Republika Hrvatska
Županijski sud u Zadru
Zadar, Ulica plemića Borelli 9
Poslovni broj: 6 Gž-207/2022-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca Franke Zenić, predsjednice vijeća, Igora Delina, člana vijeća i suca izvjestitelja te Eugena Škunce, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R. F. iz R., …, OIB: …, koga zastupa punomoćnica M. B., odvjetnica u P., …, protiv tuženice P. b. Z. d.d., Z., …, OIB: …, koju zastupa član uprave, a ovoga punomoćnici - odvjetnici u Odvjetničkom društvu L. i partneri d.o.o., Z., …, radi utvrđenje ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u Rovinju- Rovigno, poslovni broj P-398/2021-16 od 31. prosinca 2021., u sjednici održanoj 18. svibnja 2022.,
r i j e š i o j e
Ukida se presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u Rovinju- Rovigno, poslovni broj P-398/2021-16 od 31. prosinca 2021. i predmet vraća prvostupanjskom sudu radi održavanja nove glavne rasprave, s tim da će se o troškovima postupka u povodu žalbe tuženice odlučiti u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Uvodno označenom presudom je suđeno:
"I. Utvrđuju se ništetnima odredbe Ugovora o kreditu: broj: 9012569175 od 06. lipnja 2007. sklopljenog između tužitelja R. F. kao korisnika kredita i založnog dužnika s jedne strane i tužene P. b. d.d. Z., kao davatelja kredita s druge strane, solemniziranog po javnom bilježniku R. Z. iz R. pod poslovnim brojem: OV-4756/07 od 8. lipnja 2007. u dijelu u kojem je određena promjenjivost kamatne stope u skladu sa važećom odlukom banke, te u dijelu Ugovora o kreditu u kojem je određeno da se mjesečni anuitet obračuna uz valutnu klauzulu CHF tj. naplaćuje se u kunama po srednjem tečaju CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja.
II. Nalaže se tuženici, P. b. Z., da isplati tužitelju R. F. kao korisniku kredita novčani iznos od 36.762,34 kune uvećan za pripadajuće zakonske zatezne kamate tekuće od dospijeća svakog iznosa počevši od:
- 31. srpnja 2007. na iznos od 2,06 kuna
- 31. kolovoza 2007. na iznos od 100,67 kuna
- 01. listopada 2007. na iznos od 75,58 kuna
- 31. listopada 2007. na iznos od 73,81 kuna
- 30. studenog2007. na iznos od 93,77 kuna
- 31. prosinca 2007. na iznos od 83,18 kuna
- 31. siječnja 2008. na iznos od 98,63 kuna
- 29. veljače 2008. na iznos od 188,23 kuna
- 31. ožujka 2008. na iznos od 214,64 kuna
- 05. svibnja 2008. na iznos od 169,78 kuna
- 31. svibnja 2008. na iznos od 161,53 kuna
- 30. lipnja 2008. na iznos od 345,82 kuna
- 31. srpnja 2008. na iznos od 147,53 kuna
- 31. kolovoza 2008. na iznos od 149,12 kuna
- 27. listopada 2008. na iznos od 210,80 kuna
- 31. listopada 2008. na iznos od 305,21 kuna
- 04. studenog 2008. na iznos od 3,18 kuna
- 02. prosinca 2008. na iznos od 221,12 kuna
- 31. prosinca 2008. na iznos od 311,54 kuna
- 20. siječnja 2009. na iznos od 1,00 kuna
- 31. siječnja 2009. na iznos od 331,35 kuna
- 13. ožujka 2009. na iznos od 344,51 kuna
- 09. travnja 2009. na iznos od 145,55 kuna
- 14. travnja 2009. na iznos od 159,77 kuna
- 23. lipnja 2009. na iznos od 571,05 kuna
- 14. srpnja 2009. na iznos od 468,32 kuna
- 10. kolovoza 2009. na iznos od 284,58 kuna
- 03. rujna 2009. na iznos od 318,18 kuna
- 30. rujna 2009. na iznos od 259,70 kuna
- 02. studenog2009. na iznos od 308,70 kuna
- 02. prosinca 2009. na iznos od 308,70 kuna
- 07. siječnja 2010. na iznos od 258,38 kuna
- 05. veljače 2010. na iznos od 336,99 kuna
- 05. ožujka 2010. na iznos od 332,60 kuna
- 07. travnja 2010. na iznos od 368,15 kuna
- 12. svibnja 2010. na iznos od 253,55 kuna
- 13. svibnja 2010. na iznos od 137,50 kuna
- 17. lipnja 2010. na iznos od 28.580,66 kuna
- 23. lipnja 2010. na iznos od 46,90 kuna,
pa sve do isplate sa zateznom kamatom po stopi do 31.12.2007. po stopi od 15% godišnje propisanoj čl.1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 1. siječnja 2008. pa do 31.srpnja 2015.godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske Narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za petpostotnih poena, a od 01.kolovoza 2015.godine sve do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
III. Nalaže se tuženici da naknadi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 9.076,81 kuna u roku od 15 dana."
2. Protiv citirane presude tuženica je izjavila žalbu zbog bitne povrede odredaba postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Tvrdi da je presuda proturječna sama sebi i razlozima iz obrazloženja, da su razlozi presude nejasni i proturječni te da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih isprava. Utvrđenja iz presuda Visokog trgovačkog suda RH, broj Pž- 7129/13 i Pž-6632/17 ne mogu se odnositi na predmetni ugovor jer nema objektivnog identiteta ugovorne odredbe o kojoj je suđeno u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača i konkretne ugovorne odredbe. Odredbe predmetnog Ugovora o kreditu vezane za promjenjivost kamatne stope i valutnu klauzulu su unesene na inicijativu tuženice, ali ih to, samo po sebi, ne čini nepoštenima i protivnima načelu savjesnosti i poštenja. Valutna klauzula dopuštena je i predviđena odredbama Zakona o obveznim odnosima. Tuženica je predlagala da se provede vještačenje na način da vještak utvrdi kolika bi bila kamatna stopa s obzirom na objektivne kriterije koji su utjecali na kretanje parametara uslijed kojih je došlo do povećanja kamatne stope, a sud je takav prijedlog odbio. Tuženica ističe da je sporni Ugovor o kreditu sklopljen 2006., prenesen u otplatu iste godine i otplaćen prije podnošenja tužbe pa zastara počinje teći od dana kad se tvrdi kad je plaćeno ono što se traži natrag. Zastara za svaki pojedinačni iznos isplaćen na ime anuiteta počela je teći u trenutku kada je tuženica primila isplatu pojedinog anuiteta, a ništetnost odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi djeluje ex tunc - od trenutka sklapanja ugovora. Zastara se prekida jedino i isključivo radnjom vjerovnika, a ne i druge osobe koja nije sudionik konkretnog obveznog odnosa. Pobija i odluku o troškovima postupka. Predlaže preinaku presude na način da se odbije tužbeni zahtjev u cijelosti i naloži tužitelju da tuženici nadoknadi parnični trošak uključujući i trošak sastava žalbe, a podredno ukidanje presude i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba je osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnima odredaba Ugovora o kreditu od 6. lipnja 2007. u dijelu kojim je određena promjenjivost kamatne stope i kojim je određeno da se mjesečni anuitet obračunava uz valutnu klauzulu CHF te zahtjev za isplatu iznosa od 36.762,34 kn sa zateznom kamatom na pojedine iznose od dospijeća do isplate.
6. Prvostupanjski sud je na temelju izvedenih dokaza, ocijenivši neosnovanim prigovor zastare potraživanja, utvrdio da je u Ugovoru o kreditu broj 9012569175 od 6. lipnja 2007. ugovorena promjenjiva kamatna stopa sukladno Odluci banke o kreditiranju građana koja na dan sklapanja ugovora o kreditu iznosi 4,25 % godišnje, a obračunava se u CHF-u (mjesečno, dekurzivnom proporcionalnom metodom) sadržana u anuitetima i dospijeva na naplatu zajedno s njima te da je ugovoreno da se kredit u iznosu od 40.000,00 CHF i kamata otplaćuju u 180 jednakih mjesečnih anuiteta, plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja, da je kamatna stopa mijenjana jednostranom odlukom tuženice, da se o promjenjivoj kamatnoj stopi nije pojedinačno pregovaralo, već ju je unaprijed na standardnom ugovoru, na čiji sadržaj tužitelj nije imao utjecaja, formulirala banka, da tuženica nije potrošača u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke o kreditu kod ugovaranja valute uz koju je vezana glavnica CHF, a kako promjenjivost kamate i vezanost glavnice uz određenu valutu ovisi isključivo o volji jedne ugovorne strane, tuženice, to isto suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu o pravima i obvezama ugovornih strana, u konkretnom slučaju na štetu tužitelja, čime je postupljeno suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03., dalje ZZP), slijedom čega su odredbe o promjenjivoj kamati i valutnoj klauzuli iz predmetnog Ugovora o kreditu ništetne.
7. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu, broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., a koja je djelomično u tom dijelu potvrđena odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj Revt 249/14-2 od 9. travnja 2015., a ona odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj U-III-2521/2015 od 13. prosinca 2016., utvrđeno je da na ovakav način ugovaranja promjenjive kamatne stope u ugovorima o kreditu kojeg su banke, pa tako i tuženica, sklapale s potrošačima, nisu bile uočljive niti jasne kao niti razumljive, zbog čega je došlo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka nedvojbeno na štetu potrošača, a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava uz ostalo načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima te načelu dužnosti njihove suradnje i zabrani zlouporabe prava i da se radilo o nepoštenoj odredbi, zbog čega su takve odredbe ugovora o kreditima bile ništetne. Ta presuda donesena je na temelju odredbe čl. 131. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09., 78/12., 58/13. i 41/14.; dalje ZZP/07), a na temelju odredbe čl. 138.a istog Zakona odluka kojom sud usvaja takav tužbeni zahtjev povodom kolektivne tužbe za zaštitu potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.
8. Presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj Rev 2221/2018-11 od 3. rujna 2019. odbijena je revizija tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., kojom je utvrđeno da je, između ostalih, i tuženica u ovom postupku povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja takvih ugovora, kao trgovac, nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenjem valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi zaključenja ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je postupila suprotno odredbama tada važećeg ZZP, kao i protivno odredbama ZZP/07, te odredbama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 78/15. i 29/18.; dalje ZOO), zbog čega je i naloženo tuženici da prekine s navedenim postupanjem i ponudi potrošačima izmjenu ugovorne odredbe kojom je određeno da je iznos glavnice kreditne obveze vezan uz valutu švicarski franak na način da glavnica bude izražena u kunama u iznosu koji je isplaćen u fazi korištenja kredita.
9. Odredbe čl. 502.c ZPP i ZZP propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozivati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP.
10. Što se tiče prigovora zastare, prema shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženog u odluci broj Rev 2245/17-2 od 20. ožujka 2018., u smislu odredbe čl. 241. ZOO pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.
10.1. Prvostupanjski sud je ocijenio tuženičin prigovor zastare neosnovanim pozivajući se na pravno shvaćanje zauzeto na prvoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020., prema kojem zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, dakle tražbina tužitelja nije mogla zastarjeti budući da bi zastarijevanje počelo teći tek po pravomoćnosti odluke kojom su utvrđene ništetnim odredbe predmetnog Ugovora o kreditu.
10.2. Međutim, na prvoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022., u odnosu na pravno shvaćanje o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF, zaključeno je da ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju, već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.
10.3. Tužitelj je tužbu podnio 17. svibnja 2021. pa je njegov zahtjev koji se odnosi na isplatu razlike između stvarno plaćenih redovnih kamata po promijenjenim kamatnim stopama u odnosu na početnu ugovorenu redovnu kamatu u zastari, jer je od pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu, broj P-1401/2012 u odnosu na ništetnost promjenjive kamatnu stopu, donošenjem presude Visokog trgovačkog suda RH, broj Pž-7129/13-4 13. lipnja 2014., do podnošenja tužbe proteklo više od pet godina.
10.4. Imajući u vidu da tužitelj tužbenim zahtjevom traži i razliku više plaćenog po kreditu zbog primjene tečaja CHF na dan otplate kredita u odnosu na tečaj CHF koji je bio na dan isplate kredita, a u odnosu na koju tražbinu zastara teče od 14. lipnja 2018., da u odnosu na tu tražbinu nije nastupila zastara, kao i da je prvostupanjski sud pobijanom presudom tužitelju dosudio mjesečne iznose na način da je mjesečnim iznosima obuhvaćena i razlika više plaćenog po kreditu zbog promjene tečaja CHF i razlika stvarno plaćenih redovnih kamata po promijenjenim kamatnim stopama u odnosu na početno ugovorenu redovnu kamatu, s tim da stalna sudska vještakinja financijske struke B. G., dipl. oecc. u nalazu i mišljenju nije odvojila iznos pretplate po navedenim dvjema osnovama, zbog čega se, a zbog različitog početka tijeka zastare, ne može razlučiti koji su iznosi u zastari, to je izreka pobijane presude nerazumljiva i ne može se ispitati, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju u žalbi upire tuženica.
11. Slijedom iznesenog valjalo je, temeljem čl. 369. st. 1. ZPP ukinuti pobijanu prvostupanjsku presudu i predmet vratiti istom sudu radi održavanja nove glavne rasprave.
12. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će otkloniti bitnu povredu postupka na koju je ukazano ovim rješenjem te će razlučiti razliku više plaćenog zbog primjene valutne klauzule od razlike više plaćenog zbog promjene kamatne stope u odnosu na početno ugovorenu te vodeći računa o tijeku zakonske zatezne kamate na pojedine iznose sukladno iznesenom u ovom rješenju donijeti novu odluku u predmetu te odlučiti i o troškovima cijelog postupka, dakle i o troškovima u povodu izjavljene žalbe (čl. 166. st. 3. ZPP).
U Zadru 18. svibnja 2022.
Predsjednica vijeća
Franka Zenić
