REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 3451/2018-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u zemljišnoknjižnom predmetu predlagatelja G. Š. iz Lj., Republika Slovenija, kojeg zastupa punomoćnica J. S. S., odvjetnica u U., radi uknjižbe prava vlasništva, odlučujući o reviziji predlagatelja protiv rješenja Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-627/11-2 od 2. siječnja 2012., kojim je ukinuto rješenje Općinskog suda u Bujama-Buie poslovni broj Z-2968/10 od 16. lipnja 2010., u sjednici održanoj 18. svibnja 2022.,
r i j e š i o j e:
Prihvaća se revizija predlagatelja, preinačuje se rješenje Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-627/11-2 od 2. siječnja 2012. i sudi:
Odbacuje se žalba Republike Hrvatske i Centra za restrukturiranje i prodaju i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Bujama-Buie poslovni broj Z-2968/10 od 16. lipnja 2010.
Nalaže se uspostava zk. stanja kako je bilo prije provedbe rješenja Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-627/11-2 od 2. siječnja 2012.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem je u zk. ul. 4100 k.o. N. dopušten upis i to temeljem Ugovora od 10. prosinca 1974. broj 477; M-10/1974-2, Presude od 4. svibnja 1982., posl. br. P-143/81-6, Potvrde Državne geodetske uprave, Područni ured za katastar P., Ispostava B. od 18. travnja 2003., Klasa: 935-08/03-02/23, Potvrde iz sudskog registra gospodarskih subjekata za prethodnike Okružnog suda u Celju od 3. lipnja 2003-07-08. godine, RG I 59/1, Reg. ul. 1-135-00, Redovnog ispisa iz sudskog registra ispisanog na dan 6. lipnja 2002. Okružnog suda u Celju, Kupoprodajnog ugovora od 8. lipnja 2001., Potvrde o plaćenoj cijeni ovjerene dana 24. srpnja 2003., Potvrde D.S.U. od 23. srpnja 2009., Prijavnog lista od 2. travnja 1999., Klasa: UP/I- 932-07/99-01/765 i pravomoćnog Rješenja Ureda za katastarsko-geodetske poslove, Ispostava B. od 13. srpnja 1999., Klasa: UP/I-932-07/99-01/765, Ur.broj: 2163-11/4- 99-2, cijepa se k.č. br. 763 oranica površine 1540 m[2] , na nove i to na: - k.č. br. 763/1 oranica 743 m[2] , uz istovremeni otpis iste u novi zk. ul. 4099 iste k.o., te se na novoformiranoj čestici uknjižuje pravo vlasništva u korist Š. G., Lj., ... (OIB: ...); - k.č. br. 763/2 oranica sa 797 m[2] , uz istovremeni otpis iste u novi zk. ul. 4100 iste k.o., te se na novoformiranoj čestici uknjižuje pravo vlasništva u korist M. t., p. i. s. d.d. C., ..., Republika Slovenija (OIB: ...).
2. Drugostupanjskim rješenjem odlučeno je:
"Uvažavanjem žalbi Republike Hrvatske i Hrvatskog fonda za privatizaciju, ukida se rješenje Općinskog suda u Bujama-Buie posl. br. Z-2968/10 od 16. lipnja 2010., odbija se predlagateljev prijedlog za upis prava vlasništva na k.č. 763/1 k.o. N., u naravi oranica sa 743 m2 za korist predlagatelja G. Š. i na k.č. 763/2 k.o. N., u naravi oranica sa 797 m2 za korist M. t., p. i. s. d.d. C., ..., Republika Slovenija, te se nalaže brisanje upisa prava vlasništva i uspostava prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja uz brisanje zabilježbe žalbe protiv toga rješenja."
3. Protiv drugostupanjskog rješenja reviziju je podnio predlagatelj na temelju odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11 i 25/13 - dalje: ZPP). Predlaže da ovaj sud ukine drugostupanjsko rješenje, odbaci žalbe Republike Hrvatske i Hrvatskog fonda za privatizaciju i dopusti upis prava vlasništva.
4. Odgovor na reviziju je podnesen s prijedlogom reviziju odbiti kao neosnovanu.
5. Revizija je dopuštena i osnovana.
6. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
7. U takvoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 3. ZPP).
8. Iz sadržaja navedenih odredaba ZPP proizlazi da je za dopuštenost izvanredne revizije potrebno kumulativno ispunjenje slijedećih pretpostavki: da revizija sadrži određeno navedeno pravno pitanje, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i da sadrži određeno navedene razloge zbog kojih stranka smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
9. U reviziji predlagatelj postavlja postupovnopravno pitanje: "Da li su Republika Hrvatska i Hrvatski fond za privatizaciju stranke u ovom zemljišnoknjižnom postupku i da li sama dostava rješenja zemljišnoknjižnog suda daje legitimaciju Republici Hrvatskoj i Hrvatskom fondu za privatizaciju na podnošenje žalbe?".
10. U razlozima kojima opravdava podnošenje predmetne revizije s navedenim pitanjem predlagatelj se poziva na prethodno zauzeto pravno shvaćanje Vrhovnog suda u sličnom predmetu (rješenje revizijskog suda broj Rev 997/09-2 od 27. travnja 2010.).
11. Odluka o žalbi protiv prvostupanjskog rješenja ovisi o rješenju procesnopravnog pitanja – pitanja procesne legitimacije za podnošenje žalbe u zemljišnoknjižnom postupku – a to je pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni jer je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje u rješenju broj Rev 977/09-2 od 27. travnja 2010., a pobijano rješenje drugostupanjskog suda je utemeljeno na shvaćanju koje je suprotno tom shvaćanju. Naime, drugostupanjski sud je prihvatio žalbu Republike Hrvatske i Hrvatskog fonda za privatizaciju kojem je pravni sljednik Agencija za upravljanje državnom imovinom, a kojoj je pravni sljednik Centar za restrukturiranje i prodaju, ukinuo prvostupanjsko rješenje i odbio prijedlog za upis prava vlasništva. Na taj način je drugostupanjski sud posredno izrazio shvaćanje da je Republika Hrvatska legitimirana na podnošenje žalbe protiv rješenja zemljišnoknjižnog suda.
12. O pitanju ovlaštenja Republike Hrvatske na podnošenje žalbe u zemljišnoknjižnom postupku ovaj sud je zauzeo pravno shvaćanje (rješenje broj Rev 977/09-2 od 27. travnja 2010.). Prema izraženom pravnom shvaćanju Republika Hrvatska nije ovlaštena na podnošenje žalbe u zemljišnoknjižnom postupku ako nije stranka u zemljišnoknjižnom postupku i nema knjižna prava na nekretnini na kojoj se traži upis, pri čemu dostavljanje zemljišnoknjižnog rješenja nekoj osobi, samo po sebi, ne daje toj osobi procesnu legitimaciju na podnošenje žalbe.
13. U konkretnom slučaju Republika Hrvatska nije stranka u zemljišnoknjižnom postupku i nema knjižna prava na nekretnini na kojoj se traži upis, iz čega proizlazi da u konkretnom slučaju Republika Hrvatska nije ovlaštena na podnošenje žalbe (u tom smislu i ovaj sud u Rev 854/2018-2 od 11. veljače 2020.). To neovisno o činjenici da joj je rješenje dostavljeno.
14. Naprijed navedeno načelno shvaćanje primjenjuje se i na pitanje ovlaštenja Hrvatskog fonda za privatizaciju, sada Centra za restrukturiranje i prodaju na podnošenje žalbe u zemljišnoknjižnom postupku.
15. U konkretnom slučaju Hrvatski fond za privatizaciju, sada Centar za restrukturiranje i prodaju, nije stranka u zemljišnoknjižnom postupku, a nije u zemljišnoj knjizi upisan kao nositelj knjižnog prava na nekretnini na kojoj se traži upis. Ima li Fond, odnosno Centar neko pravo na nekretnini na kojoj se traži upis nije očigledno. Stoga se ne može priznati procesna legitimacija za podnošenje žalbe u konkretnom zemljišnoknjižnom postupku.
16. Pritom, valja dodati da su Republika Hrvatska i Republika Slovenija sklopile Međunarodni ugovor o uređenju imovinskopravnih odnosa ("Narodne novine" – Međunarodni ugovor broj 15/99 – dalje: Ugovor) koji je u Republici Hrvatskoj stupio na snagu 23. veljače 2000. ("Narodne novine", broj 4/00). Člankom 2. st. 1. Ugovora propisano je da fizičke i pravne osobe jedne ugovorne strane koje su stekle pravo vlasništva i druga stvarna prava na nekretninama i pokretninama na teritoriju druge ugovorne strane imaju na teritoriju te ugovorne strane jednaku pravnu zaštitu pred sudovima i drugim državnim tijelima kakva je zajamčena domaćim, fizičkim i pravnim osobama. Kod toga, prema stavku 2. istog Ugovora pod pravom vlasništva i drugim stvarnim pravima smatraju se i pravo korištenja, upravljanja i raspolaganja stečena na sredstvima u društvenom vlasništvu naplatnim putem.
17. Stoga, kako je prema podacima u spisu spornu nekretninu naplatnim putem stekla pravna osoba iz Slovenije – M. t., p. i. s. d.d. C. još 1974., te da je ista procijenjena u vrijednosti društvenog kapitala M. d.d. u postupku pretvorbe Republike Slovenije u skladu sa zakonom, za zaključiti da na istoj prava nema niti Fond, odnosno sada Centar za restrukturiranje i prodaju, pa se utoliko ne radi o činjenično i pravno usporedivoj situaciji s odlukom ovoga suda broj Rev 2193/12-2 od 28. veljače 2018. na koju ukazuje Centar za restrukturiranje i prodaju.
18. Zbog svega navedenog valjalo je reviziju predlagatelja prihvatiti te preinačiti pobijano rješenje drugostupanjskog suda na način da se žalba Republike Hrvatske i Hrvatskog fonda za privatizaciju čiji je pravni sljednik Centar za restrukturiranje i prodaju odbaci kao nedopuštena, a sve primjenom odredbi čl. 366. i čl. 395. st. 1. u vezi čl. 400. ZPP.
Zagreb, 18. svibnja 2022.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa, v.r.
