Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž-612/2021-3
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od suca ovog suda Tihane Pivac, kao predsjednice vijeća, Ane Grbavac, kao članice vijeća i suca izvjestitelja te Marijana Miletića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. G. iz T., OIB: ..., zastupan po punomoćniku, odvjetniku G. B. iz Z., protiv tuženika R. B. iz V., OIB: ... zastupan po punomoćniku, odvjetniku Ž. Z. iz O., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Belom Manastiru, poslovni broj P-824/17-33 od 12. veljače 2021., u sjednici vijeća održanoj 18. svibnja 2022.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presude Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Belom Manastiru, poslovni broj P-824/17-33 od 12. veljače 2021.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
I/ Odbija se tužitelj M. G. iz T., OIB: ... s tuženim zahtjevom koji glasi: "Nalaže se tuženiku R. B. iz V., OIB: ..., da tužitelju M. G. iz T., OIB: ..., plati iznos od 277.711,56 kuna sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje od 11. rujna 2017. pa do isplate teku po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskom trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena"
II/ Utvrđuje se da je tužitelj M. G. povukao dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 359.562,68 kuna.
III/ Nalaže se tužitelju M. G., OIB: ..., da tuženiku R. B. naknadi prouzročene parnične troškove u iznosu od 47.160,00 kuna, sve u roku 15 dana.
2. Protiv prvostupanjske presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP), predlažući da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da tužbeni zahtjev usvoji u cijelosti, podredno da pobijanu presudu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen
4. Žalba nije osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik temeljem Dogovora od 11. rujna 2014. isplati iznos od 277.711,55 kuna.
6. Po provedenom postupku prvostupanjski sud je utvrdi sljedeće činjenice:
- da je iz Sporazuma Ugovora o ortaštvu i uz njega priloženog konačnog obračuna na listu 13. spisa vidljivo koji su poticaji isplaćeni K. d.o.o. 20. 08. 2014., pa da su tako za 2011. i 2012. isplaćivani poticaji za junad, dok za 2013. i 2014. nisu isplaćivani poticaji za junad,
- da je iznos od 428.762,33 kuna za kojeg tužitelj tvrdi da predstavlja poticaj za "tov junadi" prema konačnom obračunu isplaćen za krave za 2013.,
- da su taj iznos stranke prema tekstu Dogovora uzele u svoj konačni obračun kao poticaj koji je isplaćen do 20. 08. 2014., što više isti iznos da su predvidjeli da će biti isplaćen i za 2014. opet kao "poticaj za krave " kako se to navodi u samom tekstu Dogovora,
- da su stranke u Dogovoru jasno navele da u konačni obračun nisu uzeti u obzir poticaji za "tov junadi" za 2013. i 2014.,
- da se u Dogovoru pravi jasna razlika između "poticaja za krave" koji su uzeti u konačni obračun i poticaja za "tov junadi" koji se tek trebaju dobiti 2015.,
- da je iznos od 428.762,33 kuna koji je prema dopisu Agencije za plaćanja isplaćen u 2013. kao premija za krave dojilje unijet u konačni obračun na listu 13. spisa te obračunat u Sporazumu o prestanku Ugovora o ortaštvu pa da tužitelj ne može potraživati polovicu toga iznosa u smislu da je riječ o poticaju za "tov junadi",
- da su u tekstu Dogovora stranke u konačni obračun unijele i očekivani iznos od 428,762, 33 kuna na ime "poticaja za krave" za 2014. očito očekujući da će se po toj osnovi dobiti isti iznos kako i u 2013.,
- da prema dopisu Agencije za plaćanja u 2013. i 2014. K. d.o.o. nije dobio nikakve poticaje za tov junadi nego isključivo premije za krave dojilje i to 2013. iznos od 428.762,33 kuna i 2014. iznos od 491.434,00 kuna.
7. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud smatra da tužitelj nije dokazao da bi društvu K. d.o.o. tijekom 2015. bili isplaćeni poticaji za tov junadi, pa kako isti nisu isplaćeni nije niti nastala obveza tuženika na isplatu 50 % primljenih poticaja. Prigovori tuženika o načinu prelaska tražbine sa B. G. na M. G. da su neosnovani jer da je o tome priložena odgovarajuća dokumentacija u vidu Ugovora o kratkoročnoj pozajmici i Ugovora o namirenju novčane tražbine. Iskaz svjedokinje G. M. da potvrđuje dio nespornih činjenica među strankama, odnosno da su K. d.o.o. i G. S. d.o.o. imali sklopljen ortački ugovor o uzgoju stoke. Svjedokinja da potvrđuje da je nakon 4 godine utvrđeno da je cijeli projekt u minusu. U konačnom obračunu da je utvrđen manjak i podijeljen na dva dijela. Ista izjavljuje da u Sporazumu o prestanku Ugovora o ortaštvu nisu uračunati poticaji za prošlu godinu što da podrazumijeva 2014. jer da je Sporazum sklopljen 2015., točnije svjedokinja izjavljuje da su uračunati i poticaji za 2014. ali samo sa projekcijom jer se nije moglo točno znati koliko će iznositi. Iskaz svjedokinje da potvrđuje i zaključak suda o tekstu Dogovora da su svi poticaji za krave za 2013. i 2014. uračunati u konačni obračun i kao takvi da ne mogu nikako predstavljati neisplaćene poticaje za tov junadi. Svjedok B. G. da je otac tužitelja ali i osoba koja je bila stranka spornog Dogovora što da ga čini zainteresiranim za ishod ovog postupka. Osim toga njegov iskaz da je u suprotnosti i sa samim tekstom Dogovora jer u iskazu tvrdi da nisu uračunati poticaji za 2013. i 2014. što da je u suprotnosti s tekstom Dogovora. Stoga da je zahtjev tužitelja valjalo odbiti.
8. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga te pazeći po službenoj dužnosti na određene bitne povrede odredaba postupka, ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje kako nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, na koje opisno ukazuje žalitelj, kao ni povrede na koje sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP, tako da se zakonitost i pravilnost prvostupanjske presude može ispitati.
9. Ovako utvrđeno činjenično stanje glede neosnovanosti zahtjeva tužitelja žalbenim navodima tužitelja nije dovedeno u sumnju te ga kao pravilnog prihvaća i ovaj sud drugog stupnja jer je sud prvog stupnja u postupku izvedene dokaze cijenio pravilnom primjenom članka 8. ZPP ocjenjujući ih kako svakog zasebno, tako i njihovoj međusobnoj povezanosti dajući pri pritom za svoju ocjenu jasne i uvjerljive razloge koji imaju činjeničnu i pravnu podlogu zašto odbija tužbeni zahtjev tužitelja koje razloge kao pravilne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Pobijana presuda ima valjano obrazloženje iz kojeg je jasno na kojim je zaključcima prvostupanjski sud utemeljio svoju odluku i ocjenu o sadržaju poslovnog odnosa i obveza koje bi iz tog odnosa proizišle za stranke spora.
10. Naime, između stranka nije sporno da su trgovačka društva K. d.o.o. B. i G. S. d.o.o. sklopili Ugovor o ortaštvu 20. kolovoza 2010. kojim su se udružili radi zajedničkog uzgoja tovne junadi i bikova, formiranja matičnog stada i podjele dobiti iz otkupa stoke, kao što je nesporno da su dana 28. kolovoza 2014. sklopile Sporazum o prestanku ugovora o ortaštvu kojim su sporazumno raskinuli ortaštvo te regulirali međusobna prava i obveze, već je sporno je li se tuženik temeljem Dogovora od 11. rujna 2014. obvezo da ukoliko društvo K. d.o.o. tijekom 2015. primi poticaj za tov junadi za 2013. i 2014. da će B. G. isplatiti 50 % primljenih poticaja u gotovini.
11. Tužitelj tijekom postupka a kako to i osnovano navodi prvostupanjski sud nije dokazao da su društvu K. d.o.o. tijekom 2015. bili isplaćeni poticaji za tov junadi za 2013. i 2014., pa kako isti nisu isplaćeni nije ni nastala obveza tuženika na isplatu 50 % primljenih poticaja. Da društvu K. d.o.o nisu bili isplaćeni poticaji za tov junadi razvidno je i iz dopisa Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju (dalje: Agencija) od 28. veljače 2020., dapače iz istog proizlazi da potpore za 2013. u smislu tova junadi nisu zatražene, već su zatražene premije za krave dojilje za 2013 i 2014. koje su i odobrene, pa se stoga ne mogu prihvatiti navodi tužitelja da tov junadi podrazumijeva čitavu poslovnu suradnju, jer da je tome tako onda isti ne bi upotrebljavali pojmove "poticaji", "poticaji za krave" i "poticaji po tovu junadi". Dakle, iz dopisa Agencije nedvojbeno proizlazi koje potpore su trgovačkom društvu K. d.o.o odobrene a među kojima nema potpore za tov junadi dok iz samog Dogovora na koji se poziva tužitelj proizlazi kako su u konačnom Sporazumu o prestanku ortaštva od 28. kolovoza 2014. obuhvaćeni svi "poticaji" uključivo i "poticaji za krave" osim "poticaja po tovu junadi", pa se ne mogu prihvatiti tvrdnje tužitelja da se svi poticaji odnose na tov junadi jer tako nešto nije dokazao, slijedom čega se žalba istog ukazuje neosnovanom.
12. Nadalje i u žalbenom stadiju postupka tužitelj osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja u bitnom ponavljajući sve navode i prigovore koje je isticao i tijekom postupka, koje je sud u pobijanoj odluci otklonio jasnim i valjano obrazloženim razlozima, koje prihvaća i ovaj žalbeni sud, jer su u skladu s utvrđenim činjenicama koje nisu u suprotnosti sa provedenim dokazima, dakle, utvrđenja prvostupanjskog suda kao pravilna i potpuna prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, a na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo.
13. Iz iznesenih razloga, nisu ostvareni žalbeni prigovori tužitelja, a kako nisu ostvareni niti žalbeni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti jer je prvostupanjski sud odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja pravilno odbio zahtjev istog, žalbu tužitelja valjalo je odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu potvrditi, temeljem odredaba članka 368. stavka 1. ZPP, uključujući i odluku o troškovima postupka koju je prvostupanjski sud pravilno zasnovao na odredbi članka 154. stavka 1. u svezi s odredbom članka 155. stavka 1. ZPP.
U Splitu 18. svibnja 2022.
Predsjednica vijeća:
Tihana Pivac, v. r.
