Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: II Kž-203/2022-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću u sastavljenom od sudaca mr. sc. Ljiljane Stipišić predsjednice vijeća te Snježane Hrupek-Šabijan i Sande Janković članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog S. M., zbog kaznenih djela iz članka 154. stavka 2. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Kov-iz- 15/2022. (Kov-24/2022.) od 22. travnja 2022. o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 17. svibnja 2022.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba okrivljenog S. M. kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim je rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj Kov-iz-15/2022. (Kov-24/2022.) od 22. travnja 2022., nakon podignute optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu broj KO-DO-38/2022. od 20. travnja 2022., (koja je u međuvremenu potvrđena rješenjem prvostupanjskog suda od 9. svibnja 2022. pod brojem Kov-24/2022.), protiv okrivljenog S. M., zbog teških kaznenih djela protiv spolne slobode iz članka 154. stavka 2. i drugih KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4.i članka 131. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.) produljen istražni zatvor protiv okrivljenog S. M. po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. U istražni zatvor okrivljeniku je uračunato vrijeme lišenja slobode od 22. siječnja 2022. pa nadalje.
2. Protiv tog rješenja pravodobnu žalbu podnio je osobno okrivljeni S. M. i po branitelju odvjetniku D. B. zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. U žalbi predlaže Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske preinačiti pobijano rješenje i odrediti „neke od mjera opreza, uz prihvaćanje jamčevine“, odnosno ukinuti istražni zatvor. S obzirom da se obje žalbe međusobno nadopunjuju, bit će razmatrane kao jedinstvena žalba okrivljenika.
3. Spis je u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske pravilno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje opće i posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog S. M. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. kao i neprikladnosti zamjene mjerama opreza. Osim toga, prvostupanjski sud je dao jasne, određene i dostatne razloge koje u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud, a to što ih žalitelj ne prihvaća pitanje je činjenične naravi.
5.1. Nije u pravu žalitelj da "ne postoji osnovana sumnja" jer je prvostupanjski sud zakonito utvrdio i pravilno obrazložio da osnovana sumnja da je okrivljenik počinio inkriminirana kaznena djela proizlazi iz materijalnih i personalnih dokaza na kojima se temelji optužnica, a takav zaključak pravilnim nalazi i drugostupanjski sud. Konačnu ocjenu svih predloženih dokaza dati će raspravni sud, nakon provedenog kontradiktornog postupka, dok ovaj sud, kao ni prvostupanjski sud u ovom stadiju postupka nisu ovlašteni na to. Stoga žalbeni prigovori kojima okrivljenik tumači i ocjenjuje vjerodostojnost dokaza kao i postojanje dokazanosti kaznenih djela za koja se tereti, a time i osnovane sumnje, nisu od značaja.
6. Nadalje, nije u pravu žalitelj niti da ne „egzistiraju okolnosti zbog bojazni od ponavljanja djela“. Naime, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da su u konkretnom slučaju ispunjene i posebne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. i nadalje. Točno je da je okrivljenik kazneno neosuđivana osoba, ali žalitelj ispušta iz vida da je zaključak o postojanju opasnosti od ponavljanja djela prvostupanjski sud utemeljio na okolnostima i načinu počinjenja teških kaznenih djela protiv spolne slobode, nasilja u obitelji i neovlaštenog zvučnog snimanja i prisluškivanja za koja je okrivljenik osnovano sumnjiv, koja su djela, prema optužnici počinjenja na štetu iste žrtve s kojom je bio u intimnoj vezi. Iznesene okolnosti doista upućuju na upornost i veliku količinu kriminalne volje. Imajući u vidu izneseno, kao i s obzirom na brojnost i težinu kaznenih djela za koje se okrivljenik tereti te s obzirom na kaznu propisanu zakonom za ta djela, sve opisane okolnosti u svojoj ukupnosti i logičkoj povezanosti upućuju na postojanje konkretne i razborito predvidive opasnosti da će boravkom na slobodi nastaviti s činjenjem kaznenih djela.
7. Stoga, osnovan je i pravilan zaključak prvostupanjskog suda o potrebi daljnje primjene mjere istražnog zatvora zbog sprečavanja utvrđene realne opasnosti od ponavljanja kaznenih djela na slobodi. Pri tome je pravilno prvostupanjski sud ocijenio da, za sada, s obzirom na kvalitetu i značaj iznesenih okolnosti, otklanjanje utvrđene opasnosti od ponavljanja kaznenog djela ne može se u ovom stadiju postupka ostvariti zamjenom istražnog zatvora određivanjem mjere opreza, kako predlaže žalitelja pa tako ni mjerom zabrane približavanja žrtvi jer se u konkretnoj situaciji ne radi o prihvatljivoj garanciji za prevenciju od ponavljanja kaznenih djela.
8. Kraj svega utvrđenog, na pravilnost pobijanog rješenja nisu od utjecaja žalbeni navodi okrivljenika o njegovim godinama života, neophodne prisutnosti na radnom mjestu i potrebi zadržanja zaposlenja, roditeljstvu dvoje djece koja se školuju te da bi se pridržavao svake mjere koju odredi sud.
9. Pri tome se, u odnosu na žalbeni prijedlog da se istražni zatvor može zamijeniti jamstvom za koje nudi svoj stan, okrivljenika upućuje da je Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o kaznenom postupku (,,Narodne novine“ broj 70/17.) koji je 27. srpnja 2017. stupio na snagu, izmijenjena odredba članka 102. stavka 1. ZKP/08. koja se odnosi na mjeru jamstva, na način da je isključena mogućnost zamjene istražnog zatvora jamstvom ako je istražni zatvor određen iz razloga predviđenih stavkom 1. točkama 2., 3. i 4. članka 123. ZKP/08., odnosno ograničena je mogućnost primjene jamstva kada je istražni zatvor okrivljeniku određen iz razloga navedenih u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08., što ovdje nije slučaj.
10. Suprotno navodima žalbe, drugostupanjski sud nalazi da ni načelo razmjernosti u ovom slučaju nije povrijeđeno duljinom trajanja istražnog zatvora niti daljnji ostanak u istražnom zatvoru postaje „kažnjavanje“. Naime, prilikom ocjene je li riječ o eventualnoj povredi tog načela, sukladno članku 122. stavak 2. ZKP/08., vođeno je računa o razmjeru između, s jedne strane, težine kaznenih djela za koje se tereti okrivljenik koja se reflektira u propisanoj kazni (za najteže djelo od pet do petnaest godina) kazni koja se, prema podacima, može očekivati ako se utvrdi krivnja okrivljenika, te, s druge strane, o potrebi određivanja i trajanja istražnog zatvora, s time da je okrivljenik u istražnom zatvoru od 22. siječnja 2022. Okolnost da je kazneno i prekršajno neosuđivana osoba svakako ide u korist okrivljeniku, no ta okolnost nije takve naravi da s uspjehom osporava stav suda o opasnosti od ponavljanja djela jer zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti, u konkretnom slučaju, pretežu nad okrivljenikovim pravom na slobodu, a mjera istražnog zatvora je razmjerna postizanju opravdanog cilja i za sada se ne može zamijeniti blažom mjerom. U tom kontekstu, a imajući na umu sve ranije rečeno, nije nađeno da bi prvostupanjski sud pristupio procjeni istražnozatvorskih osnova na način koji bi predstavljao kršenje ustavnog načela i zakonskih garancija pretpostavke nedužnosti okrivljenika.
11. Kako žalbenim navodima okrivljenika nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a ni njegovim ispitivanjem sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu 17. svibnja 2022.
Predsjednica vijeća:
mr. sc. Ljiljana Stipišić,v.r.
