- 1 -              Revd 1053/2024-2

Broj: Revd 1053/2024-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Darka Milkovića, predsjednika vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, te Dragana Katića, Jasenke Žabčić i mr.sc. Senije Ledić, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. P., OIB … , iz V., zastupanog po punomoćniku T. M., odvjetniku u V., protiv tuženice Z. B. d.d., OIB … , iz Z., zastupane po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva M., K. & P. d.o.o. u Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda Puli-Pola poslovni broj Gž-343/2023-3 od 20. ožujka 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-775/22 od 31. siječnja 2023., u sjednici održanoj 12. ožujka 2024.,

r i j e š i o   j e :

              Odbija se prijedlog tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-343/2023-3 od 20. ožujka 2023.

Obrazloženje

1.1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda Puli-Pola poslovni broj Gž-343/2023-3 od 20. ožujka 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj: P-775/22 od 31. siječnja 2023., postavljajući pet pravnih pitanja, a ona glase:

              ''1. Obzirom na primijenjeni stav VSRH da je podnošenjem kolektivne tužbe došlo do prekida zastare te da je ista ponovno počela teći pravomoćnošću odluka u kolektivnom sporu, ali i obzirom na noviji stav VSRH sa sjednice Građanskog odjela od 30.01.2020. broj Su-IV-47/2020 iz kojeg proizlazi da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, ima li se smatrati da i zatezne kamate na restitucijski zahtjev u smislu  odredbe članka 29. stavka 1. ZOO-a počinju teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora?

              2. Ima li se stranka ugovora o kreditu koja je neki iznos stekla bez osnove (tuženik), u slučaju utvrđenja ništetnim pojedinih odredbi Ugovora o kreditu, smatrati poštenim/savjesnim ili nepoštenim/nesavjesnim stjecateljem tih iznosa i to sve u smislu odredbe članka 1115. (ranije članak 214.) ZOO-a?

              3. Ima li se u svjetlu Direktive 93/13 kao i odluke Suda EU u predmetu broj C-81/19 i C-243/20 smatrati da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF na način kako je ista ugovorena odredbom članka 7. stavka 3. predmetnog ugovora o kreditu isključena od ispitivanja nepoštenosti, a sve budući da je ta ugovorna odredba odraz tj. sadržajno u cijelosti usklađena s odredbom članka 22. ZOO-a?

              4. Ima li mjesta primjeni članka 138.a Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07., 125/07., 79/09., 89/09 – dalje u tekstu: ZZP/07) u pojedinačnim sudskim postupcima (izravna primjena odluka u Kolektivnom postupku), kada je odluka nacionalnog suda u Kolektivnom postupku donesena na temelju predugovorne dokumentacije (oglasi i reklamni materijali) bez ispitivanja okolnosti u kojima su vođeni pregovori te opsega pruženih informacija prije sklapanja ugovora, a i stav je nacionalnog suda u Kolektivnom postupku da su informacije koje su pojedini potrošači dobili tijekom pojedinačnih pregovora o sklapanju ponuđenog ugovora relevantne samo za pojedinačni odnos između banke i određenog potrošača i da se sudovi u Kolektivnom postupku nisu time bavili?

              5. Treba li sud u postupcima u kojima tužitelj postavlja restitucijski zahtjev za isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, tužbeni zahtjev umanjiti s tzv. potplaćenim iznosima, točnije umanjiti s negativnim tečajnim razlikama nastalim u razdoblju kada je tečaj CHF bio niži od tečaja CHF na dan isplate kredita?''.

1.2. Za postavljena pitanja smatra su važna za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i razvoj prava kroz sudsku praksu, a vezano za razloge važnosti postavljenim pitanjima pozvala se na: pravnu teoriju-mišljenje dr. sc. M. B., dipl. iur., izneseno u znanstvenom radu pod naslovom “Stjecanje bez osnove”, objavljenom u Godišnjaku Hrvatskog društva za građanskopravne znanosti i praksu, shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj Su-IV-222/04 od 5. ožujka 2004., odluku VSRH broj Rev-2288/2000 od 28. siječnja 2004., Rev-2563/2014 od 13. lipnja 2018., odluke županijskih sudova: Županijskog suda u Puli, poslovni broj Gž-948/2016 od 17. rujna 2018., Županijskog suda u Šibeniku, poslovni broj Gž-30/2020 od 17. prosinca 2020., Županijskog suda u Osijeku broj Gž-1724/2019 od 16. studenoga 2020., Županijskog suda u Velikoj Gorici u odluci poslovni broj Gž-278/2021 od 23. ožujka 2021., odluku Suda EU u predmetima broj C-81/19 i C-243/20., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017 od 14.06.2018., VSRH broj Rev-2221/2018 od 03.09.2019., Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-4150/2019, U-III-4388/2019, U-III-4389/2019, U-III-4390/2019, U-III-4396/2019, U-III-4516/2019, U-III-4532/2019 od 03.02.2021., Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-1336/2021 od 28. travnja 2022., Gž-718/2021 od 8. srpnja 2021., Gž-973/2021 od 11. studenoga 2021, Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi, broj Gž-1077/2020 od 2. veljače 2021. i Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetu Revd-5374/2021.

2. Odgovor na prijedlog nije podnesen.

3. Prijedlog je neosnovan.

4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a st.1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 79/19 i 80/22 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da postavljena pitanja nisu važna pitanja u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a jer je riječ o pravnim  pitanjima o kojima postoji čvrsta i jedinstvena praksa revizijskog suda, a glede tih pitanja shvaćanje u pobijanoj presudi ne odstupa od shvaćanja ovoga suda (Rev-231/2023., Rev 597/2023, Rev 157/2024, Rev-2245/2017-2 od 20. ožujka 2018., Rev 3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. Rev-1172/2018, Rev-3142/18., Revt-249/2014 od 9. travnja 2015. i dr.).

5. U odnosu na četvrto pitanje potrebno je još i navesti i da u odnosu na izvođenje dokaza koje je banka predložila u predmetnom postupku, ne samo da se sasluša tužitelj već i da se sasluša zaposlenik banke, ali je pri tome i navedeno da će se tijekom postupka precizirati taj prijedlog, što tijekom postupka nije precizirano niti je predloženo saslušanje točno određenog bankara odnosno one osobe koja je i zaključila odnosno pregovarala prilikom sklapanja Ugovora sa tužiteljem. Stoga prvostupanjski sud i nije imao osnove provoditi taj dokaz i o tome posebno odlučivati, te iz tog razloga ni to pitanje nije važno za odluku u ovom slučaju.

6. Slijedom navedenog je sukladno odredbi čl. 389.b st. 1. ZPP-a odlučeno ka u izreci.

Zagreb, 12. ožujka 2024.

Predsjednik vijeća:

Darko Milković, v.r.