Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž Ovr-199/2022- 2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dragice Samardžić kao predsjednice vijeća, Ankice Matić kao sutkinje izvjestiteljice i Vesne Kuzmičić kao članice vijeća, na temelju nacrta odluke sudske savjetnice Ivane Hrkać, u pravnoj stvari ovrhovoditelja Grada Z., OIB:…, kojeg zastupa punomoćnica D. H. Ž. i drugi odvjetnici iz Odvjetničkog društva H. & P. d.o.o., Z., protiv ovršenika Z. M. iz Z., OIB:…, radi ovrhe, odlučujući o ovrhovoditeljevoj žalbi protiv rješenja Općinskoga građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Ovr-1993/2020-53 od 31. siječnja 2022., na sjednici vijeća 12. svibnja 2022.

r i j e š i o  j e

Odbija se ovrhovoditeljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskoga građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Ovr-1993/2020-53 od 31. siječnja 2022.

Obrazloženje

1. Pobijanim je rješenjem prvostupanjski sud obustavio ovrhu određenu rješenjem o ovrsi tog suda poslovni broj Ovrv-33998/2000 od 29. siječnja 2001. za iznos troška 200,00 kn, za iznos dospjele zatezne kamate na glavnicu do dana 18. rujna 2001. od 1.872,31 kn i za iznos glavnice od 4.403,91 kn.

2. Protiv citiranog rješenja pravodobno se žali ovrhovoditelj, zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19 u daljnjem tekstu: ZPP), čija je primjena utemeljena na odredbi čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, dalje: OZ), predlažući da se pobijano rješenje preinači sukladno žalbenim navodima.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Protivno ovrhovoditeljevim žalbenim navodima, zakonitost prvostupanjskog rješenja je moguće ispitati, odnosno njegovim donošenjem nije počinjena apsolutno bitna povreda odredbi postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, u svezi s odredbom čl. 21. st. 1. OZ-a, na koju ovrhovoditelj ukazuje u žalbi.

6.1. Na temelju vjerodostojne isprave- izvatka iz ovrhovoditeljevih ovjerovljenih poslovnih knjiga, rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovrv- 3398/2000 od 29. siječnja 2001. određena je ovrha na novčanim sredstvima ovršenika

- radi naplate ovrhovoditeljeve tražbine u iznosu od 4.403,91 kuna s kamatama, te je ovrhovoditelju priznat trošak od 200,00 kuna.

6.2. To rješenje o ovrsi sud je dostavio na provedbu Zavodu za platni promet, te je Financijska agencija, kao pravni sljednik Zavoda za platni promet (dalje: FINA), 24. siječnja 2002. obavijestila sud kako je provedena djelomična naplata tražbine i kako je s tim danom naplaćeno 6.476,22 kuna (list 11 spisa).

6.3. Ovrhovoditelj je kasnije predlagao ovrhu na drugim predmetima ovrhe: na pokretninama i na plaći ovršenika, no unatoč djelomičnoj naplati na FINA-i, svoju tražbinu nije umanjivao za navedeni iznos. Tražbinu je umanjio za iznose od 325,82 kuna (podnesak od 28. travnja 2009., list 15), te za iznos od 755,20 kuna (podnesak od 6. srpnja 2020., list 58).

6.4. Ovrha na ovršenikovim pokretninama pravomoćno je obustavljena zbog nemogućnosti provedbe, dok pravomoćno rješenje o ovrsi Ovr-1993/2020 od 28. rujna 2020. kojim je određena ovrha na ovršenikovoj plaći koju ostvaruje kod Auto 10001 d.o.o. Zagreb još egzistira, premda bi iz spisa proizlazilo da ovršenik više nije zaposlen kod tog poslodavca (dopis Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 30. svibnja 2020, list 70), slijedom čega je ovrhovoditelj prijedlogom od 1. listopada 2021. predložio da sud pozove novog poslodavca na provedbu ovrhe.

7. Kod takvog stanja spisa, prvostupanjski je sud zaključkom od 21. listopada 2021. pozvao ovrhovoditelja na uređenje prijedloga od 1. listopada 2021. na način da uskladi visinu svoje tražbine uvažavajući iznose koji su naplaćeni prema dopisima Financijske agencije od 24. siječnja 2002. Ovrhovoditelj zaključku nije udovoljio na opisani način, nego u podnesku od 14. prosinca 2021. tvrdi kako nema evidentirane uplate koje sud navodi, stoga ustraje u prijedlogu od 1. listopada 2021. Potom je prvostupanjski sud pobijanim rješenjem obustavio predmetnu ovrhu za naplaćene iznose: za iznos troška 200,00 kn, za iznos dospjele zatezne kamate na glavnicu do dana 18. rujna 2001. od 1.872,31 kn, te glavnice u cijelosti. Svoju odluku sud obrazlaže time da je sud dužan voditi računa o primjeni materijalnog prava po službenoj dužnosti kao i voditi računa o tom da stranke ne raspolažu zahtjevima protivnima prisilnim propisima i javnom moralu.

7. S obzirom na vrijeme pokretanja predmetnog postupka, mjerodavne su odredbe Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 57/96., 29/99., 42/00., dalje: OZ/96). Prema odredbama čl. 67. st. 1. i 2. OZ/96-a, ako tim Zakonom nije drukčije određeno, ovrha će se obustaviti po službenoj dužnosti, ako je ovršna isprava pravomoćno ukinuta, preinačena, poništena, stavljena izvan snage ili je na drugi način određeno da je bez učinka, odnosno ako potvrda o ovršnosti bude ukinuta. Ovrha će se obustaviti ako je postala nemoguća ili se iz drugih razloga ne može provesti.

8. Odredbe čl. 68. OZ/96 glase: 1. Postupak ovrhe smatra se dovršenim pravomoćnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju ovršnoga prijedloga, provedbom ovršne radnje kojom se ovrha dovršava ili obustavom ovrhe. 2. Dovršenje ovrhe provedbom posljednje ovršne radnje sud će utvrditi rješenjem.

9. Iz pobijanog rješenja proizlazi da je sud samo djelomično obustavio ovrhu, i to baš za dio tražbine koji je prema dopisu FINA-e već naplaćen. Pravilnom primjenom prethodno citiranih odredbi OZ/96-a, prvostupanjski je sud trebao utvrditi dovršenje ovrhe za naplaćeni dio tražbine. Međutim, kako iz istih odredbi proizlazi da se postupak ovrhe smatra dovršenim, između ostalog, i obustavom ovrhe, pravne posljedice za ovrhovoditelja u ovom slučaju su iste. Drugim riječima, i pravilnom primjenom navedenih odredbi, ovrhovoditelj bi bio u jednakoj pravnoj situaciji.

10. U pravu je ovrhovoditelj kad u žalbi navodi da ima pravo ustrajati na ispunjenju tražbine sve dok ona ne bude u cijelosti namirena, ali mu je naglasiti kako je pobijanim rješenjem ovrha određena rješenjem o ovrsi Ovrv-3398/2000 od 29. siječnja 2001. obustavljena samo djelomično, stoga nema zapreke da ovrhovoditelj ustraje u namirenju preostalog dijela tražbine. Osim toga, i rješenje o ovrsi Ovr- 1993/2020 od 28. rujna 2020. kojim je određena ovrha na ovršenikovoj plaći također egzistira, neovisno o promjeni ovršenikova poslodavca (čl.176. OZ/96).

11. U odnosu na ovrhovoditeljev navod da nije znao za predmetne uplate, navesti je kako je FINA prvostupanjskom sudu dostavila dva dopisa 5. veljače 2002. i oni su u spisu uvezani na listu 11. Budući da je ovrhovoditeljev punomoćnik 10. veljače 2009. pristupio na sud i izvršio uvid u spis (službena bilješka na poleđini lista 14), ovi ovrhovoditeljevi navodi se ukazuju neosnovanima.

12. Slijedom svega navedenog, trebalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 2. ZPP-a, u svezi s odredbom čl. 381. ZPP-a i u svezi s odredbom čl. 19. st. 1. OZ/96-a, odbiti ovrhovoditeljevu žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje.

Split, 12. svibnja 2022.

Predsjednica vijeća:

Dragica Samardžić, v. r.