REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 572/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja pod: 1. a A. V., B., OIB: … i 1. b D. L. B. iz S., OIB: …, kao pravnih sljednika iza pok. D. L. iz S., OIB: …, 2. S. K. iz T., OIB: …, 3. G. S. kao pravnog sljednika pok. A. K. iz S., OIB: …, 4. A. B. iz B., OIB: …, 5. A. D. iz S., OIB: …, 6. a A. M., 6. b L. M. i 6. c Z. B., svi iz I., kao pravnih sljednika iza pok. M. M. iz I., OIB: …, 7. A. B. iz T., K., OIB: … i 8. M. F. iz S., OIB: …, tužitelji pod 1. a i b, 2., 4., 5., 7 i 8. zastupani po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu E. i K. d.o.o. u Z., protiv tuženika H., Z., OIB: …, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja pod 1. do 8. protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-5416/12-3 od 15. srpnja 2014., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-10264/07 od 4. prosinca 2009., u sjednici održanoj 18. svibnja 2022.,

p r e s u d i o  j e:

Revizija tužitelja pod 2., 3., 4. i 5. odbija se kao neosnovana.

r i j e š i o  j e :

I. Revizija tužitelja pod 1. a i b, 6. a, b i c, 7. i 8. odbacuje se kao nedopuštena.

II. Zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojima tužitelji od tuženika potražuju isplatu određenih iznosa s pripadajućim zateznim kamatama na pojedine iznose pobliže označene u izreci i to:

- tužitelj pod 1. iznos od 189.739,91 kuna,

- tužitelj pod 2. iznos od 399.68,03 kuna,

- tužitelj pod 3. iznos 231.879,47 kuna,

- tužitelj pod 4. iznos od 253.027,05 kuna,

- tužitelj pod 5. iznos od 326.621,74 kuna,

- tužitelj pod 6. iznos od 122.425,36 kuna,

- tužitelj pod 7. iznos od 50.992,30 kuna i

- tužitelj pod 8. iznos od 93.467,56 kuna.

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

3. Protiv drugostupanjske presude tužitelji su podnijeli reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se revizija prihvati i nižestupanjske presude preinače, podredno ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. U odgovoru na reviziju tuženik osporava istaknute navode tužitelja s prijedlogom da se revizija odbije.

5. Revizija tužitelja pod 2., 3., 4. i 5. je neosnovana, a revizija tužitelja pod 1. a i b, 6. a, b i c, 7. i 8. je nedopuštena.

6. U odnosu na reviziju tužitelja pod 2., 3., 4. i 5. valja reći sljedeće. U smislu odredbe čl. 392. a st. 1. ZPP-a ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga navedenih u reviziji.

7. Kako tužitelji pod 2., 3., 4. i 5. dijelom navoda iznesenih u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka osporavaju i pravilnost činjeničnog stanja utvrđenog tijekom postupka, valja reći da shodno odredbi čl. 385. st. 1. ZPP-a reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Tako predmetni navodi kojima se osporava utvrđeno činjenično stanje nisu mogli biti uzeti u razmatranje.

8. Ispitujući pobijanu odluku zbog revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka sud je utvrdio da u istoj nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, budući da pobijana odluka nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Naime, suprotno tvrdnji tužitelja pod 2., 3., 4. i 5., izreka odluke je potpuno razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, a odluka sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama koji međusobno nisu u proturječju, a niti postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude i rješenja navodi u sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

9. Nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP-a jer pobijanim odlukama nije prekoračen tužbeni zahtjev tužitelja. Prvostupanjski sud je odlučio o tužbenim zahtjevima tužitelja sukladno odredbi čl. 2. st. 1. ZPP-a, a kako to pravilno zaključuje drugostupanjski sud.

10. Suprotno revizijskim navodima, obrazloženja nižestupanjskih presuda su sačinjena u skladu s odredbama čl. 338. st. 4. ZPP-a odnosno čl. 375. ZPP-a, slijedom čega nije ostvaren razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a.

11. Tužitelji neosnovano prigovaraju nepravilnoj primjeni odredbi čl. 331. st. 1. ZPP-a u tijeku postupka. Ovo iz razloga što se u smislu odredbe čl. 331. st. 1. ZPP-a presuda na temelju priznanja može donijeti jedino ako tuženik do zaključenja glavne rasprave izričito prizna tužbeni zahtjev, koje pretpostavke tijekom ovog postupka nisu bile ispunjene. Isto tako, neosnovan je prigovor tužitelja nepravilnoj primjeni odredbe čl. 331. b ZPP-a budući da u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za donošenje presude zbog ogluhe jer je tuženik podnio odgovor na tužbu.

12. Tužitelji nadalje navode da je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP-a time što nije odredio prekid ovog parničnog postupka jer je stranka umrla. Navedeni eventualni propust može predstavljati samo relativno bitnu povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 212. st. 1. ZPP-a koji u konkretnom slučaju nije bio od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude, budući da je postupak u konačnici prekinut i nastavljen u odnosu na pravnog sljednika pok. stranke. Obzirom na navedeno u ukupnosti nije osnovan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

13. Nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava koji postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP-a).

14. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za isplatu razlike iznosa glavarine (konačno postavljenim tužbenim zahtjevom tužitelji, uz razdoblje od 2005. i 2006., potražuju isplatu i za razdoblje 2007., 2008. i 2009.). Tužitelji, kao viši zubari sa srednjom stručnom spremom, u bitnom tvrde da im je donošenjem i primjenom Odluke o osnovama za sklapanje ugovora sa zdravstvenim ustanovama i privatnim zdravstvenim radnicima za 2005. godinu („Narodne novine“, broj: 188/04) i Odluke o osnovama za sklapanje ugovora sa zdravstvenim ustanovama i privatnim zdravstvenim radnicima za 2006. godinu („Narodne novine“, broj: 26/06) nezakonito umanjivana glavarina i nije im isplaćivana u istom iznosu kao i doktorima stomatologije, iako obavljaju isti posao.

15. Ocjenom provedenih dokaza, prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev na temelju sljedećih utvrđenja i zaključaka:

- da su stranke bile u ugovornom odnosu temeljem Ugovora o provođenju primarne zdravstvene zaštite iz osnovnog zdravstvenog osiguranja koje su sklapale za 2005., 2006., 2007., 2008. i 2009.;

- da sklopljeni Ugovori nisu ništavi, već su utemeljeni na važećim zakonskim propisima i pravilnicima koji su doneseni u skladu sa istima;

- da su predmetni ugovori valjani i u cijelosti ispunjeni;

- da tužitelji, ukoliko su smatrali da su sklopljeni ugovori nezakoniti i nepravični nisu ih trebali prihvatiti, neovisno o monopolističkom položaju tuženika u sklapanju istih, odnosno mogli su pokrenuti odgovarajuće postupke, što međutim nisu učinili.

16. Drugostupanjski sud je potvrdio prvostupanjsku presudu prihvativši činjenična utvrđenja i razloge prvostupanjskog suda.

17. Prema odredbi čl. 26. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 – dalje: ZOO) ugovor je sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora.

18. Kraj činjeničnih utvrđenja (kojima je ovaj sud vezan – arg. iz čl. 385. ZPP-a), a time i zaključka nižestupanjskog suda, kojeg ovaj sud prihvaća, da ugovori koji su tužitelji sklopili s tuženikom nisu ništetni, već su utemeljeni na važećim zakonskim propisima i pravilnicima, pri čemu je tuženik ispunio preuzetu ugovornu obvezu, što tužitelji uostalom niti ne osporavaju, nižestupanjski sudovi su pravilnom primjenom materijalnog prava, uz razloge koje prihvaća i ovaj sud, odbili tužbeni zahtjev tužitelja pa su svi suprotni navodi tužitelja izneseni u tom pravcu neosnovani.

19. Uz navedeno, odluke na koje se pozivaju tužitelji u reviziji nisu donesene u istoj činjeničnoj i pravnoj situaciji.

20. Slijedom iznesenog, a budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a reviziju tužitelja pod 2., 3., 4. i 5. odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci ove presude.

21. U odnosu na reviziju tužitelja pod 1. a i b, 6. a, b i c, 7. i 8. valja reći da vrijednost predmeta spora tog pobijanog dijela drugostupanjske presude ne prelazi vrijednosni kriterij za dopuštenost revizije od 200.000,00 kuna, ne radi se o sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno o prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa, a niti je drugostupanjska odluka donesena na temelju odredbe čl. 373.a i čl. 373.b ZPP-a. Stoga je revizija tužitelja pod 1. a i b, 6. a, b i c, 7. i 8. nedopuštena u smislu citiranih odredbi čl. 382. st. 1. toč. 1., 2. i 3. ZPP-a.

22. Predmetna revizija nije razmatrana kao izvanredna revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP- a, budući da tužitelja pod 1. a i b, 6. a, b i c, 7. i 8. u reviziji nisu određeno naznačili materijalnopravno ili postupovnopravno pitanje koje bi bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

23. Slijedom navedenog, valjalo je, primjenom odredbe čl. 392. st. 1. ZPP-a, odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

24. Zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na reviziju odbijen je kao neosnovan jer isti nije bio potreban u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a.

Zagreb, 18. svibnja 2022.

Predsjednik vijeća

Željko Glušić, v.r.