- 1 -              Revd 1273/2023-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 1273/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice B. V. iz Z., (OIB: …), zastupane po punomoćnici B. K.-Z., odvjetnici iz Z., protiv tuženika Z. V. iz H. D., (OIB: …), zastupanog po punomoćniku G. V., odvjetniku iz Z., radi utvrđenja bračne stečevine, odlučujući o prijedlozima tužiteljice i tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž Ob-548/2022-2 od 8. studenoga 2022. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. P-4635/2015-71 od 17. veljače 2022., u sjednici vijeća održanoj 12. ožujka 2024.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

I. Prijedlozi tužiteljice i tuženika za dopuštenje revizije odbacuju se kao nedopušteni.

 

II. Tužiteljici se ne dosuđuje naknada troška odgovora na prijedlog tuženika za dopuštenje revizije.

 

 

Obrazloženje

 

1. Drugostupanjskom presudom:

 

- u stavku I. izreke, odbijena je kao djelomično neosnovana žalba tuženika i potvrđena prvostupanjska presuda „u dijelu stavaka I., II. i III. izreke, kojima je utvrđeno da stan u Z. u stambenoj zgradi …, Z., sagrađenoj na čest br. 555/3, V. N. i to stan na drugom katu koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, kupaonice, WC-a i hodnika u površini od 73,97 čm, upisan u poduložak br. 954 V. n.; kuća pov. 65 m2 i dvor povr. 335 m2 u M. L. na kčbr. 10802/3, upisana u zk. ul. 5238, k.o. M. L. i novčana sredstava u iznosu od 500.000,00 USD predstavljaju bračnu stečevinu stranaka koje je tužiteljica vlasnica u 2/6 dijela; naloženo tuženiku trpljenje upisa prava suvlasništva tužiteljice u utvrđenom omjeru u zemljišnim knjigama i isplata 2/6 dijela iznosa od 500.000,00 USD sa zateznom kamatom po stopi kao u izreci tekućom od 7. srpnja 2015. do isplate te u dijelu stavka IV. izreke kojim je prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška u iznosu od 172.342,50 kn s pripadajućom zateznom kamatom“,

 

- u stavku II. izreke, preinačena je prvostupanjska presuda „u dijelu stavaka I., II. i III. izreke, kojima je utvrđeno da stan u Z. u stambenoj zgradi …, Z., sagrađenoj na čest br. 555/3, V. N. i to stan na drugom katu koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, kupaonice, WC-a i hodnika u površini od 73,97 čm, upisan u poduložak br. 954 V. n.; kuća pov. 65 m2 i dvor povr. 335 m2 u M. L. na kčbr. 10802/3, upisana u zk. ul. 5238, k.o. M. L. i novčana sredstava u iznosu od 500.000,00 USD predstavljaju bračnu stečevinu stranaka koje je tužiteljice vlasnica u daljnjih 1/6 dijela, na trpljenje upisa prava suvlasništva tužiteljice u daljnjem suvlasničkom omjeru od 1/6 dijela u zemljišnim knjigama i isplatu daljnjih 1/6 dijela iznosa od 500.000,00 USD s pripadajućom zateznom kamatom te u dijelu stavka IV. izreke kojim je prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška preko iznosa od 172.342,50 kn do iznosa od 261.125,00 kn (za iznos od 88.782,50 kn“, i to tako da je odbijen kao neosnovan „tužbeni zahtjev na utvrđenje da stan u Z. u stambenoj zgradi …, Z., sagrađenoj na čest br. 555/3, V. N. i to stan na drugom katu koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, kupaonice, WC-a i hodnika u površini od 73,97 čm, upisan u poduložak br. 954 V. n.; kuća pov. 65 m2 i dvor povr. 335 m2 u M. L. na kčbr. 10802/3, upisana u zk. ul. 5238, k.o. M. L. i novčana sredstava u iznosu od 500.000,00 USD predstavljaju bračnu stečevinu stranaka koje je tužiteljica vlasnica u daljnjih 1/6 dijela i kojim je naloženo tuženiku trpljenje upisa prava suvlasništva tužiteljice u daljnjem suvlasničkom omjeru od 1/6 dijela u zemljišnim knjigama i isplata daljnjih 1/6 dijela iznosa od 500.000,00 USD s pripadajućom zateznom kamatom,“.

 

Odbijen je i zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška „preko iznosa od 172.342,50 kn do iznosa od 261.125,00 kn (za iznos od 88.782,50 kn)“, a tužiteljici naloženo „naknaditi tuženiku trošak sastava žalbe u iznosu od 6.888,75 kn/914,29 EUR-a“.

 

2. Prijedloge da im se protiv te drugostupanjske presude dopusti revizija podnijeli su:

 

2.1. tužiteljica, uz navod da ga podnosi temeljem odredbe čl. 385 st. 1. Zakona o parničnom postupku zbog pitanja „koja nisu relevantna samo za odluku u ovom parničnom postupku i ne ovise o utvrđenim, neutvrđenim ili pogrešno utvrđenim činjenicama već su načelna i bitna za osiguranje jedinstvene primjene prava, ravnopravnost svih u njegovoj primjeni i razvoj prava i pravne sigurnosti kroz sudsku praksu“:

 

1./ Je li drugostupanjski sud kada koristi ovlaštenje iz članka 373.a stavak 1. točka 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22- dalje: ZPP) i sporne činjenice utvrđuje na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, iz kojih zaključuje različito od suda prvog stupnja, dužan ocjenu dokaza provesti na temelju odredbe članka 8. istog Zakona, odnosno ocijeniti svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, vodeći računa o rezultatima cjelokupnog postupka te obrazložiti na čemu temelji razliku u svom zaključivanju od zaključivanja prvostupanjskog suda?

 

2./ Je li drugostupanjski sud kada koristi ovlaštenje iz čl. 373.a ZPP, dakle ovlaštenje da odlučuje o dokaznoj vjerodostojnosti dokaznih sredstava iako nije sud koji neposredno zapaža procesni materijal, dužan izvedene dokaze jednako kao i prvostupanjski sud, ocjenjivati na način propisan odredbom čl. 8. ZPP. i pri tome treba li dati dostatne razloge o tome zbog čega ne prihvaća ocjenu dokaza izvedenog po prvostupanjskom sudu, kao sudu koji je neposredno zapažao procesni materijal kao i zašto ne prihvaća njegovo zaključivanje na temelju istih dokaza ako je prihvatio ocjenu dokaza po sudu prvog stupnja, te je li drugostupanjski sud ovlašten u primjeni članka 373.a ZPP-a, prigodom donošenja odluke iz stavka 1. istog članka, bez obrazloženja uzeti u obzir i činjenice o postojanju kojih je prvostupanjski sud po njemu izveo nepravilan zaključak a temeljem drugih činjenica koje je po njegovoj ocjeni prvostupanjski sud pravilno utvrdio?

 

3./ Je li drugostupanjski sud kada odluku donosi prema stanju spisa koristeći ovlaštenje iz članka 373.a stavak 1. točka 2. ZPP-a tj. nakon što je na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu drugačije utvrdio neku činjenicu, je li dužan pažljivo, savjesno i posebno obrazložiti iz čega proizlazi njegovo drugačije zaključivanje o činjenicama koje dovode do drugačijeg zaključka o valjanosti odluke u pravnoj stvari koja predstavlja sam merituma spora?

 

Tvrdi i da je način na koji je proveden parnični postupak pred sudom drugog stupnja odnosno način na koji je Županijski sud obrazložio svoju odluku po njezinom mišljenju u potpunosti arbitraran, da „nepostojeće obrazloženje presude“ koje u ovom predmetu osporava ne zadovoljava „zakonske standarde u pogledu ocjene izvedenih dokaza u dovoljnoj mjeri da bi bila otklonjena sumnja u arbitrarnosti i proizvoljnosti u tumačenju i primjeni mjerodavnog prava“, tako da je takvim postupanjem toga suda povrijeđeno njezino temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava.

 

2.2. tuženik, uz navod da ga podnosi „temeljem članka 385. stavka 1., stavka 2. i stavka 5. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, dalje u tekstu: ZPP)“ zbog pravnog pitanja koje je (kako drži) važno za odluku u ovom sporu, ujedno važno i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao i za razvoj prava kroz sudsku praksu:

 

„Koje su odlučujuće okolnosti za prestanak bračne zajednice stranaka -trenutkom prestanka faktične životne i emotivne zajednice, ili trenutkom razvoda braka, te jesu li nižestupanjski sudovi pravilno utvrdili trenutak prestanka bračne zajednice u ovom predmetu?“

 

Ističe da prijedlog podnosi i „zbog postupovnopravnog pitanja koje se odnosi na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP“ zbog koje je žalbom pobijao prvostupanjsku presudu, ali i zbog „materijalnopravnog pitanja koje se odnosi na pogrešnu primjenu materijalnog prava na koju drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti, a podnositelj je zbog tog razloga žalbom pobijao prvostupanjsku presudu.“

 

3. Tužiteljica je odgovorila na prijedlog tuženika i predložila da se taj prijedlog odbaci kao nedopušten.

 

3.1. Tuženik je odgovorio na prijedlog tužiteljice i predložio da se taj prijedlog odbaci kao nedopušten.

 

4. Prijedlozi tužiteljice i tuženika nisu dopušteni.

 

5. Pobijana drugostupanjska presuda donesena je 8. studenoga 2022., slijedom čega se, a na temelju odredbe čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 80/22), na snazi od 19. srpnja 2022. (prema kojoj: "Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, odredbe članaka 58. do 73. ovoga Zakona o reviziji primjenjivati će se i na sve postupke u tijeku u kojima do stupanja na snagu ovoga Zakona nije donesena drugostupanjska odluka."), na ovaj spor glede dopuštenosti revizije (prema njegovom sadržaju) primjenjuje novelirana odredba čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP-a), prema kojoj stranke mogu podnijeti reviziju "protiv drugostupanjske presude ako je Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije."

 

6. Podnesene prijedloge valja razmotriti u smislu odredaba ZPP-a koje uređuju pitanje dopuštenosti revizije, i to:

 

- odredaba čl. 387., koje propisuju obvezatni sadržaj prijedloga stranke za dopuštenost revizije - da bi on bio dopušten, a prema kojima: (...) "Prijedlog za dopuštenje revizije, osim podataka koje mora sadržavati svaki podnesak, treba sadržavati: (...) 2) određeno naznačeno pravno pitanje iz članka 385.a stavka 1. ovoga Zakona ili određeno naznačeno temeljno ljudsko pravo iz članka 385.a stavka 2. ovoga Zakona za koje stranka smatra da joj je u postupku povrijeđeno uz dokaz da je u vezi s tim stranka iscrpila dopušteni pravni put, 3) jasno naznačene razloge zbog kojih stranka smatra da joj Vrhovni sud Republike Hrvatske treba dopustiti reviziju u smislu članka 385.a stavaka 1. ili 2. ovoga Zakona uz određeno pozivanje na relevantne propise i dijelove sudskih odluka. (...) Ako se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi zbog različite prakse viših sudova, stranka je uz prijedlog za dopuštenje revizije dužna dostaviti sudske odluke na koje se poziva ili ih određeno naznačiti.“,

 

- odredaba čl. 385.a, prema kojima: stavak 1. „Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se u povodu nje može očekivati odluka o pravnom pitanju koje su nižestupanjski sudovi u tom sporu razmatrali, a koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi,...“, stavak 2. „Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju i ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće, već pozivala u nižestupanjskom postupku.“

 

6.1. Takav se pristup, prema tim odredbama ZPP-a, zahtjeva za dopuštenost prijedloga zbog njegove specifičnosti - a koja specifičnost traži veću aktivnost (angažiranost) revidenta u sastavljanju prijedloga: predlagatelj mora dati razloge za podnošenje i dopuštenost upravo prijedloga - i to u svezi onih odredaba ZPP-a na kojima ga temelji, odnosno on mora uvjeriti sud u potrebu da sudi o njegovoj reviziji ako bi bila dopuštena - i da se angažira (ovdje, zbog konkretnih razloga revizije) u ujednačavanju sudske prakse.

 

7. Od toga polazeći, iako su predlagatelji u svojim prijedlozima naznačili načelne razloge zbog kojih prijedloge podnose, ovdje je odlučnim za dopuštenost tih prijedloga za prihvatiti:

 

7.1. o prijedlogu tužiteljice:

 

7.2 da se iz prijedloga ne može razabrati zašto bi u njemu naznačena pitanja - u usporedbi sa onime na čemu je osporena presuda temeljena, bila važna i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu: u prijedlogu nisu navedeni određeni razlozi iz kojih bi valjalo zaključiti o toj važnosti pitanja, a te razloge ne mogu nadomjestiti (prema navedenoj odredbi čl. 385.a st. 1. ZPP-a) navodi predlagateljice kojima polemizira sa obrazloženjem osporene presude i postupkom koji joj je prethodio, sve sa tvrdnjama kojima u biti jedino preocijenjuje ono što je po drugostupanjskom sudu prihvaćeno bitnim i istinitim - te kojima se suprotstavlja činjeničnim utvrđenjima i pravnim shvaćanjima na kojima je osporena presuda temeljena,

 

7.3. konkretno, da prijedlog u svezi u njemu postavljenih pitanja ne sadrži i navedene (određene) razloge iz odredaba čl. 387. st. 2. toč. 3. i čl. 385.a st. 1. ZPP-a, da o njima u (a to je ovdje odlučno) činjeničnim okolnostima konkretnog slučaja postoji neujednačena ili nesigurna sudska praksa ili shvaćanje koje nije podudarno s pravnim shvaćanjem iz osporene odluke i shvaćanjem nekog drugog suda, ili da se o njima može očekivati neujednačena praksa - tako da bi ipak i zbog toga bila važna (bitno za dopuštenost revizije) za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (za ujednačavanje sudske prakse ili za razvoj prava): to obzirom da navedena pitanja, kako su formulirana (a određena su prema shvaćanju predlagateljice da je sud odluku donio prema stanju spisa „koristeći ovlaštenje iz članka 373.a stavak 1. točka 2. ZPP-a tj. nakon što je na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu drugačije utvrdio neku činjenicu, bez da je „neposredno zapažao procesni materijal“), polaze od osnovnog - da je osporena presuda donesena na temelju odredaba čl. 373.a ZPP-a, a to, što proizlazi iz samog sadržaja osporene presude, nije istinito.

 

Naime, ta je presuda donesena (kako je to nedvosmisleno navedeno u točki 16. njezina obrazloženja) u odluci iz stavka I. izreke primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, u odluci iz stavka II. primjenom odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP-a, a za odluku iz stavka III. primjenom odredbe čl. 166. st. 2. ZPP-a, odnosno, ako se gleda prema sadržaju njezine točke 7. (u kojoj se navodi: „Nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je sud prvog stupnja raspravio sve tvrdnje, na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore te na osnovi izvedenih dokaza, predloženih po parničnim strankama i njihovom pravilnom ocjenom /čl. 8. ZPP-a/, utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva, na koje je pravilno primijenjeno materijalno pravo /čl. 355. i čl. 356. ZPP-a/ u dijelu kojim je utvrdio da nekretnine i pokretnine, koje su predmetom ovog postupka predstavljaju bračnu stečevinu stranaka koje je tužiteljica vlasnica u 2/6 /1/3/ dijela, međutim odlučivši na način da iste predstavljaju bračnu stečevinu tužiteljice u daljnjih 1/6 dijela /ukupno ½ dijela/, sud je izveo pogrešan zaključak o postojanju činjenica na kojima je u tom djelu temeljio presudu, posljedično čemu je i pogrešno primijenio materijalno pravo“), primjenom odredaba čl. 373. toč. 2. i 3. ZPP-a (a u svakome slučaju ne i prema odredbama čl. 373.a i ne i uz drugačiju ocjenu provedenih dokaza i uz utvrđenje drugačijeg, različitog činjeničnog stanja - u odnosu na ono iz prvostupanjske presude, kako postavljenim pitanjima tužiteljica sugerira prihvatiti).

 

7.4. da se, sa prethodnim u svezi, postavljena pitanja odnose samo na specifične okolnosti ovoga slučaja, i to kako ih predlagateljica (a ne i sud) “vidi”, sa njezinim pravnim i pogotovo činjeničnim shvaćanjem kojeg sugerira prihvatiti kao jedinog ispravnog i relevantnog za odluku o predmetu spora - pa takva nisu adekvatna onim kakvim bi trebala biti za dopuštenost revizije iz smisla navedenih odredaba ZPP-a,

 

7.5. da podneseni prijedlog revizijski sud može razmatrati samo u granicama postavljenih pitanja i razloga kojima ih predlagateljica obrazlaže (opet: u smislu odredaba čl. 387. ZPP-a), pa (sukladno tome) ne može u svezi u prijedlogu postavljenih pitanja i okolnosti samo ovog konkretnog slučaja preispitivati je li u postupku koji je prethodio ovome i inače pravilno primijenjeno materijalno ili procesno pravo (odnosno: je li pravno shvaćanje iz osporene odluke pravilno i u odnosu na neku drugu već postojeću sudsku praksu i druge propise i druge izvore prava).

 

7.6. U konačnom, revizijski sud tek primjećuje da i inače nije ovlašten sam nalaziti ili kreirati materijalnopravno ili postupovnopravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu kao niti (ovdje odlučno) razloge zbog kojih predlagateljica smatra da bi ono što ističe u prijedlogu imalo biti važno u istaknutome smislu - postojanje kojeg pitanja ili kojih razloga treba činiti obvezatni sadržaj prijedloga, kao što nije ovlašten ni ispitivati (tražiti) kriju li se određena pitanja ili takvi razlozi moguće u podacima u spisu ili u praksi sudova (obzirom da bi se takvim ekstenzivnim pristupom tumačenju obveze postupanja po prijedlogu doveo u situaciju da određuje pitanje i razloge koji moguće i ne bi odgovarali shvaćanju ili težnji predlagateljice - i da time pogoduje jednoj stranki).

 

7.7. Sukladno izloženom, ovdje je za zaključiti:

 

- da Vrhovni sud Republike Hrvatske, povodom prijedloga tužiteljice - u odnosu na osporenu presudu, nema razloga ujednačavati primjenu prava i preispitivati sudsku praksu,

 

- da ne postoje pretpostavke za podnošenje revizije: čime podneseni prijedlog ne ispunjava pretpostavke za njegovu dopuštenost.

 

7.8. Stoga je prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije kada ga temelji na odredbi čl. 385.a st. 1. ZPP-a valjalo (i to ne spada u "pretjerani formalizam", kojeg revizijski sud ne može dopustiti - već je riječ samo o pravilnoj i dosljednoj primjeni odredaba ZPP-a koje uređuju obvezatni sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije i dopuštenost toga prijedloga) odbaciti odlukom iz izreke ovoga rješenja (primjenom odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP-a, prema kojoj: „Vrhovni sud Republike Hrvatske odbacit će i prijedlog za dopuštenje revizije koji uopće ne sadržava (...) jasno naznačene razloge važnosti pravnog pitanja u smislu članka 385.a ovoga Zakona.“, u svezi sa odredbom čl. 389.a st. 5. ZPP-a, prema kojoj: „U rješenju kojim se prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje sud će određeno navesti razlog odbacivanja.“).

 

7.9. Vrhovni sud Republike Hrvatske ne nalazi da je tužiteljica učinila vjerojatnim ono na čemu (također) temelji svoj prijedlog: da su u ovome predmetu počinjene osobito teške povrede odredaba parničnog postupka i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo - toliko da je prvostupanjskom i drugostupanjskom presudom povrijeđeno njezino pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

 

7.10. U konkretnom slučaju okolnosti na kojima temelji prijedlog, razumnim zaključivanjem, ne pridonose vjerojatnosti da je osnovana ili istinita njezina tvrdnja da je donesenom odlukom povrijeđena u nekom svom temeljnom ljudskom pravu - i da osporena presuda nije pravilna te zakonita i donesena u smislu:

 

- odredbe čl. 375. st. 1. ZPP-a, prema kojoj: „U obrazloženju presude (...) drugostupanjski sud treba ocijeniti žalbene navode koji su od odlučnog značenja i označiti razloge koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti.“, odnosno prvostupanjska u smislu odredbe čl. 338. st. 4. ZPP-a, prema kojoj: „U obrazloženju sud će sumarno izložiti zahtjeve stranaka, činjenice koje su iznijele i dokaze koje su predložile. Sud će posebno navesti i obrazložiti koje je od tih činjenica utvrđivao, zašto i kako ih je utvrdio, a ako ih je utvrdio dokazivanjem, koje je dokaze izvodio i zašto te kako ih je ocijenio, koje je odredbe materijalnog prava primijenio odlučujući o zahtjevima stranaka, a izjasnit će se, ako je to potrebno, i o stavovima stranaka o pravnoj osnovi spora te o njihovim prijedlozima i prigovorima o kojima nije dao svoje razloge u odlukama koje je već donio tijekom postupka.“,

 

- pravilnog shvaćanja da sudovi imaju pravo na ocjenu provedenih dokaza (prema odredbi čl. 8. ZPP-a) i ovlast odlučivanja o dokazima koje će provesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (čl. 220. st. 2. ZPP-a), pa (da) postupanjem prema tim ovlastima, ali i time što revidentica ocjenom dokaza nije zadovoljna i smatra da sudovi na temelju provedenih dokaza, da su pravilno ocijenjeni - prema njezinom shvaćanju pravnog standarda „pravilno“, nisu imali razloga odbiti njezina traženja - već (da) su morali istinitim i pravilnim prihvatiti samo ono što ona navodi i njezinu ocjenu provedenih dokaza, ne čine niti jednu povredu prava predlagateljice.

 

7.11. Postupanje suprotno navedenim odredbama čl. 338. st. 4. i čl. 375. st. 1. ZPP-a sigurno ne bi pripadalo pravičnom suđenju ili suđenju u skladu s ustavnopravnim načelom i načelom Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“ broj 18/97., 6/99. - pročišćeni tekst, 8/99. - ispravak, 14/02. i 1/06.) o pravu na pravično i pošteno suđenje te s praksom sudova, koje u sebi uključuje i pravo stranke na obrazloženu i provjerljivu sudsku odluku (zbog zaštite od arbitrarnosti u odlučivanju sudova) - i njime bi se činilo bitnu postupovnu povredu iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a: međutim, u okolnostima ovoga slučaja takvo shvaćanje ne može - gledano prema svim razlozima zbog kojih je donesena osporena odluka, utjecati (a i to je bitno za dopuštenost revizije) na tu odluku i tužiteljicu dovesti u povoljniju poziciju. To što predlagateljica shvaćanja iz osporene presude drži pogrešnim, samo za sebe ne čini tu odluku, kako predlagateljica sugerira prihvatiti, neobrazloženom ili obrazloženom bez razumnih i dostatnih razloga - koji bi je (u situaciji međusobno suprotstavljenih, različitih navoda stranaka - gdje svaka od njih ima argumente za svoje stavove) opravdavali.

 

7.12. Sukladno tome, za prihvatiti je da ne postoje pretpostavke za podnošenje revizije niti pozivom na odredbu čl. 385.a st. 2. ZPP-a: čime podneseni prijedlog ne ispunjava pretpostavke za njegovu dopuštenost niti po toj osnovi - i valjalo ga je odbaciti odlukom iz izreke ovoga rješenja (primjenom odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP-a).

 

8. o prijedlogu tuženika

 

8.1. čak i ne razmatrajući to što tuženik prijedlog temelji na za ovaj predmet nevažećim odredbama članaka 385. stavka 1., stavka 2. i stavka 5. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014 i 70/2019), za primijetiti je (a to je osnovno za pitanje dopuštenosti revizije) da se niti iz njegova prijedloga ne može razabrati zašto bi u njemu postavljeno (jedino formulirano) pitanje - u usporedbi sa onime na čemu je osporena presuda temeljena, bilo važno i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu: u prijedlogu nisu navedeni određeni razlozi iz kojih bi valjalo zaključiti o toj važnosti pitanja, a te razloge ne mogu nadomjestiti (opširno obrazložene) tvrdnje predlagatelja kojima samo polemizira sa obrazloženjem osporene presude te pravnim i (pogotovo) činjeničnim shvaćanjima na kojima je ona temeljena te postupkom koji joj je prethodio,

 

8.2. konkretno, niti njegov prijedlog u svezi sa u njemu postavljenim pitanjem (kojim je ovaj sud jedino vezan u odlučivanju) ne sadrži i navedene (određene) razloge iz odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a: da o njemu (što je ovdje jedino bitno) u činjeničnim okolnostima konkretnog slučaja postoji neujednačena ili nesigurna sudska praksa ili shvaćanje koje nije podudarno s (ovdje odlučno) pravnim shvaćanjem iz osporene odluke i shvaćanjem nekog drugog suda, ili da se o njemu može očekivati neujednačena praksa - tako da bi ipak i zbog toga bilo važno (bitno za dopuštenost revizije) za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (konkretno: za ujednačavanje sudske prakse ili za razvoj prava),

 

8.3. sa prethodnim u svezi, postavljeno pitanje odnosi se (kao i kod prijedloga tužiteljice, glede u njemu postavljena pitanja) samo na specifične okolnosti ovoga slučaja, i to kako ih predlagatelj (a ne i sud) “vidi”, na njegovo isticanje kako bi po njemu trebalo ocijeniti bit spora (ili bit zahtjeva tužiteljice), sa njegovim pravnim i pogotovo činjeničnim shvaćanjem kojeg sugerira prihvatiti kao jedinog ispravnog i relevantnog za odluku o predmetu spora - pa takvo nije adekvatno onome kakvo bi trebalo biti za dopuštenost revizije iz smisla navedenih odredaba ZPP-a.

 

8.4. sukladno izloženom, ovdje je za zaključiti:

 

- da pitanje iz podnesenog prijedloga tuženika, onako kako je formulirano, budući da se odnosi samo za ovaj konkretni spor i postavljeno je sa osnovnim htijenjem da se samo za ovaj spor preocijene dokazi te drugačije utvrdi odlučno činjenično stanje i izrazi drugačije pravno i činjenično shvaćanje - a nije niti obrazloženo adekvatnim, dostatnim i određenim razlozima važnosti (kumulativno potrebno za dopuštenost prijedloga i revizije) za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava, ne zahtjeva intervenciju u osporenu presudu (Vrhovni sud Republike Hrvatske u odnosu na tu presudu, vezan formuliranim pitanjem, nema razloga ujednačavati primjenu prava i preispitivati sudsku praksu te djelovati za razvoj prava),

 

- da time ne postoje pretpostavke za podnošenje revizije niti po tuženiku: čime niti po njemu podneseni prijedlog ne ispunjava pretpostavke za njegovu dopuštenost.

 

9. Stoga je i prijedlog tuženika za dopuštenje revizije valjalo odbaciti odlukom iz izreke ovoga rješenja (primjenom odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP-a, prema kojoj: „Vrhovni sud Republike Hrvatske odbacit će i prijedlog za dopuštenje revizije koji uopće ne sadržava (...) jasno naznačene razloge važnosti pravnog pitanja u smislu članka 385.a ovoga Zakona.“, u svezi sa odredbom čl. 389.a st. 5. ZPP-a, prema kojoj: „U rješenju kojim se prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje sud će određeno navesti razlog odbacivanja.“).

 

10. Tužiteljici nije dosuđena naknada troška odgovora na prijedlog tuženika jer isti nije bio potreban za vođenje ovoga postupka (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

 

Zagreb, 12. ožujka 2024.