REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 3714/2018-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Ivana Vučemila člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Ž. L. iz Z., OIB …, kojeg zastupa punomoćnik M. Š., odvjetnik u Odvjetničkom društvu E. i Š. u Z., protiv tuženika A. Z. d.o.o., Z., OIB …, kojeg zastupa punomoćnik I. J., odvjetnik u Odvjetničkom društvu J. & partneri j.t.d. u Z., radi otkaza i sudskog raskida, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda Zagrebu poslovni broj Gž R-291/18-2 od 25. rujna 2018. kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1603/15-43 od 30. siječnja 2018., u sjednici održanoj 18. svibnja 2022.

p r e s u d i o  j e:

Odbija se revizija tuženika A. Z. d.o.o. , kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1603/15-43 od 30. siječnja 2018., suđeno je:

„I. Utvrđuje se da nije dopuštena tuženikova Odluka o otkazu ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga broj 01/2015 donesena 2. svibnja 2015. te da nije dopuštena tuženikova oduka od 5. lipnja 2015. kojom se tuženik očitovao o zahtjevu za zaštitu prava tužitelja, te da radni odnos tužitelja Ž. L. iz Z., OIB: … kod tuženika A. Z. d.o.o. u Z., OIB: … nije prestao na temelju odluke o otkazu zbog poslovno uvjetovanih razloga broj 01/2015 od 2. svibnja 2015.

II. Nalaže se tuženiku A. Z. d.o.o. u Z., OIB: … isplatiti tužitelju Ž. L. iz Z., OIB: … iznos od 281.209,56 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema članku 29. stavak 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, kako slijedi:

- na iznos od 13.913,04 kuna počevši od 15.08.2015. do isplate,

- na iznos od 16.000,00 kuna počevši od 15.09.2015. do isplate,

- na iznos od 16.000,00 kuna počevši od 15.10.2015. do isplate,

- na iznos od 16.000,00 kuna počevši od 15.11.2015. do isplate,

- na iznos od 16.000,00 kuna počevši od 15.12.2015. do isplate,

- na iznos od 16.000,00 kuna počevši od 15.01.2016. do isplate,

- na iznos od 16.000,00 kuna počevši od 15.02.2016. do isplate,

- na iznos od 16.000,00 kuna počevši od 15.03.2016. do isplate,

- na iznos od 16.000,00 kuna počevši od 15.04.2016. do isplate,

- na iznos od 16.000,00 kuna počevši od 15.05.2016. do isplate,

- na iznos od 11.365,20 kuna počevši od 15.06.2016. do isplate,

- na iznos od 7.337,60 kuna počevši od 15.07.2016. do isplate,

- na iznos od 7.337,52 kuna počevši od 15.08.2016. do isplate,

- na iznos od 7.959,21 kuna počevši od 15.09.2016. do isplate,

- na iznos od 7.337,60 kuna počevši od 15.10.2016. do isplate,

- na iznos od 7.337,60 kuna počevši od 15.11.2016. do isplate,

- na iznos od 7.337,60 kuna počevši od 15.12.2016. do isplate,

- na iznos od 7.333,97 kuna počevši od 15.01.2017. do isplate,

- na iznos od 7.334,58 kuna počevši od 15.02.2017. do isplate,

- na iznos od 7.337,60 kuna počevši od 15.03.2017. do isplate,

- na iznos od 7.337,59 kuna počevši od 15.04.2017. do isplate,

- na iznos od 5.537,60 kuna počevši od 15.05.2017. do isplate,

- na iznos od 6.033,25 kuna počevši od 15.06.2017. do isplate,

- na iznos od 5.128,18 kuna počevši od 15.07.2017. do isplate,

- na iznos od 8.195,61 kuna počevši od 15.08.2017. do isplate,

- na iznos od 6.239,89 kuna počevši od 15.09.2017. do isplate,

- na iznos od 6.805,95 kuna počevši od 15.10.2017. do isplate, u roku od osam dana.

III. Nalaže se tuženiku A. Z. d.o.o. u Z., OIB: … isplatiti tužitelju Ž. L. iz Z., OIB: … iznos od 2.435,75 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema članku 29. stavak 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, kako slijedi:

- na iznos od 2.044,36 kuna počevši od 15.07.2015. do isplate i

- na iznos od 391,39 kuna počevši od 15.08.2015. do isplate, u roku od osam dana.

IV. Raskida se ugovor o radu tužitelja Ž. L. iz Z., OIB: … sklopljen 1. rujna 2010. s tuženikom A. Z. d.o.o. u Z., OIB: … i to s 30. siječnja 2018.

V. Nalaže se tuženiku A. Z. d.o.o. u Z., OIB: … isplatiti tužitelju Ž. L. iz Z., OIB: … iznos od 65.000,00 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 31. siječnja 2018. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema članku 29. stavak 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, u roku od osam dana.

VI. Nalaže se tuženiku A. Z. d.o.o. u Z., OIB: … naknaditi tužitelju Ž. L. iz Z., OIB: … trošak parničnog postupka u iznosu od 58.375,00 kuna, u roku od osam dana.

VII. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja Ž. L. iz Z., … u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu od 281.209,56 kuna.“

2. Presudom Županijskog suda Zagrebu poslovni broj Gž R-291/18-2 od 25. rujna 2018. suđeno je:

„I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu od 30. siječnja 2018. posl. br. Pr-1603/15-43 u:

- toč. I. izreke kojom je utvrđena nedopuštenom odluka o poslovno uvjetovanom otkazu koji je tuženik dao tužitelju 2. svibnja 2015. i utvrđenje da mu radni odnos nije prestao otkazom,

- dijelu toč. II. izreke kojom je tuženiku naloženo da tužitelju naknadi bruto plaću od 169.278,24 kn sa pripadajućom zateznom kamatom na mjesečne obroke koji dospijevaju u razdoblju od 15. kolovoza 2015. do 15. lipnja 2016.,

- toč. III. izreke kojom je naložena tuženiku isplata naknade za godišnji odmor od 2.435,75 kn sa pripadajućom zateznom kamatom kako je određeno izrekom,

- toč. V. izreke kojom je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi štetu od 65.000,00 kn sa pripadajućom zateznom kamatom koja teče od presuđenja do isplate,

- toč. VI. izreke naknada parničnog troška za 44.156,25 kn.

II. Preinačava se pobijana presuda u dijelu toč. II. izreke kojom je tuženiku naložena naknada bruto plaće od 117.931,32 kn (preko 169.278,24 kn do presuđenih 281.209,56 kn), i sudi:

Odbija se kao neosnovan slijedeći zahtjev tužitelja:

"Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi bruto plaću od 117.931,32 kn sa zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema članku 29. stavci 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima:

- na iznos od 7.337,60 kuna počevši od 15.07.2016. do isplate,

- na iznos od 7.337,52 kuna počevši od 15.08.2016. do isplate,

- na iznos od 7.959,21 kuna počevši od 15.09.2016. do isplate,

- na iznos od 7.337,60 kuna počevši od 15.10.2016. do isplate,

- na iznos od 7.337,60 kuna počevši od 15.11.2016. do isplate,

- na iznos od 7.337,60 kuna počevši od 15.12.2016. do isplate,

- na iznos od 7.333,97 kuna počevši od 15.01.2017. do isplate,

- na iznos od 7.334,58 kuna počevši od 15.02.2017. do isplate,

- na iznos od 7.337,60 kuna počevši od 15.03.2017. do isplate,

- na iznos od 7.337,59 kuna počevši od 15.04.2017. do isplate,

- na iznos od 5.537,60 kuna počevši od 15.05.2017. do isplate,

- na iznos od 6.033,25 kuna počevši od 15.06.2017. do isplate,

- na iznos od 5.128,18 kuna počevši od 15.07.2017. do isplate,

- na iznos od 8.195,61 kuna počevši od 15.08.2017. do isplate,

- na iznos od 6.239,89 kuna počevši od 15.09.2017. do isplate,

- na iznos od 6.805,95 kuna počevši od 15.10.2017. do isplate."

III. Preinačava se pobijana presuda u dijelu toč. IV. izreke kojom je prihvaćen sudski raskid ugovora o radu s danom 30. siječnja 2018., te u odluci o troškovima postupka (toč. IV. izreke) za 2.375,00 kn i sudi:

Raskida se ugovor o radu tužitelja s tuženikom na dan 16. svibnja 2016.

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka od 14.218,75 kn.

IV. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak od 7.031,25 kn i trošak žalbe od 1.953,25 kn, sve u roku od 8 dana.

V. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troška odgovora na žalbu.“

3. Protiv drugostupanjske presude, tuženik je podnio reviziju temeljem odredbe članka 382. stavak 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP), zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnoga prava s prijedlogom da se nižestupanjske presude ukinu, a podredno preinače.

4. Tužitelj nije podnio odgovor na reviziju.

5. Revizija nije osnovana.

6. Prema odredbi članka 392.a stavak 1. ZPP-a, u povodu revizije iz članka 382. stavak 1. Zakona, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Suprotno tvrdnji tuženika, u postupku koji je prethodio reviziji nije počinjena bitna povreda iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a. Presuda suda drugog stupnja ne proturječi sama sebi i stanju spisa, a u obrazloženju presude su navedeni jasni, razumljivi i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju te presuda ne sadrži proturječnosti zbog kojih se njezina pravilnost i zakonitost ne bi mogla ispitati. Revizijskim prigovorom, u smislu pogrešne ocjene izvedenih dokaza od strane nižestupanjskih sudova (u odnosu na utvrđivanje činjenice savjetovanja koje bi trebalo prethoditi otkazu ugovora o radu), revident faktično prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, a o čemu u smislu odredbe članka 385 ZPP-a, u revizijskom stadiju postupka nije dopušteno raspravljati.

8. Nadalje, ukazujući na to da bi drugostupanjski sud pogrešno zaključio da tuženik tek u žalbi, prvi puta tvrdi da je tužitelju ponudio odgovarajuće radno mjesto, tuženik kao revident ukazuje na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 1 ZPP-a, međutim, a suprotno tvrdnji tuženika iz stanja spisa ne proizlazi da bi tuženik ovaj prigovor istakao u odgovoru na tužbu, a što bi bilo sukladno odredbi čl. 299. st. 1. ZPP-a. Stoga, niti opisanim nije počinjena uvodno označena bitna povreda odredaba postupka.

9. S obzirom na sve navedeno, u pobijanoj presudi drugostupanjskog suda nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

10. Predmet spora je zahtjev tužitelja (toč. I) za utvrđenje nedopustivosti redovitog poslovno uvjetovanog otkaza ugovora o radu, odlukom tuženika od 2. svibnja 2015. i odlukom od 5. lipnja 2015. (članak 115. stavak 1. toč. 1. Zakona o radu -"Narodne novine", br. 149/09, 61/11 i 82/12 - dalje ZR) na radnom mjestu voditelja ključnih kupaca, kojom mu je tuženik zbog organizacijskih razloga otkazao ugovor o radu (od 1. rujna 2010.) zbog “potrebe racionalizacije poslovanja i optimiziranja radnih procesa“.

11. U tijeku postupka pred nižestupanjskim sudovima u bitnome je utvrđeno:

- da je tužitelj bio zaposlenik tuženika na temelju ugovora o radu od 01.09.2010. radi obavljanja poslova voditelja ključnih kupaca;

- da je tuženik tužitelju otkazao ugovor o radu, odlukom o redovitom otkazu zbog poslovnih razloga od 02.05.2015;

- da je odluku o otkazu tužitelj zaprimio 20.05.2015.;

-

da je protiv navedene odluke o otkazu tužitelj podnio zahtjev za zaštitu prava poslodavcu, putem pošte 26.05.2015., dakle, u roku propisanom u članku 133. stavak 1. ZR-a, na koju je poslodavac odgovorio dopisom od 05. 06. 2015.;

- da je savjetovanje, bilo 04. 05. 2015. kada je telefonski kontaktirana sindikalna povjerenica T. K. o namjeri otkazivanja, a e-mail o namjeri otkazivanja upućen 5. svibnja 2015.

12. Pravilno drugostupanjski sud primjenjuje materijalno pravo, kada pošavši od navedenih utvrđenja, zaključuje da je zbog postupanja tuženika protivno odredbi čl. 150. ZR-a, otkaz ugovora o radu ništetan.

13. Naime, prema odredbi članka 150. stavak 1. ZR-a, prije donošenja odluke važne za položaj radnika (ovdje otkaz) poslodavac se mora savjetovati s radničkim vijećem o namjeravanoj odluci te mora radničkom vijeću dostaviti podatke važne za donošenje odluke i sagledavanje njezina utjecaja na položaj radnika. Prema stavku 3., toč. 2. navedene odredbe, važnom se odlukom smatra i otkaz. Prema stavku 4. članka 150 ZR-a, podaci o namjeravanoj odluci moraju se dostaviti radničkom vijeću potpuno i pravodobno, tako da mu se omogući davanje primjedbi i prijedloga, kako bi rezultati rasprave stvarno mogli utjecati na donošenje odluke. Konačno, predmetni otkaz je dopušten samo ako poslodavac prije odluke o otkazu provede postupak u skladu s naprijed citiranim odredbama ZR-a (u protivnom je ništav, stavak 12. članka 150.).

14. Kako se tužitelj 17. svibnja 2016. zaposlio kod novog poslodavca (M.), više nije u radnom odnosu kod tuženika, jer istovremeno ne mogu egzistirati dva ugovora o radu sa punim radnim vremenom, pravilnom primjenom materijalnoga prava drugostupanjski sud utvrđuje sudski raskid ugovora o radu sa danom 16. svibnjem 2016.

15. Prema odredbi članka 125. stavak 1. ZR-a, ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten, a radniku nije prihvatljivo nastaviti radni odnos, sud će na zahtjev radnika odrediti dan prestanka radnog odnosa i dosuditi mu naknadu štete u iznosu od najmanje tri, a najviše osam propisanih ili ugovorenih mjesečnih plaća toga radnika, ovisno o trajanju radnoga odnosa, starosti te obvezama uzdržavanja koje terete radnika. Navedena je odredba pravilno primijenjena kada je suđeno da tužitelj ima pravo na pet mjesečnih plaća s obzirom na okolnosti konkretnom slučaja (dob, osobe koje uzdržava, radni staž). Pravilno je tužitelju dosuđena i naknada za godišnji odmor.

16. Temeljem svega navedenog, valjalo je reviziju tuženika odbiti kao neosnovanu na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a.

Zagreb, 18. svibanj 2022.

Predsjednica vijeća

Mirjana Magud, v.r.