- 1 -              III Kr 136/2023-5

 

 

 

 

 

Broj: III Kr 136/2023-5

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kosa predsjednika vijeća te dr. sc. Marina Mrčele, izv. prof., i Perice Rosandića članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog M. H. zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 2. Kaznenog zakona (''Narodne novine'' broj: 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015. – ispravak, 101/2017., 118/2018. i 126/2019. - dalje: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Osijeku od 6. veljače 2023. broj Kmp-7/2022-43 i presuda Županijskog suda u Osijeku od 14. srpnja 2023. broj Kžmp-16/2023-8, u sjednici vijeća održanoj 12. ožujka 2024.

 

p r e s u d i o   j e:

 

              Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđenog M. H. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

 

Obrazloženje

 

1.               Presudom Općinskog suda u Osijeku od 6. veljače 2023. broj Kmp-7/2022-43 M. H. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 3. u vezi sa stavkom 2. KZ/11. te osuđen na kaznu zatvora sedam mjeseci. Na temelju članka 54. KZ/11. osuđeniku je u kaznu zatvora uračunato vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 21. siječnja  2021. do 23. lipnja 2021.

 

1.1.               Na temelju članka 158. stavka 3. (pravilno je stavka 2.) Zakona o kaznenom postupku (''Narodne novine'' broj 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011. – pročišćeni tekst, 91/2012. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019. i 80/2022. - dalje: ZKP/08.) oštećeni Đ. K. je s postavljenim imovinskopravnim zahtjevom upućen u parnicu.

 

1.2.               Na temelju članka 148. stavka 6. u vezi s člankom 145. stavkom 2. točkom 6. ZKP/08., M. H. je oslobođen plaćanja troškova kaznenog postupka.

 

2.               Protiv ove presude žalbu je podnio M. H.. Prihvaćanjem te žalbe, prvostupanjska je odluka presudom Županijskog suda u Osijeku od 14. srpnja 2023. broj Kžmp-16/2023-8, preinačena u pravnoj oznaci djela na način da je M. H. sada osuđen zbog počinjenja kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11. Uslijed takve odluke, prvostupanjska presuda je preinačena i u odluci o kazni pa je M. H. sada osuđen na kaznu zatvora šest mjeseci. U tu mu je kaznu uračunato vrijeme lišenja slobode.

 

3.               Protiv te pravomoćne presude osuđeni M. H. je po branitelju, odvjetniku M. S., podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude (dalje: zahtjev) iz osnove u članku 517. stavku 1. točki 2. u vezi s člankom 468. stavkom 1. točkom 5. ZKP/08. Predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

4.               Postupajući u skladu s člankom 518. stavkom 4. ZKP/08. prvostupanjski sud je dostavio primjerak zahtjeva sa spisom Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, koje je podnijelo odgovor (broj Ksm-DO-176/2023. od 2. studenog 2023.). Taj je odgovor dostavljen na znanje osuđeniku i njegovom branitelju.

 

5.               Zahtjev nije osnovan.

 

6.               Pobijajući pravomoćnu presudu iz osnove u članku 517. stavku 1. točki 2. ZKP/08. u vezi s člankom 468. stavkom 1. točkom 5. ZKP/08., osuđenik u zahtjevu navodi da je kazneni postupak ''…pokrenut zbog kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. te je zbog osnovane sumnje na počinjenje tog djela, a na štetu samo S. G., nakon čega je S. G. dao izjavu, koju je ovjerio kod javnog bilježnika, kojom povlači prijedlog za kazneni progon. U tom trenutku tužiteljstvo više nije imalo ovlasti za progon osuđenika M. H., jer je žrtva uskratila prijedlog, sve u skladu sa odredbom čl. 468. st. 1. tč. 5, ZKP/08. Tužiteljstvo je naknadno ciljano promijenilo identitet optužnice budući da progon za kazneno djelo iz čl. 139. st. 3. ide po službenoj dužnosti, a za kazneno djelo iz čl. 139. st. 2. ide po prijedlogu''. Također, navodi da ''[i]skazi koji su njih dvojica davali u sudskom postupku postaju sasvim nebitni i irelevantni jer do postupka nije trebalo doći budući da prije optužnice nije bilo prijedloga žrtve''.

 

6.1.               Istovjetne je tvrdnje osuđenik isticao i u žalbi protiv prvostupanjske presude te ih je drugostupanjski sud, razmatrajući podatke iz spisa predmeta (odlomci 8.1. i 8.2.), pravilno kao neosnovane odbio.

 

6.2.               Naime, točno je da oštećeni S. G., 27. siječnja 2021., dakle, samo nekoliko dana nakon podnošenja kaznene prijave protiv M. H. zbog kaznenog djela prijetnje, u prisutnosti javnog bilježnika kao svoj priznao potpis na izjavi u kojoj je navedeno da u cijelosti povlači svoj prijedlog za kazneni progon M. H. u postupku koji se vodi kod Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku i Županijskog suda u Osijeku zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11. te da se ne osjeća oštećenim u tom predmetu.

 

6.3.               Međutim, oštećeni S. G. je nedugo nakon toga ispitan u svojstvu svjedoka žrtve – oštećenika u Općinskom državnom odvjetništvu u Osijeku (3. veljače 2021.). Tada je, nakon što mu je objašnjeno što znači njegovo sudjelovanje u kaznenom postupku u svojstvu oštećenika te je upozoren da je riječ o kaznenom djelu za koje se progon poduzima po prijedlogu oštećenika, iskazao da u cijelosti ostaje kod podnesene kaznene prijave kao i kod prijedloga za kazneni progon. Također je iskazao da je predmetnu izjavu, koju je prethodno sačinio odvjetnik osuđenika, na potpisao nagovor osuđenika bez prethodnog čitanja. Kod takvog je iskaza ostao i na raspravi održanoj 25. svibnja 2021. u ranijem postupku kao i na raspravi održanoj 6. veljače 2023. u ponovljenom postupku.

 

6.4.               Prema tome, potpisivanje izjave kod javnog bilježnika se u ovom kaznenom predmetu ne može smatrati povlačenjem prijedloga za kazneni progon. To pravilno zaključuje drugostupanjski sud ocjenjujući osnovanost žalbenih prigovora.

 

6.5.               Uostalom, da bi izjava o povlačenju prijedloga za progon imala pravni značaj potrebno je da je tu izjavu žrtva uputila ili sudu ili tužitelju. Činjenica da ju je ovdje nedugo nakon podnošenja kaznene prijave općinskom državnom odvjetništvu dostavio branitelj tada osumnjičenog M. H. i to odmah po otpremanju poziva S. G. radi davanja iskaza u svojstvu oštećenika-žrtve, daje dodatnu potvrdu zaključku o njezinoj beznačajnosti u ovom kaznenom predmetu.

 

7.               Stoga, suprotno tvrdnjama osuđenika, nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 5. ZKP/08. pa je zahtjev u tom dijelu neosnovan.

 

8.               Osuđenik, nadalje, u zahtjevu navodi da je ''[d]rugostupanjski sud pravilno (je) utvrdio pravnu kvalifikaciju djela da dvije osobe nisu više osoba, no propustio je utvrditi da prije podizanja optužnice tužiteljstvo nije imalo prijedlog žrtve S. G. za pokretanje postupka, dok je Đ. K. u tom trenutku izjavio da se ne sjeća nikakvih prijetnji''. Dodaje da ''[i]z obrazloženja presude proizlazi da taj sud nije naveo sveobuhvatne i razumne razloge temeljem kojih je zaključio da bi postojao prijedlog žrtve za progonom. Kod takve kvalitete prvostupanjske presude, koja ne obuhvaća razumnu ocjenu svih postojećih dokaza, drugostupanjski sud je trebao još pažljivije ocijeniti sva sporna pitanja, jer su u prvostupanjskoj presudi već postojali nedostaci ili nejasnoće u procesu zaključivanja ili utvrđivanja odlučnih činjenica, a takva ocjena je izostala''. Takvim navodima u biti, iako to u zahtjevu izrijekom ne navodi, osuđenik upire na ostvarenje povrede odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku, ako je ta povreda mogla utjecati na presudu. Dakle, zahtjev podnosi i iz osnove u članku 517. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

 

9.               Međutim, imajući na umu navedeni redoslijed radnji poduzetih tijekom ovog kaznenog postupka, osobito sadržaj tih radnji, sve izneseno u drugostupanjskoj presudi, jasno je da je drugostupanjski sud odgovarajući na žalbene navode pažljivom i temeljitom raščlambom činjenica odlučnih za ocjenu postojanja bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 5. ZKP/08. s pravom takve prigovore otklonio. Za takvu je odluku iznio jasne, dostatne i razumne razloge (odlomci 8.1. i 8.2.). Stoga zahtjev osuđenika niti u tom dijelu nije osnovan.

 

10.               Nadalje, drugostupanjski sud je također s pravom, prihvaćanjem žalbenih prigovora tada optuženog M. H., ocijenio da je prvostupanjski sud proglasivši osuđenika krivim zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 3. u vezi sa stavkom 2. KZ/11. povrijedio kazneni zakon na njegovu štetu. Obrazlažući razloge kojima se kod takvog zaključivanja rukovodio, pravilno je naveo da kvalificirani oblik kaznenog djela prijetnje upućene prema većem broju ljudi, prema ustaljenoj sudskoj praksi, podrazumijeva da je prijetnja upućena prema tri ili više osoba. O tome ovdje nije riječ jer iz činjeničnog opisa djela zbog kojega je osuđenik proglašen krivim proizlazi da je zaprijetio smrću dvjema osobama.

 

10.1.               Odredbom članka 449. stavka 2. ZKP/08. propisano je da sud nije vezan za prijedloge tužitelja o pravnoj ocjeni djela, ali optuženika ne može proglasiti krivim za kazneno djelo teže od onog koje mu je optužbom stavljeno na teret. Iz toga sasvim jasno slijedi i da se optuženika ne može proglasiti krivim za više kaznenih djela ako mu je stavljeno na teret samo jedno djelo. Stoga su neosnovane i tvrdnje iz zahtjeva kojima osuđenik isticanjem proizvoljnosti drugostupanjske presude navodi da je ovdje bilo potrebno utvrditi počinjenje dva kaznena djela prijetnje jer je prijetnja izrečena prema dvije osobe. Uostalom, takva bi drugostupanjska presuda osuđeniku očito bila na štetu. No, to kod takvih tvrdnji u zahtjevu podnositelj u cijelosti propušta uočiti.

 

11.               Konačno, osuđenik u zahtjevu, ponavljajući prigovore iz žalbe, navodi da je ''[p]rije podizanja optužnice Đ. K. (je) dana 29. siječnja 2021. godine u ODO Osijek izjavio da »…ne sjeća se nikakvih prijetnji, a izričito tvrdi da tom zgodom M. H. kod sebe nije imao nož…«, a što je sve sastavljeno u službenoj zabilješki ODO Osijek, Kir-Do-23/21 od 29. siječnja 2021.''. Takvim navodima osuđenik u biti traži ponovnu ocjenu iskaza oštećenika. Dakle, riječ je o prigovorima koji se odnose na ocjenu vjerodostojnosti u tijeku postupka izvedenih personalnih dokaza pa predstavljaju prigovore činjenične naravi o dokazanosti kaznenog djela zbog kojeg je osuđenik pravomoćnom presudom proglašen krivim. No, podnositelj zahtjeva pritom zaboravlja da iz odredbe članka 517. stavka 1. ZKP/08. kojom su propisane osnove za podnošenje zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude jasno proizlazi da pravilnost i potpunost činjeničnih utvrđenja ne može biti osnova pobijanja pravomoćne presude. Na taj način bi se ishodila odluka ovog suda u trećem stupnju, a to je protivno smislu ovog izvanrednog pravnog lijeka. Zato činjenični prigovori ne mogu biti razmatrani u povodu ovdje podnesenog izvanrednog pravnog lijeka.

 

12.               Slijedom svega navedenog, na temelju članka 519. u vezi s člankom 512. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci.

 

Zagreb, 12. ožujka 2024.