Broj: 90 Pr-26/2022-8

Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

Stalna služba u Valpovu

Kralja P. Krešimira IV br. 3

31550 Valpovo

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, temeljem prijedloga višeg sudskog savjetnika - specijalista Gorana Jokića, a po sutkinji Tatjani Varžić, u pravnoj stvari tužitelja P. T. iz V., …, OIB: …, zastupanog po punomoćniku D. M., odvjetniku iz O., protiv tuženika Republika Hrvatska, OIB: …za Ministarstvo .., zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Osijeku, radi isplate, nakon održane glavne rasprave zaključene dana 28. travnja 2022., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i odsutnosti zakonske zastupnice tuženika, dana 18. svibnja 2022. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Republika Hrvatska, OIB: … za Ministarstvo .., na ime naknade za prijevoz platiti iznos od 2.796,17 kn (slovima: dvijetisućesedamstodevedesetšestkuna i sedamnaestlipa) tužitelju P. T., OIB: …, …,

V., sve u roku 15 dana, sa pripadajućom zateznom kamatom u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena i to:

- na iznos od 142,48 kn od 21.04.2020. godine pa do isplate,

- na iznos od 124,67 kn od 21.05.2020. godine pa do isplate,,

- na iznos od 124,67 kn od 21.06.2020. godine pa do isplate,

- na iznos od 160,29 kn od 21.07.2020. godine pa do isplate,

- na iznos od 124,67 kn od 21.08.2020. godine pa do isplate,

- na iznos od 124,67 kn od 21.09.2020. godine pa do isplate,

- na iznos od 124,67 kn od 21.10.2020. godine pa do isplate,

- na iznos od 178,10 kn od 21.11.2020. godine pa do isplate,

- na iznos od 178,10 kn od 21.12.2020. godine pa do isplate,

- na iznos od 124,67 kn od 21.01.2021. godine pa do isplate, - na iznos od 124,67 kn od 21.02.2021. godine pa do isplate,

Broj: 90 Pr-

26/2022-8

- na iznos od 178,10 kn od 21.03.2021. godine pa do isplate,

- na iznos od 124,67 kn od 21.06.2021. godine pa do isplate,

- na iznos od 124,67 kn od 21.07.2021. godine pa do isplate,

- na iznos od 124,67 kn od 21.08.2021. godine pa do isplate,

- na iznos od 124,67 kn od 21.09.2021. godine pa do isplate,

- na iznos od 106,86 kn od 21.10.2021. godine pa do isplate,

- na iznos od 124,67 kn od 21.11.2021. godine pa do isplate,

- na iznos od 178,10 kn od 21.12.2021. godine pa do isplate,

- na iznos od 178,10 kn od 21.01.2022. godine pa do isplate,

II. Nalaže se tuženiku Republika Hrvatska, OIB: … za Ministarstvo .., da naknadi prouzročeni parnični trošak tužitelju P.T., OIB: …, …, V., u iznosu od 2.379,50 kn (slovima: dvijetisućetristosedamdesetdevetkuna i pedesetlipa) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 18. svibnja 2022. godine pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 11. veljače 2022. podnio tužbu protiv tuženika sa zahtjevom za isplatu iznosa od 2.796,17 kn na ime naknade troškova prijevoza za dolazak i odlazak s posla. U bitnome navodi da je 16. siječnja 2020. s tuženikom sklopio Ugovor o službi u pričuvnom sastavu policije te je prema tom Ugovoru obavljao poslove pričuvnog policijskog službenika na području PU Osječko-baranjske u trajanju od 157 radnih dana u vremenu od ožujka 2020. pa do kraja prosinca 2021. Smatra da mu temeljem čl. VII. st. 2. navedenog Ugovora i čl. 28. st. 2. Uredbe o pričuvnoj policiji za svih 157 dana koje je radio pripada pravo na isplatu naknade za prijevoz za dolazak i odlazak s posla, a koju naknadu mu je tuženik odbio isplatiti. Visinu postavljenog zahtjeva temelji na izračunu koji je sačinjen u skladu s čl. 53. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike, odnosno smatra da mu pripada pravo na naknadu u iznosu od 1,00 kn po prijeđenom kilometru prema udaljenosti od mjesta stanovanja do mjesta rada sukladno planeru Hrvatskog autokluba.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu. Ne spori da je s tužiteljem sklopio Ugovor o službi u pričuvnom sastavu policije, kao niti činjenicu da je tužitelj obavljao poslove pričuvnog policijskog službenika u vremenu koje je naveo u tužbi. Međutim, smatra da tužitelj nema pravo na naknadu za prijevoz jer je isti poslove pričuvnog policijskog službenika obavljao u okviru redovnog angažmana, a Uredbom o pričuvnoj policiji u čl. 28. st. 2. propisano je da pravo na naknadu za prijevoz za dolazak i odlazak s posla imaju samo pričuvni policijski službenici koji su angažirani u slučaju ratnog stanja ili neposredne ugroženosti neovisnosti i teritorijalne cjelovitosti države te u drugim slučajevima kad je ugrožena unutarnja sigurnost Republike Hrvatske. Nadalje, naveo je da je Ugovor

Broj: 90 Pr-

26/2022-8

o službi u pričuvnom sastavu policije sačinjen kao tipski ugovor te da su materijalna prava pričuvnih policijskih službenika uređena u Uredbi o pričuvnoj policiji koja se ima smatrati prisilnim propisom. Budući citiranu Uredbu smatra prisilni propisom mišljenja je da se sukladno stajalištu iz odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Revr- 1340/14-3 od 9. siječnja 2018. i broj: Revr-1116/14-2 od 1. ožujka 2017., trebaju smatrati ništetnima sve odredbe iz Ugovora o službi u pričuvnom sastavu policije koje su u suprotnosti s predmetnom Uredbom.

3. Tijekom postupka stranke su u cijelosti ostale kod svojih navoda iz tužbe, odnosno odgovora na tužbu.

4. U dokaznom postupku izvršen je uvid te je pročitana materijalna dokumentacija koja je sadržana u e-spisu, a koju je tužitelj dostavio uz tužbu kao priloge i to: zahtjev za mirno rješenje spora, podaci o angažiranosti PU Osječko baranjske, ugovor o službi u pričuvnom sastavu policije i ispis kilometraže po HAK-u na relaciji Ulica …, V.-…, B..

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade troškova prijevoza za dolazak i odlazak s posla za ukupno 157 radnih dana koje je tužitelj odradio u vremenu od ožujka 2020. pa do kraja prosinca 2021. obavljajući poslove pričuvnog policijskog službenika na području PU Osječko-baranjske.

6. Među strankama nije sporno da je tužitelj temeljem Ugovora o službi u pričuvnom sastavu policije, koji je sklopio s tuženikom, bio angažiran odraditi poslove, u trajanju i vremenu kako je to naprijed navedeno. Nadalje, nije sporno da je tužitelj za vrijeme angažiranosti na posao putovao i s posla se vraćao na relaciji adresa prebivališta V., … – adresa sjedišta PP B., B., …. Uostalom tu činjenicu je PU Osječko-baranjska, a samim tim i tuženik priznao u dopisu o angažiranosti pričuvnih policijskih službenika na kraju 3. stranice dopisa koji je pročitan u dokaznom postupku ( str. 14. - 20. spisa). Također nije sporna niti pravilnost matematičkog izračuna tužitelja kojim je utvrdio visinu tužbenog zahtjeva jer tuženik tijekom postupka niti jednim svojim navodom matematičku pravilnost izračuna nije osporavao.

7. Sporno je među strankama ima li tužitelj pravo na naknadu troškova za dolazak i odlazak s posla za 157 dana angažiranosti na poslovima pričuvnog policijskog službenika.

8. Iz dokumentacije koja je pročitana u dokaznom postupku u cijelosti proizlaze činjenice koje među strankama nisu sporne pa ih zbog toga sud ne smatra potrebnim posebno obrazlagati. Kao sporna ostaje pravna osnova tužiteljevog zahtjeva koja predstavlja pravno pitanje o kojemu sud treba zauzeti stav primjenom relevantnih odredbi materijalnog prava.

9. Iz čl. 8. st. 4. Zakona o radu („Narodne novine broj: 93/14, 127/17 i 98/19, dalje: ZR) proizlazi da se na sklapanje, valjanost, prestanak ili drugo pitanje u vezi s

Broj: 90 Pr-

26/2022-8

ugovorom o radu, kolektivnim ugovorom ili sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, a koje nije uređeno ZR-om, primjenjuju u skladu s naravi tog ugovora, opći propisi obveznog prava. Nadalje, iz čl. 9. st. 3. ZR-a proizlazi; ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo, ako ZR-om ili drugim zakonom nije drugačije određeno. Čl. 9. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje: ZOO) propisano je da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njeno ispunjenje, dok je čl. 166. st. 1. ZOO-a propisano da se ispunjenje sastoji u izvršenju onoga što čini sadržaj obveze. U konačnici iz čl. VII. st. 2. Ugovora o službi u pričuvnom sastavu policije zaključenim 16. siječnja 2020. između tužitelja i tuženika (str. 8. -10. spisa, dalje: Ugovor) ugovoreno je da se Ministarstvo obvezuje pričuvnom policijskom službeniku isplatiti naknadu za prijevoz za dolazak i odlazak na posao.

10. Temeljem provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 dalje ZPP), te primjenjujući pravne izvore i odredbe mjerodavnog materijalnog prava, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnova te je odlučio kao u izreci ove presude pod točkom I..

11. Prije svega treba naglasiti da niti jednom odredbom Uredbe o pričuvnoj policiji ("Narodne novine" broj: 102/19 dalje Uredba), nije izričito propisan niti jedan slučaj angažiranosti pričuvnog policijskog službenika za koji isti ne bi imao pravo na naknadu troškova za dolazak i povratak s posla. U pravu je zakonski zastupnik tuženika kad tvrdi da je čl. 28. st. 2. Uredbe propisano pravo na naknadu za prijevoz za dolazak i odlazak s posla pričuvnih policijskih službenika koji su angažirani u slučaju opisanom u čl. 24. st. 1. t. 1. Uredbe, odnosno u slučaju ratnog stanja ili neposredne ugroženosti neovisnosti i teritorijalne cjelovitosti države te u drugim slučajevima kad je ugrožena unutarnja sigurnost Republike Hrvatske. Međutim, iz teksta i smisla te odredbe, tumačeći istu odvojeno te dovodeći istu u vezu s ostalim odredbama Uredbe ne može se izvesti zaključak da je Vlada Republike Hrvatske prilikom donošenja Uredbe imala namjeru tom odredbom uskratiti pravo na troškove prijevoza pričuvnim policijskim službenicima koji su angažirani u slučajevima različitim od slučaja opisanog u čl. 24. st. 1. t. 1. Uredbe. Osim toga čl. 12. st. 3. Uredbe propisano je da ugovor o službi u pričuvnom sastavu policije pored sadržaja propisanog stavkom 2. tog članka može sadržavati i podatke o drugim pravima i obvezama ugovornih strana. Stoga je prema stavu ovog Suda ministar unutarnjih poslova kao predstavnik tuženika, koji je Ugovor potpisao ne samo u svojstvu ministra već i u svojstvu potpredsjednika vlade, bio ovlašten valjano ugovoriti s tužiteljem pravo na isplatu naknade za prijevoz iako tužitelj nije angažiran zbog slučajeva opisanih čl. 24. st. 1. t. 1. Uredbe. Budući zbog izloženog odredba čl. VII. st. 2. Ugovora nije u suprotnosti s Uredbom u cijelosti je neosnovan navod zakonskog zastupnika tuženika da je ista ništetna. Činjenica da je tekst Ugovora koji su zaključile stranke tipski i da je formulacija odredbe čl. VII. st.2. unaprijed unesena

Broj: 90 Pr-

26/2022-8

u sve ugovore koje je sklapao tuženik ne može biti od utjecaja na ništetnost predmetne odredbe. Naime, ugovor je sastavio tuženik kao poslodavac koji je temeljem zakonskih ovlasti sudjelovao u izradi nacrta Uredbe, pa je životno nelogično da bi tuženik u ugovor unio odredbu za koju je morao znati da je u suprotnosti s odredbama Uredbe u čijem je donošenju i sam aktivno sudjelovao. Slijedom svega navedenog, uz daljnju primjenu mjerodavnog prava iz citiranih odredbi čl. 8. st. 4. ZR- a te čl. 9. i čl. 166. st. 1. ZOO-a Sud je zaključio da je tuženik dužan ispuniti svoju obvezu iz čl. VII. st. 2. Ugovora koji je zaključio s tužiteljem te je odgovoran za njeno ispunjenje.

12. Tužitelj je postavio tužbeni zahtjev u skladu s čl. 53. st. 12. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" broj: 112/17, 12/18, 2/19, 119/19 i 66/20, dalje Kolektivni ugovor), a što u cijelosti prihvaća i ovaj Sud. Naime, iako tužitelj nema svojstvo državnog službenika, nesporno proizlazi iz samog teksta Uredbe da je isti za vrijeme angažiranosti bio ovlašten raditi veći dio poslova koje u okviru redovne službe obavljaju policijski službenici. Stoga, u slučaju kad nikakvim drugim aktom niti posebnom odlukom nije propisana visina i način isplate troškova prijevoza, Sud smatra opravdanim, a u konačnici i pravičnim visinu naknade za prijevoz tužitelju obračunati upravo na isti način kako se ista obračunava i redovnim policijskim službenicima. Iz dopisa PU Osječko-baranjske koja predstavlja jedan od ustrojstvenih oblika u sastavu tuženika (str. 13-20 spisa), razvidno je da je tužitelj za vrijeme angažiranosti određivao smjene u različitom trajanju 8, 12 sati dnevno pa u okolnostima kad je opće poznato da je na relaciji od mjesta prebivališta tužitelja do mjesta sjedišta PP B. javni prijevoz organiziran samo u vrijeme školske godine s ograničenim brojem linija, Sud zaključuje da isti nije mogao koristiti javni prijevoz za dolazak i odlazak s posla. Stoga je tužitelj pravilno prema udaljenosti koju je sačinio prema podacima Hrvatskog autokluba uz daljnju primjenu iznosa od 1,00 kune po prijeđenom kilometru množeći broj dana angažiranosti sačinio izračun na kojem temelji visinu tužbenog zahtjev. Sam izračun tijekom postupka tuženik nije osporavao pa ga stoga Sud smatra ispravnim.

13. Odluka o zateznim kamatama na dosuđeni iznos glavnice temelji se na čl. 29. ZOO-a, s tim da je tužitelj imao pravo prema čl. 53. st. 16. Kolektivnog ugovora tražiti zakonske zatezne kamate od 15.-og u mjesecu, međutim kako ih je isti tražio od 21., Sud je trajanje zateznih kamata dosudio sa 21., jer bi u suprotnome prekoračio tužbeni zahtjev u tome dijelu.

14. Tužitelj je u ovom parničnom postupku u cijelosti uspio sa svojim zahtjevom. Slijedom navedenog, sud je odluku o trošku parničnog postupka utemeljio na čl. 154. st. 1. ZPP-a, kojim je propisano da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci nadoknaditi troškove postupka, s tim da su troškovi odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12,103/14 i 118/14, dalje Tarifa).

15. Tužitelju su dosuđeni troškovi sastava prijedloga za mirno rješenje spora po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 250,00 kn (Tbr. 7.1. Tarife), sastava tužbe po

Broj: 90 Pr-

26/2022-8

punomoćniku odvjetniku u iznosu od 500,00 kn (Tbr. 7. 1. Tarife), troškovi sastava obrazloženog podneska po punomoćniku odvjetniku od 23. ožujka 2022. u iznosu od 500,00 kn (Tbr. 8. 1. Tarife), budući se tužitelj tim podneskom očitovao o tuženikovom odgovoru na tužbu, troškovi zastupanja pred sudom po punomoćniku odvjetniku na ročištu održanom 28. travnja 2022. u iznosu od 500,00 kn (Tbr. 9.1. Tarife), kao i pripadajući PDV po stopi od 25 % na te iznose, te troškovi prijevoza iz Tbr. 46. 3. Tarife za pristup punomoćnika odvjetnika na navedeno ročište u visini 30% cijene bezolovnog benzina od 98 oktana za svaki prevaljeni kilometar na relaciji O.-V.i V.-O. u iznosu od 192,00 kn (2x30 km x 3,20 kn), a što što ukupno iznosi 2.379,50 kn.

16. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude

U Valpovu, 18. svibnja 2022.

SUTKINJA:

TATJANA VARŽIĆ

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu u roku od 15 dana, računajući od dana objave presude u tri primjerka, putem ovoga suda, nadležnom županijskom sudu. Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti, može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.

2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a.

Dostaviti:

1.Punomoćniku tužitelja,

2. Tuženiku po ODO Osijek na broj P-DO-….