno citiranih odredbi ZPD-a i vodilo bi izbjegavanju plaćanja tog poreza.

12. Potrebno je još jednom naglasiti da u smislu članka 58. stavka 3. ZPD-a dohodak čini razliku između ukupnog iznosa primitaka utvrđenog prema tržišnoj vrijednosti nekretnina i njihove nabavne vrijednosti uvećane za rast proizvođačkih cijena industrijskih proizvoda te za troškova ulaganja za koji porezni obveznih posjeduje vjerodostojne isprave. Dakle, porezno tijelo je pravilno utvrdilo iznos ukupnih primitaka iz šest kupoprodajnih ugovora po kojima su stanovi prodani, a nabavna vrijednost je također pravilno utvrđena na temelju podataka iz ovršenog postupka koji se vodio pred Općinskim sudom u O. pod poslovnim brojem: Ovr- 4422/11, a u kojem je tužiteljica nekretnine stekla. Konačno u taj iznos naknadno je dodan i iznos koji predstavlja rast proizvođačkih cijena industrijskih proizvoda i iznos plaćenog PDV-a.

13. Prigovor tužiteljice da je nekretnina bila nedovršena u trenutku nabave te je porezno tijelo u postupku bio dužno utvrditi visinu izdataka koji su bili potrebni da bi se nekretnina dovršila i na kraju prodala, ovaj Sud također nema osnove prihvatiti. To stoga što se člankom 58. stavkom 3. ZPD-a dokazivanje u ovom dijelu stavlja na teret poreznom obvezniku na način da se troškovi ulaganja mogu priznati samo ako su dokumentirani vjerodostojnim ispravama. Drugim riječima, troškovi ulaganja se ne procjenjuju, nego utvrđuju na temelju plaćenih računa za obavljene radove. Budući da tužiteljica ili njezini roditelji nisu u spis priložili vjerodostojnu dokumentaciju koja jedino opravdava troškove ulaganja, Sud nije našao prikladnim niti potrebnim izvoditi ostale predložene dokaze za saslušanjem tužiteljice i njezinih roditelja te provoditi očevid uz vještačenje po vještaku građevinske struke na okolnosti tržišne vrijednosti i troškova ulaganja. Naime, istima se ne bi utvrdila pravno relevantna činjenica iz članka 58. stavka 3. ZPD-a.

14. U odnosu na prigovor zastare valja uputiti na stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz presude poslovni broj: U-zpz-28/2021-6 od 25. svibnja 2021. u pogledu primjene instituta relativne zastare prema Općem poreznom zakonu važećem prije 01. srpnja 2017. kada je stupio na snagu OPZ/16 koji je ukinuo institut relativne zastare. Prema prijelaznoj i završnoj odredbi članka 197. stavka 2. OPZ/16, glede primjene materijalnog prava vezano za pitanje zastare prava poreznog tijela na utvrđivanje i naplatu poreza odlučno je je li u vrijeme stupanja na snagu OPZ/16, odnosno na dan 01. siječnja 2017., nastupila relativna zastara odnosno apsolutna zastara po pravilima OPZ/08. Budući da u konkretnom slučaju 01. siječnja 2017. nije nastupila relativna zastara, primjenjuje se novi OPZ/16, a kojim je ukinuta relativna zastara. Dakle, prigovor tužiteljice da je do trenutka donošenja osporavanog rješenja nastupila relativna zastara, nije osnovan.

15. Slijedom svega navedenog, prigovori tužiteljice nisu doveli do drugačijeg rješavanja ove upravne stvari pa se osporavano rješenje ocjenjuje zakonitim te je na temelju članka 57. stavak 1. ZUS-a valjalo odlučiti kao u točki I. izreke presude. Kako tužiteljica nije uspjela u sporu, ne pripada joj ni zatraženi trošak te je na temelju članka 79. stavka 4. ZUS-a odlučeno kao u točki II. izreke presude.

U Osijeku 04. svibnja 2022.

Sudac

Dario Mađaroš v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga Suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.