Republika Hrvatska
Županijski sud u Šibeniku
Gž Ovr-149/2022-2
Šibenik, S. Radića 81
R E P U B L I K A H R V A TS K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, po sucu Ljudevitu Zoričiću, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja E. d.o.o. Z., OIB…, kojeg po punomoći zastupa zaposlenica M. G., protiv ovršenika V. V., OIB…, iz T., kojeg zastupa punomoćnica A. F., odvjetnica u V., radi ovrhe na nekretnini, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu broj 17 Ovr-303/2020-30 od 23. ožujka 2022. godine, dana 18. svibnja 2022. godine
r i j e š i o j e
Odbija se žalba ovrhovoditelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Varaždinu broj 17 Ovr-303/2020-30 od 23. ožujka 2022. godine.
Obrazloženje
1. Protiv prvostupanjskog rješenja kojim je odgođena ovrha određena rješenjem o ovrsi broj Ovr-303/2020-2 od 7. rujna 2020. godine do pravomoćnog okončanja parnice koju je ovršenik pokrenuo u postupku pred Općinskim sudom u Varaždinu pod brojem P-212/2022 žalbu je izjavio ovrhovoditelj zbog žalbenih razloga bitne povrede odredaba ovršnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da drugostupanjski sud rješenje ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na daljnje postupanje.
2. Ovršenik u odgovoru na žalbu ovrhovoditelja predlaže istu kao neosnovanu odbiti i potvrditi pobijano rješenje.
3. Žalba je neosnovana.
4. Kako ovrhovoditelj pobija prvostupanjsko rješenje i zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba ovršnog postupka, ne navodeći o kojoj se konkretno povredi radi, ovaj sud postupajući po odredbi članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP), na primjenu koje upućuje odredba članka 21. stavak 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20, dalje: OZ) nije našao da je pobijano rješenje doneseno uz neku od bitnih povreda parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP, a na koje povrede kao drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, slijedom čega se žalba ovrhovoditelja zbog tog žalbenog razloga ukazuje neosnovanom.
5. Sadržajno ovrhovoditelj žalbom u bitnome ističe da je pobijano rješenje doneseno protivno odredbi članka 65. OZ jer da ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, niti je učinio vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, te da u prilog svojim tvrdnjama ovršenik nije dostavio nikakve dokaze za takvu vjerojatnost.
6. Prema stanju spisa predmeta rješenjem o ovrsi koje je doneseno 7. rujna 2020. godine određena je predložena ovrha na nekretnini ovršenika, a radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja.
6.1. Predmetno rješenje o ovrsi doneseno je na temelju ovršnih isprava Ugovora o kreditu za kupnju stana ili poslovnog prostora od 11. travnja 2002. godine i Ugovora o namjenskom kreditu od 15. prosinca 2006. godine, a radi namirenja tražbina ovrhovoditelja i to glavnica u iznosima od 18.991,33 EUR i 44.021,07 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem na dan plaćanja, zateznih kamata u iznosima od 8.246,99 EUR i 19.852,91 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem na dan plaćanja te iznosa od 282,74 kuna i 948,57 kuna te ostalih troškova u iznosima od 8.199,72 kuna i 27.509,61 kuna, kao i radi namirenja troškova ovršnog postupka.
7. Po ocjeni ovog suda pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je donio pobijano rješenje kojim je odgodio provedbu ovrhe do pravomoćnog okončanja parnice koju je ovršenik kao tužitelj pokrenuo pred Općinskim sudom u Varaždinu, koji se postupak vodi pod poslovnim brojem P-212/2022.
8. Naime, presudom Suda Europske unije broj C-407/2018 od 26. lipnja 2019. godine, donesenom povodom zahtjeva za prethodnu odluku na temelju čl. 267. UFEU-a koje je uputio Visoki sud u Mariboru, Slovenija, utvrđeno je da Direktivu Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. godine o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima treba s gledišta djelotvornosti tumačiti na način da joj se protivi nacionalni propis poput onog iz glavnog postupka, na temelju kojeg nacionalni sud, koji odlučuje o prijedlogu za ovrhu o hipotekarnom kreditu sklopljenog između trgovca i potrošača u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta, nema mogućnosti bilo na prijedlog potrošača ili po službenoj dužnosti ispitati jesu li odredbe sadržane u tom aktu nepoštene, u smislu Direktive, i po toj osnovi treba odgoditi zatraženu ovrhu.
8.1. Nadalje, Sud Europske unije u navedenoj odluci iznosi stav da - ukoliko sud koji odlučuje o prijedlogu za odgodu ovrhe nema po službenoj dužnosti mogućnost kontrole eventualne nepoštenosti odredbi sadržanih u ugovorima o kreditu sklopljenim između trgovca i potrošača već o tome može raspravljati samo sud koji odlučuje o meritumu kojem se potrošač obrati za utvrđivanje ništetnosti takvih nepoštenih odredbi - navedeno nije dovoljno da bi se osigurala puna djelotvornost zaštite potrošača koju nalaže Direktiva 93/13.
8.2. Stoga, točno je da je za odgodu ovrhe potrebno kumulativno ispuniti obje zakonske pretpostavke iz čl. 65. st. 1. OZ, ali je pri ocjeni okolnosti nastanka nenadoknadive ili teško nenadoknadive štete ovršenika potrebno uzeti u obzir i stavove iznijete od strane Suda Europske unije u presudi poslovni broj C-407/2018 od 26. lipnja 2019. godine.
9. Po mišljenju i ovog drugostupanjskog suda, moguća okolnost gubitka nekretnine ovršenika u postupku prisilne prodaje te nekretnine u ovršnom postupku, u situaciji kada je ovršenik pokrenuo postupak radi utvrđenja ništetnosti/nepoštenosti odredaba ugovora o kreditu, odnosno ovršne isprave na temelju koje je određena ovrha ukazuje da bi daljnjom provedbom takve ovrhe ovršeniku vjerojatno mogla nastati teška ili teško nadoknadiva šteta.
9.1. To zbog toga što sud koji odlučuje o prijedlogu za ovrhu nema mogućnost ovrhu odgoditi zbog toga što ugovor o hipotekarnom kreditu sadržava moguće nepoštenu odredbu, a vjerojatno je da će pljenidba nekretnine u ovrsi biti dovršena prije nego što sud koji odlučuje o meritumu donese odluku kojom se eventualno utvrđuje ništetnost te odredbe s obzirom na njezinu nepoštenost. U tim uvjetima, čak i kad bi takva odluka o meritumu bila donesena u korist dotičnog potrošača, on bi time ostvarivao samo zaštitu a posteriori u vidu novčane naknade štete, pa bi takva zaštita bila nepotpuna i nedovoljna i ne bi predstavljala ni odgovarajuće ni učinkovito sredstvo da se prekine s korištenjem nepoštene odredbe suprotno cilju iz članka 7. stavak 1. Direktive 93/13.
9.2. Navedena presuda u istovjetnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji obvezuje prvostupanjski sud, jer načelo usklađenog tumačenja zahtijeva da nacionalni sudovi učine sve što je u njihovoj nadležnosti da bi se zajamčila učinkovitost predmetne Direktive.
10. Budući da se predmetni ovršni postupak vodi protiv korisnika kredita na osnovu ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta kojega ovršenik smatra ništetnim odnosno djelomično ništetnim, jer da sadrži nepoštene ugovorne odredbe na štetu potrošača, proizlazi da je osnovan prijedlog za odgodu ovrhe i to u konkretnom slučaju do pravomoćnog okončanja parničnog postupka.
11. Slijedeći pravno stajalište iz navedene presude, u skladu s kojim je i stajalište prvostupanjskog suda, ovršenik u konkretnoj situaciji nije bio dužan u smislu odredbe čl. 65. st. 1. OZ učiniti vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, niti je ovrhovoditelj žalbenim navodima doveo u sumnju pravilnost zauzetog pravnog stajališta prvostupanjskog suda te razloga zbog kojih je odgodio ovrhu.
12. Slijedom navedenog valjalo je, a temeljem odredbe članka 380. točka 2. ZPP u svezi članka 21. stavak 1. OZ, žalbu ovrhovoditelja kao neosnovanu odbiti i potvrditi pobijano prvostupanjsko rješenje
U Šibeniku, 18. svibnja 2022. godine
S U D A C
Ljudevit Zoričić,v.r.
