Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: 24 Gž-1665/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dubravke Bosilj, kao predsjednice vijeća te Nade Krnjak, kao sutkinje izvjestiteljice i Tanje Novak-Premec, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice V. Š., OIB:… iz B., zastupane po punomoćnicima-odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda K. M. i M. P. iz B., protiv tuženice O. b. d.d., OIB:…, S., zastupane po punomoćniku R. Ž., odvjetniku u Odvjetničkom društvu Ž. i P. u Z., radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o žalbi tuženice izjavljene protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj 11 P-729/2020-16 od 22. listopada 2021., na sjednici vijeća održanoj dana 18. svibnja 2022.
p r e s u d i o j e
Žalba tuženice odbija se kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj 11 P-729/2020-16 od 22. listopada 2021.
Obrazloženje
1.1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke Odredba čl. 12. OSTALA PRAVA I OBVEZE, stavka 1. Ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva broj: 53175/06 zaključenog dana 10. listopada 2006. između tužiteljice V. Š. iz B., OIB…, kao korisnika kredita i S. G. – S. b. d.d., S., kao pravnog prednika tužene O. B. d.d., S., OIB…, a koja odredba glasi: "Za prijevremenu otplatu kredita potrebno je podnijeti pisani zahtjev i platiti naknadu utvrđenu aktom Kreditora", utvrđena je ništetnom u dijelu u kojem je ugovorena obveza plaćanja naknade za prijevremenu otplatu kredita, a koja glasi: "i platiti naknadu određenu aktom Kreditora."
1.2. U točki II. izreke naloženo je tuženici da tužiteljici naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 4.350,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 22. listopada 2022. do isplate, u roku 15 dana.
2. Navedenu presudu pravodobno podnesenom žalbom pobija tuženica iz svih žalbenih razloga iz čl. 353.st.1.toč.1.-3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-odluka US RH, 84/08, 96/08-odluka US RH, 123/08-ispravak, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - odluka US RH, 70/19 – dalje: ZPP) predlažući da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu na način da odbije tužbeni zahtjev i tužiteljicu obveže na plaćanje troškova postupka ili podredno pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Prvostupanjski sud svoju odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva temelji na slijedećim činjeničnim utvrđenjima:
- da su tužiteljica kao korisnica kredita i pravni prednik tuženice S. G.-S. b. d.d. kao kreditor dana 10. listopada 2006. sklopili Ugovor o kreditu sa Sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva broj 53175/06 (nastavno: Ugovor o kreditu) kojim je prednik tuženice odobrio tužiteljici namjenski kredit za adaptaciju u kunskoj protuvrijednosti od 63.000,00 CHF na rok otplate od 240 mjeseci,
- da je čl. 12. st.1. Ugovora o kreditu pod nazivom "Ostala prava i obveze" ugovoreno da korisnik kredita može otplatiti neotplaćeni iznos kredita jednokratno prije krajnjeg roka dospijeća te da je za prijevremenu otplatu potrebno podnijeti pisani zahtjev i platiti naknadu određenu aktom kreditora,
- da je tužiteljica 24. siječnja 2011. isplatom iznosa od 334.188,74 kn prijevremeno otplatila kredit u koji iznos je uključena i obračunata naknada za prijevremeno zatvaranje kredita od 4%,
- da iz iskaza tužiteljice proizlazi da je potpisala ugovor čiji je sadržaj bio unaprijed pripremljen od strane banke te da joj uvjeti prijevremene otplate kredita nisu objašnjeni niti su ugovorne strane pregovarale o visini naknade.
6. Na temelju utvrđenog, rukovodeći se ponajprije odredbom čl.81.Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 96/03) važećeg u vrijeme zaključenja ugovora koji u st. 1. propisuje da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a u st. 2. propisuje da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora te odredbom čl. 1024. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 dalje - ZOO) prema kojem korisnik kredita može raskinuti ugovor prije nego što je počeo koristiti kredit (st.1.), da korisnik kredita može vratiti kredit i prije roka određenog za vraćanje, ali je dužan o tome unaprijed obavijestiti banku (st.2.) time da je u oba slučaja korisnik kredita dužan naknaditi štetu ako ju je davatelj kredita pretrpio ( st.3.) te da u slučaju vraćanja kredita prije određenog roka banka ne može uračunati kamate za vrijeme od dana vraćanja kredita do dana kad ga je po ugovoru trebalo vratiti (st.4.) zaključuje da je ugovorna odredba prema kojoj je tužiteljica dužna banci platiti naknadu za prijevremenu otplatu kredita nepoštena i time ništetna obzirom da ugovorne strane o visini naknade nisu pregovarale već njezinu visinu određuje banka sukladno svojim opći aktima. Sud posebno navodi da je pravo na prijevremenu otplatu kredita ovlaštenje korisnika kredita kojim on ne vrši nikakvu protupravnu radnju pa se ne može govoriti niti o naknadi štete povredom ugovorne obveze koju bi banka pretrpjela prijevremenom otplatom kredita, dok s druge strane tuženica nije dokazala da bi prijevremenom otplatom kredita pretrpjela bilo kakvu štetu. Po tuženici istaknuti prigovor zastare smatra nejasnim obzirom da se tužbenim zahtjevom traži utvrđenje ništetnosti koje ne zastarijeva.
7. Ispitujući pobijanu presudu u okviru žalbenim navoda ovaj sud prije svega utvrđuje da njome nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354.st.2.toč.11. ZPP jer presuda sadrži jasne razloge o svim bitnim činjenicama sa uporištem u provedenim dokazima ocijenjenih u skladu s odredbom čl. 8. ZPP, a nije počinjena niti bilo koja druga bitna povreda na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno čl. 365.st.2. ZPP.
8. U okviru žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava tuženica u žalbi ponavlja da se trenutkom prijevremene otplate kredita narušava likvidonosna i kamatonosna struktura bilance tuženice s obzirom da prijevremenom otplatom mora predmetno potraživanje izbrisati iz svoje aktive, dok u pasivi još uvijek ima dugoročnu obvezu iz koje je financiran kreditni plasman tužiteljici te se time izravno smanjuju njezini kamatni prihodi. Iako visina naknade nije definirana konkretnim ugovorom ona je bila propisana Odlukom o tarifi naknade banke koja je u vrijeme sklapanja ugovora bila javno dostupna svima pa tužiteljici nije mogla ostati nepoznata visina izlazne naknade.
9. Iznijetim žalbenim navodima utvrđeno činjenično stanje i na njega primijenjeno materijalno pravo nije dovedeno u sumnju.
9.1. Naime, već u odgovoru na tužbu tuženica je iznijela prigovor istovjetan žalbenim navodima - da prijevremenom otplatom kredita u svojoj pasivi još uvijek ima dugoročnu obvezu iz koje je financirala sredstva za odobravanje kredita tužiteljici te se time izravno uzrokuje smanjenje njezinih kamatnih prihoda iz čega se može zaključiti da tuženica propisanom naknadom suprotno odredbi čl.1024.st.4. ZOO naplaćuje od potrošača gubitak ugovorene kamate do isteka ugovorenog roka otplate. S druge strane tuženica u ovoj parnici nije niti pokušala dokazati visinu eventualno administrativnih ili nekih drugih troškova vezanih uz prijevremenu otplatu kredita niti je sukladno čl. 81.st.4. Zakona o zaštiti potrošača predložila dokaze na okolnost da su ugovorne stranke pregovarale o naknadi za prijevremenu otplatu i njezinoj visini.
9.2. Obzirom na pozivanje tuženice na praksu Županijskih sudova u Splitu, Bjelovaru i Puli-Pola ovaj sud smatra potrebnim ukazati na revizijsku odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-112/2018-2 od 9. ožujka 2022. donesenu povodom izvanredne revizije u kojoj je izraženo stajalište da paušalno pozivanje tužene banke na svoje opće akte i Tarifu kojom su propisane naknade za prijevremenu otplatu kredita ne predstavlja ništa drugo do li nadoknađivanje dijela kamata koje je prema ugovoru trebala dobiti do kraja trajanja ugovora o kreditu, dakle prikrivenu izmaklu dobit. Vrhovni sud Republike Hrvatske pri tome naglašava da je shvaćanje da banke nemaju pravo zahtijevati naknadu koja se sastoji od izmakle dobiti radi gubitka kamata, odnosno da ne smiju potrošačima naplatiti naknadu za prijevremeno (djelomično ili u cijelosti) ispunjenje svoje obveze iz ugovora o stambenom potrošačkom kreditu potvrđeno donošenjem Zakona o stambenom potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj: 101/17) kojim Zakonom se u pravni poredak Republike Hrvatske prenijela Direktiva 2014/17/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 4. veljače 2014. o ugovorima o potrošačkim kreditima koji se odnose na stambene nekretnine i o izmjeni Direktive 2008/48/EZ i 2013/36/EU i Uredbe (EU) br. 1093/2010 (SL. L 60, 28.2.2014.). Pri tome Vrhovni sud Republike Hrvatske naglašava da je iako se taj Zakon ne primjenjuje na konkretni slučaj (Ugovor o kreditu kao i u ovom konkretnom predmetu sklopljen prije stupanja na snagu Zakona o stambenom potrošačkom kreditiranju) evidentno je da je Zakon o stambenom potrošačkom kreditiranju otklonio nedostatke do tada važećeg zakonskog uređenja onemogućivši bankama da penaliziraju potrošače za prijevremeno ispunjenje njihovih obveza te da bi banke imale pravo na naknadu samo onih troškova izravno povezanih s prijevremenom otplate kredita, prije svega administrativnih troškova vezanih uz potrebne radnje u svezi s prijevremenim zatvaranjem kredita i sl., a ne i pravo na posebnu naknadu za prijevremenu otplatu.
10. Iz navedenih razloga valjalo je temeljem čl. 368.st.1.ZPP žalbu tuženice odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijenu presudu uključujući i odluku o troškovima koju tuženica pobija tek načelno za slučaj uspjeha sa žalbom u glavnoj stvari.
U Varaždinu 18. svibnja 2022.
Predsjednica vijeća
Dubravka Bosilj v.r.
