REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2398/2018-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja S. K. iz R. S., S. B., OIB … i 2. tužiteljice A. H. iz R. S., L., OIB …, koje zastupa punomoćnik D. O., odvjetnica u Z., protiv tuženice H. J. iz Z. N., OIB …, koju zastupa punomoćnik I. M., odvjetniku u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Rijeci, poslovni broj Gž-2773/2017-2 od 20. lipnja 2018. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-462/08-83 od 30. lipnja 2017. i rješenja Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-2773/2017-2 od 20. lipnja 2018. kojim je potvrđeno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-462/08-83 od 30. lipnja 2017., u sjednici održanoj 18. svibnja 2022.

p r e s u d i o  j e:

Revizija tužitelja, u odnosu na glavnu stvar, odbija se kao neosnovana.

r i j e š i o  j e:

Revizija tužitelja, u odnosu na odluku o troškovima postupka i protiv rješenja o privremenoj mjeri, odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-462/08-83 od 30. lipnja 2017.: u točki I. izreke obvezana je tuženica isplatiti tužiteljima na ime naknade štete s osnova izmakle koristi za nekretninu u Z iznos od 500.007,00 kn sa zateznim kamatama, sve pobliže navedeno tom toč. I. izreke; točkom II. izreke naloženo je tuženici naknaditi tužiteljima trošak postupka u iznosu od 79.611,66 kn; točkom III. izreke naloženo je tužiteljima naknaditi tuženici trošak postupka u iznosu od 20.571,29 kn; točkom IV. izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev za naknadu štete s osnova izmakle koristi za nekretninu u Z..

2. Presudom Županijskog suda u Rijeci, poslovni broj Gž-2773/2017-2 od 20. lipnja 2018., prvostupanjska je presuda djelomično potvrđena u dijelu pod toč. III. i IV. izreke, a djelomično preinačena u toč. I. i II. izreke, na način da je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom, na ime naknade štete s osnova izmakle koristi za nekretninu u Z., iznos od 500.007,00 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, odbijen je zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka, te je naloženo tužiteljima naknaditi tuženici i daljnje troškove postupka u iznosu od 54.856,56 kn, u roku od 15 dana.

3. Rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-462/08-83 od 30. lipnja 2017. odbijen je prijedlog tužitelja za donošenje mjere osiguranja zabranom otuđenja i opterećenja tuženici, suvlasničkog dijela nekretnine u Z. te nekretnine u R., sve pobliže navedeno u izreci rješenja.

4. Rješenjem Županijskog suda u Rijeci, poslovni broj Gž-2773/2017-2 od 20. lipnja 2018. odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđeno prvostupanjsko rješenje.

5. Protiv drugostupanjske presude i rješenja, tužitelji su podnijeli reviziju, temeljem odredbe članka 382. stavak 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP), zbog bitne povrede odredaba ZPP-a i pogrešne primjene materijalnoga prava s prijedlogom da se pobijana drugostupanjska presuda preinači a podredno ukine.

6. Odgovor na reviziju tužitelja, tuženica nije podnijela.

7. Revizija je djelomično neosnovana, a djelomično nedopuštena.

8. Prema odredbi članka 392.a ZPP-a, u povodu revizije iz članka 382. stavak 1. ovog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

9. Suprotno tvrdnji tužitelja, u postupku koji je prethodio reviziji nije počinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. Presuda suda drugog stupnja ne proturječi sama sebi i stanju spisa, a u obrazloženju presude su navedeni jasni, razumljivi i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju te presuda ne sadrži proturječnosti zbog kojih se njezina pravilnost i zakonitost ne bi mogla ispitati. Revizijskim prigovorom, u smislu pogrešne ocjene izvedenih dokaza od strane nižestupanjskih sudova, revidenti faktično prigovaraju pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, a o čemu u smislu odredbe članka 385 ZPP-a, u revizijskom stadiju postupka nije dopušteno raspravljati.

10. S obzirom na sve navedeno, u pobijanoj presudi drugostupanjskog suda nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

11. Predmet spora je zahtjev tužitelja - kao suvlasnika, svakog u ½ dijela nekretnine u Z., koju je nekretninu tuženica posjedovala tijekom razdoblja od 3. travnja 2007. do predaje u posjed 25. kolovoza 2009. i zahtjev tužitelja kao suvlasnika zajedno sa tuženicom (tužitelji suvlasnici svaki u ¼ dijela a tuženica u ½ dijela) nekretnine u Z., koju nekretninu tuženica posjeduje od 3. travnja 2007. pa nadalje - s osnove štete zbog izmakle koristi radi nemogućnosti davanja kuće i stana u najam odnosno zakup tijekom navedenog razdoblja.

12. U tijeku postupka pred nižestupanjskim sudovima u bitnome je utvrđeno:

- da su stranke nasljednici iza pok. M. H., te su temeljem rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Zagrebu br. O-6819/03 od 25. svibnja 2005., stekle suvlasništvo nekretnina u Z., i to tužitelji nekretnine u …, svaki u ½ dijela i nekretnine u Z. svaki u ¼ dijela, a kojoj nekretnini pripada i garaža u dvorištu, dok je tuženica naslijedila preostali dio od ½ suvlasničkog dijela nekretnine u … (a istim ostavinskim rješenjem tuženica je stekla suvlasnički dio ostavitelja od ½ dijela na stanu u R. koji nije predmet ovoga postupka);

- da je tuženica bila u posjedu nekretnine u … do 25. kolovoza 2009., kada su tužitelji po provedenoj sudskoj ovrsi ušli u posjed te nekretnine, dok je nekretnina u … isključivom posjedu tužene, iako je tužena po pravomoćnoj i ovršnoj djelomičnoj presudi istog suda posl. br. Ps-39/08 od 26. listopada 2010. obvezana tu nekretninu predati u suposjed tužiteljima;

- da je nekretnina u … u naravi obiteljska stambena zgrada, jednokatnica sa stambenim potkrovljem te dvije garaže na ulici i oranica, da je dio prizemlja zgrade, u površini od 57,57 m2 poslovni prostor (nekad je bila ordinacija), a dio stambeni prostor, u površini od 193,96 m2;

- da stan u …, u kojem živi tužena, ima površinu 69,12 m2, i da je stan kupljen za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice tuženice i M. H. kao poslovni prostor, a zatim preuređen za stanovanje;

- da tužena predmetne nekretnine nije iznajmljivala;

- da tužitelji ne iznajmljuju nekretninu u …, po stupanju u njezin posjed;

- da su tužitelji postavili konačni tužbeni zahtjev radi - naknade štete zbog izmakle koristi, na obje nekretnine (preciziranjem zahtjeva u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka), koju je preinaku, kao svrsishodnu prvostupanjski sud prihvatio.

13. Slijedom gornjih utvrđenja, zaključak je prvostupanjskog suda da je tuženica prouzročila tužiteljima štetu u vidu izmakle koristi, zbog nemogućnosti davanja u najam i zakup nekretnine u … do predaje u posjed tužiteljima, pa primjenom odredbe čl. 1089. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 - dalje ZOO) prihvaća konačni tužbeni zahtjev u odnosu na tu nekretninu. U odnosu na nekretninu u … ulici, koja je u suvlasništvu tuženice, primjenom pravila o teretu dokazivanja sukladno odredbi čl. 219. st. 1., u svezi čl. 221.a ZPP-a, zaključuje sud da tužitelji nisu dokazali namjeru i vjerojatnost ostvarivanja koristi zbog nemogućnosti davanja svog dijela te nekretnine u najam ili zakup, a slijedom čega odbija postavljeni tužbeni zahtjev za naknadu izmakle koristi za nekretninu u …

14. Drugostupanjski sud, uz utvrđenje da iz tužbenog zahtjeva te činjeničnih navoda iznesenih u tužbi i tijekom postupka, nedvojbeno proizlazi da tužitelji od tuženice potražuju naknadu štete koju su pretrpjeli zbog nemogućnosti davanja u najam i zakup predmetnih nekretnina, zaključuje da je u takvim okolnostima trebalo odlučiti o tužiteljevim zahtjevima za naknadu štete zbog izmakle koristi, a ne o nekom drugom institutu koji bi omogućio tužiteljima pravo na naknadu. Kako tužitelji nisu dokazali pretpostavke iz čl. 1089. st. 3. ZOO, jer nisu dokazali da bi obje nekretnine iznajmljivali, odnosno davali u zakup, te da bi po redovnom tijeku stvari ostvarivali dobit upravo u utuženom iznosu, drugostupanjski sud djelomično potvrđuje a djelomično preinačuje prvostupanjsku presudu, kako je to uvodno navedeno.

15. Navedeno pravno shvaćanje drugostupanjskog suda prihvaća i revizijski sud i to shvaćanje nije dovedeno u pitanje revizijskim razlozima tužitelja.

16. Pritom ovaj sud drži potrebnim posebno naglasiti da, iako sud nije vezan pravnom osnovom tužbe, vezan je činjeničnom osnovom tužbe, a tužitelji su dužni sukladno odredbama čl. 7. i čl. 186. st. 1. ZPP-a predložiti dokaze kojima se te činjenice utvrđuju. Stoga, kada su tužitelji u činjeničnim navodima tužbe i tijekom postupka tvrdili da trpe štetu u vidu izmakle koristi koja je nastala zbog nemogućnosti davanja u najam i zakup predmetnih nekretnina, oni su ograničili sud u raspravljanju i odlučivanju upravo u okvirima tih činjenica. Kako, međutim, te činjenice nisu dokazali, pravilno je drugostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je zaključio da tužiteljima ne pripada naknada štete u vidu izmakle koristi.

17. U smislu odredbe čl. 1089. st. 3. ZOO-a, pri ocjeni izmakle koristi uzima se u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem. Tako se prema pravnom shvaćanju ovoga suda, pravo na naknadu izmakle koristi priznaje u pretpostavkama: da je postojala namjera stjecanja koristi koja se zbog štetnikovog postupka izjalovila, tako da nije dovoljno da je oštećenik imao samo mogućnost povećanja svoje imovine (Rev-236/82 od 7. listopada 1982. i dr.) te da je postojala objektivna vjerojatnost da bi oštećenik zaista stekao dobitak da nije bio u tome spriječen (Rev-1404/83 od 25. siječnja 1984. i Rev-x-966/14-2 od 3. veljače 2016.). Navedene pretpostavke u tijeku postupka nisu dokazane.

18. Pri tome, je revidentima za odgovoriti da je u odnosu na nekretninu u … ulici, na kojoj su stranke suvlasnici za iznajmljivanje bio potreban i pristanak tuženice, jer se radi o poslu izvanredne uprave.

19. Zbog navedenog, ne postoji revizijski razlog zbog kojeg je revizija izjavljena pa je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju tužitelja, u odnosu na glavnu stvar, valjalo odbiti kao neosnovanu i odlučili kao u izreci presude.

20. Iz revizije proizlazi da tužitelji u ovoj pravnoj stvari pobijaju drugostupanjsku presudu i u dijelu u kojem je odlučeno o troškovima postupka. U odnosu na reviziju tužitelja kojom osporavaju odluku o parničnim troškovima valja reći da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenoga 2015. zauzeto pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima postupka nije rješenje protiv kojega bi bila dopuštena revizija.

21. Pri zauzimanju takvog shvaćanja, posebice se imalo na umu da se pod izrazom „postupak“ iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP-a, podrazumijeva samo postupak u odnosu na predmet - meritum spora, da se odredba čl. 400. st. 1. ZPP-a odnosi samo na rješenja kojima prestaje litispendencija i pravomoćno završava parnični postupak u odnosu na predmet spora, te da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka (čl. 151. st. 1. ZPP-a), pa da odluka o troškovima postupka nema značaj rješenja kojim se završava postupak i u odnosu na koji bi bila dopuštena revizija iz čl. 400. st. 1. ZPP-a (tako i Rev-1353/12 od 15. prosinca 2015.).

22. Stoga revizija protiv odluke o troškovima postupka nije dopuštena, pa je valjalo pozivom na odredbu čl. 392. st. 1. ZPP-a odbaciti reviziju tužitelja u tom djelu.

23. Navedena odredba čl. 400. st. 1. ZPP-a primjenjuje se i u postupcima u kojima se odredbe ZPP-a primjenjuju na odgovarajući način, ako za taj postupak nije drugačije propisano.

24. Prema odredbi članka 12. stavka 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13 i 93/14, dalje: OZ-a) u ovršnom postupku i postupku osiguranja revizija se može izjaviti samo ako odluka donesena u drugom stupnju ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, u skladu s pravilima parničnog postupka, dakle, izvanredna revizija.

25. Budući da u odnosu na rješenje o privremenoj mjeri tužitelji nisu postavili određeno pitanje u smislu odredbe članka 382. stavka 3. ZPP-a, to revizija u odnosu na rješenje o privremenoj mjeri nije dopuštena, pa je i u tom dijelu valjalo odbaciti reviziju tužitelja temeljem odredbe članka 392.b. stavka 2. ZPP-a.

26. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci rješenja.

Zagreb, 18. svibanj 2022.

Predsjednica vijeća

Mirjana Magud, v.r.