REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2757/2018-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari prvotužitelja LJ, OIB [osobni identifikacijski broj], drugotužitelja OJ, OIB [osobni identifikacijski broj], trećetužiteljice DJ OIB [osobni identifikacijski broj], i četvrtotužitelja GJ, OIB [osobni identifikacijski broj], svi iz [adresa], koje tužitelje sve zastupa punomoćnica Vesna Šnur, odvjetnica u Vinkovcima, Vladimira Nazora 10, protiv tuženika Plodine d.d. za trgovinu i usluge, OIB 92510683607, iz Rijeke, Ružićeva 29, kojeg zastupa punomoćnica Nevenka Volf Gruden, odvjetnica u Rijeci, Školjić 10, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-563/2017-4 od 11. srpnja 2018., kojom je djelomično preinačena, a djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj Pn-77/2016-30 od 6. studenoga 2017., u sjednici održanoj 17. svibnja 2022.,

p r e s u d i o  j e:

I. Preinačuje je presuda Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž- 563/2017-4 od 11. srpnja 2018. u točki 1. izreke, i u tom dijelu sudi:

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja OJ i DJ te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj Pn-77/2016-30 od 22. ožujka 2017. u dijelu izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja OJ i DJ za isplatu iznosa od po 70.000,00 kuna za svakoga s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 15. travnja 2015. do isplate.

II. Preinačuje je presuda Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž- 563/2017-4 od 11. srpnja 2018. dijelu točke 3. izreke kojim je odbijena žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena presuda Općinskog suda u Vukovaru broj Pn-77/2016- 30 od 22. ožujka 2017. u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja, i tom dijelu sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se tuženiku Plodine d.d. Rijeka, Ružićeva 29, OIB 92510683607 isplatiti tužiteljima slijedeće iznose: LJ za duševne boli zbog teškog invaliditeta supruge iznos od 220.000,00 kuna, OJ za duševne boli zbog teškog invaliditeta majke iznos od 150.000,00 kuna, DJ za duševne boli zbog teškog invaliditeta majke iznos od 150.000,00 kuna i maloljetnom GJ za duševne boli zbog teškog invaliditeta majke iznos od 220.000,00 kuna, sve sa zakonskom zateznom kamatom od 15. travnja 2015. do 31. srpnja 2015. po kamatnoj stopi od 12%, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2015. po kamatnoj stopi od 8,14%, od 1. siječnja 2016. do 30. lipnja 2016. po kamatnoj stopi od 8,05%, od 1. srpnja 2016. do 31. prosinca 2016. po kamatnoj stopi od 7,88%, od 1. siječnja 2017. do 30. lipnja 2017. po kamatnoj stopi od 7,68% do isplate, a u slučaju promjene stope zateznih kamata uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

Nalaže se tuženiku da tužiteljima naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 98.723,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 22. ožujka 2017. po stopi od 7,68% do 30. lipnja 2017. do isplate, a u slučaju promjene stope zateznih kamata uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku 15 dana."

III. Preinačuje se presuda Županijskog suda u Karlovcu broj Gž-563/2017-4 od 11. srpnja 2018. u dijelu točke 4. izreke kojim je tužiteljima dosuđen trošak žalbe u iznosu od 13.750,00 kuna, tako da se u tom dijelu zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

IV. Nalaže se tužiteljima LJ, OIB [osobni identifikacijski broj], OJ, OIB [osobni identifikacijski broj], DJ OIB [osobni identifikacijski broj], i GJ, OIB [osobni identifikacijski broj], svi iz [adresa], u roku od 15 dana, po osnovi parničnog troška, isplatiti tuženiku Plodine d.d. za trgovinu i usluge, OIB 92510683607, iz Rijeke, Ružićeva 29, iznos od 71.687,50 kuna.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom prihvaćen tužbeni zahtjev te je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljima, po osnovi naknade neimovinske štete zbog teškog invaliditeta bliske osobe, iznose kako slijedi: prvotužitelju LJ kao suprugu, iznos od 220.000,00 kuna, te ostalim tužiteljima OJ, DJ i GJ kao djeci po 150.000,00 kuna svakome, sve s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 15. travnja 2012. do isplate. Odlukom je o parničnom trošku naloženo tuženiku naknaditi tužiteljima trošak u iznosu od 98.723,00 kuna s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 22. ožujka 2017. do isplate. Tužbeni je zahtjev tužitelja OJ i DJ odbijen za isplatu iznosa od po 70.000,00 kuna s pripadajućom zateznom kamatom, a odbijen je i zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 64.366,00 kuna.

2. Drugostupanjskom je presudom, u točki 1. izreke, uvažavanjem žalbe tužitelja OJ i DJ, preinačena prvostupanjska presuda u dijelu kojim je ovim tužiteljima odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od po 70.000,00 kuna svakome s pripadajućom zateznom kamatom koja teče od 15. travnja 2015. do isplate te je ovaj dio njihovih zahtjeva prihvaćen, dok je u točki 2. izreke odbijena žalba tužitelja kao neosnovana te je prvostupanjska presuda potvrđena u dijelu kojim tužiteljima nije dosuđen parnični trošak preko dosuđenog iznosa. Nadalje je u točki 3. izreke odbijena žalba tuženika kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev, kao i u dijelu kojim je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u iznosu od 64.366,00 kuna. Ujedno je točkom 4. izreke naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak žalbe u iznosu od 13.750,00 kuna, dok je točkom 5. izreke odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu u iznosu od 13.750,00 kuna.

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju iz članka 382. stavka 1. točke 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08,123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) podnosi tuženik pobijajući je u dijelu kojim nije uspio u postupku zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, uz prijedlog da se drugostupanjska presuda preinači odbijanjem tužbenog zahtjeva, podredno ukine i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija je osnovana.

6. Odredba članka 392.a stavka 1. ZPP obvezuje revizijski sud pri odlučivanju o reviziji ispitati pobijanu presudu samo u onom dijelu kojim se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pa je u tim granicama pobijana presuda i ispitana.

7. Neutemeljeno revident ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati budući da razlozi o odlučnoj činjenici nisu protivni sadržaju isprava i zapisnika koji se nalaze u spisu. Revident, naime, smatra da je u obrazlaganju neosnovanosti prigovora zastare ostvarena ova bitna povreda zato što sud kod odlučivanja o ovom prigovoru nije cijenio rješenje HZMO od 23. siječnja 2012. iz kojeg proizlazi datum kada je KJ pokrenula postupak za priznavanje prava iz mirovinskog osiguranja smatrajući da srodnica tužitelja ne bi pokrenula ovaj postupak da njezino liječenje u to vrijeme nije bilo završeno, a što je tek pretpostavka, a ne činjenica. S druge strane, sud je činjenicu završetka liječenja srodnice tužitelja utvrdio vještačenjem i nije ju morao vezati uz pretpostavku na koju revident ukazuje da bi njegovo utvrđenje moglo biti ocijenjeno pravilnim.

8. Jednako tako, bez osnove revident ukazuje i na bitnu povredu iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 375. stavkom 1. ZPP jer je drugostupanjski sud ocijenio žalbene navode koji su od odlučnog značenja. Drugo je pitanje je li ta ocjena pravilna, posebno kada se poveže s revizijskim razlogom pogrešne primjene materijalnog prava.

9. Predmet je postupka zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete po osnovi teškog invaliditeta bliske osobe, supruge i majke KJ, koja je teško ozlijeđena kao radnica tuženika na radnom mjestu u štetnom događaju od 25. svibnja 2011., a koji je zahtjev utemeljen na odredbi članka 1101. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 729/18 i 126/21 - dalje: ZOO).

10. U provedenom su postupku utvrđene sljedeće pravno odlučne činjenice:

- da je supruga prvotužitelja i majka ostalih tužitelja ozlijeđena kao radnica tuženika u tuženikovoj poslovnici Vinkovci, radeći na Odjelu delikatesa i suhomesnatih proizvoda, prilikom paljenja pećnice za pečenje pilića kada je zbog neispravnosti peći doživjela strujni udar,

- da je u vrijeme stradavanja srodnica tužitelja bila u dobi od četrdeset godina (rođena 1971.), dok je prije predmetnog događaja bila zdrava i nije imala neuroloških ispada niti smetnji na duševnom planu,

- da je tom prigodom osjetila kočenje desne strane tijela, kočenje vilice, nedostatak zraka uz strah,

- da srodnica tužitelja trpi posljedice predmetnog ozljeđivanja na neurološkom i duševnom planu,

- da se neurološke posljedice srodnice tužitelja očituju u svakodnevnim smetnjama u vidu bolnih grčeva u desnoj ruci i nozi, bolovima u kukovima s povremenom glavoboljom, nekontroliranoj pojavi podrhtavanja desne ruke i noge, učestalog mokrenja uz otežano kretanje uz pomoć štake,

- da se kod srodnice tužitelja paralelno s tjelesnim smetnjama razvio i posttraumatski stresni poremećaj koji je kronificirao uslijed čega je došlo do poremećaja prilagodbe s nemogućnošću prihvaćanja nastalih tjelesnih deficita i gubitka funkcija, a kao dominantna simptomatologija razvili su se simptomi depresije (anksioznost, depresivnost, bezvoljnost, razdražljivost, gubitak samopouzdanja i samopoštovanja, povlačenje i neprihvaćanje sebe s nastalim deficitima) uz trajnu promjenu osobnosti,

- da su po osnovi opisanih neuroloških posljedica kod KJ zaostale trajne posljedice u opsegu od 40%, a po osnovi trajnog oštećenja duševnog zdravlja također 40%, odnosno njezin trajni invaliditet koji je posljedica predmetnog štetnog događaja iznosi ukupno 70%,

- da tužitelji duševno pate zbog opisanih posljedica invalidnosti svoje supruge, odnosno majke, i to prvotužitelj (rođen 1957.) kao suprug jer je izgubio funkcionalnu bračnu partnericu i ne može uživati u razmjeni pozitivnih emocija i seksualnim aktivnostima, budući da svakodnevno brinući se o supruzi proživljava njezine emocionalne i tjelesne patnje te pati zbog njezina emocionalnog povlačenja,

- da ostali tuženici, OJ (rođen 1992.), DJ (rođena1993.) i GJ (rođen 1999.), duševno pate jer su ostali bez majčine skrbi i jer će proživljavati majčinu patnju, s obzirom da su u vrijeme štetnog događaja bili maloljetni (DJ i GJ) ili na školovanju koje je naprasno prekinuto (OJ), kao i zbog toga što su ostali i bez sveobuhvatne skrbi oca LJ koji je u potpunosti posvećen brizi o supruzi i brizi oko njezinih svakodnevnih potreba i liječenja zbog čega je obitelj postala disfunkcionalna.

11. Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja, sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev i dosudili svakom od tužitelja iznose od 220.000,00 kuna s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 15. travnja 2015. do isplate.

12. Osnovano tuženik osporava pravilnost primjene materijalnog prava kod prihvaćanja tužbenog zahtjeva. Naime, prema odredbi članka 1101. stavka 1. ZOO, u slučaju smrti ili osobito teškog invaliditeta neke osobe pravo na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete imaju članovi njezine uže obitelji (bračni drug, djeca i roditelji). To znači da se posredno oštećenim osobama iznimno priznaje pravo na naknadu neimovinske štete. Međutim, citirana zakonska odredba ne određuje sadržaj pravnog standarda "osobito teškog invaliditeta neke osobe", ali je sudska praksa u primjeni spomenute zakonske odredbe pri ocjenjivanju prava posrednih oštećenika na isplatu pravične novčane naknade zbog naročito teškog invaliditeta bliske osobe dosljedna u tome da odlučujući o tom pitanju valja imati na umu dva temeljna elementa: utvrđeni postotak invaliditeta ozlijeđene osobe i vanjske manifestacije invaliditeta ozlijeđenog koji kod posrednih oštećenika bliske osobe izazivaju duševne bolove. Pritom je postotak invaliditeta ozlijeđene osobe važan za ocjenu pripada li bliskoj osobi pravo na pravičnu novčanu naknadu, ali nije presudan, već predstavlja samo jedan od elemenata o kojem ovisi pravo oštećenika na pravičnu novčanu naknadu. Drugi su element, kojeg sud istovremeno mora cijeniti, vanjske, trajne i stalne manifestacije invaliditeta ozlijeđene osobe zbog kojih bliski srodnici trpe duševne bolove. Navedeni su elementi tek u svojoj ukupnosti osnova za ocjenu pripada li oštećenicima pravo na pravičnu novčanu naknadu.

13. Polazeći od utvrđenog činjeničnog stanja, nižestupanjski su sudovi, po ocjeni revizijskog suda, pogrešno primijenili materijalno pravo kada su prihvatili tužbeni zahtjev za duševne bolove zbog naročito teškog invaliditeta supruge odnosno majke tužitelja. Opisane neurološke smetnje, kao i smetnje na duševnom planu, koje se očituju u svakodnevnim bolnim grčevima u desnoj ruci i nozi, bolovima u kukovima s povremenom glavoboljom, nekontroliranim javljanjem podrhtavanja desne ruke i noge uz učestalo mokrenje te otežano kretanje uz pomoć štake, kao i posttraumatski stresni poremećaj koji ima za posljedicu poremećaj prilagodbe s nemogućnošću prihvaćanja nastalih tjelesnih deficita uz dominantu simpotomatologiju depresije, usprkos tome što su teške i što predstavljaju značajnu negativnu promjenu u obiteljskom životu tužitelja, i što bez sumnje pogađaju tužitelje kao najbliže srodnike oštećenice, uz invaliditet njihove srodnice od 70%, po ocjeni ovog suda, ipak ne daju dovoljno uporišta za zaključak da se u okolnostima konkretnog slučaja radi o osobito teškom invaliditetu koji bi opravdavao dosuđenje pravične novčane naknade neimovinske štete u smislu odredbe članka 1101. stavka 1. ZOO. To stoga što kod bliske srodnice tužitelja i dalje postoji mogućnost samostalnog, iako otežanog, kretanja, uz pomoć štake, kao i pokretljivost i funkcionalnost, iako također otežana, ozlijeđenih desnih ekstremiteta, a to po ocjeni ovog suda, njezinu invaliditetu daje obilježje teškog, ali ne i osobito teškog u smislu spomenute zakonske odredbe.

13.1. Što se tiče utvrđene činjenice da prvotužitelj ne može uživati u razmjeni pozitivnih emocija i seksualnim aktivnostima, valja kazati da praksa ovog suda (primjerice, Rev-157/87 od 20. listopada 1988.), priznaje pravo bračnom drugu na naknadu štete za duševne bolove zbog naročito teškog invaliditeta drugog bračnog druga koji se očituje u gubitku spolne moći. Rezultati provedenog medicinskog vještačenja u konkretnom slučaju, međutim, ne ukazuju da je kod oštećenice došlo do gubitka spolne moći jer utvrđena činjenica da prvotužitelj kao suprug ne može uživati u razmjeni emocija i seksualnim aktivnostima koji se vežu uz proživljavanje emocionalne i fizičke patnje supruge, iako jest teško, ipak ne predstavlja gubitak spolne moći koji je u domaćoj sudskoj praksi osnova za dosuđenje pravične novčane naknade neimovinske štete zbog osobito teškog invaliditeta bliske osobe. U takvim bi okolnostima, po ocjeni revizijskog suda, prihvaćanje tužbenog zahtjeva predstavljalo odstupanje od ustaljenje sudske prakse za koje odstupanje, međutim, usprkos uvažavanju duševnih bolova tužitelja koji sigurno nisu maleni, ipak nema dovoljno uporišta u sadržaju spisa jer invaliditet njihove supruge jest težak, ali ne spada u kategoriju osobito teškog kojeg ima u vidu odredba članka 1101. stavka 1. ZOO.

14. Stoga je valjalo zaključiti da je drugostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je djelomično uvažio žalbu drugo i trećetužitelja i odbio žalbu tuženika, pa je temeljem odredbe članka 395. stavka 1. ZPP valjalo preinačiti pobijanu presudu i presuditi kao u izreci.

15. Ujedno je temeljem odredbe članka 166. stavka 2. u vezi s člankom 154. stavkom 1. ZPP trebalo odlučiti o troškovima tuženika nastalim u cijelom postupku. Tuženiku je parnični trošak obistinjen prema vrijednosti predmeta spora od 880.000,00 kuna u postupku pred prvostupanjskim sudom, u žalbenom postupku prema vrijednosti predmeta spora od 740.000,00 kuna i u revizijskom postupku prema vrijednosti predmeta spora od 880.000,00 kuna pri čemu valja imati na umu i zahtjev tuženika te činjenicu da sud nije ovlašten prekoračiti zahtjev stranke (članak 2. stavak 1. ZPP). Pritom je trošak obračunat u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14 i 7/15 - dalje: Tarifa). Tako je tuženiku priznat trošak zastupanja po kvalificiranom punomoćniku - odvjetniku: za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 8.300,00 kuna (Tbr. 8. točka 1. Tarife), za sastav podneska od 20. veljače 2017. u iznosu od 8.300,00 kuna (Tbr. 8. točka 1. Tarife), za zastupanje na ročištu od 5. veljače 2015. u iznosu od 8.300,00 kuna, za sastav žalbe u iznosu od 9.250,00 kuna (Tbr. 10. točka 1. Tarife), za sastav revizije u iznosu od 13.200,00 kuna (Tbr 10. točka 6. Tarife), za porez na dodanu vrijednost (Tbr. 42. Tarife) iznos od 11.837,50 kuna, što zbrojeno daje iznos od 59.187,50 kuna. Ovom je iznosu dodano 12.500,00 kuna po osnovi pristojbi koje je tuženik platio, od čega se iznos od 2.500,00 kuna odnosi na pristojbu odgovora na tužbu, a iznos od 10.000,00 kuna na pristojbu presude. Tako izračunat parnični trošak tuženika iznosi ukupno 71.687,50 kuna koliko je tuženiku i dosuđeno radi čega je odlučeno kao u točki IV. izreke.

15.1. Napominje se da tuženik nije zatražio trošak zastupanja po kvalificiranom punomoćniku na ročištu od 9. rujna 2015., ali je zatražio materijalni trošak vezan uz troškove punomoćnika koji ga je zastupao na tom ročištu (troškove prijevoza, noćenja) za koji trošak ovaj sud drži da nije bio potreban za vođenje ove parnice u smislu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP jer trošak zastupanja po kvalificiranom punomoćniku - odvjetniku čije je sjedište izvan područja suda pred kojim se vodi parnica može iznositi samo toliko koliko bi iznosio i trošak odvjetnika u sjedištu suda (tako i VS RH, Rev-2673/99 od 4. travnja 2001.). Nadalje, tuženiku nije dosuđen ni trošak punomoćnika koji nije odvjetnik za zastupanje na ročištu od 9. ožujka 2012. jer tuženik nije dokumentirao taj svoj zahtjev niti je dokazao da je taj trošak imao. Što se, pak, tiče troška sastava podneska od 27. siječnja 2016., taj trošak nije obistinjen jer nije bio potreban za vođenje parnice u smislu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP zato što u bitnom sadrži ranije iznesene navode tuženika, dok je trošak sastava podneska od 9. veljače 2016. tuženik sam izazvao jer se tim podneskom očitovao na rješenje doneseno na ročištu od 5. veljače 2016. na kojem je tuženik bio zastupan po kvalificiranom punomoćniku koji je bio u prilici očitovati se na to rješenje i na ročištu, ali je to propustio učiniti. Naposljetku, tuženiku nije priznat ni trošak pristojbe revizije jer tuženik nije dostavio dokaz da je taj trošak podmirio.

Zagreb, 17. svibnja 2022.

Predsjednica vijeća:

Viktorija Lovrić